Karl Patsch. Nahogjaji novaca. GZM. Sv. 3. 1902. Str. 391-439.
◊391
Piše dr. Karlo Patsch, kustos bosansko-hercegovačkog zemaljskog muzeja. (Sa 1 kartom i 3 slike u tekstu.)
Nastavljena istraživanja glede nagjenih novaca careva iz porodice Antoniniana, o kojima je bilo govora u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VI., str. 248. i dalje, dovedoše jedva jedvice do odregjenog zadatka.
Ovi su novci nagjeni godine 1884. u selu Podastinju, koje leži istočno od Fojnice u blizini kupališta Kiseljaka, i to na brežuljku Humac, koji se diže neposredno iz dolinske usedline Fojničke rijeke. Kad je seljak Mato Gudelj rečene godine krčio neku šikaru, izbačen je pri vagjenju jednog panja odasvud korjenjem optočeni grumen zemlje, u kojemu se pri tačnijem pregledavanju našla množina srebrnih novaca. Odlomci od ilovaste ili druge kakove posude nijesu se našli, spram čega je novac ovdje zakopan ili u vrećici ili u drvenom sandučiću. Gudelj i njegovi radnici s mjesta su razdijelili novac te su jedni svoj dio ustupili samostanu u Fojnici, dok su drugi pošli kujundžijama i španjolskim jevrejima. Nešto kupiše od tog nalaza privatna lica, kao primjerice Ibrahim-aga Husbaša u Fojnici. Novo utemeljeni bos.-herceg. zemaljski muzej kupio je od nekog Španjolca 3. marta 1889. godine 62 komada{2 To je pravilno vrijeme nalaska ovih novaca, dok sam pogrješno na označenom mjestu spomenuo godinu 1888.}. Jedan dio nalaza dospio je u narodni muzej u Zagrebu, jer je S. Ljubić u "Vjestniku" godine 1888., str. 127. zabilježio: "da je u Bosni prije tri godine nagjeno blago, koje sastoji od rimskih srebrnih novaca, te da je zagrebački muzej iz ovog nalaza nabavio 40 komada". Netačnost u navagjanju godine 1885. umjesto 1884. biće da je nastala pogrješkom prodavača. Netačno je takogjer naveden broj novaca sa 40, pošto je po navodu profesora J. Brunšmida kupljen 41 komad i to:
1. Septimius Severus, Cohen 2 543.
2. Caracalla, Cohen 103.
3. Geta, Cohen 68.
4.-8. Elagabal, Cohen 61, 111, 291, 293, 294.
9. Aquilia Severa, Cohen 6.◊392
10.-12. Alexander, Cohen 61, 207, 566.
13.-21. Gordianus III., Cohen 41, 109, 133, 155, 160, 210 (dva puta), 250, 302.
22.-25. Philippus I., Cohen 25, 43, 182, 205.
26. Otacilia Severa, Cohen 17.
27.-28. Philippus II., Cohen 48 (dva puta).
29. Decius, Cohen 16.
30.-32. Etruscilla, Cohen 17, 19 (dva puta).
33. Trebonianus Gallus, Cohen 76.
34. Volusianus, Cohen 133.
35.-38. Valerianus I., Cohen 65, 94, 147, 200.
39. Gallienus, Cohen 1288.
40. Salonina, Cohen 130.
41. Valerianus II., Cohen Saloninus 46, isp. H. Dessau, "Prosopographia", II., str. 274.
Brojevi 1. do 4., 7., 9. do 13. jesu dinari a ostali 31 jesu novci Antoninianâ.
Naša skupina počinje s Alexandrom te se svršava takogjer sa Saloninusom, ali se u njoj nalazi samo jedan denar. Nejednaki razmjer izmegju denara i Antoniniana u obadvije skupine imaće svakako svoj uzrok u tome, što su ti dijelovi nalaska prolazili kroz razne ruke.
Gore spomenuti Ibrahim-aga Husbaša iz Fojnice prepustio je megjutim preostali mu jedan komad, Gordianus III., Cohen 2 109, Karlu barunu Schweigeru, koji je gospodin bio tako ljubezan, te nam je taj novac dostavio na proučavanje i notiranje. I ako je glavni dio ovog poklada već onom prigodom dignut, kad se je slučajno našao, to ipak nije potpunoma iscrpljen valjda zbog naglosti radnika, jer se od onda na ovom nalazištu kod oranja opet nagjoše pojedini novci. Gudelj i njegovi sinovi vele, da su kasnije sabrali "od prilike deset komada" (po svoj prilici i više). Ovamo idu ona dva Antoniniana, za koje smo u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VI., str. 248. spomenuli: "da potječu iz Kiseljaka" (to su Gordianus III, Cohen 2 266. i Philippus I., Cohen 2 235, što ih je bos.-herc. zemaljski muzej nabavio 28. februara 1895. od Petra Gudelja), za tim niže navedenih sedam komada, od kojih sam broj 1. kupio na licu mjesta 8. jula 1891. godine, dok smo drugih 6 komada nabavili od Ante Vrepca, podvornika kotarskog ureda u Fojnici:
1. Philippus I., Cohen 2 80.
2. Philippus II., Cohen 6.
3. Decius, Cohen 32.
4. Valerianus I., Cohen 208.
5. Gallienus, Cohen 306.
6. Salonina, sasvim izlizan.
7. Valerianus II., Cohen Saloninus br. 45., isp. Dessau, na ozn. mj.
U svemu poznati su nam dakle iz Podastinja ovi novci:
1. 62 komada, u prvi mah kupljeni za naš muzej{1 Od ovih je jedan komad zametnut.},
2. 41 komad, u zbirkama zagrebačkog narodnog muzeja,
3. 1 komad, u posjedu baruna Schweigera,
4. 10 kasnije nagjenih komada, od kojih je devet dospjelo u našu umjetničku zbirku, ukupno 114 komada, kojem broju treba da pribrojimo još priličan broj novaca iz ovog nalaza, koji je stigao u zbirke franjevačkog samostana u Fojnici, no koji se◊393 sada već ne može pouzdano, odrediti, jer se je smješao sa novcima careva razne provenijencije{1 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VI., str. 248.}.
Od iznagjenih i odregjenih novaca jesu 11 denara i 101 Antoniniana. Na pojedine careve dijele se isti ovako:
1. Septimius Severus: 1.
2. Caracalla: 1 (denar).
3. Geta: 1.
4. Elagabal: 5. (1 denar i 4 Antoniniana).
5. Aquilia Severa: 1 (denar).
6. Alexander: 4.
7. Gordianus: 33.
8. Philippus I.: 13.
9. Otacilia Severa: 2.
10. Philippus II.: 6.
11. Decius: 4.
12. Etruscilla: 4.
13. Etruscus: 1.
14. Hostilianus: 1.
15. Gallus: 7.
16. Volusianus: 3.
17. Aemilianus: 1.
18. Valerianus I.: 8.
19. Gallienus: 6.
20. Salonina: 4.
21. Valerianus II.: 5.{2 Isp. gore str. 392., br. 41. i br. 7.; tri ostala dodijeljena su Saloninusu u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VI., str. 250., br. 58.-60. na osnovu Cohena 2, V., str. 520., br. 29. i str. 522., br. 45. - Isp. sada još Dessau na ozn. mj.}
22. Posvećen Hadrianov novac: 1{3 Isp. J. W. Kubitschek, "Wiener numismatische Zeitschrift", god. 1900., str. 191. i dalje.}.
Kako su nedostatne naše vijesti o ovome nalasku. to ne možemo doći do odregjenih zaključaka niti pogledom na broj niti obzirom na okolnost, što nema novaca iz mlagjeg doba (primjerice što manjkaju posvetni novci Valeriana II. i novci Saloninusa). Ni habitus najmlagjih novaca ne može nam poslužiti, jer se ne da ustanoviti, što je istrošeno kolanjem a što je otrto poslije samog nahogjaja. Spram svega toga moramo se ograničiti na konstatovanje, da je ovo blago zakopano iza godina 256./7. poslije Hr., kad je mlagji Valerianus proglašen cezarom{4 Isp. Dessau, na ozn. mj. str. 273.; A. pl. Sallet, "Die Daten der alexandrinisehen Kaisermünzen", str. 76.} i još za vladanja Gallienusa, na što nas upućuju spisci analognih nalazaka. Ko povod, što je to novčano blago zakopano. možemo prethodno uzeti ili sve to veće padanje vrijednosti Antoniniana{5 Mommsen, "Geschichte des römischen Münzwesens", str. 793.; O. Voetter, "Wiener numismatische Zeitschrift", 1900., str. 126.} ili ratne dogagjaje, čije se djejstvovanje oćutilo sve do u brdovite krajeve centralne Bosne. Produžena istraživanja možda će nam i u tom pogledu podati na ruku podatke za riješenje ovog pitanja.
Po kazivanju stanovništva okolnih sela nijesu se na samom nalazištu našli nikakvi drugi starinski ostatci. Najbliže nagju se oni na drugoj, istočnoj strani na dugačko ispruženog sela Podastinja, i to na brežuljku zvanom Crkvine, koji se sa svojom okomitom stijenom uzdiže kraj lijeve obale Fojničke rijeke ondje, gdje u nju uvire rijeka Lepenica. Ovdje je godine 1882. c. i kr. natporučnik Dumičić izmegju raznih otesanih ploča i drugih kamenova našao nadgrobni spomenik CIL III 8379 = naše "Wissenschaftl. Mitheil.", sv. IV., str. 251.: C. Manlius C. l(ibertus) Honesimus ann(orum) L hi(ic) s(itus) e(st){6 Isp. Victor barun Handel, "Archäolog.-epigrapli. Mittheil.", VII., str. 150.; A. J. Evans, "Antiquarian researches in Illyricum", dio III. i IV., str. 17., primjedba.}.
Na vršku ovog brežuljka zapazio sam 8. jula 1901. jedan po svoj prilici kasnije podignuti zid, gragjen od kamenja bez kreča, za tim veliku dobro oklesanu kamenu◊394 kocku; na obronku našao sam pak odlomke od žmurnjaka i ilovastih posuda. Spram toga bila je ovdje nekoć rimska gragjevina, no onaj nadgrobni spomenik donešen je ovamo s drugog mjesta.
Uspjelo mi je, da istog dana nagjem rimsku naseobinu u selu
Ona leži južno od spomenutog brežuljka Crkvine a 0.75 kilometara daleko od Kiseljaka s desne strane ceste, što iz tog sela vodi u Visoko. Oranice Hadži Avdije Hadžiavdića i Alije Alilića, koje čine zaravanak te se zovu Krivače, posute su na gusto odlomcima od žmurnjaka i komadima obdjelane sedre. Već se a priori moglo predpostaviti, da je ova odugačka, krasna i plodna dolina sa jakim vrelom kisele vode za rimskog doba bila napučena{1 Nemamo pouzdanog svjedočanstva, da je to vrelo za rimskog doba bilo u upotrebi, jer novac, koji je u njemu nagjen, potječe po obavijesti g. gragjevinskog savjetnika M. Ribaricha iz novijeg vremena a cigle, koje se iskopaše prigodom gragjenja kupalištne zgrade, idu u tursko doba.}. Kako se ovdje sasvijem prirodno stiču četiri cestovna pravca: Kiseljak-Kreševo, Kiseljak-Gromiljak-Fojnica-Gromiljak-Busovača, Kiseljak-Visoko i Kiseljak-Sarajevo, to se može uzeti, da će se ovdje naći ostatci rimskijeb cesta i to tim prije, jer smo već dobavili dokaze, da je za predrimskog doba promet išao u Fojnicu. Kod spomenutog cestovnog raskršća kraj
konstatovao sam 8. jula 1901. naseobinu iz rimskog doba. Kraj kuće Ivana Biletića, koja je prije služila ko župnički dvor, nagjoh na desno i lijevo od ceste Gromiljak-Fojnica po oranicama rečenog Biletića i Ivana Bilana odlomke od krovnog crijepa (žmurnjaka).
U kotarima Derventa, Gradačac i Brčka, čija se područja prostiru uz rijeku Savu, nije se do sada pronašao ni jedan kameni spomenik iz rimskog doba; tim više bila nam je dužnost da pomnjivo pazimo na pojavu starog novca, kako bi bar na osnovu ovakih nalazaka mogli prosugjivati prilike ovog kraja za antiknog doba. Tijekom minulih dviju godina (1900. i 1901.) umnožiše se podatci našeg nastojanja pa smo se odlučili da ih ovdje objavimo, jer je iskustvo pokazalo, da je ovakovo objavljivanje sasvim podesno da razbistri po koju tamnu stranu našeg znanja. Mimo toga nam ovaki postupak pribavlja nove radenike i pomagače, koji se uvijek javljaju, da nam pribave često osnovane a kad i kad i zamišljene ispravke k onomu, što smo objavili. Ovog puta sjetićemo se naročito revnog suradništva g. Ivana Ečera, općinskog bilježnika u Orašju, zatim fra Grge Došena i fra Ilije Oršolića. Nastojanju ovih dvaju franjevaca treba zahvaliti, što je tečajem godina samostan Tolisa (kotar Gradačac) prikupio znatnu zbirku novaca iz raznijeh epoha.
Novce smo u niže prikazanomu spisku poredali po nalazištima; gdje u njemu nije ništa naznačeno o sadanjem njihovom čuvalištu, razumjeva se da se nalaze u numizmatičkoj zbirci našeg muzeja.◊395
Najzanimljiviji komad iz ovog kraja jeste drahma Damastion (str. 424.. br. 1.). nagjena u selu Luka, koja se stavlja u četvrto stoljeće prije Hr.{1 F. Imhoof-Blumer, "Zeitschrift für Numismatik", 1. (1874.), str. 108.; Percy Gardner, "Catalogue of Greek coins. Thessaly to Aetolia", str. XLII.}. Gdje je ležao grad Damastion to se još ne zna; Imhof-Blumer{2 Na ist. mj. str. 107. Isp. A. J. Evans, "Antiquarian researches in Illyricum", dio III. i IV., str. 38., 89. i W. Toniaschek, "Mittheil. der geograph. Gesellsch. in Wien", 1880., str. 551.} misle hipotetički, da je identična s albaneškim mjestom Tepeleni. Time, što je naš komad nagjen zajedno sa novcima Apollonia i Dyrrhachium, ne možemo se nikako koristiti za topografsko fiksiranje te varoši, jer su novci navedenih dvaju gradova na Jadranskom moru mlagji te su mogli k nama doći drugijem putem nego novac grada Damastiona, koji je mogao dospjeti u Luku ili sa istoka ili sa zapada. Damastionski novci nagju se i u Albaniji (Skadru) i u sjevernoj Macedoniji i Dardaniji{3 Imhoof-Blumer, na ozn. mj. str. 109., primjedba; A. J. Evans, na ozn. mj. str. 67.}. U dokaz tome, da je sjevero-istočno područje Bosne imalo u ono doba prometnu svezu s istokom i jugom Balkanskog poluostrva, navodi se nalazak tetrodrahmi Philippa II. u ovom našem kraju. No ja sam dosad vidio samo dva barbarska podražavanja (Nachprägung) ove novčane vrste, te se je moglo utvrditi, da je jedan komad nagjen u Liješću kraj Bos. Broda (vidi niže str. 418.), a drugi negdje u bos. Posavini, dakle u ravnijem kraju uz desnu obalu Save (str. 425.). Treba da za istočno područje Bosne držimo na oku njegovu kopnenu prometnu svezu sa okružjem grčke kulture, jer je taj pravac mogao biti posrednikom za mnogo toga, što mi sebi zamišljamo da je importirano pomorskim putem{4 R. Virchow, "Zeitschrift für Ethnologie", 1895., str. 56.}. Axius-Vardar i Morava sa svojim na široko razgranjenim područjem bile su vazda one rijeke, kraj kojih su išli prometni putevi; u Paenoniji (uz Vardar) vladali su primjerice grčki običaji. Za doba rimskog gospodstva izbija već jasnije tračko-grčki upliv, koji mogosmo zasvjedočiti i na etničkom (narodnosnom) i na kulturnom polju{5 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VIII., str. 110. i dalje.}.
Drahme gradova Apollonia i Dyrrhachium dogjoše, kako ćemo niže razložiti, sa zapada u ova mjesta: Dobravoda (vidi niže str. 420.), Gradačac (str. 423.). Tremošnica (str. 423.), Srebrnik (str. 425., br. 1. i 2.) i Bok (str. 425., br. 1.).
Koje sveze postojahu s morskom obalom? Za kraj uz Savu valja prije svega uzeti u obzir komunikaciju, koju pruža sama rijeka, stari trgovački put, što ga Pompeius Trogus{6 Iustin. XXXII. 3., 14. isp. Plinius n. h. III. 128.} poznaje a Strabo u dva navrata opisuje IV. 6., 10.: ἡ δ᾽ Ὄκρα τὸ ταπεινότατον μέρος τῶν Ἄλπεών ἐστι καθ᾽ ὃ συνάπτουσι τοῖς Κάρνοις, καὶ δι᾽ οὗ τὰ ἐκ τῆς Ἀκυληίας φορτία κομίζουσιν ἁρμαμάξαις εἰς τὸν καλούμενον Ναύπορτον, σταδίων ὁδὸν οὐ πολὺ πλειόνων ἢ τετρακοσίων: ἐκεῖθεν δὲ τοῖς ποταμοῖς κατάγεται μέχρι τοῦ Ἴστρου καὶ τῶν ταύτῃ χωρίων. παραρρεῖ γὰρ δὴ τὸν Ναύπορτον Κορκόρας ποταμὸς ἐκ τῆς Ἰλλυρίδος φερόμενος πλωτός, ἐκβάλλει δ᾽ εἰς τὸν Σάον, ὥστ᾽ εὐμαρῶς εἰς τὴν Σεγεστικὴν κατάγεται καὶ τοὺς Παννονίους καὶ Ταυρίσκους, isp. VII 5., 2. i V 1., 8. {7 Isp. Mommsen, CIL III, str. 483.}). Ovdje se drži Strabo starijih vrela, naročito Polybiusa i Posidoniusa. No ovaj je put mnogo stariji, jedno trgovište{8 Po Brandisu u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Danuvius, stupac 2125. ležalo je to trgovište možda kod Željeznih vrata na Dunavu.} izmegju Adrije i Pontusa, gdje se je prodavala s Pontusa (Crnog mora) dovežena roba iz Lesbosa, Chiosa i Thasosa, zatim s Jadranskog mora dobavljene amphore, - spominje se u citatu 104. pseudo-aristotelovog spisa περί θαυμασίων ἀκουσμάτων, koji citat ide ko i onaj 105. do na◊396 Lycusa iz Rhegiuma{1 K. Müllenhoff, "Deutsche Alterthumskunde", I., str. 431. i dalje; isp. Gereke u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Aristoteles, stupac 1048. I Theopomp znao je po Strabonu, VII, 5, 9, da se uz Adriju prodaje ilovasto posugje iz Chiosa i Thososa, no kako mu je znanje o geografiji ovih krajeva bilo manjkavo, mislio je on da postoji podzemna sveza izmogju Crnog i Jadranskog mora. Isp. G. Zippel, "Die römische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus", str. 2.; H. Genthe, "Ueber den etruskischen Tauschhandel nach dem Norden", str. 93.; R. pl. Schneider, "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", IX., str. 34., primjedba.} čija se akma stavlja u godinu 300. pr. Hr.{2 Müllenhoff, na ozn. mj. str. 430.}. Govori nadalje za istaknuto mišljenje od Timagetosa potičuća vijest o povratku Argonauta kod Apolloniusa Rhodiusa IV 284. i dalje{3 Müller F. H. G. IV. 519.; Müllenhoff, na ozn. mj. str. 431.; Zippel na ozn. mj.; O. Kümmel, "Die Anfänge deutschen Lebens in Oesterreich", str. 42., primjedba 1.} spram koje su Minejci i jedan dio njihovih progonitelja Kolchana iz Crnog mora Dunavom (Istros) došli u Adriju. Protiv ovog argumenta diže se doduše prigovor, da lokaliziranje bjegstva Argonauta Dunavom nema svoj oslonac u tome, što se znalo za istočno-zapadni trgovački put na sjeveru balkanskog poluostrva, nego da je osnovano na tome, što se iz sličnosti imena Istros i Istroi izvodilo{4 Isp. Brandis, na ozn. mj. stupci 2120, 2126.}, da se Dunav cijepa i da jedno korito uvire u Pontus a drugo u Adriju{5 H. Nissen, "Italische Landeskunde", I., str. 10. - Bilješku Herodotovu IV. 33., po kojoj su zavjetovni darovi Hyperborejaca preko Jadranskog mora prispjeli u Delos, ne mogu upotrebiti za riješavanje pitanja glede starosti plovidbe Savom, jer mi se mnijenje Nissena, na ozn. mj. str. 150. čini vjerovatnije od naslućivanja Brandisovog, na ozn. mj. stupac 2127.}.
Tim odlučnije zasvjedočena je duboka starost puta rijekom Savom po postanku uz rijeku smještenih mjesta i po nalascima, što su sabrani duljinom toka ove rijeke.
Longaticum, Nauportus, Nevioduniun{6 U suglasju sa A. Müllerom: Emona, "Archäologische Studien aus Krain", str. 101. i sa F. Hangom, "Berliner philologische Wochenschrift", 1900., stupac 1557. držim i ja, da je Neviodunum identičan sa municipijem Latobicorum. U prvo vrijeme kolebalo je nazivlje nove varoši (CIL III 10804: Latobici; CIL III 3925 isp. str. 1738.: municipium Latobicorum; CIL III 3919, 3921, 4616 = 11322, 4918 isp. Ptolem. II. 14, 4: Neviodunum); kasnije je nastupio upravo obratni običaj no što je bio u Galiji: ime mjesta istisnulo je ime plemena (Itin. Anton. 259; Tab. Peuting.; Ravenn. 220, 16). A. pl. Premersteinera pokušaj (P.-Rutar, "Römische Strassen und Befestigungen in Krain", str. 31. i dalje), da svakom od ovih imena doznači odregjeni lokalitet, držim da nije uspio.} i Andantonia već su mjesta, utemeljena od Kelta, što se kod prvog, trećeg i četvrtog mjesta razabire iz imena{7 Isp. A. Hölder, "Altkeltischer Sprachschatz".}. Nauportus označava Strabo VII 5., 2. kao τῶν Ταυρίσκων ούσαν κατοικίαν{8 Isp. Mommsen, CIL III, str. 483.; Kämmel, na ozn. mj. str. 18., primjedba.}. Emona je dapače predkeltička naseobina, jer ime varoši ide u dugački red iliričkih povjestnih imena, koja se svršavaju na - ona, isporedi Albona, Flanona, Scardona, Salona, Narona i t. d.{9 C. Pauli, "Die Veneter und ihre Schriftdenkmäler", str. 394.; P. Kretschmer, "Einleitung in die Geschichte der griechischen Sprache", str. 256. i 264. U Emoni nalazeći se keltički kulti i stanovnici došli su kasnije u ovu vrlo prometnu trgovačku varoš. No što je bilo keltičko, što opet iliričko, to se teško možo reći. Emona je jasni primjer našeg još vrlo slabog razlikovanja nomenklature ovih dvaju naroda. Aequorna (CIL III 3831-3833) je po W. Tomascheku, "Bezzenbergers Beiträge zur Kunde der indogermanischen Sprachen", 1885., str. 99. valjda jedna od keltičkih boginja; naprotiv ju Pauli, na ozn. mj. str. 389. pripisuje Ilirima. Mommsen, CIL I, str. 271., Preller-Jordan, "Römische Mythologie", II.3, str. 122., primjedba i W. H. Roscher, "Mythologisches Lexikon" tumače pak ovo ime ko ime "starog latinskog božanstva". Najpodesniji je svakako sud G. Wissowa u djelu "Realencyclopädie": "da je Aequorna nesigurnog značenja i podrijetla". Ponešto suglasnije su izjave u pogledu keltičkog podrijetla Laburusa, čija se ara CIL IIΙ 3840 u ostalom nije našla u samoj Ljubljani nego u Kaltenbrunnu, isp. Tomaschek na ozn. mj.; Holder na ozn. mj. pod ovom oznakom; M. Ihm u Roscherovom "Mythologisches Lexikon" takogjer pod tom oznakom. Lična imena Bugia (CIL III 3862), Buio (CIL III 3855, 3860, 3866 isp. str. 1734.), Cetetiu (CIL III 3861 isp. 10758), Eppo (CIL III 3872), Manu (CIL III 3871 isp. 1734) bilježe Pauli, na ozn. mj. str. 367. pa i Holder u svojem djelu "Altkeltischer Sprachschatz". O pojedinim imenima (Fibio, Oppalo, Rega, Voltrex) isp. takogjer Tomaschek, na ozn. mj. str. 95., Kretschmer, na ozn. mj. str. 246., 268., 271. i H. Hirt, "Festschrift für H. Kiepert", str. 181. i dalje.},◊397 pa i Tergeste, ma da je kasnije bila κώμη καρν:κή{1 Strabo VII, 5, 2.}, jer isti sufiks na - este vidimo i u nedvojbeno iliričkih mjesta Bigeste, Nareste, Ateste i t. d.{2 Tomaschek, na ozn. mj. str. 101. Glede korjena od Tergeste isp. G. Meyera, "Indogerinanische Forschungen", I., str. 324.; Kretschmera, na ozn. mj. str. 253., primjedba 5.} Segesta ili Segestica, staro ime Siscije{3 Mommsen, CIL III, str. 501.}, može da bude i keltičko i iliričko ime{4 Tomaschek, na ozn. mj. str. 102.}.
Od bogatih predrimskih nalazaka uz tijek rijeka Ljubljane i Save spomenućemo ovdje samo rezultate istraživanja u Ljubljanskom tresetu (Laibacher Moor){5 E. pl. Sacken, "Mittheilungen der Contral-Commission", 1876., str. 15. i dalje; Müllner, "Emona", str. 136. i dalje; Kämmel, na ozn. mj. str. 23.} i predmete iz broncanog doba, nagjene u Sisciji{6 S. Ljubić, "Popis arkeologičkog odjela nar. zem. muzeja u Zagrebu", I., str. 59. i dalje.}. Na bosanskom dijelu Save dokazana su ova nalazišta: 1. Mačkovac, istočno od Bos. Gradiške, pokladni nalazak iz broncanog doba{7 F. Fiala u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 141. i dalje, tab. VI.}. 2. Donja Dolina, daleka od prilike jedan sat na istok od Mačkovca, velika sojenica, koja je cvala u brončano, željezno (Hallstattsko) i La-tensko doba{8 Dr. Ć. Truhelka u ovom "Glasniku", XIV. (1902.), sv. 1., str. 129. i dalje, sv. 2., str. 257. i dalje.}. 3. Klakar, jugoistočno od Bos. Broda, velika radionica iz mlagjeg kamenog doba{9 Još ne objavljena, pošto iskopavanja još nijesu provedena.}. 4. Šamac{10 Ljubić, na ozn. mj. str. 84.} i 5. Orašje{11 Ljubić, na ozn. mj. str. 96.; W. Radimsky, "Die prähistorischen Fundstätten", str. 160.}, odakle imademo nalazaka iz broncanog doba.
Savski krajevi stajali su osim uz tok Ljubljanke još sa dva cestovna pravca u svezi sa Adrijom. Jedan put vodio je iz Savske doline uz riječicu Gurk do Cirkničkog jezera pa preko južnog dijela Okre u Trst. I on je fiksiran po starijoj vijesti Strabona: VII 5., 2: ὁμοίως δὲ καὶ ἐκ Τεργέστε κώμης Καρνικῆς ὑπέρθεσίς ἐστι διὰ τῆς Ὄκρας εἰς ἕλος Λούγεον καλούμενον. πλησίον δὲ τοῦ Ναυπόρτου ποταμός ἐστι Κορκόρας ὁ δεχόμενος τὰ φορτία: οὗτος μὲν οὖν εἰς τὸν Σάβον ἐμβάλλει, ἐκεῖνος δ᾽ εἰς τὸν Δράβον, ὁ δὲ εἰς τὸν Νόαρον κατὰ τὴν Σεγεστικήν. ἐντεῦθεν δ᾽ ἤδη ὁ Νόαρος πλήθει προσλαβὼν τὸν διὰ τῶν Ἰαπόδων ῥέοντα ἐκ τοῦ Ἀλβίου ὄρους Κόλαπιν συμβάλλει τῷ Δανουίῳ κατὰ τοὺς Σκορδίσκους. ὁ δὲ πλοῦς τὰ πολλὰ τοῖς ποταμοῖς ἐπὶ τὰς ἄρκτους ἐστίν: ὁδὸς δ᾽ ἀπὸ Τεργέστε ἐπὶ τὸν Δανούιον σταδίων ὅσον χιλίων καὶ διακοσίων. Navod ο udaljenosti Trsta od Dunava dokazuje, da je taj put služio i za poduzeća u daljinu{12 To je umaklo Premerstein-Ruteru, jer oni vele na ozn. mj. str. 6.: "Važnost njegova leži isključivo na području internog prometa izmegju Tergeste i zalegja, napučena Carnernima i Iapodima, koje je Augustus djelomično podredio Tergesti.}, da nije imao svoj završetak na έλος Λούγεον, već da je sizao do u Savsku dolinu i to kroz dolinu rijeke Corcoras (Gurk), koju Strabo pogrješno identificira sa rijekom Ljubljanom. Kako je rijeka Gurk{13 Isp. Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Corcoras.} bila poznata, to dokazuje samo po sebi da je uz nju bilo i trgovine.
Isto tako možemo otuda, što je već za rana bila poznata Colapis-Kulpa i plovidba ovom rijekom{14 Strabo IV 6, 10; VII 5, 2. Isp. Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Colapis.} zaključivati na cestovni pravac, koji je uz korito ove rijeke◊398 vodio do Kvarnera. Ovo mišljenje potvrgjuju nalasci grčkih novaca u hrvatskom Primorju i na ostrvima uz tu obalu{1 Isp. moje djelo "Lika in römischer Zeit", stupac 27., gdje su dokazani novci gradova Apollonia i Dyrrhachium u Senju (stupac 102.) i Toliću (stupac 43., identično sa Schlosserom "Beschreibung der altgriechischen Münzen", I., str. 34., br. 101., isp. H. Genthe, "Ueber den etruskischen Tauschhandel nach dom Norden", str. 94.). - Isp. C. Gooss, "Archiv des Vereines für siebenbürgische Landeskunde", novo izd. XIV., str. 70., 71., 76. - Povrh toga nalazi se u hrv. zem. muzeju u Zagrebu po jedna drahma Dyrrhachiuma "iz okolice Karlovca" i "valjda iz Siscije".}, nadalje dobre, iz šestog stoljeća prije Hr. potječuće vijesti u Grka o narodima u tim krajevima{2 Isp. označeno moje djelo stupac 26. Nissenovo mišljenje "Italische Landeskunde", I., str. 91. (isp. str. 10.): "Do sjevernog šiljka (Adrije) dospjeli su Heleni tek za rimskog doba" - ne može se održati. Kako da im nijesu bili poznati zatoni tršćanski i riječki, kad su - mimo ostalih dokaza - s jedne strane (što je zasvjedočeno) trgovali u Adriji na Padu i tamo i obitavali (R. Schöne, "Le antichità del museo Bocchi di Adria"; O. Benndorf, "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", 1878., str. 161. i dalje), i kad su s druge strane došli u dodir sa Iader-Zadrom (J. Brunšmid, "Die Inschriften und Münzen der griechischen Städte Dalmatiens", str. 16., br. 3.; str. 33., br. 31.; isp. L. Jelić, "Bull. Dalm.", 1897., str. 187. i dalje). Nissen oslanja se jedino na pogrješno mišljenje grčkih geografa o toku Dunava. Ta i naši geografi počiniće marljivim prepisivanjem kad i kad pogrješke, koje bi mogao ispraviti svaki lovac na kitove!}, pri čemu se pretpostavlja da su ispravni fragmenti Hecataeusa kod Stephanusa od Byzanca. U takovoj svezi može se pomišljati, da je Herodot{3 IV 49; isp. Tomaschek, "Mittheilungen der Wiener geographischen Gesellschaft", 1880., str. 501. i "Die alten Thraker", II., str. 100. - U pogledu Herodotovog znanja o Dunavu i njegovim pritočicama isporedi sada takogjer Brandisa, Pauly-Wissowa "Realencyclopädie" pod oznakom Danuvius, stupac 2109. i dalje.} pod κάρπις razumijevao Colapis-Kulpa.
O bosanskim pritočicama rijeke Save ko prometnog puta sudi pravilno Mommsen "Römische Geschichte", V3, str. 185. gdje veli: "Znatnije rijeke u Dalmaciji više su slapovi nego vodeni putevi".
Una doduše obiluje vodom, ali kako je vrlo vapnenasta staložava mnogo sedre pa se s toga po njoj može broditi samo na pojedinim kratkim dijelovima. Tek počevši od Otoke može se do njezinog ušća kod Jasenovca, dakle u duljini od 100 km broditi od marta do juna i u novembru pri osrednjoj vodi i to lagjama, koje tonu najdublje 0.40 m. Središta prometa jesu Bos. Novi i Bos. Dubica, a sveze sižu do Siska i Zemuna{4 Ove su bilješke nešto na šire izvedene, nego što bi upravo bilo od potrebe za naš predmet: ali ja držim, da će dobro doći i geografima, pošto o našim rijekama do sada nijesu objavljeni tačniji podatci. Što je primjerice sadržano u A. Straussa "Bosnien, Land und Leute", II., str. 18. i dalje "o bosanskoj vodenoj mreži" i što se o tome iznosi u "Mittheilungen des Kriegsarchivs", 1879., pod naslovom "Die Occupation Bosniens und der Hercegovina durch k. u. k. Truppen im Jahre 1878", str. 46., to nam ne daje podlogu za prosugjivanje trgovačke važnosti pritočica rijeke Save.}. Najveća pritočica Une jeste Sana, koja uvire u Unu s desne strane kod Novog. Sana je u trgovačkom pogledu daleko važnija nego Una, jer njome mogu ploviti lagje počevši od Sanskog Mosta i to za osrednje vode one, koje tonu do 0.50 m, a za visoke vode i takove lagje, koje će utonuti do 1.50 m.
Vrbas je jedna od naših najvećih brzica te joj je tijek i u ravnici dosta divlji. Samo zadnja njezina 17 kilometra do ušća kod Svinjara brodiva su čamcima u mjesecima od februara do augusta i u novembru i decembru i to samo za osrednje vode. To vrijedi i za pošljednja 4 1/2 kilometra (počevši od Novog Sela) za mnogo kraću rijeku Ukrinu. Daleko je bolje s rijekom Bosnom. Od marta do jula i u novembru i decembru može se čitavom duljinom od Doboja do Šamca (70.7 kilometara) za osrednje vode ploviti u korist trgovačkog prometa. Najvažnija je svakako rijeka Drina, koja postaje sastavkom Tare i Pive na bosanskoj megji. Duljina od 170 kilometara, od◊399 Skelana do Rače, može se izrabiti za plovidbu kroz deset mjeseci, jer samo za sasvim niske vode u julu i augustu ne može se Drinom broditi. Važnosti ove pogranične rijeke u narodno-gospodarstvenom pogledu zadovoljila je uprava zemlje time, što se je korito Drine na više mjesta regulisalo, te što sada mogu ploviti vapori počevši od Zvornika do u Savu.
Potankim istraživanjem o položaju naseobina u staro doba (drugim indicijama za sada ne raspolažemo) moraće se ustanoviti, u kojoj su mjeri ove pritočice rijeke Save u davnini služile na prometne svrhe. Već sada je ali zasvjedočeno, da su krajevi uz ove rijeke imali svoju važnost ko prirodni pravac za ceste i puteve, naročito u onoj periodi, kad se još nije znalo za umjetno gragjenje drumova. Ta je važnost već počešće istaknuta{1 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VI., str. 213. i sv. VIII., str. 64. i dalje.}, a u raspravi "Contribution à la numismatique de Byllis et d'Apollonia", str. 107.{2 Congrès international de numismatique réuni à Paris en 1900. Procès-verbaux et mémoires publiés par Castellane et Blanchet, str. 104. i dalje.} ja sam pokušao da izradim cestovnu kartu na osnovu nagjenih novaca gradova Apollonia i Dyrrhachium, koji u našoj pokrajini prije svega zastupaju grčki novac. Ovu kartu iznosimo ponovno ovdje u prilogu i to u dotjeranijem obliku, jer nam je od onda uspjelo da dobavimo još neke podatke. Crno ispunjeni krugovi u dodanoj karti označavaju nahodišta ovijeh novaca.
Spram važnosti Neretve ko jedine rijeke, koja s obale Jadranskog mora u velikoj duljini zadire u kopno, bila je luka Narona{3 Mommsen, "Römische Geschichte", V 3, str. 184. - Patsch, "Die österr.-ungar. Monarchie in Wort und Bild. Bosnien und Hercegovina", str. 164.} glavno ishodište predrimske trgovine sa grčkim pomorskim gradovima, pa misli i Pseudoskylax u c. 24: ὁ δὲ εἴσπλους ὁ εἰς τὸν Νάρονά ἐστιν οὐ στενός· εἰσπλεῖ δὲ εἰς αὐτὸν καὶ τριήρης, καὶ πλοῖα εἰς τὸ ἄνω ἐμπόριον, ἀπέχον ἀπὸ θαλάσσης στάδια πʹ. Οὗτοι δέ εἰσιν Ἰλλυριοὶ ἔθνος Μανιοί. Λίμνη ἐστὶ τὸ εἴσω τοῦ ἐμπορίου μεγάλη, καὶ ἀνήκει ἡ λίμνη εἰς Αὐταριάτας, ἔθνος Ἰλλυρικόν. Καὶ νῆσος ἐντῆι λίμνηι ἔνεστι σταδίων ρκʹ· ἡ δὲ νῆσος αὕτη ἐστὶ εὐγέωργος σφόδρα. Ἀπὸ δὲ ταύτης τῆς λίμνης ὁ Νάρων ποταμὸς ἀπορρεῖ.{4 I otale, što je Theopomp znao za rijeku Naronu (Strabo VII 5, 9: καὶ ἄλλα δ᾽ οὐ πιστὰ [Θεόπομπος] λέγει, τό τε συντετρῆσθαι τὰ πελάγη (τεκμαιρόμερο;) ἀπὸ τοῦ εὑρίσκεσθαι κέραμόν τε Χῖον καὶ Θάσιον ἐν τῷ Νάρωνι, vidi naprijed str. 9., primjedba 1.) možemo izvoditi, da je Narona bila općenito poznata ko trgovačko mjesto. Isp. Mommsen, CIL III, str. 291. i Brandis, Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Danuvius, stupac 2122.}. U tom emporiju, gdje se sticahu putovi, pomorac je lako dobio obavijesti o hidrografskim prilikama u kraju iza Narone, t. j. u "Mostarskom Blatu"{5 W. Radimsky u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. IV., str. 129. i.dalje.}, o tamošnjem narodu i o njegovim poljoprivrednim odnošajima.
Jedna cesta vodila je od Narone{6 O nalascima novaca Apollonije i Dyrrhachiuma u Naroni isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VIII., str. 68.} k Trebežatu (Humac{7 Drahma Apollonije, izlizana i mjestimice obrezana. Premjer 20 mm, težina 2.89 g. A.: NIKΑΝΔΡοΣ tip na lijevo. U odjelku monogram izlizan. - R.: A[ΝΔPIΣΚ]οY. Sferički kvadrat. J. pl. Schlossera "Beschreibung der altgriechischen Münzen", I., str. 27., br. 4. - Nagjena na ruševini Gračine u Humcu. Sada u zemaljskom muzeju.}, Crveni grm){8 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VIII., str. 68.} i duž ove Neretvine pritočice (Vitina{9 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. III., str. 525.; sv. IV., str. 117., br. 27.; sv. VI., str. 212., primjedba 1.; sv. VIII., str. 68.}), Tihaljina){10 Po obavijesti gosp. povjerenika financijalne straže H. Pöscheka nagjena je ovdje drahma grada Dyrrhachiuma, koja ima tip na desno a iznad toga ΠΑΡΑ|ΜΟΝΟΣ; isp. Schlosser, na ozn. mj. str. 57., br. 267.} kroz ljubuški kotar u plodno Imotsko◊400 polje{1 O bogatstvu ljubuškog kotara i njegovog sjevernog nastavka, Imotskog polja, u novcima gradova Apollonije i Dyrrhachiuum isporedi naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. IV., str. 113., sv. VI., str. 213., sv. VIII., str. 64. i dalje. Zbog nepažnje vlastnika ovog novca mogla su se ipak odrediti samo u tekstu označena nalazišta. Još jednu iz ljubuškog kotara potječuću drahmu Apollonije vidio sam u pokojnog kot. stražmeštra Ilije Kontića, ali joj nalazište nije tačnije naznačeno. A.: ΔοΝΑΞ, tip na desno. R.: Mo Σ[Χ] oΥ. Ravni kvadrat. Isp. Schlosser, na ozn. mj. str. 29., br. 34.} (Sovići){2 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VIII., str. 74.}. - Sudeći po importiranoj grčkoj robi, koja se našla uzduž ove ceste, služila je ona za trgovinu već oko godino 500. prije Hr.{3 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VIII., str. 70.}. Od te ceste odvajalo je nekoliko puteva s pravcem u nutrašnjost pokrajine. Jedan je polazio preko Vira{4 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VI., str. 215., br. 16. i sv. VIII., str. 69. Sada dolazi odavle još jedna drahma grada Dyrrhachiuma. Njezina srebrena prevlaka odlomljena. Premjer 19 mm, težina 2.82g. A.: KΕΡΔΩN. tip na desno, iznad njega oroz na desno; u polju desno obilnica; u odjelku zmijski štab. R.: NI KVΛ ΛοΥ. Sferički kvadrat.} u Duvanjsko polje (Županjac){5 Prevlaka sasvim nestala; premjer 19 mm, težina 2.82 g. A.: Z[Ω]IΛ[o]Σ a iznad toga zrakama obasjana glava Heliosa okrenuta na desno. U polju desno sova. R.: ΔΥΡ ZΩ Π[Y PoY] Sferički kvadrat. - Drugu jednu drahmu, koja je nagjena u Duvanjskom polju, vidio sam u posjedu g. kot. predstojnika Abrahama grofa Vay-a.}, drugi preko Graca kod Posušja{6 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. IV., str. 118., br. 43. = Schlosser, na ozn. mj. str. 62., br. 315. Ondje brojem 42. zabilježena drahma grada Dyrrhachiuma mogla se kasnije bolje pročitati: Srebrna prevlaka ponajviše otpala, premjer 17 mm, težina 2.46 g. A.: ΕΧΕ[ΦΡΩΝ], tip na desno. Iznad toga glava Heliosa na desno. U polju desno sova. R.: ΖΩ[ΠΥ PoY]. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 50. Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VIII., str. 70.} na visoravan Rakitno{7 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", I., str. 174., br. 1.; IV., str. 115., br. 13.; VIII., str. 70., primjedba 3.} i dalje u Duvanjsko polje, a treći je spajao Trebežatsku cestu preko plodnog Brotnja (Megjugorje{8 F. Fiala u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", I., str. 326.}, Čitluk){9 Jedna drahma nalazi se u g. baruna K. Pitnera, okružnog predstojnika u Mostaru.} sa cestovnom prugom, koja je od Narona vodila uz Neretvu. Ova posljednja cesta zasvjedočena je po nalazištima Tasovčić{10 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 214., br. 1.}, Berberovići{11 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", II., str. 24.; VI., str. 213.}, Jasenica{12 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 215., br. 17.}, Mostar{13 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 215., br. 22.}, Drežnica{14 Jedna drahma nalazi se u g. baruna K. Pitnera. Čini se, da je mimo svih poteškoća jedan put vodio iz Drežnice uz Drežanku kroz klanac Grlu u Duvanjsko polje, jer se na Borovoj glavi, jugoistočno od jezera Blidinje našla drahma grada Apollonije. Ona je ponešto izlizana, premjer 19 mm, težina 3.21 g, A.: ΣΩITEΛH, tip na lijevo, u odjelku prednji dio lagje. R. ΞΕΝ[ο]ΦѦΝ ToY. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 29., br. 39.} i Konjica{15 Drahma Apollonije, ponešto izlizana, premjer 19.5 mm, težina 2.95 g. A.: ΑΡΙΣΖΤΩΝ, tip na lijevo. R.: AI[NE] A. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 27., br. 3. Nagjena u okolici Konjica, sada u zemaljskom muzeju.}. Ona je u Konjicu ostavila Neretvu te se je uz korito Trešanice preko sedla Ivan-planine spustila u Bosnu (Hadžići{16 Drahma Dyrrhachiuma, izlizana, premjer 18.5 mm, težina 3.15 g. A.: ѦΛKѦIoΣ. tip nadesno, u odjelku [klas]. R.: [NIKo] MѦ XoY. Schlosser, na ozn. mj. str. 27., br. 3. Nagjena u Hadžićima, sada u zemaljskom muzeju.}), Debelo brdo kraj Sarajeva){17 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", V., str. 130., sl. 20.; VI., str. 217., br. 39.}. Kod Sarajeva ova se je cesta dijelila te joj je jedno krilo dolinom Miljacke◊401 išlo u Pale{1 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 216., br. 31. Još se je našla jedna drahma Dyrrhachiuma tri kilometra južno od Pala te mi je dužnost, da za tu vijest izjavim zahvalnost g. A. Flecku, slagaču u zemaljskoj štampariji.} i dalje u Plevlje{2 A. J. Evans, "Antiquarian researches in Illyricum", dio III. i IV., str. 31.}, a drugo niz rijeku Bosnu, odakle je udarilo u oba rudarska kotara Fojnicu{3 Naše "Wissenschaftl. Mittheil., VI., str. 214., br. 9. i 13. = V., str. 173.} i Vareš{4 Drahma Dyrrhachiuma, izlizana, premjer 18 mm, težina 3.23 g. A.: ΦIΛΩN, tip na desno, iznad njega zrakama obasjana glava Heliosa, okrenuta na desno. R.: ME NI ΣKoY. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 53., br. 197. Nagjena u Varešu, sada u zemaljskom muzeju.}.
I od Neretvanske ceste odvajale su se pokrajne pruge: jedna je od Tasovčića išla u Stolac{5 1. Drahma Apollonije, izlizana, rubovi mjestimice odlomljeni, premjer 18 mm, težina 1.78 g. Α.: AΓΙΑΣ, tip na lijevo. R.: [ΕΠΙ ΚΑ]ΔοΥ. Schlosser, na ozn. mj. str. 28., br. 20. Nagjena u Stolačkom polju, sada u zemaljskom muzeju. - 2. Drahma Dyrrhachiuma. A.: ΦIΛΩN, tip na desno, iznad toga zrȁkama obasjana glava Heliosa na desno. R.: ME NI ΣKoY. Schlosser, na ozn. mj, str. 55., br. 197. Nagjena u Stôcu, sada u zagrebačkom hrv. zem. muzeju. - 3. Jednu drahmu iz Stôca posjeduje, kako mi je priopćio g. c. i kr. nadporučnik grof Montecuccoli, g. poručnik Cesar u c. i kr. 52. pješačkoj pukovniji. - Iz zbirke pokojnog apotekara Cornioni-a nabavio je naš muzej ove tri drahme Dyrrhachiuma, koje će biti iz Stôca ili njegove okolice, pošto su tu sabrane. - 4. Probušeni komad sa izlizanom prevlakom, premjer 18.5 mm, težina 2.45 g. A.: MAXATAΣ, tip na desno, u odjelku grozd. R.: ....\NA TO. API ΜΝΑΣ ToY, ne može se dopuniti. Kvadrat od ravnih crta. - 5. Vrlo istrošeni komad s premjerom od 17.5 mm, težak 2.73 g. A.: [MEN]IΣΚοΣ, tip na desno, iznad toga ne otisnut. U odjelku kormilo. R.: [ΑΓΑ] ΘIΩ [NoΣ]. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 44., br. 30. - 6. Ponešto odlomljen komad, s premjerom od 20.5 mm, težak 2.90 g. A.: ΣIΛΑΝοΣ, tip na desno. Djelomice prekovan pečatom od zaličja: PI ΣTH. R.: AP[I ΣTH] NoΣ. Kvadrat od ravnih crta. Djelomice prekovan pečatom prednje strane; u odjelku gromovne strijele. Schlosser na ozn. mj. str. 46., br. 62.} i dalje do Ljubinja{6 Drahma Dyrrhachiuma. A.: ΞΕΝΩΝ, tip na desno, iznad toga orao raspruženih krila na desno, u odjelku kormilo. R.: ΑΓA ΘIΩ NoΣ. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 44., br. 38. Otisak drahme priposlao nam je g. T. A. Bratić, paroh u Fojnici kod Gacka.}, ali je moguće, da je Stolac, u čijem su području obitavali Daversi{7 Isp. Kieperta "Formae orbis autiqui", XVII.; Patsch u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod ovom oznakom.}, koji su jedini od dalmatinskih plemena kovali novac{8 J. Brunšmid, "Die Inschriften und Münzen der griechischen Städte Dalmatiens", str. 74. i dalje.}, imao preko sela Burmazi{9 Drahma Apollonije, izlizana, s premjerom od 16 mm, teška 2.22 g. A.: [T]IMHN, tip na lijevo, u odjelku IAK. R.: [ΔΑΜο] ΦΩ[N ToΣ]. Kvadrat, od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 27., br. 15. Nagjena u Burmazima po Stojanu Vujnoviću, sada u našem muzeju.} izravnu svezu s morskom obalom kod vrlo dobre, sada neizrabljene luke Neum. Druga pokrajna pruga išla je u područje gornje Neretve (Bjelemić{10 Drahma Dyrrhachiuma. A.: ΦIΛΩN, iznad toga zrȁkama obasjana glava Heliosa okrenuta na desno. R.: ME [NI Σ]Κ[οY], Schlosser, na ozn. mj. str. 55., br. 197. Vjerovatno iz Bjelemića, u posjedu g. sud. tajnika Zikmunda u Krupi.}, Umoljani){11 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 214., br. 7.}. Treća poznata pruga ostavila je Neretvu te je dolinom Rame preko Prozora{12 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 216., br. 27.} došla do u plodnu dolinu Vrbasa, u Skopaljsko polje (Bugojno){13 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 117., br. 36.}, odakle je duž rijeke Lašve (Travnik{14 Zbirku novaca, megju kojima ima i drahmi Dyrrhachiuma, sabranu u Travniku svakako iz nalazaka obližnje okolice, darovao je god. 1881. tadanji župnik ovo varoši, fra J. Duić centralnoj komisiji za proučavanje i održavanje umjetničkih i historičkih spomenika. Isp. F. Kenner, "Mittheilungen", 1882.. str. XI.; S. Ljubić, "Vjestnik", 1882., str. 92.}),◊402 Putičevo{1 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 117., br. 39.}, Guča gora{2 1. Drahma Apollonije, na obrubu jako odlomljena, promjer 18 mm, težina 2.40 g. A.: N] IKHN, tip na lijevo. R.: [AYTο Β]ο[Y] ΛoY. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 27., br. 9. Nagjena u Gučoj gori, sada u našem muzeju. - 2. Drahma Apollonije, izlizana i probušena, premjer 15.5 mm, težina 2.83 g. A.: ΤΙΜΗΝ, tip na lijevo, u odjelku IAK. R.: ΔAΜ[ο ΦΛΝ T]oΣ. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 27., br. 15. Nagjena u Gučoj gori, sada u našem muzeju.}, Čuklje{3 Drahma Apollonije, dobro očuvana, premjer 19 mm, težina 3 .3g. A.: ΑΡΙΣΤΗΝ, u lijevom polju goruća baklja. R.: ΥΥΛ Λ oY . Isp. Schlosser, na ozn. mj. str. 30., br. 30. Nagjena na nekoj oranici u Čukljima, sada u zbirci travničke gimnazije.}, Busovača{4 Drahma Apollonije, dobro očuvana, premjer 18 mm, težina 3.08 g. A.: ΔoΝΑΣ, tip na desno. R.: Μo ΣΧ oY, kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 29., br. 34. Nagjena u Busovaći u predjelu Jelinjak, sada u našem muzeju.} imala pravac k naprvo spomenutoj cesti kroz dolinu Bosne, kojim je (Zenica{5 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.". VI., str. 217., br. 36.}), Usora){6 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 115., br. 10., gdje je ali, kako mi je g. dr. Ć. Truhelka priopćio, Tešanj pogrješno naznačen ko nalazište umjesto Usore. Odavle iz Usore vodio je valjda put kroz dolinu Spreče istočnim smjerom, jer je u Kovačima (južno od Donje Tuzle) Osman Čokić na svojoj oranici našao drahmu od Dyrrhachiuma, koja se sada nalazi u posjedu Ahmed eff. Čokića u Brčkom. Ova je drahma izlizana. A.: ΑΦΡο ΔΙΣΙοΣ tip na desno. R.; Π]ΑΡ ΜΕΝΙΣΚο[Υ. Kvadrat od ravnih crta.} sizala u ravnicu Save, gdje su zasvjedočena naprvo na str. 392. istaknuta nalazišta novaca gradova Apollonije i Dyrrhachiuma. No trgovina gradova Apollonije i Dyrrhachiuma nije ovdje imala svoje krajnje tačke, već je polazila djelomice dalje niza Savu (Mitrovica, Zemun), djelomice pak kroz Slavoniju (Vinkovci) k Dunavu i Dravi, gdje se nalazišta redaju jedno uz drugo (Novi Banovci, Surduk, Stari Slankamen, Sotin, Vukovar, Osijek){7 Dokazala za sva ova mjesta nalaze se u hrv. zem. muzeju u Zagrebu i u privatnoj zbirci gosp. profesora dr. J. Brunšmida.}. Uz Dunav sizala je ta trgovina do Beča{8 "Wiener numismatische Zeitschrift", 1891., str. 124., br. 4.} i Carnuntuma{9 Zbirka g. Antuna baruna Ludwigstorffa.}. Glavna joj je ipak bila meta u zlatu bogata Dacija, gdje se naše drahme sastaju s novcima Thasosa, Macedonije i Thrakije{10 Mommsen, "Römisches Münzwesen", str. 697., CIL III, str. 161. i "Römische Geschichte", I. 8, str. 848.; - B. Pick, "Die antiken Münzen von Dacien und Mösien", I., str. 1.; - C. Gooss, "Archiv des Vereines für siebenbürgische Landeskunde", novo izdanje, XIV., str. 71.: "Vrlo su mnogobrojni nalazi drahmi Apollonije i Dyrrhachiuma u Illyricumu. One dokazuju živahni promet s onijem mjestima, što su zaštićivala glavnu cestu na sjever." Isp. J. Jung, "Römer und Romanen in den Donauländern 2", str. 12.; "Fasten der Provinz Dacien", str. 149., primjedba 3., str. 150., primjedba 1., str. 151., primjedba 3., str. 156., 157. i "Zur Geschichte der Pässe Siebenbürgens" ("Mittheilungen des Instituts für österr. Geschichtsforschung", Ergänzungsband IV), str. 2., primjedba 3. (separatnog otiska); - F. Kenner u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", I., str. 339.; - Kämmel, na ozn. mj. str. 28.; - Schlosser, na ozn. mj. str. 27., br. 11., str. 47. i dalje, br. 70., 73., 86., 91., 99., 110., 111., 135., 154., 155., 168., 172., 182., 184., 191., 192., 247., 270., 298., 300., 304.}. Dalmatinska cesta ipak nije bila jedina pruga, koja je od istočne obale Jadranskog mora upotrebljavana na trgovačke svrhe sa Sedmogradskom (Erdeljom). Druga, možda važnija cesta polazila je, upravo ko i za rimskog doba{11 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 262.}, od Lissus-Allesija (Leša){12 Isp. nalazak iz Selaca u kraju Klementi. A. J. Evans, "Numismat. chronicle", 1880., str. 269. i dalje. "Vjestnik", 1881., str. 65. i dalje. - Evans zasvjedočava u "Antiquarien researches in Illyricum", dio III. i IV., str. 67.: "quantities of the silver-pieces from Dyrrhachion and Apollonia" to isto i za ravnicu Metochia (Prizren, Gjakova).} te je prolazila Dardanijom (Ulpiana){13 Iz Kosova polja, u kojem je uz južni kraj kod Lipljana ležala Ulpiana, često dolaze novci Apollonije i Dyrrhachiuma u trgovinu. Mi posjedujemo iz ovog područja osim komada, objavljenih u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 116., br. 15., 18., 21., 31. i 33. (za potonja četiri komada mogla se je provenijencija naknadno utvrditi) još i ove dvije drahme grada Dyrrhachiuma, koje su kupljene u Janjevu kraj Ulpiane: 1. Izlizana drahma, premjer 17.6 mm, težina 2.71 g. A.: ΜΕΝΙΣΙΚo[Σ, tip na lijevo, u desnom polju baklja, u odjelku pas, kako bježi na desno. R.: [ΦΙ ΛΩ] TA. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 59., br. 272. - 2. Drahma ponešto izlizana, premjer 20 mm, težina 3.17 g. R.: ΞΕΝΩΝ, tip na desno, iznad toga orao sa razastrtim krilima, gleda na desno. R.: ΠΥΡ BA, toljaga. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 57., br. 228.} do◊403 Naissusa, odakle je došla do Dunava s jedne strane u Viminaciumu, a s druge strane u Ratiariji{1 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 262. - U Srbiji dosta su česti novci gradova Apollonije i Dyrrhachiuma; isp. A. Dumont, "Révue archélogique", 1868., str. 406. i dalje, H. Guthe, "Ueber den etruskischen Tauschhandel nach dem Norden", str. 94.; C. Jireček, "Die Heerstrasse von Belgrad nach Constantinopel und die Balkanpässe", str. 2.; B. Pick, "Die antiken Münzen von Dacien und Mösien", I., str. 22.; Kämmel, na ozn. mj. str. 27. - Iz ovog područja nabavio je naš muzej, bez da su ipak nalazišta tačnije posvjedočena, ove komade: 1. Izlizana i obrezana drahma, premjer 17.4 mm, težina 3.19 g. A.: ΝΙΚΑΝΔΡoΣ, tip na lijevo, u odjelku tragovi monograma. R.: ΑΠοΛ ΑΝ ΔΡΙΣ ΚοΥ. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 27., br. 3. - 2. Izlizan i obrezan komad, premjer 16.5 mm, težina 2.84 g. Λ.: MENIΣΙKo[Σ, tip na desno, a iznad toga Nika sa vijencem, leti na desno. U odjelku [gromovne strijele], R.: ΔΥΡ KA[Λ ΛΩ NoΣ]. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 52., br. 154. - 3. Ponešto izlizani i obrezani komad, premjer 18.5 mm, težina 2.87 g. A.: MEN]IΣKoΣ. tip na desno, u desnom polju baklja, u odjelku pas, kako bježi na desno. R.: Δ[ΥΡ ΦΙ Λ]Ω TA. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 59., br. 272. - 4. Izlizan komad, rubovi mjestimice odlomljeni, premjer 18 mm, težina 3.08 g. A.: ΞΕΝΩΝ, tip na desno, iznad toga stojeći orao, gleda na desno, u odjelku [pas kako trči na desno]. R.: [ΔΥΡ ΦΙΛ]ο ΔΑ MoY. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 59., br. 261. - 5. Izlizan komad, promjer 19 mm, težina 321 q. A.: ΣTPA ΤoΝΙΚoΣ, tip na desno, u desnom polju klas. R.: ΔΥΡ API ΣΤοΜΕ ΝΕοΣ. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 46., br. 67.}. Političke prilike i sigurnostni odnošaji uz Adriju biće da su davali važnost čas ovoj, čas onoj pruzi.
U Bosni je od Save polazila cesta uz Drinu (Amajlija{2 Drahma Dyrrhachiuma, ponešto izlizana, premjer 18.5mm, težina 30 g. A.: ΦΙΛΩΤΑΣ. tip na desno, iznad toga zrakama obasjana glava Heliosa, okrenuta na desno, u desnom polju sova. R.: [ZΩ]ΠY PoY. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 51., br. 135. Sada u našem muzeju.}), Janja){3 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 214., br. 12., str. 216., br. 30.}, valjda da stigne rudarsku varoš Domaviju. Pojedina mjesta, kao Gacko{4 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 115., br. 2. - Po H. Renneru "Durch Bosnien und die Hercegovina", 2. izdanje, str. 347., nagjeni su na brdu Vardaru, sjevernoistočno od Bileća, prigodom gragjenja kordonske zgrade "2000 godina stari grčki i macedonski novci". Ako je to istina, onda je Gacko preko Bileća i Trebinja bilo u svezi sa Epidaurom. Rimska (Ballif-Patsch, "Römische Strassen in Bosnien und der Hercegovina", I., str. 37.) pa i srednjovjekovna cesta (C. Jireček, "Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien während des Mittelalters", str. 74. i dalje) nagjoše dakle i ovdje već trasu, po kojoj su u Planu dospjeli oružje i nakit, o kojim nalascima govori dr. Ć. Truhelka u "Glasniku", 1901., str. 1. i dalje. Biće da je Gacko imalo svezu i sa Mostarom, jer smo od paroha Bratića u Fojnici kod Gackog dobili drahmu Dyrrhachiuma, koja je nagjena u Crgovu kraj Kifinog sela. Ona je vrlo izlizana i probušena te se jedino u aversu raspoznaje MENIΣΚοΣ.} počinju se u novije doba više isticati.
Dosta zlo je sa numismatičkim proučavanjem dalmatinskog primorja. Tamo još nema govora o sistematskom pribiranju materijala; slučajne bilješke potvrgjuju ipak, što se spram prometa u kopnenim krajevima moglo a priori naslućivati, da su Apollonia i Dyrrhachium i u trgovini uz morsku obalu zauzimale znatniju ulogu i da su njihove sveze išle do u Kvarner. Poznata su ova nalazišta: Kotor{5 "Bullettino Dalmato", 1892. na omotu k broju 6., str. 2. Dvije drahme Dyrrhachiuma.}, Risan-Risinium{6 Evans, "Antiquarian researches in Illyricum", dio I. i II., str. 43. Among the coins of prae-Roman date found at Risano silver pieces of Corinth, Dyrrhachium, and Apollonia, are of comparatively frequent occurrence, and I have obtained one of the Paeonian King Lykkeios.}, Erceg◊404 Novi-Epidaurum {1 Evans, na ozn. mj. str. 5.: On the other hand, there have been discovered on the site of Ragusa Vecchia indubitable relics of Hellenic intercourse, dating from prae-Roman times. Among the coins here brought to light, I have noticed several silver pieces of Dyrrhachium and Apollonia, of the third Century B. C., in one case an autonomous coin of Scodra, dating probably from about the year 108 B. C., and I bave, myself, picked up a small brass coin of Boeotia. - Schlosser, na ozn. mj. str. 64., br. 339.}, Dubrovnik{2 Schlosser, na ozn. mj. str. 28., br. 33. "Iz Dubrovnika".}, Janjina{3 Drahma Dyrrhachiuma, izlizana, premjer 19 mm, težina 2.92 g. A.: ΝΙΚΑΝΔΡοΣ, tip na desno, u odjelku obilnica. R.: ΓoP ΓΗ NoΣ. Kvadrat od ravnih crta. - Brandis, "Zeitschrift für Numismatik", I., str. 64. Drahma u našem muzeju.}, Gradac{4 M. Glavinić, "Mittheilungen der Central-Commission", 1878., stupac XCII. = "Bullettino Dalmato", I., str. 78., br. 78.}, Makarska{5 Glavinić, na ozn. mj. stupac XCI.}, Salona{6 Glavinić, "Bull. Dalm.", I., str. 46. Jednu drahmu Dyrrhachiuma, "valjda iz Salone" posjeduje i zagrebački muzej.}, Gardun{7 Glavinić, na ozn. mj. str. 80., gdje se spominje "Bralić (Delminium)" ko seljak iz Garduna, od kojeg su kupljeni novci.}, Humac na ostrvu Braču{8 Glavinić, na ozn. mj. str. 46.; str. 47., br. 15., 28.-30.; str. 63., br. 51.; str. 78., br. 79. - Isp. Bulić, "Bull. Dal.", 1900., str. 29. "....monete greco-illiriche, che si trovano più o meno su tutta l' isola".}, Senj i Tolić{9 Vidi gore str. 398., primjedba 1.}. Salona i Gardun markiraju cestovnu prugu, koja je vodila u kopnene strane, u Duvanjsko polje. I kao što je ovdje presedlo kod Aržana, tako je po svoj prilici i sjeverniji Prolog u ono doba bio frekventiran, jer je u Livnu ili kraj te varoši nagjena drahma Dyrrhachiuma{10 Ovaj je komad izlizan; premjer 17 mm, težina 3.12 g. A.: ΦIΛΩN, tip na desno, iznad toga glava Heliosa, okrenuta na desno. R.: M[E ΝΙ]ΣΚοΥ. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 55., br. 197. Poklonio je ovu drahmu našem muzeju g. paroh T. A. Bratić u Fojnici kod Gacka.}.
Najveći dio dosad u Dalmaciji nagjenib novaca Apollonije i Dyrrhachiuma jesu drahme s kravom i teletom na licu (aversu) i "baščama Alcinousa" na zaličju (reversu). Daleko su rjegji bakreni novci Dyrrhachiuma sa glavom Zevsa na licu i bakrenim tronošcem na zaličju{11 Dokazani su samo pojedini komadi: 1. Apollonia. Glava boginje Pallas,- na zaličju obelisk (Tolić-Schlosser, na ozn. mj. str. 34., br. 101.; vidi naprijed str. 398., primjedba 1.); 2. Dyrrhachium. Prednji dio krave, na zaličju kvadrat (Gradac kod Posušja. Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 118., br. 43., vidi naprijed str. 400., primjedba 5.).}. Obadva nominala kovana su izmegju 229. i 100. godine prije Hrista{12 Percy-Gardner, "Gatalogue of Greek coins. Thessaly to Aetolia", str. XL.; Barclay V. Head, "Historia minorum", str. 265. i dalje.}, oni idu dakle u periodu, gdje su obadvije varoši već bile zavisne od Rima{13 Mommsen, "Römische Geschichte", I. 8, str. 522.; G. Hirschfeld u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Apollonia, stupac 112.}. Ipak su ostali ti novci još dugo u prometu u ilirskim i u krajevima uz Dunav{14 Mommsen, na ozn. mj. II. 7, str. 400.}. U Sedmogradskoj nagju se drahme često zajedno sa ranim denarima careva{15 Gooss, "Archiv", XIV., str. 69. i dalje.}. Kod nas se našao u Toliću doduše mlagji srebrni novac varoši Apollonije (vidi na ovoj strani primjedbu 11., br. 1.) u jednoj novčanoj skupini, koja se zakopala za vladavine Hadriana{16 Moja rasprava "Lika" i t. d.", stupac 43.; isp. naprijed str. 398., primjedba 1.}. Istaknuti možemo svakako, da se često nagju istovjetni komadi, što ih je kovao isti magistrat i isti majstor. Tako se javljaju u području rimske pokrajine Dalmacije:◊405
Apollonia
1. APIΣΤΩN AINEA četiri puta: Salona, Senj, Konjic, Gacko.
2. ΝΙΚΗΝ ΑΥΤΟΒΟΥΛΟΥ tri puta: Imotski, Guča Gora, Bosna.
3. ΤΙΜΗΝ ΔΑΜΟΦΩΝΤΟΣ šest puta: Ljubuški, Imotski, Burmazi, Fojnica, Guča Gora, Janja.
4. ΑΓΙΑΣ ΕΠΙΚΑΔΟΥ sedam puta: Imotski, Rakitno, Tasovčić, Stolac, Tolisa, Srebrnik, Bosna.
5. ΣΩΣΙΚΡΑΤΗΣ NIKΩNOΣ pet puta: Salona, Ljubuški, Fojnica, Bosna.
6. ΞΕΝΟΚΛΗΣ ΧΑΙΡΗΝΟΣ pet puta: Salona, Umoljani, Tešanj, Bok, Bosna.
Dyrrhachium
1. ΦΙΛΩΝ ΜΕΝΙΣΚΟΥ devet puta: Salona, Livno, Ljubuški, Imotski, Stolac, Bjelemić, Bugojno, Vareš, Bosna.
2. ΞΕΝΩΝ ΦΙΛΟΔΑΜΟΥ tri puta: Salona, Imotski, Pale.
Da li se odatle mogu izvoditi kakovi zaključci, ne ćemo ovdje da istražujemo. No iz ovog spiska ne smije se izvoditi da je Apollonia u dalmatinskoj trgovini jače bila zastupljena od Dyrrhachiuma; novci potonje varoši jesu megju nalascima daleko brojniji{1 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VIII., str. 68.} i njezini su bakreni novci kod nas jedino zasvjedočeni
Iliričke drahme imale su u Dalmaciji, pa takogjer u Daciji{2 Gooss, "Archiv", XIV., str. 49.}, kamo su dobrim dijelom dospjevale onim naprvo naznačenim putovima, veliku konkurenciju u rimskom novcu{3 Omanji nalazak novca u Humcu na ostrvu Braču sastojao se od drahmi i denara; isp. Glavinić, "Bull. Dalm.", I., str. 46. i dalje; vidi naprijed str. 404., primjedba 8.}, koji je - što dokazuje dioskurski denar iz Tolise{4 Cjeloviti spisak u drugim krajevima zemlje nagjenih novaca republike objaviće se u zasebnoj raspravi.} (vidi dalje str. 425., br. 3.) i polu-victoriatus iz Boka (str. 425., br. 2.), a to su najstariji tipovi ove sorte, - odmah poslije početka kovanja srebrnog novca sebi pribavio ulazak u dalmatinsko područje te se je ondje u važnosti održao sve do okupacije. U području Save zasvjedočeni su još ovi denari:
1. iz druge polovine II. stoljeća prije Hr.: Calpurnia (Domaljevac), Cassia (Tolisa), Didia (Luka), Fabia (Bock);
2. iz prvog stoljeća prije Hr.: Carisia (Tolisa), Iunia (Tremošnica), Mamilia (Tremošnica), Popia (Tremošnica), Rutilia (Luka).
Srazmjerno su prva dva stoljeća carskog doba vrlo slabo zastupana. Od vladara julijsko-klaudijske dinastije reprezentiran je Augustus samo jednim denarom (Luka), Claudius jednim dupondiusom (Tolisa) i Nero jednim aureusom (Tolisa). Za vladare flavijske dinastije nema nikako dokaznih komada. Da uzrok ove pojave ne leži u nazadovanju trgovačke djelatnosti i cirkulacije novca u području Save, već jedino u našoj za sad još nepotpunoj statistici o nalazištima, to biva jasno, ako uzmemo u obzir, da se upravo u to doba znatno umnožiše prometna sredstva (komunikacije) i ako uvažimo, da je tada nastupio novi politički poredak u južnoj Panoniji, kojoj su pokrajini pripadali ovdje spomenuti naši kotari baš sa svojim dijelovima po ravnici.◊406
Plovidba rijekom Savom, koju po vlastitom iskustvu spominje i Arrian{1 Ind. 4, 15. Isp. H. Nissen, "Rhein. Museum", 1888., str. 238.; G. Schmidt, "Untersuchungen zu Arrian", str. 7.; Brandis u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod Danuvius, stupac 2126.}, zadržala je i nadalje svoju važnost. Ako A. pl. Premerstein{2 A. pl. Premerstein-S. Rutar, "Römische Strassen und Befestigungen in Krain", str. 33.; isp. ipak i primjedbu na str. 17.} misli: "da je promet od časa, kad je za slavenskog doba sagragjena glavna vojena cesta, napustio donle najradije upotrebljene vodene putove po rijekama Gurk i Sava", - to on gubi iz vida golemu važnost brodarenja po rijekama naročito niza vodu i za otpremanje velikih množina robe, koja važnost nije podvezana u vremenima, gdje se po sagragjenim cestama moglo voziti kolima. On ne uvažava nadalje veliki razvitak kopnenog brodarstva za doba rimskih careva, naročito se nije osvrnuo na svjedočanstva o upotrebi rijeke Save. Upravo ko što je bio slučaj na rijekama Guadalquiviru, Loïri, Seini, Mozeli{3 Isp. sada takogjer J. B. Keune, "Metz in römischer Zeit" (XXII. Jahresbericht des Vereines für Erdkunde zu Metz), str. 21.}, Rhoni, Saoni, Duranci, Ardechi i Ouvèzi, za tim na jezerima Como i Garda, na Padu{4 Isp. W. Liebenam, "Zur Geschichte und Organisation des römischen Vereinswesens", str. 81. i dalje; J. P. Waltzing, "Ètude historique sur les corporations professionnelles chez les Romains depuis les origines jusqu'à la chute de l'Empire d'Occident", II., str. 29. i dalje i u Ruggierevom "Dizionario epigrafico" pod oznakom collegium, str. 347.; E. Konemann u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod collegium, stupac 397.}, Dunavu{5 Brambach 1668 = 1678: CIL III 7485 (Hinok, "Moesia inferior"): "[I]uliae Donnae Aug. n. m]atri ca[st]rorum [n]autae un[ive]rsi Dan[uvi] ex r. p. [sua] sub cura L. I[ul.] Faustiniani log. Aug. n. n[umini?...." Isp. J. Jung, "Römer und Romanen in den Donauldändern" (drugo izdanje), str. 124. i Brandis u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Danuvius, stupac 2124.} i Marošu{6 Isp. J. Jung, "Römer und Romanen in den Donauländern" (drugo izdanje), str. 118. i "Neue philologische Rundschau", 1901., str. 325. (sa zanimljivim primjedbama glede plovljenja drva).}, - tako je i za Savu postojalo brodarsko društvo, "collegium naviculariorum", koje je u Emoni-Ljubljani ostavilo spomenik CIL III 10771{7 Isp. A. pl. Premerstein-Rutar na ozn. mj., primjedba na str. 17.}. Emona bijaše ko i Poetovio-Petava na Dravi{8 CIL III 4025, isp. str. 1746. W. Gurlitt, "Arehäolog.-epigraph. Mittheil.", XIX., str. 22.} štacija classis Pannonicae, koju je već Augustus podigao{9 Mommsen, "Römische Geschichte", V. 3, str. 187.; O. Fiebiger u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod classis, stupac 2646.} i koja je svakako sastojala od savskih lagja, što ih je Octavian dobavio godine 35. prije Hr. za podsjedanje Siscije. One se moradoše i dalje držati na okupu za obranu novo osvojene hrvatske Mesopotamije i na svrhe zamišljenog rata protiv Dačana i Bastarna, za koji je rat Siscija imala da bude operacijona baza{10 Appian, III. 22: μάλιστα αὐτῆς (Siscia) ἔχρῃζεν ὁ Καῖσαρ, ὡς ταμιείῳ χρησόμενος ἐς τὸν Δακῶν καὶ Βαστερνῶν πόλεμον, .... καὶ αἱ νῆες ἐν τῷ Σάῳ Καίσαρι ἐγίγνοντο, αἳ ἐς τὸν Δανούβιον αὐτῷ τὴν ἀγορὰν διοίσειν ἔμελλον; isp. c. 23. Dio ΧLIΧ 37: ὁ οὖν Καῖσαρ πλοῖα παρὰ τῶν ταύτῃ συμμάχων ποιηθέντα λαβών, καὶ διά τε τοῦ Ἴστρου ἐς τὸν Σάουον καὶ δι᾽ ἐκείνου ἐς τὸν Κόλοπα αὐτὰ ἀγαγών, προσέβαλέ σφισι τῷ πεζῷ ἅμα καὶ ταῖς ναῦσί, καί τινας καὶ ναυμαχίας ἐν αὐτῷ ἐποιήσατο. καὶ γὰρ οἱ βάρβαροι μονόξυλα πλοῖα ἀντικατασκευάσαντες διεκινδύνευον, καὶ ἔν τε τῷ ποταμῷ ἄλλους τε συχνοὺς καὶ τὸν Μηνᾶν .... ἀπέκτειναν. Strabo IV. 6, 10: κεῖται δὲ ἡ (Σεγεστική) πόλις εὐφυῶς πρὸς τὸν κατὰ τῶν Δακῶν πόλεμον isp. VII. 5, 2. Mommsen. CIL III, str. 501., "Res gestae divi Augusti", drugo izdanje, str. 130. i "Römische Geschichte", V. 3, str. 9.; Zippel, na ozn. mj. str. 228. i dalje; Gardthausen, "Augustus und seine Zeit", I., str. 325.; .1. Kromayer, "Hermes", XXXIII., str. 6. i dalje. - Oni od jednog stabla izdjelani čamci (Einbäume), koje spominje Dio (isp. Brandis u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod Danuvius, str. 2122., 2123.), još su i sada u upotrebi; jedna stara tovarna lagja i jedan takav čamac iskopani su u ljubljanskom tresetu. Isp. A. Müllner, "Argo, Zeitschrift für krainische Landeskunde", I., str. 1. i dalje i 18. - Godine 1901. iskopan je jedan čamac u sojenici kod Donje Doline u Bosni (vidi naš "Glasnik", 1902., sv. 2.).}. Da je u Emoni bila veksilacija◊407 dunavske flote, o tome nas poučava po Premersteinu{1 Na ozn. mj. str. 39., br. 4.} u treće stoljeće stavljeni nadgrobni spomenik: D. M. L. Ael(io) Nigrino mil(iti) cl(assis) P(annonicae) ....
Da rijeka nije izgubila svoju važnost, to potvrgjuju takogjer one, tek po Notitia dignitatum Occidentis XXXII, 56, 55, 51, 50{2 Isp. Marquardt-Domaszewski, "Römische Staatsverwaltung", II. 2, str. 506.; Fiebiger, na ozn. mj. stupac 2647.} zasvjedočene, djelomice svakako starije{3 Postaja Taurunum-Zemun na ušću Save u Dunav zasvjedočena je u literaturi takogjer tek sa Itinerar. Ant. 131, 6, ali je po glasu pečata sa cigle CIL III 10675 već prije postojala. Pečat CL·F·P iz Novih Banovaca-Burgenae, dopunjen po J. Brunšmidu, "Vjesnik", 1895., str. 175., sl. 137. (isp. sada i "Vjesnik", 1901., str. 83.) [leg(io) IIII F]l(avia) f(elix) odnosi se takogjer na flotu: cl(assis) F(laviae) P(annonicae); na osnovu ovog pečata ne može se ipak tvrditi, da je i ovdje bilo u garnizonu odjelenje ove flote, jer je moguće, da je ona ovamo spremala gragjevni materijal za koje drugo vojeno tijelo. Isp. Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Burgenae.} štacije uz Savu: Siscia, Servitium{4 Nije poznato gdje je ležalo ovo mjesto, ma da ga itinerari spominju i to: Itinerar. Ant. 260, 268: Serviti, Tab. Peuting.: Servitio (istaknuto jednom vignetom), geogr. Ravennas 217, 15: Serbitium i Ptolem. II., 16, 6: άπὸ δὲ τοῦ ποταμοῦ Βερβὶς (Vrbas) Σέρβινον. Isporedi Mommsen, CIL III, str. 422., Tomaschek, "Mittheilungen der Wiener geographischen Gesellschaft", 1880., str. 499. i 512. i Kiepert, "Formae orbis antiqui", XVII., lokaliziraju ovo mjesto u Bos. Gradiški. Ali se ovdje osim nešto novaca ne nagjoše nikakvi antikni ostatci; isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 242. Može se ali misliti na Donju Dolinu, udaljenu od Bos. Gradiške niz Savu na istok 13.5 kilometara, gdje se, kako smo spomenuli naprijed na str. 397., našla velika predhistorička naseobina (vidi naš "Glasnik", 1902., sv. 1., 2., 3. i 4.) i gdje se nagjoše rimske cigle.}, Graium{5 Böcking veli u "Not. dign.", II., 680., da je ovo mjesto ležalo kod Rače pri ušću Drine.} i Sirmium i oni u to doba{6 "Not. dign. Occ.", XXXII, 57, 43, 58, 59, 49, 54.} uz Savu postojeći garnizoni: Siscia, Marsonia{7 Ovo mjesto poznaje već Ptolem. II 16, 7: Μαρσονία, a spominje se takogjer kao postaja uz savsku cestu i kao ishodište slavonskih puteva u unutrašnjost na Tab. Peuting.: Marsonie i u geogr. Ravenn. 215, 2: Marsonia. Po Tomascheku, na ozn. mj. str. 499. biće to Brod, "ali je nejasno da li je to mjesto Brod na lijevoj ili Brod na desnoj obali Save". - Kiepert se odlučio za Slav. Brod, jer se ovo mjesto spominje kao nalazište natpisa CIL III 3269; tražio sam bez uspjeha taj natpis. U Bos. Brodu nagjeni su dosad samo novci (vidi niže str. 416. i dalje). Ja bih prije pomišljao na selo Klakar istočno od Bos. Broda, gdje se osim na str. 397. spomenutih ostataka predhistoričke naseobine nalaze prostrane rimske ruševine i odakle se je mogao onaj natpis prenijeti u Slav. Brod.}, Leonata{8 Inače nepoznato mjesto. Da ono svakako ovamo spada, dokazuje red, u kojem je zabilježeno u "Not. dign."}, Caput Basensis{9 Spominje se kao postaja savske ceste takogjer na Tab. Peuting.: Ad basante i u geogr. Ravenn. 215, 1: Bassantis. Po Tomascheku, na ozn. mj. str. 449. "Gradištje (pravilnije Gradište), mjesto kraj Save, gdje se izlijeva Bosut, na protivnoj strani od ušća bosanske Tolise"; po Kiepertu na ozn. mj. Bos. Šamac kraj ušća rijeke Bosne, čije se ime Basanius izvodi od imena ove postaje i sličnog srednjovjekovnog i sadanjeg imena ove rijeke. Isporedi Kiepert, "Formae orbis antiqui", dodatak str. 5.; Tomaschek u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Basante; C. Jireček, "Mittheilungen des Instituts für österr. Geschichtsforschung", 1898., str. 204.; L. Thallóczy u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", I., str. 333. i dalje. - Tomaschek pripravan je, na ozn. mj. str. 500., da kod Pliniusa, III., 148. (isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VIII., str. 128.) spomenuto ime rijeke Valdasus prenese na Bosnu. - Böcking, na ozn. mj. str. 690. i Tomaschek u Pauly-Wissowa "Realencyclopädie", htjeli bi Caput Basensis identificirati sa kolonijom Bassianae (sada Dobrinci), uza što Mommsen, CIL III, str. 417., posve pravo ističe "magnopere dubito". - U Bos. Šamcu dosad nijesu izbili pouzdani tragovi rimske naseobine (vidi dalje str. 424.). U selu Donji Svilaj, koje leži uz Savu izmegju Bos. Šamca i gore spomenutog sela Klakara, pojavljuju se često rimske cigle na livadi Ivana Jagića i u njezinoj okolici, od prilike 10 minuta daleko od Župnikove kuće (isp. M. Knežević u "Bošnjaku", 1886., str. 40.); ali kako je ovo mjesto od Bosne prilično odaljeno, ne može se dovesti u svezu sa Basantom. - Osim navedenih i s vojničkog gledišta znatnijih mjesta, spominju se uz savsku cestu na bosanskom području takogjer: Urbas (Itin. Ant., 260. i Tab. Peuting.: Urbate), koje se mjesto još za Justiniana nazivlje civitas (Mommsen, CIL III, str. 416., 417.; Tomaschek, na ozn. mj. str. 499.; Patsch u ovom "Glasniku", 1900., str. 555.); za tim kraj ušća rijeke Vrbasa: Urpanus (Plin., III., 148.; Βερβὶς Ptolem. II 16, 6. Mommsen, CIL III, str. 422.; Tomaschek, na ozn. mj. str. 500.; Kiepert, "Lehrbuch der alten Geographie", str. 354. i "Formae", dodatak str. 5.), koje se stavlja u Bos. Svinjar (Mommsen, na ozn. mj.; Tomaschek, na ozn. mj. str. 499.; Kiepert, na ozn. mj.); Saldae (Tab. Peuting. i geogr. Ravenn., 214, 20: Saldis; sa Domus u Brambachu, 1748.: I. o. m. L. Petronius Florentinus domo Saldas praef. coh. III.... ne misli se panonska Saldae [Tomaschek, na ozn. mj.], nego istoimena razvijena kolonija u Mauretaniji, isp. CIL VIII, str. 790.). Za Saldae predlaže Tomaschek na ozn. mj. današnje selo Soljani u Slavoniji; nasuprot predlaže Kiepert na ozn. mj. desnu obalu Save i to Brčku. Ovdje se dosad ne nagjoše nikakvi nalazi; naprotiv su bogata u ovakim ostatcima na gusto iznad Brčke poredana sela Tolisa, Orašje i Donja Mahala. Ka sjeveru od potonjeg sela leži Repovac grad, koji će biti kasno-rimski kaštel.}, koji su i Bosni pružali kordunsku obranu. U novije doba pripisaše ovoj rijeci važniju ulogu za Traja◊408novog prvog dačkog rata (101.-102. poslije Hr.) O. Benndorf{1 "Das Monument, von Adamklissi Tropaeum Traiani", str. 12. Isp. takogjer Pollena, "A deseription of the Traian column", str. 105.} i C. Cichorius{2 "Die Reliefs der Traiansäule", II. sveska s tekstom, str. 160. i dalje.}. Ali ona prikazivanja na Trajanovom stupu, koja su ishodištem ovog mnijenja, uzimlju se s puno prava kao prizori, koji se odigraše na Dunavu{3 Cichorius, ozn. djelo sv. I. s tablama, sl. I. i II., tab. IV.-VI. (uz to i svesku s tekstom, str. 18. i dalje; isporedi takogjer W. Fröhnera, "La Colonne Trajane", I., str. 1. i E. Petersena, "Trajans dakische Kriege I. Der erste Krieg", str. 14.). Sl. XXXIII., tab. XXV. (isp. Petersen, na ozn. mj. str. 36. i dalje).}.
No manjkaju u ostalom ni druga svjedočanstva za intenzivno brodarenje po Savi. Jedno sastoji u tomu, što se uz korito Save{4 Isp. Mommsen, CIL III, str. 628.} štovalo u velike božanstvo "Savus" u Werneggu{5 CIL III 3896, isp. str. 1736.}, Saudörfelu{6 Ovdje je Savus imao zajedno sa bogom Adsalluta (isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VIII., str. 129.) i valjda i sa Neptunom oveće svetište; isp. CIL III 5134 = 11680, 5138, 11684, 5135-5137.} i Šćitarjevu; naročito čini zavještaj u potonjem mjestu CIL III 4009 (isp. 1746): Savo Aug. sacr. M. Juventius Primigenius et socii v. s. l. m. utisak, da potječe od trgovaca. U poštivanju stanovnikâ uz rijeku takcmio se s ovim božanstvom Neptun, koji se zbog općenitog štovanja uz Ljubljanku i Savu u Nauportusu{7 Ovdje je Neptun imao bolje namješteni hram: CIL III 3778.}, Emoni{8 3841, 10765.}, Klempasu kod Hrastnigga na Savi{9 CIL III 5137.} i u Čatežu može uzeti ko bog vode tekučice{10 Isp. A. pl. Domaszewski, "Korrespondenzblatt der Westdeutschen Zeitschrift", 1896., stupac 235.; G. Wissowa, "Roschers Mythologisches Lexikon" pod Neptunus, stupac 206. - U Ljubljani poštivahu njega u svezi s nimfama ko boga vrela: "Mittheilungen der Central-Commission", 1892., str. 63. = "Argo", 1900., str. 205.: Neptun, et Nymph. pro Cassia Clementilla v. s. l. m. - U srpskom selu Mala Mitrovica (nasuprot Sirmiuma) nagjeni kamen CIL III 10219: Neptuno Aug. sac. d. d. pripada po pl. Domaszewskom, na ozn. mj., ćuprijskom bogu Neptunu. Isp. Premerstein-Vulić, "Jahreshefte des österr. archäolog. Instituts", III., dodatak, stupac 110. Da je spomenik bio usagjen u stup ćuprije, dokazuju rupe za sveze, koje se po I. Jungu ("Vjestnik", 1884., str. 123., isp. takogjer 1897., str. 157.) nalaze postrance, ali se iz izvještaja o ovom nalazu ne razabire, da li su te rupe antikne.}, i koji svakako u sebi krije neko domaće božanstvo{11 Odatle, što su kod vrela Privilice kraj Bihaća (isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 154. i dalje i VII., str. 33. i dalje) nagjeni oltari Bindus-Neptuna, izvodi Domaszewski na ozn. mj. str. 234., da je na štovanje Neptuna u Nauportns-Emoni djelovao grčki upliv.}. Da se k Neptunu obraćahu takogjer ko promicatelju trgovine, posvjedočava votivni kamen iz Čateža: Medus C. Trotedi negotiator Neptuno Oviano{12 Bog je ovdje dobio svoj pridjev po imenu mjesta, gdje mu je postavljen oltar; isp. CIL XV 4585: (Vinum) ex f(undo) Oviano n(ostro) ili n(ovo).}, koji◊409 bijaše postavljen na važnoj po brodarstvo tački, ondje naime gdje se sastaju rijeke Gurk i Sava{1 Premerstein-Rutar, na ozn. mj. str. 30. - Analogije za ovaj zavještaj pruža nam Brambach 1608 = 1678: ....Neptuno contubernium nautarum; CIL III 104130 (Aquineum): I. o. m. Iunoni Neptuno Marti L. Val. Italus optimo collegio negotiantium d. d. Isp. Domaszewski, na ozn. mj.; Wissowa, na ozn. mj.}.
Daljnji dokaz za ovakovu upotrebu Save pružaju nam konačno cigle, nagjene u Sirmiumu{2 CIL III 11377, b.} i Bassiani{3 CIL III 11477, a, gdje oznaku Petrovie treba ispraviti u Petrovce ili još pravilnije u Petrovačka gradina; isp. L. Ljubić, "Vjestnik", V., str. 68. - Glede cigla, nagjenih u Sisciji a važnih za proučavanje rada u ciglanama, CIL III 11378-11386, isp. Mommsen, "Ephemeris epigraphica", III., str. 112.; W. Liebenam, "Städtevervaltung im römischen Kaiserreiche", str. 407.}, koje su potekle iz jamačno gradske ciglane u Sisciji, te koje nijesu dobavljene, kako mi mislimo, kopnom na putovima uz Savu.
K brodarenju Savom, koje nikako nije zaspalo, pridošla je odmah poslije rimske okupacije umjetno sagragjena cesta, kojom je u svezi sa njezinim ograncima naše područje dospjelo u saobraćaj sa prostranim okružjem te se je tako za proizvode ovog područja našla progja u širim krajevima. Premerstein veli u svojem djelu: "da gradnja ove ceste uzduž Save ide u klaudijsko-flavijsku epohu"{4 Na ozn. mj. str. 6., 17.}. Mislim, da mi, ma da smo tek u početku našeg istraživanja, možemo biti tačniji u kronološkom redanju, jer nama stoje na raspolaganju još neka pomagala, nego tek općenita uvažavanja i doba, kad su mjesta uz savsku cestu konstituirana ko rimske varoši.
"Vojnički razlozi", koji su za Premersteina mjerodavni kad misli, da je sveza Emone sa Poetovijom i Carnuntumom izgragjena prije od one sa Siscijom, postojahu i za istočni cestovni smjer, jer Siscija ko vojno mjesto nikako nije zaostajala za Poetovijom za prvo doba careva. Siscija ne samo da je imala držati na uzdi današnju Hrvatsku i služiti ko ταμιεῖον za prckodunavske ratove{5 Vidi naprijed str. 406., primj. 10.}, već je morala da osjegurava rimsku vladavinu u sjevero-zapadnoj Bosni{6 Isp. Mommsen, CIL III, str. 501.; naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VII., str. 56.}. I ne gledeći na to, da svaka tvrgjava nesumnjivo treba cesta, neodvisnih od stanja vode i godišnjeg doba, kojima se mogu dobavljati sve potrepštine, moglo bi se ovomu argumentiranju prigovoriti, da u smjeru Emona-Siscija rijeka Sava nadoknagjuje cestu i da je spram toga bilo moguće, da se misli na ovakav put tek onda, "kada je već izgragjena" Petavska cesta "kao prva i najvažnija zadaća". No da Rimljani nijesu onako sporo i lagano postupali, ko što misli Premerstein spram današnjih prilika, gdje se tako silno odugovlači izgradnja tršćanske željezničke mreže, to dokazuje njihovo krepko i svestrano djelovanje oko gragjenja cesta u Dalmaciji. Njihov rad u našim krajevima pokazuje, ko što je to bio slučaj godine 1878. i narednih godina, da se je u brzom razvitku cestovne mreže vidilo zgodno i važno sredstvo za pacificiranje{7 Isp. Ballif-Patsch, "Römische Strassen in Bosnien und der Hercegovina", I., str. 55. i dalje.}. Jedna od dalmatinskih cesta ovlašćuje nas na zaključak, da je savska cesta gragjena u godinama 47. i 48. poslije Hr. Tada je naime dovršen kolni put od Graba (Rastello di Grab) preko Risanovaca kroz dolinu Unca do Petrovca i dalje kroz doline Sane i Une{8 Isp. Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 52.; W. Radimsky u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", I., str. 203. i dalje; Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie", pod oznakom Burnum; A. Bauer, "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", XVII., str. 140.}, a ovaj put gragjen je jedino poradi ceste uza Savu, jer je imao vezati Sisciju s Burnumom i Salonom. Da je strategički vrlo važna cesta kraj Save postojala već pod carem Claudijem, zasjedočeno je i time, što su već u početku◊410 njegove vladavine (god. 41. i 42. poslije Hr.) vicinalni putevi sagragjeni uz panonsko-italsku granicu (jugozapadno od Emone){1 CIL V 698; isp. E. Ritterling, "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", XX., str. 8. i dalje; Premerstein, na ozn. mj. str. 6.}. Ako se pak grade nuzgredne cestovne pruge, onda su svakako već morale postojati glavne ceste. Sve ovo dozvoljava, da doba kad su postale ove ceste, pomaknemo na više i da Caiusa, ili još bolje Tiberiusa označimo njihovim graditeljima. I tako dolazimo u godine 33. i 34. poslije Hr., u kojima je glasom natpisnih ploča iz Boljetina (istočno od Viminaciuma) cesta uz dunavsku obalu u Moeziji superior izvedena po legijama IIII. Scythica i V. Macedonia{2 CIL III 1698, isp. str. 1024.; Premerstein, "Jahreshefte des österr. archäolog. Instituts", I. dodatak, stupac 176.}. Kada uzmemo u obzir, da je ova cesta produženje one uz Savu i da je ustanak, koji se ugušio u ljetu godine 7. poslije Hr. sudjelovanjem namjesnika od Moezije A. Caecina Severusa, trakijskog kralja Rhoemetalkesa i orijentalnih vojničkih zborova{3 Velleius, II., 112., 4. Isporedi k tomu sada još Ritterlinga, na ozn. mj. str. 6., primjedba 13.}, caru Tiberiju pred oči doveo, da je nužna sveza izmegju tvrgjava u Moeziji s onima u južnoj Panoniji, onda nas sve to navodi da mislimo, e je cesta uz Savu gragjena za cara Tiberija{4 Sve nas navodi da mislimo, da se na Savsku cestu odnosi bilješka u Strabonovoj sedmoj knjizi, 5., 2., pisanoj izmegju 17. i 21. godine poslije Hr.: ἐγγὺς δὲ τῆς Σεγεστικῆς ἐστι καὶ ἡ Σισκία φρούριον καὶ Σίρμιον ἐν ὁδῷ κείμεναι τῇ εἰς Ἰταλίαν.} i da je pruga Emona-Siscija možda još i starija.
Daljnje podatke, zapravo terminus post quem ili ante quem dobićemo možda, kad će biti nesumnjivo utvrgjena imena skrajnjih postaja na velikim, u godinama 16.-20. poslije Hr. gragjenim dalmatinskim cestovnim rutama u unutrašnjost pokrajine{5 CIL III 3198-3201, 10156-10159. - "Bull. Dalm.", 1897., str. 8.}. Savska cesta, čija je ulazna tačka u Bosnu utvrgjena kod Dubice na Uni{6 Na ovo mjesto odnoseće se mišljenje Kiepertovo u CIL III, tab. IV., sjajno se potvrdilo sa nagjena četiri miljokaza, isp. Mutavgjić, u "Vjesniku", II. (1896./97.), str. 160. i J. Brunšmid u istom "Vjestniku", III. (1898.), str. 195. i dalje.}, a prelazna tačka u Srbiju kod Rače kraj ušća Drine{7 Isp. F. Kanitza, "Römische Studien in Serbien", str. 124., ali njegovi dosta neodregjeni navodi iziskuju ovdje ko i na drugim mjestima daljnje istraživanje.}, no čiji smjer unutar naših granica (ovo navodim na tu svrhu, da nas to potakne na istrajnost) još nije pronagjen, - imala je podnositi konkurenciju sa dunavskom cestom, daleko važnijom za trgovinski promet na istok. Ova cesta kraj obale Dunava bila je prvobitno, t. j. već u predrimsko doba{8 Osim imena mjesta, primjerice Rumista, Sunista, Carrodunum, Bolentium (Tomaschek u "Bezzenbergers Beiträge", 1885., str. 101., Holder, "Altkeltiseher Sprachschatz") i osim naseobina, zasvjedočenih nalazima u Virovitici i Osijeku, valja još isporediti nalaske "noričkog" i "keltičkog" novca u Petavi, Varaždinu, Gjurgjevcu, Kloštru, Petrijevcima, Osijeku (F. Kenner u "Monatsblatt der numismatischen Gesellschaft in Wien", br. 152., str. 331.; Brunšmid u "Vjestniku", I. [1895.], str. 98. i dalje).}, trgovački put od Emone preko Celeia-Celja i Poetovio-Petave, te je desnom obalom Drave išla do Murse-Osijeka i preko Cibalae-Vinkovaca u Sirmium-Mitrovicu. Za živahnost njezinog prometa govori znatni broj mjesta, koja su uz nju ležala{9 Isporedi spisak tih mjesta od Mommsena u CIL III, str. 507., zatim Kieperta u "Formae orbis antiqui", XVII.}. Njojzi davaše za kršćanskog doba prednost pred drugim cestama putnici u Svetu zemlju {10 Itiner. Hierosolym., str. 412.}, a i vlada starala se naročito za nju još godine 354. poslije Hr.{11 CIL III 3705 isp. 10617. Isp. niže dolje str. 417., primjedba 6.}. Odštetu za prometni gubitak na Savskoj cesti, nastavši od one konkurencije dobila je dalmatinska glavna◊411 ruta. koju je zasnovao već Tiberije{1 Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 54.}, otkad je ona počevši od drugog dakijskog rata dobila važnost i preko granica Dalmacije, doduše na štetu drugih dalmatinskih cesta{2 Time se može protumačiti potiskivanje varoši Narone, o kojemu je govor u spomenicima, koji većim dijelom pripadaju republikanskoj i ranoj carskoj dobi.}.
Pruga ove dalmatinske glavne ceste već je pouzdano utvrgjena, izuzevši omanje dijelove njezine. Ona je pošla iz Salone, prelazila je Dugopolje{3 CIL III 10170; Bulić, "Bull. Dalm.", 1809., str. 26.; Hischfeld, CIL III, str. 2176.; Kiepert, "Formae", XVII., specijalna kartica okolice Salone.} i Čitluk-Aequum, uspinjala se na Prolog, presjecala je Livanjsko i Glamočko polje i Crnu Goru, sišla je u Banjaluku{4 Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 17. i dalje, 54. i dalje.} te je dalje pošla preko Laktaša i Laminaca{5 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.". VI., str. 243.}. Kod Donje Doline ulazila je po svoj prilici u cestu, koja je išla uz Savu{6 Vidi naprijed str. 406., primjedba 10.}.
Da je ova pruga istovjetna sa cestom Salona-Servitium, koja je zabilježena u Tabuli Peutingeriana, u Itinerarium Antonini{7 U pogledu nesuglasja megju ova dva vrela za jedan dio ceste isporedi Tomascheka, "Mittheilungen der Wiener geographischen Gesellschaft", 1880., str. 512.; Evansa, "Antiquarian researches in Illyricum", dio I. i II., str. 54.; Kieperta, "Formae", XVII.; Hirschfelda, na ozn. mj.} 268 i donekle takogjer kod geogr. Ravenn. 217., 15. i dalje, to potvrgjuju njezin pravac i postaje beneficijarija u Halapiću (kod Glamoča){8 CIL III 9862 (isp. str. 2165.); naše "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 261.: I. o. m. G. Iul. Rogatus b. f. cos. leg. XI Clau. et G. Iul. Rogatus iunior v. liben. p.} i Banjojluci{9 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", V., str. 228.: I. o. m. et Genio loci L. Sicinius Macrinus b. cos. P(annoniae) s(uperioris) v. s. l. m. - Za fiksiranje ceste od Poetovio-Petave ili Aquavive (Varaždina) u Sisciju, koja je vezala dravsku i savsku prugu (Itiner. Anton., str. 266.; Mommsen, CIL III, str. 508.; Kiepert, "Formae", XVII.) mogu se upotrebiti oba u Mihaljskovom Jarku kraj Krapine nagjena oltara: 1. I. o. m. T. Accius Severus b. cos. v. s. l. m. i 2. I. o. m. M. Ulp. Placidinus b. f. cos. (duobus) Silanis co(n)s(ulibus) v. s. l. m. (189. poslije Hr.). - Na oltaru pod brojem 2. sasvim se jasno čita II SILANIS a ne, kako veli Brunšmid u "Vjesniku", III. (1898.), str. 202. TI SILANI.}, koje joj daju značenje vojničke ceste (via militaris){10 Isp. A. pl. Domaszewski, "Die Religion des römischen Heeres", str. 99.}. Odregjivanje njezinih postaja nalazi se za sada još u stadiju manje više vjerovatnih kombinacija, jer su dosta oskudni nalazi, po kojima se mogu zasvjedočiti nekadanja rimska mjesta{11 Isp. Kieperta, "Formae", dodani list str. 5. - Osim Tomascheka, na ozn. m.. str. 512. i dalje i Glavinića u "Bull. Dalm.", IV., str. 5. i dalje, V., str. 69. valja zabilježiti još ove pokušaje za pojedina mjesta: Pelva, naše "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 264. i dalje; A. Bauer, "Zeitschrift für die österr. Gymnasien", 1894., str. 526. - Salvia, naš "Glasnik", 1900., str. 555., isp. niže str. 419., primjedba 6. - Lamata ili Aemate, Kiepert, na ozn. mj. str. 5., primjedba 53.; Bauer, na ozn. mj. str. 525. - In Alpe Rio..., Kiepert, na ozn. mj. - Sarute, omaška umjesto Starue, isp. naš "Glasnik", 1899., str. 556. - Ad Fines, naše "Wissenschaftl. Mittheil.", V., str. 229. i dalje.}.
Dok Benndorf{12 "Das Monument von Adamklissi Tropaeum Traiani", str. 118. i "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", XIX., str. 194. i dalje.} izvodi, da je Trajanovo putovanje u drugi rat protiv Dačana išlo morem oko balkanskoga poluostrva, nastoji Cichorius{13 "Die Reliefs der Traianssäule", III. sveska sa tekstom, str. 28. i dalje.} dokazati, da je ovaj car◊412 godine 105., pošto je od Jakina (Ancona){1 O živahnom prometu Jakina sa Zadrom, Šibenikom, Trogirom, Dubrovnikom i Kotorom za srednjeg vijeka i u novije doba isporedi C. Jirečeka, "Die Bedeutung von Ragusa in der Handelsgeschiehte des Mittelalters", str. 13. i dalje sa primjedbom 40. na str. 56.} prebrodio Jadransko more, kopnenim putem kroz Dalmaciju pošao na bojno polje. Po njegovom mišljenju iskrcao se Trajan u Jader-Zadru, krenuo je odavle cestom uz morsku obalu preko Scardona-Skradina u Salonu a odatle k Dunavu i to "cestom, koja je od Salone istočnim smjerom vodila u kopnene krajeve i koja je opisana već u Peutingerovoj tabli, ali se za nju saznalo tek u novije doba".
Neka nam bude dopušteno, da u pogledu ovijeh cesta ovdje izložimo neke naše primjedbe.
Prije svega pada u oči, da bi car, komu se vrlo hitilo pri ovom maršu{2 Isp. Cicboriusa, na ozn. mj. str. 23.: Putovanje Trajana na vojno polje bilo je vanredno brzo: car je dakle svakako pošao najkraćim i direktnim putem.}, u Dalmaciju pošao okolišnim putem i utrošio na nj nekoliko dana, to jest da je od Jader-Zadra ponajprije krenuo jugoistočnim pravcem na Salonu i onda opet odavle sjeveroistočnim smjerom, umjesto da je od Jader-Zadra preko Burnuma, Mons Ulcirusa, Rastello di Graba{3 Bauer, "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", XVII., str. 139.}, Risanovaca, Petrovca, Ključa i uz rijeku Vrbas{4 Kiepert, "Formae", XVII.; Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 12. i dalje.} marširao direktno k Savi i dalje u Sirmium-Mitrovicu. Mišljenje Cichoriusa{5 Str. 39., isp. 44. i 66.}: "da je Salona ko glavni grad provincije bila ishodište svih cesta, što su s morske obale vodile u kopnene krajeve" i da je car Trajan "bio upravo prisiljen da ponajprije krene u taj grad" - nije nikako opravdano, kao što se vidi iz gore označenih cestovnih pravaca{6 Bilo je i drugih ishodišta cestovne mreže u kopnene krajeve, primjerice Narona i Epidaurum.}.
Da se protumači, za što je Trajan posjetio Salonu te svoju hitnju obuzdao, moglo bi se možda uzeti, da je očekivao vijesti iz Rima, koje ga mogoše najlaglje stići u Saloni, jer je ta varoš preko Aternuma i posredstvom ceste "Via Claudia Valeria"{7 Mommsen, CIL IX, str. 204., 315.; Chr. Hülsen u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod Aternus i "Notizie degli Scavi", 1896., str. 95. i dalje; J. Partsch, "Festschrift für H. Kiepert", str. 5.} bila u izravnoj svezi sa glavnim gradom države.
Frekvenciju prevoza Salona-Aternum posvjedočavaju Itin. Anton. 497.: traiectus ab Aterno Salonas in Dalmatia stadiorum MD i dva natpisa:
1. CIL IX 3337 = Bücheler CLE 1265 (Pescara): L. Cassio Hermodoro nauclero, qui erat in colleg(io) Serapis Salon(itano).
Per freta per maria traiectus saepe per und(as), qui non debuerat obitus remanere in Atern(o), set mecum coniunx si vivere nolueras, at Styga perpetua vel rate funerea utinam tecu(m) comitata fuisse(m). Ulpia Candida domu Salon(itana) coi(ugi) b(ene) m(erenti) p(osuit).
2. "Bull. Dal.", 1900., str. 53. (Pituntium, jugoistočno od Salone): D. M. Ael(io) Messoriano filio infelicissimo, ex coll(egio) Veneris, defunctus Aterno, qui vixit an(nos) XXXV. Ael(ius) Anianus et Aur(elia) Prima obsequentissimo titulum posuerunt.
Spram izloženoga mora se bar skučiti tvrdnja Cichoriuseva{8 Na ozn. mj. str. 24.}: "Za cijelo je u starom vijeku Ancona bila glavna luka za ukrcavanje Rimljana pri prelazu njihovu u Dalmaciju".◊413
Uz cestu Iader-Salona{1 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VII., str. 72.; L. Jelić, "Vjesnik", III. (1898.), str. 33. Ova je cesta imala svoje značenje i u ratu Justiniana sa Istočnim Gotima zbog Dalmacije, isp. naš "Glasnik", 1900., str. 553.} našao se u Trogiru Trajanov miljokaz CIL III 10171, no ja nemam te smjelosti da ga izrabim za ovo carevo putovanje, pošto je analogni spomenik iz istog vremena nagjen takogjer u Kuli uz cestu, koja je kroz područje Like vodila u Sisciju{2 Isp. moju "Lika i t. d.", str. 62.}, a ta cesta jedva da se može dovesti u svezu sa dogagjajima u Sedmogradskoj. Istaknuti ću ipak, da su Trajanovi novci u velikom broju nagjeni u Aenona-Nona, sjeverozapadno od Jader-Zadra. Godine 1889. poklonio je M. Glavinić našemu muzeju deset denara ovog vladara s oznakom da su "iz None" a godine 1891. nabavio je on za zadarski muzej "iz okolice None" 52 komada srebrnog novca, ponajviše od cara Trajana{3 "Mittheilungen der Central-Commission", 1895., str. 13.}. Na žalost nijesam mogao dosada saznati, da li u pogledu ovih 52 komada imamo posla za zakopanim blagom i da li možda svi komadi, dakle i ono 10 komada u našoj zbirci, sačinjavaju jedan jedini nalazak, koji je postepeno rasprodan. Po svojem habitusu potječu deset denara našeg muzeja od zakopanog poklada (blaga, Schatzfund). To su ovi komadi:
Broj; Lice; Zaličje; Cohen 1;
1; IMPCAESNERVATRAIANAVGGERM; PONTMAXTRPCOSII; 195;
2; IMPTRAIANOAVGGERDACPMTRP; COSVPPSPQROPTIMOPRINC; 28;
3,4; Isto.; Isto.; 33;
5; Isto.; Isto.; 39;
6; Isto.; Isto.; 41;
7; Isto.; Isto.; 43;
8; Isto.; Isto.; 44;
9; Isto.; DACCAP COSVPPSPQROPTIMOPRINC; 76;
10; IMPTRAIANOAVGGERDACPMTRPCOSVIPP; ARABADQ PQROPTIMOPRINCIPI; 15;
Sa svom nužnom rezervom, koja nam se nameće već zbog malenog broja novca, mogli bismo na osnovu ovog poredanja ipak reći, da brojevi 1. do 9. spadaju svoti, koja je nekom štedljivim čovjeku (novci su sasvim slabo istrošeni) za boravka cara Trajana dospjela u ruke i koju je on kasnije (br. 10.) zakopao.
Cichorius nije pravilno naveo cestu, koja je iz Salone vodila k Dunavu. Na karti str. 46., sl. 10. nije naznačen cestovni dio, koji je iz Salone izravno vodio u Aequum, bez da se dotiče Andetriuma i Garduna (ovdje još nazvana Delminium). Nadalje ne vodi cesta, koja se po Peutingerovoj tabli Pons Tiluri-Bistua-Argentaria uzimlje ko pravac Trajanovog marša (isp. str. 31., sl. 6.) diagonalno kroz Bosnu u Sirmium, već je ona tekla sredinom Bosne k rijeci Drini, što se razabire iz Kieperta "Formae", XVII. i iz karte u našem izdanju o rimskim cestama u Bosni i Hercegovini. Trajan bi dakle spram Cichoriusovog razlaganja bio i opet zastranio. Jedina cesta, koju je ovaj car iz Salone mogao upotrebiti jeste gore spomenuta cesta u pravcu na Servitium, koja ga je dovela do Save i odavle niza rijeku u Sirmium.◊414
Za komercijalnu važnost ove ceste govore tijesni i dugotrajni odnosi, koji spajaše Salonu i Sirmium, Dalmaciju i Daciju. Na sveze izmegju ovih dviju pokrajina ja sam već upozorio u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 272. i dalje (isp. i sv. VII., str. 73.){1 Dacijski saobraćaj s Adrijom nije bio koristan jedino po Dalmaciju. Natpis iz Aquileja CIL V 1047: D. M. M. Secundi Genialis, domo Cl. Agrip., negotiat. Dacisco, patr. optimo M. Secundius Eutychus lib. heres ex parte honor, hoc monim. de suo fec. dokazuje da je tamo bila trgovina sa Daeijom tako živahna, da se njome specijalno radilo.}. Izmjenične odnose izmegju glavne varoši naše pokrajine i kasnije metropole Panonije daju nam svakovrsne obavijesti, kad uzmemo na oko nalazišta, ovi natpisi:
1. CIL III 2006 (Salona): Aureli [F]lavi negotiantis natione Suri, defuncto annorum LV Sirmi, et T. Aureli. Apollonio fratri eius (centurioni) coh. I (miliariae), def. Sirmi ann. XXXIII, Aur. Aquila pater infelicissimus vivus fecit et....
2. CIL III 9576 (Salona, "litteris saeculi quinti"): [Depo]setio infantis [Do]mnicae VIII kaled. octobres, quae a Sirmio Salonas adducta est.
3. CIL III 1987 (Salona): Fl. Fidentius ex comitibus Sirmesis hic est depositus vixit an. XX.
4. CIL III 6441 (isp. str. 1671. Sirmium): D. M. Maximina annos vixit XXVII, Gorgonius memoriam posuit compari sue carissime de provincia Dalmatia{2 Jedan Ulpius Gorgonius zasvjedočen je u Saloni, isp. "Bull. Dalm.", XIX., str. 67.} defuncta penus colonia Sirmi.
5. CIL III 9551 = 12864 (Salona): Hic quiescit, in pace sanct(a) abtissa Iohanna Sermenses, [q]ui [bjixit ann. XL, die Veneris exiit de corpore ... IIII idus Maias indictione qu[in]ta decima.
6. Snažno podsjednuti od Avara (vidi niže) iščekaju stanovnici Sirmiuma pošljednju pomoć iz Dalmacije: μήδεμιᾶς δυνάμεως 'Ρωμαϊκῆς κατὰ τὴν πρὸς Δαλματία γέφυραν έπιφανείσης{3 Menander, sl. 66., isp. 64. Jireček, "Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittelalters", I., str. 23. U ovo doba ide ona kratka molitva na cigli, koju je objavio Brunšmid u "Eranos Vindobonensis", str. 331. i dalje. (Isp. "Byz. Zeitschrift", III., str. 222.}.
Od naročitog je interesa peti natpis, jer dokazuje - pošto po J. W. Kubitscheku{4 U adn.; isp. Jireček, "Die Romanen etc.", str. 102.} pripada jednoj od ovih godina: 612., 657., 702., 747., - da je vrlo dugo trajao saobraćaj izmegju Salone i Sirmiuma. Možda Iohanna broji megju iseljenike, koji moradoše godine 581. poslije Hr.{5 H. Gelzer u Krumbacherovoj "Geschichte der byzantinischen Literatur", str. 942.} ostaviti Sirmium prema ugovoru, što ga je car Tiberius II. sklopio s poglavarom Avara, Bajanom{6 Menander, sl. 66.}. Ali je ipak moguće da njezina smrt pada u koju kasniju godinu, jer je C. Jireček{7 "Das christliche Element in der topographischen Nomenclatur der Balkanländer", str. 93. i dalje; "Die Romanen", str. 35.} pronašao, da je staro poštivanje svetaca "moglo održati jedan dio starih stanovnika i neprekidnu eksistenciju makar i slabog kršćanstva u podanika Avara, koji bijahu neznabošci"{8 U pogledu življenja starih stanovnika sa Avarima i Slovenima i time nastaloj izmješanoj rasi isporedi Gelzera, "Die Genesis der byzantinischen Themenverfassung", str. 47. i dalje.}.
Padom Sirmiuma otvorio se potpuno put u Dalmaciju te je pala cesta Sirmium-Salona u ruke Avara i Slavena. Prema naseljima ovih dvaju naroda vrlo je vjerovatno da se napadaj u pravcu Salone{9 Thomas arch., "Historia Salonitana", 7. i dalje; Constantin Porphyrog., III., 127., 143. Jireček, "Die Romanen", str. 26. i dalje.} i naseljivanje pokrajine odigralo duž ove ceste. Naro◊415čito može se uzeti, da je to bio slučaj kod upadanja Avara u godini 598.{1 Menander, 27.}, pred koje su za vrijeme podsjedanja Sirmiuma 10.000 punskih Kutrigurejaca opustošili valjda samo pogranično područje{2 Jireček, na ozn. mj. str. 24.}. To bi bilo izvan svake sumnje, kad bi u suglasju sa Tomaschekom{3 "Mittheilungen der geographischen Gesellschaft in Wien", 1880., do 515.} mogli u tada po Avarima osvojenom gradu raspoznati "τὰς λεγόμενας Βάγκις (Βόγκεις){4 Theophylaktos Simokattes, VII., 12., 1.} ili τὴν Βάλκης{5 Theophanes, I., 277. - Avari su tada takogjer razorili četrdeset utvrgjenih mjesta (φρούρια, po svoj prilici one iz predrimskog doba potičuće, sada opet po znanstveno istraživanje važne Gradine) u okolini gore spomenutog grada. To je dokaz, da je tada pokrajina bila dosta gusto napučena. Da je broj pučanstva za rimskog doba bio veći od današnjega, zavjedočeno je množinom naselbima (isp. naše "Wissenschaftl Mittheil.", VII., str. 124.); nama je za sada samo nemoguće, da u tome pogledu provedemo razdiobu perioda. Trebaće naročito paziti, da li je jako iseljavanje u Daciju (naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 264. i dalje) ostavilo vidljivih tragova. Po Jirečeku u djelu "Die Romanen", str. 12. konstatovana velika razlika izmegju snažne pojave ilirskih i panonskih plemena za bune protiv Rima u doba Augusta, kad su ta plemena digla na noge 200.000 pješaka i 8000 konjanika i "slabosti ovih istih zemalja za doba seobe naroda" - ne će imati jedini uzrok u "polaganom padanju stanovništva u kopnenim krajevima", već će tome biti uzrok i to, što se narod kroz odulje vrijeme odučio raditi s oružjem, što su stanovnici pod zaštitom rimskom postali nesamostalni, što im manjkaše sposobne vogje i što im je prije slabo prohodna domovina megjutim isprepletena cestovnom mrežom. Ko primjer navodim, da bi se danas Bosna i Hercegovina mnogo laglje mogle zaposjesti, nego što je bio slučaj godine 1878. Da je u ostalom blagostanje u kopnenim krajevima opalo, vidili smo iz razlaganja o vladavini Istočnih Gota u Dalmaciji, naš "Glasnik", 1900.} Σάλβεις (Salviis, Salvia), koja je varoš, kako smo notirali naprijed na str. 411., ležala uz ovu cestu. Ova se varoš isto tako ko i postaja Aequum spominje u spisima pokrajinskog konzila, što se obdržavao u Saloni god. 532.{6 Isp. naš "Glasnik", 1900., str. 555.}
Za srednjeg vijeka opet je dobila svoju vrijednost za promet Dalmacijom u Slavoniju i Ugarsku cesta uz rijeku Neretvu{7 Jireček, "Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien während des Mittelalters", str. 78. i dalje.}. Trgovački putevi od Spljeta smjeraše u krajeve srednje Bosne, bogate raznim rudama{8 Na ozn. mj. str. 82.}. Značajno je, da su ovi putevi na velike daljine slijedili pravac rimskih cesta, što se jasno razabire, ako po Jirečeku na ozn. mj. zabilježene postaje sravnimo sa našom cestovnom kartom. Komparativno proučavanje obećaje nam dakle i u ovom pogledu pogdjekoji uspjeh.
Najmlagji komad u niže izloženom spisku novaca, oko kojih se naša svakovrsna razlaganja dosada kretaše, jeste vrlo istrošeni follis Justiniana; on nas dakle vodi u doba, do kojeg dospjesmo na osnovu vrela, nagjenih ili nastalih izvan granica našeg područja. Ovaj follis na jednoj, a drahma od Damastiona na drugoj strani pokazuju nam, da su kotari Derventa, Gradačac i Brčka udioništvovali makar i skromno u mnogostoljetnom pokretu: jednom - u vrijeme velike borbe panonsko-dalmatinskih plemena protiv nove rimske vladavine (godine 6.-9. poslije Hr.) - možda i aktivno, ako su po mnijenju Kiepertovom{9 "Formae", XVII.} Breukeri odista ovdje stanovali. Da li je novac iz Broda (vidi dalje str. 416. i dalje), sa željezničke pruge Bos. Brod-Žepče (vidi str. 418. i dalje), iz Dobrevode (vidi str. 420. i dalje) i iz Oštre luke (vidi str. 425. i dalje) zakopan u vrijeme kakovih ovećih dogagjaja u području Save, to će nam možda razjasniti kasnija opažanja i istraživanja. Već sada može se ali ustvrditi, da je naša pokrajina u relativno rano doba napustila izmjeničnu trgovinu i da je za svoje bogate poljoprivredne proizvode i za◊416 rasplod stočarstva{1 Sve ono, što veli Strabo, V., 1., 8. o jadranskom uvozu i izvozu ilirskih plemena na Dunavu, može da u cjelini vrijedi i za područje Save.} (rečena tri kotara spadaju k Posavini, u poljodjelstvenom pravcu najvažnijemu dijelu Bosne i Hercegovine) imala dobru progju u svako vrijeme. Sô, koja se dobivala u Donjoj Tuzli, mogla je takogjer ovamo navratiti jedan dio prometa, što je tim vjerovatnije, jer se inače tek u Sedmogradskoj dobiva sô. Najstarije vijesti o eksploatisanja solnih vrela u Gornjoj i Donjoj Tuzli (možda i kod hana Šibošica, udaljena 20 km sjeverno od D. Tuzle){2 Isp. o tim vrelima A. Rücker u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", I., str. 336. i dalje.}, crpimo mi iz imena κάστρον τὸ Σαληνές, spomenutog u Constantina Porphyrogennetosa († 959.) "De adm. imp." 32. p. 159.{3 Iz toga, što se to ime održalo, dade se zaključiti, da su u ovom dijelu stare Dalmacije zajedno živjeli Romani i Slaveni. To slijedi i iz imena: Drina, obaju Jadra (isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VIII., str. 129.), Ibra (Kiepert, "Formae", dodatak str. 4., primjedba 42.), Romanje-planine i t. d. Naprotiv jedva da će ko u imenima Maglaj i Majevica-planina raspoznati ime starih Moezeiaca, kako to nagagja L. Jelić u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", VII., str. 54. i dalje.}, ali se to ime izvodi iz starijeg Salinis ili Ad Salinas{4 Tomaschek, na ozn. mj. str. 560.; Jireček, "Die Handelsstrassen", str. 30. i "Die Romanen", str. 20., primjedba 1.; Kiepert, "Formae", XVII.}. Nije ni malo začudno, što se to mjesto već prije ne spominje; u literaturi uopće nema razjašnjenja o čitavom istočnom dijelu provincije, i ako su tamo bila mjesta na gusto poredana. Jedino je u Tab. Peuting. zabilježena cesta sa dvije postaje, koja polazi iz Sirmiuma uz Drinu{5 Tomaschek, na ozn. mj. str. 560.; Kiepert, na ozn. mj.; Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Ad Drinum. O ostatcima ove drinske ceste isp. Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 40. i dalje; "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", XVI., str. 136.; E. Vorliček u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 529. - O mjestima, koje Ptolemaeus pogrješno stavlja u ovaj kraj, isp. Kieperta na ozn. mj., dodatak str. 6., primjedba 65.}. Veliku rudarsku varoš Domavia, zatim Municipium Mal...., varoš Capodunum{6 Isp. "Jahreshefte des österr. arehäolog. Instituts", 1902., dodatak.} i t. d. upoznasmo tek iz nagjenih natpisa{7 Isp. Tomascheka, na ozn. mj.; Domaszewskog u "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", XIII., str. 133.}. Da i početak današnje varoši Donje Tuzle ide u vrlo rano doba, dokazuju rimski nalazi, koji se nagjoše prigodom regulisanja tamošnjeg Appelovog trga, pa možda i onaj na strani 402. spomenuti put uz rijeku Spreču. Odavle imamo iz rimske periode dva novca: Traian, Cohen 1 43 (nagjen mjeseca juna 1898. pri regulisanju Appelovog trga) i Antiochia ad Orontem: A.: ΑΥΤΟΚ·Κ·Μ·ΙΟΥΛΙ·ΦIΛIΠΠOC·CЄB poprsje cara sa paludamentom i lovorovim vijencem, gleda na desno; R.: ΔΗΜΑΡΧ·ЄΞOYCIAC·ΥΠΑΤΟ orao gleda naprijed, okrenuo glavu na desno, a drži vijenac u kljunu, u odjelku ΑΝTIOΧΙΑ S·C (Nagjen godine 1899. u D. Tuzli ili u blizini ove varoši).
Bos. Brod.
Kad se je gradio željeznički most na Savi, iskopaše radnici godine 1880. na savskom otoku, gdje se sagradila noga za tu ćupriju, ilovasti lonac pun malenog bakrenog novca. Velik dio od tog novca predan je tadanjemu poglavici Bosne i Hercegovine, Njeg. kralj. Visosti Vilimu vojvodi Württembergu; mnogo komada kupio je hrv. narodni muzej u Zagrebu; nekoliko komada dospješe u ruke profesora Brunšmida i samo jedan jedincati komad, Constantinus I., Cohen 1 246, ostao je po rezultatu dosadašnjeg raspi◊417tivanja u Bosni, u zbirci franjevačkog samostana u Tolisi. Najveći dio tog novca sastojao se po pismenim obavijestima profesora Brunšmida od komada careva Constantiusa II., Constantiusa Galla i Juliana. Kako je po strukovnom uvjeravanju profesora Brunšmida u tome novcu Julian zastupan kao caesar, to bi odatle ko terminus ante quem za doba, kad je lonac s novcem zakopan na tom savskom ostrvu, proizašao mjesec maj god. 360., jer je tada Julian u Parizu proglašen augustusom{1 G. Goyau, "Chronologie de l'empire Romain", str. 482. G. Negri, "L' imperatore Giuliano l'Apostata". Studio storico. Milan 1901. Ova rasprava nije mi pri ruci.}. No dobro će biti, ako taj rok nešto produljimo, jer novi novci sa carskom titulom nadogjoše tako brzo u promet i jer se još nemogoše kovati u istočnim stranama države. Vrijeme tog novca pa i uzrok, zbog kojeg se zakopalo, saznaje se ipak pouzdanije, ako se uzmu na oko tadašnje prilike u Panoniji.
Constantius II. odbio je molbu svog bratića da ga prizna augustusom, na što je Julian sa vojskom prodro u Illyricum, te sa svojim odjelenjem krenuo dunavskom cestom i lagjama po Dunavu dobrodio u Bononia-Banoštor{2 Isp. Brandisa u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod Danuvius, stupac 2124.}. Odavle je prirogjenom mu naglosti cestom Bononia-Sirmium navalio na potonji grad, gdje mu se odupro Comes Lucillianus, da mu tako zapriječi put u Constantinopolis{3 Amm. Marc., XXI., 8., 2.-10., 1. Cesta Bononia-Sirmium, dugačka 18 milja (Amm., ΧΧI., 9., 6.: eum venisset Bononeam a Sirmio miliario nono disparatam et decimo ...) manjka u Kieperta, "Formae", XVII. Da je ona postojala vidi se iz Gratianovog marša u god. 378.; isp. Amm., XXXI., 11., 6.: Dum haec aguntur in Thraciis, Gratianus docto litteris patruo, qua industria superaverit Alamanos, pedestri itinere, praemissis inpedimentis et sarcinis, ipse cum expeditiore militum manu permeato Danubio, delatus Bononiam, Sirmium introiit. No i bez ovih dokaza moralo bi se pretpostaviti, da su obje tačke bile svezane cestom, jer je to najbliži put od Sirmiuma k Dunavu. Isp. F. Kennera, "Noricum und Pannonia", str. 117.}. U isto vrijeme unišao je marširajući, "per mediterranea Raetiarum" Magister equitum Nevitta u Panoniju te se je sa carem združio po svoj prilici u Sirmiumu, jer mu je kasnije bilo povjereno{4 Amm., XXI., 10., 2.} da čuva klanac Succi{5 Glede ovog klanca isp. Jirečeka, "Die Heerstrasse von Belgrad nach Constantinopel und die Balkanpässe", str. 30. i dalje}. On je bez svake sumnje upotrebio dunavsku cestu; ona je izravno vodila u srednju Raetiju te bi se njome jamačno bio poslužio i treći Julianov zbor, koji je protiv Panonije operirao pod zapovjedništvom Jovinusa i Joviusa (ma da je došao iz gornje Italije){6 Amm., XXL, 8., 3. Da je upotrebljena cesta uz Dravu, a ne ona uz Sava, dokazuje Amm., XXI., 12., 2.: ideoque Iovinum magistrum equitum venientem per Alpes, Noricosque ingressum ad id, quod exarserat, quoquo modo corrigendum redire citius imperavit. U ovomu leži novi dokaz da je opravdano ono na str. 410. izloženo mišljenje: da je sjevernija od dviju cesta, koje prosjecaše Južnu Panoniju, bila od najveće važnosti za promet Italije sa Orijentom.}, da nije dirigiran na podsjedanje Aquileje.
Okolica Broda nije dakle izravno stajala pod uplivom ovog dogagjaja, no ipak možemo uzeti, da je ta vojna bila uzrok, što je ono novčano blago zakopano na "Adi" za ove invazije u oktobru godine 361.{7 Goyau, na ozn. mj. str. 486.}, jer je po bilješki u Amm. XXI 9., 3.{8 Fama vero, quae mille, ut aiunt, linquis verum mire exaggerat fidem, per Illyrios omnes celebrior fundebatur, Iulianum strata per Gallias multitudine regum et gentium, numeroso exercitu et successibus tumidum variis adventare quo rumore perculsus praefectus praetorio Taurus ut hostem vitans externum mature discessit, vectusque mutatione celeri cursus publici, transitis Alpibus Iuliis eodem ictu Florentium itidem praefectum secum abduxit.} ispred Juliana išao silni strah, koji je natjerao i najviše činovnike na bezobzirno bjegstvo, pa je sasvim prirodno, da je taj strah obuzeo i stanovništvo.◊418
O drugomu nalazu novca u Bos. Brodu još smo manje saznali. Po obavijestima g. oficijala A. André-a u Banjojluci, za koje smo mu vrlo blagodarni utvrdilo se ovo: U ljetu godine 1880. nabasao je neki talijanski radnik, kad je vadio zemlju i šljunak za nasipavanje (od prilike 150 m daleko od stare zgrade željezničke stanice), u dubini od kakva dva metra na posudu od ilovače. Drugovi tog radnika navale ko bijesni, razbiju lonac i povade iz njega novac, koji je navodno sastojao od 100 bakrenih komada. Gosp. André misli, da je taj broj pretjerano označen. Njemu pogje za rukom da pribere od radnika oko dvadeset komada, koje spremi zvaničnim putem u Sarajevo. Tada još nije postojao naš muzej i nije nam uspjelo da saznademo, kamo su dospjeli ti novci.
Liješće.
U gostioničara G. Lapornika u Bos. Brodu vidio sam izlizanu, ponešto obrezanu tetradrahmu barbarskog kova (Nachprägung) sa značajnim za taj novac zarezom. Premjer joj je 23 mm. Zbog upravo ludo-smiješne svote, koju vlastnik traži, nije se taj novac mogao nabaviti za našu numizmatičku zbirku. A.: Glava Zevsa s lovor-vijencem, na desno: R.: Jahač sa lepršastom mantijom, gleda na lijevo; u desnoj ruci, koja se ne raspoznaje ko ni lijeva pa ni noge, držao je granu. Ispod konjskog trbuha vertikalno namještena grana; izmegju podignute lijeve noge i konjske gubice nalazi se kolo sa naznačenim žbicama. Iznad polegjice konja ΦΙΛΙ.
Vlastnik veli da je novac nagjen u selu Liješće.
Željeznička pruga od Bos. Broda do Žepča.
Kad se je gradila ova željeznička pruga u godinama 1878./79. nagjoše radnici oveću skupinu bakrenog novca. Ovaj je nalazak dijelio sudbinu drugih nahogjaja iz onog doba; sakriše ga pa ga onda razdijeliše i preprodaše. Tek godine 1899. dobio je naš muzej od g. kontrolora Ernesta Sertića niže označenih osam komada; nalazište nije se moglo iznaći. To su po veličini osrednji komadi (Mittelerze) te su oksidacijom tako istrošeni, da smo jedino kod br. 7. mogli pripadnost dovoljno pouzdano odrediti. Gdje je održana prevlaka, nema tragova izlizanosti. Br. 8. s istim likom na zaličju može se pripisati jednom od ovdje navedenih careva.
Brojevi 1. do 3.: Gratianus, Cohen 1 58 ili VII., str. 404., br. 2.
Broj 4.: Valentinianus II., Cohen 1 43 ili 44.
Brojevi 5. do 7.: Theodosius I., Cohen 1 48.
Ime kovnice, Siscija, raspoznaje se jasno samo na po jednom komadu careva Gratiana i Theodosiusa.
Maleni broj novca, spašenog iz ovog nahogjaja, dozvoljava tek da se konstatira, da je ovo blago zakopano poslije 19. januara 379. godine, kojeg je dana Theodosius proglašen augustusom; ali mi imademo još na raspolaganju neka razmatranja, spram kojih se može ustanoviti i terminus ante quem. Naš muzej posjeduje naime iz godine 1887. četiri novca, kovana u Sisciji, koji se sa ovim upravo spomenutim komadima potpuno podudaraju: br. 1. i 2.: Gratianus, Cohen 2 VII, 404, br. 2.; - br. 3.: Valentinianus II., Cohen 1 43; - br. 4.: Theodosius I., Cohen 1 48. Za ta četiri novca označeno je u inventaru: "Nagjeni kod Tešnja a darovani po g. Juliju Haszalu"{1 Darovatelj nije se mogao pronaći.}. Kako◊419 tešanjski kotar leži kraj željezničke pruge, to nije nemoguće, da i ta četiri komada potječu iz onog nahogjaja, što je tim vjerovatnije, jer na to možemo misliti i pogledom na njihovo održanje. I ako su naime očišćeni ipak se raspoznaje, da su i oni imali posvuda prevlaku od oksidiranja. Ovako dobivamo novi obavještaj o tome. kako je čitavi nahogjaj bio sastavljen: u njemu su zastupani jedino novci obadvojice braće i njihovog većeg suvladara, čiji sinovi nijesu zastupani. Ne da se pomišljati, da su na dva razna mjesta odabrani pri zakopavanju samo novci Gratiana, Valentinijana i Theodosiusa.
Ovu kombinaciju podupire snažno jedan nalazak iz Siska (Siscia), koji se potpuno slaže sa oba ovdje opisana nahogjaja i koji pokazuje, da se je za gospodstva ove trojice vladara u Posavačkim krajevima novac zakopavanjem osjeguravao. Naš muzej dobio je naime godine 1888. od c. i kr. ratnog arhiva dva Gratianusa, Cohen VII, str. 404., br. 2., dva Valentinianusa, Cohen 43 i šest Theodosiusa I., Cohen 48 s primjedbom, da su "iskopani kod Siska". Koliko se novca osim ovih deset komada na tom mjestu još našlo, nije poznato; važno je da su oni kovani u Sisciji.
Izmegju 19. januara 379. i 16. januara godine 383., kad je Arcadius imenovan suvladarem, upali su mjeseca februara 380.{1 Goyau, "Chronologie de l'empire Romain", str. 564.} Greutungi pod Alatheusom i Saphraxom u Panoniju; to bijaše pleme, koje je godine 378. u boju kod Drinopolja{2 W. Judeich, "Die Schlacht bei Adrianopel", "Zeitschrift für Geschichtswissenschaft", VI. (1891.), str. 1. i dalje.} u odličnoj mjeri sudjelovalo te je sada sa balkanskog poluostrva unišlo u zapadnu rimsku državu{3 Iordan. Get., XXVII., 140. i dalje; Zosim., IV., 34., 2.}. Prodiranje tog plemena označeno je pljačkanjem Murse i Poetovija{4 Ambros, epist., X., 9., 10.; Schiller, "Geschichte der römischen Kaiserzeit", II., str. 403.}, a sva je prilika, da je tada stradalo i rodno mjesto sv. Jeronima, varoš Stridon{5 Jung, "Römer und Romanen in den Donauländern", drugo izdanje, str. 181., primjedba 3.; Bulić, "Festschrift für O. Benndorf", str. 276. Po Grützmacheru "Hieronymus. Eine biographische Studie zur alten Kirchengeschichte", I., str. 107. razoren je Stridon "valjda neposredno pred god. 378." O potpunom razorenju i uništenju ovog mjesta ne može usprkos Hieronymusa, De viris illustribus c. 135.: "natus oppido Stridonis, quod a Gothis eversum Dalmatiae quondam Pannoniaeque, confinium fuit" - biti govora, pošto je sv. Jeronim kasnije iz Betlehema svog brata Pauliniana spremio kući "ut semirutas villulas, quae barbarorum effugerunt manus, et parentum communium census venderet". Ep. 66 ad Pammachium c. 14. Grützmacher, na ozn. mj. str. 109.} na dalmatinsko-panonskoj granici{6 Usprkos razlaganja Bulićeva u "Festschrift für O. Benndorf", str. 276. i dalje, ne može se ni danas još ništa pouzdanijeg kazati o položaju varoši, jer CIL III 9860 ništa nije izgubio od sumnjivosti (po bos.-herceg. zem. muzeju na široko provedeno istraživanje glede mjesta, gdje je kamen prvobitno stajao, nije iznijelo nikakve podatke) i jer po Buliću na novo u pretres uzeti natpis ne potječe "iz Glamoča", kako je on naveo na str. 286., već kako je sam ispravio u "Bull. Dalm.", 1899., str. 143., primjedba 1. (isp. "Jahreshefte des österr.-archäolog. Instituts", II., dodatak, stupac 109.) iz Sućurca kod Spljeta. Spram toga treba takogjer ispraviti G. Grützmaehera, na ozn. mj. str. 105. - Isp. Jirečeka, "Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittelalters", I., str. 16.}. Vrlo je vjerovatno, da se prigodom ovog neprijateljskog upadanja zakopalo u zemlju ono bosansko novčano blago pa i ono iz Siscije. Onaj koji ne će da misli na ovaj dogagjaj ili mu ne pripisuje ovako veliku geografsku razgranjenost, tome pružaju razjašnjenje: za što se novac zakopao u zemlju one prilike, koje su tada vladale u Južnoj Panoniji, o kojima daje u tome pogledu osobno zainteresovani sv. Jeronim više puta obavijesti; tako se on tuži u pismu, što ga je godine 396.{7 Grützmacher, na ozn. mj. str. 79.} upravio na Heliodora (LX, 16): Viginti et eo amplius anni sunt, quod inter Constantinopolim◊420 et Alpes Iulias cottidie fere Romanus sanguis effunditur. Scythiam, Thraciam. Macedoniam, Dardaniam, Daciam, Thessaliam, Achaiam, Epiros, Dalmatiam cunctasque Pannonias Gothus, Sarmata, Quadus, Alanus, Hunni, Vandali, Marcomanni vastant, trahunt, rapiunt. Isp. takogjer Epist. CXXIII 17; Comm. u Soph. ad 1, 2 i 3{1 O. Seeck, "Hermes", XI., str. 69.; Jung, na ozn. mj. str. 183. i Grützmacher, na ozn. mj. str. 107.}.
Dobra Voda.
Po obavijestima sadanjeg gvardiana franjevačkog samostana u Tolisi, fra Ilije Oršolića, našao se u ovom selu (kotar Dervent) godine 1876. ili 1877. prigodom krčenja novčano blago, koje je sastojalo od drahmi Apollonije i Dyrrhachiuma. Mora da je bilo vrlo obilno, jer fra Dobroslav Božić navodi u "Vjestniku", 1888., str. 127.: da je težina srebra bila "od prilike 15 kilograma" i da je on "pune pregršti" srebrnog novca iz ovog nalaza godine 1880. vidio u jednog kujundžije (zlatara). Posredstvom fra Božića dospjelo je samo 25 komada u zagrebački muzej, ali su ondje, kako je profesor Brunšmid konstatovao, po pokojnom Šimi Ljubiću u tamošnjoj zbirci izmješani s mnogim drugim drahmama Apollonije i Dyrrhachiuma, bez da je označeno odakle potječu. Fra Oršolić dobio je deset komada, no ovi se izgubiše tečajem godina.
Kako kazuje fra Grgo Došen, tadašnji župnik u tri sata odaljenim Potočanima, našao je u Dobroj Vodi godine 1886. neki seljak prigodom oranja na dva razna zemljišta dvoje novčano blago. Jedno je sastojalo od "kakovih 200 komada" drahmi Apollonije i Dyrrhachiuma, koje su bile pohranjene u zemljanoj posudi. Dosad nije se na žalost moglo iznaći, u kojem odnošaju stoji ovaj nalazak spram onog drugog i starijeg, da li je naime sasvim samostalan ili možda tek prije neopaženi dio njegov. Na žalost se i ovaj nalazak rasipao; samo ovaj jedini komad dobio je naš muzej od fra Došena na dan 30. augusta 1900.:
A.: MENIΣKo[Σ, tip na desno, u desnom polju znak izlizan. R.: ΔΥΡ ΛΥ ΚΙΣΙ Κογ, kvadrat od ravnih crta. - Komad je izlizan, premjer mu je 19 mm a težina 2.36 g.;. J. pl. Schlosser, "Beschreibung der altgriechischen Münzen", I., str. 53., br. 175.; J. Brandis, "Zeitschrift für Numismatik", I., str. 64.
Drugo novčano blago iz godine 1886. sastojalo se po izjavi fra Došena od kakvih 50 komada manjeg broncanog novca, od kojih je rečeni otac franjevac dobavio i nama takogjer 30. augusta 1900. godine darovao samo ovaj jedan komad:
A.: CONSTAN TINOPOLI, lik božice Constantinopolis sa kacigom, ovjenčanom lovorikom, mantijom, mingjušama i ogrlicom, okrenut na lijevo; pred lijevim ramenom žezlo. R.: Victoria, koracajući na lijevo i stavljajući desnu nogu na kljun lagje, drži u desnici na koso koplje, a ljevicu je prislonila na ovalni štit; u odjelku: ·SMHΓ. Premjer 19 mm, težina 2.03 g; Cohen 1, br. 15. Kako je taj komad održan ko da je upravo izišao iz kovnice, to je ovo novčano blago zakopano u zemlju ubrzo poslije kovanja. Po J. W. Kubitscheku{2 "Rundschau über ein Quinquennium der antiken Numismatik", str. 96.} kovan je novac Constantinopolis za zajedničke vladavine Constantiusa II. i Constansa. Ko terminus post quem vrijediće sada godina 339., koje je po vjerovatnim Seeckovim{3 "Zeitschrift für Numismatik", 1898., str. 59. i dalje; Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie", VII., stupci 1053. i 1090.} razlaganjima Konstantinopel izjednačen s Rimom te su u proslavu tog dogagjaja kovani spomen-novci.◊421
Na isto doba upućuje i višegradski{1 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 251.} nalazak novca, koji je najmanjim svojim dijelom dospio u naš muzej. U njemu su zastupane one vrste manjeg broncanog novca stare Rome, koje odgovaraju Constantinopolis-novcima. Vrijedno je da se istakne, da novci nagjeni dosada u Domaviji, našoj najvećoj rudarskoj varoši u istočnoj Bosni, sižu samo do Constantina II. (umro godine 340.){2 W. Radimsky u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", 1., str. 251.}.
Obzirom na naš vrlo oskudni materijal, moramo se u ovaj čas ograničiti na ovo poredanje, uz koje se priključuje onaj nahogjaj sa "Ade" kod Bos. Broda, o kojemu je bilo govora naprijed na str. 416. i dalje. Bogatija su opažanja, koja su sjeverno od Save pribrana na osnovu novaca iz ovog doba{3 1. Brunšmid, "Vjestnik", 1886., str. 10. i dalje, isp. 1897., str. 82.: Nalazak iz Gaboša kod Vinkovaca (Cibalae), po svoj prilici zakopan prije bitke kod Murse (351. poslije Hr.). - 2. Isti pisac, "Vjesnik", 1897., str. 82. i dalje: Nalazak iz Mitrovice-Sirmiuma, zakopan pred ili iza smrti Constansa (350. poslije Hr.), valjda uslijed pronuncijamenta Vetranija. - 3. Nalazak iz Vranića kraj Požege, u kojemu je bilo najmanje 20.000 komada sitnog bakrenog novca. Uzrok, zašto je zakopan ovaj novac, biće da leži u maršu Magnentiusa protiv Constantiusa II. Profesor Brunšmid obećao je da će objaviti ovaj veliki nalazak.}. Možemo se nadati, da ćemo odavle dobiti numizmatički komentar za objašnjenje onih velikih dogagjaja, što se odigraše u tom području. Mi smo u ostalom i inako o prizorima u Panoniji i Gornjoj Moeziji za vladavine sinova cara Konstantina Velikog daleko bolje poučeni, nego o prilikama u Dalmaciji.
Naša pokrajina spadala je k državnom dijelu najmlagjeg od te tri braća. Sudeći po sasvim istovjetnim natpisima:
CIL III 1982: D(omino) n(ostro) Fl(avio) Constanti victori ac triumfatori semper Augusto Fl(avius) Iul(ius) Rufinus Sarmentius v(ir) c(larissimus) p(raeses) p(rovinciae) Dal(matiae) d(evotus) n(umini) m(aiestatique) e(ius) i
CIL III 1983: D. n. Fl. Co[n]stantio victori [ac] triumfatori semper Augusto Fl. Iul. Rufinus Sarmen[ti]us v. c. p. p. Dal. d. n. m. e.
- podigao je njemu i Constantiusu praeses provinciae Flavius Iulius Rufinus Sarmentius u isti čas analogne spomenike u Saloni, koja je varoš i inače udioništvovala u uspjesima njegovog vladarskog doba: u slavu pobjede, održane nad Frankima godine 342. postavljen je ovdje spomenik CIL III 6375 = 8709 = Dessau 728: [Victor]iae Franci[cae] Fl. Con[stanti]s victoris [ac trium]fatoris sem[per] Aug....{4 Seeck u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Constans, stupac 949.}.
Još više slavi ovog vladara Sarmentius u spomeniku iz Riditae: CIL III 2771. (isp. str. 1035.): Virtute et felicitate omnes retro principes supergresso d. n. Fl. Iul. Constanti victori ac triumfatori semper Aug. Fl. Iul. Rufinus Sarmentius v. c. praes[e]s prov. Dalmatiae d. n. m. eius.
Naprotiv gradilo se tada po odredbi vlade u Burnumu po glasu natpisa CIL III 2829 (isp. str. 1627.) Imperator Fla. Costans Aug.
Čini se, da je Sarmentius i poslije Constansove smrti (godine 350.) ostao na namjesništvu Dalmacije, jer je na odličnomu mjestu (epistylium) bio smješten natpis iz Salone CIL III 8710.: D. n. Fl. Constantio victoriosissimo semper Augusto Fl. Iul. Rufinus Sarmentius v. c. p. p. Dal. d. n. m. e.; gragjevina jedva da je dakle izvedena za života Constansa{5 Vremenu poslije goidne 350. pripadaće takogjer fragmenat CIL III 1804 (isp. bilješku uz br. 1842. Narona) Constantio devotus.}. Predsjednik bio bi pao, slaveći ponovno Constantiusa, pod sumnju kod Constansa, koja bi se bila udvostručila obzirom na blizinu granice izmegju obiju polovina države.◊422
Za odregjivanje vremena, kad je Sarmentius službovao u našoj pokrajini, bio bi podao precizniji oslonac sada oštećeni natpis "Vjesnik", 1895., str. 153 ........] stae Fl. Iul. Rufinus Sarmentius v. [c.] p. p. Dalmati[ae] clementiae eiu[s] semper dicatiss[i]mus, koji je postavljen nekom ženskom članu carske kuće.
Iz mnogih spomenika vidimo ali svakako, da je Sarmentius bio vrlo okretan i marljiv činovnik. Pita se sad: da li je njegova okretnost bila na korist pokrajine, ili je bila pak upravljena samo na to, da on za sebe postigne uspjehe na carskom dvoru; svakako pada u oči, što iz doba vladavine Constansa i Constantiusa nema njegovih spomenika, koji bi se odnosili na gragjenje cesta. Ovo pomanjkanje spomenika moći će se pripisati više zavladalom nemaru u cestogradnjama{1 Isp. Schillera, "Geschichte der römischen Kaiserzeit", II., str. 295.}, nego li praznini u monumentalnom predanju, jer se sačuvaše miljokazi iz vremena prije godine 337. pa i poslije godine 361. Prije 22. maja godine 337. pada naime osim kamena CIL III 10177 sa ceste Iader-Burnum, na kojem se spominje Constantinus I.{2 CIL III 13325 = Ballif-Patsch, "Römische Strassen in Bosnien und der Hercegovina", I., str. 54., br. 48. sa ceste Prolog-Banjaluka može da pripada i Constantiusu I.} još i kamen CIL III 10170 sa ceste od Salone u Aequum: D. n. Fl. Constantio nob. Caes. filio d. n. Constantini maximi victoris ac perpetui semper Aug., a Julijan spominje se ne manje od šest puta. Njegovi spomenici nagjoše se uz ceste: Narona-Nevesinjsko Polje{3 CIL III 3207, 13303 = Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 66., br. 38.}, Narona-Salona{4 CIL III 13318 = Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 62., br. 31.} i Scardona-Iader{5 CIL III 3208, 3209. Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VII., str. 72., primjedba 5. - CIL III 3211 nepoznatog je nalazišta.}.
Tadanje vladine odredbe protiv pogana{6 Schiller, na ozn. mj. II., str. 289. i dalje.} nijesu se ni u Dalmaciji rigorozno provagjale. Tako je imao mithraeum u Konjicu i pod Constansom i Constantiusom svoje vjernike i svoje redovne dohotke{7 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 206. i dalje.}. U Saloni vjerovatno se činio od vremena na vrijeme veći pritisak na starovjerce, ali jedva da je imao odregjeno djejstvo, pošto su tu pogani imali oslonac u starim odličnim korporacijama, kao što se vidi iz natpisa CIL III 1981 (isp. str. 1509.): Fl. Constanti nobilissimo ac beatis[simo] Caesari [c]oll(egium) fabrum Veneris{8 W. Liebenam, "Zur Geschichte und Organisation des römischen Vereinswesens", str. 294.; J. P. Waltzing, "Étude historique sur les corporations professionelles chez les Romains", I., str. 198., br. 1. i u Ruggierovom "Dizionario epigrafico" pod oznakom collegium, str. 358., 359. i 362.; Hirschfeld, "Aquitanien in der Römerzeit" ("Sitzungsberichte der Berliner Akademie", 1896.), str. 17., primjedba 5.; Bulić u "Bull. Dalm.", 1900., str. 54.}, koji je zavještan izmegju 333. i 337. godine.
"Ecclesia Salonitana" ostavila je samo neznatne tragove iz ovog doba{9 CIL III 2654 (isp. br. 8652.) a, 358; 9503 a, 360; 9504 a, 300. Isp. Mommsen, CIL III str. 305.; L. Jelić u "Bull. Dalm.", 1892., str. 180. i dalje; Delahaye, "Analecta Bollandiana", XVIII. (1899.), str. 399.; Ch. Diehl, "Nella Dalmazia Romana" ("Bull. Dalm.", 1900.), str. 36.; Bulić u "Bull. Dalm.", 1900., str. 277. i dalje.}. Biskupi ove crkve ne ističu se ni malo, dok je to slučaj kod prelata u susjednim pokrajinama, primjerice kod Valensa u Mursi i Ursaciusa u Singidunumu, moćnim savjetnicima Constantiusa II. za sporova sa Athanasijem{10 Farlati, "Illyricum sacrum", II., str. 1. i dalje.}. Na nijednom od crkvenih sabora, koji na brzo zaredaše jedan za drugim te se većim dijelom obdržavahu u susjedstvu Dalmacije, ne spominju se biskupi Salone; jedino je poslanica, što je izdana na arijanskom◊423 protusaboru u Plovdivu (Philippopel, godine 344.){1 C. J. pl. Hefele, "Conciliengeschichte", I. 2, str. 614. i dalje.}, adresirana takogjer na biskupa Maximiusa u Saloni{2 Hilarius fragm. 3. - Farlati, na ozn. mj. str. 8. i dalje.}. On nije dakle sudjelovao ni u sinodu, obdržavanom u Serdici.
Ne zna se, da li je nauka Arijeva kod nas našla pristaša. Athanasius ubraja Dalmaciju megju pokrajine, koje su prihvatile micejsko vjerovanje, a "doctor ecclesiae" sv. Jeronim, rogjen oko godine 340 u dalmatinskoj varošici Stridon, diči se time, da je dijete katoličkih roditelja{3 Ep. 82 ad Theophilum c. 2. - Isp. Grützmachera, "Hieronymus", str. 107.}.
U političkoj povjesti onih dneva spominju se dva dalmatinska mjesta: varoš Flanona, gdje oko godine 354. caezaru Constantiusu Gallu odrubiše glavu{4 Mommsen, CIL III, str. 389.; Schiller, na ozn. mj. str. 301.; Seeck u Pauly-Wiesowa, "Realencyclopädie", VII., stupci 1074., 1099.} i ostrvo Boa (Bua) ispred Trogira, koje je odregjeno ko obitalište državnih uznika. Julian je godine 361. na to ostrvo spremio u zatočenje magistra officiorum Florentiusa{5 Amm. Marc., XXII., 3., 6., isp. XXVIII., 1., 23.; "Cod. Theod.", XVI., 5., 53.; Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Boa.}.
Osim gore spomenutih miljokaza može se od svih u Bosni i Hercegovini nagjenih spomenika ovoj periodi prilično pouzdano pripisati jedino veliki nadgrobni spomenik, nagjen u Šipovu na Plivi (jugozapadno od Jajca), CIL III, dodatak, br. 13237 = Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 60., tab. VIII.: Fl(aviis) Apollinari et Honorio filiis carissi[mis] et Frontino fratri et Maxim(a)e matri.... Plastični ukras, oblik slova i gentilno ime upućuju taj spomenik u prvu polovinu četvrtog stoljeća. Ova je porodica dobila gragjansko pravo za jednog cara druge flavijske dinastije{6 Isp. Mommsen, "Neues Archiv", XIV., str. 536.}.
Potočani.
Iz ovog sela posjeduje naš muzej novac Clodius Albinus, Cohen 1 56, a iz sela
Novigrada
novac Antoninus Pius, Cohen 1 784. Obadva ova komada nagjoše seljaci osamljeno na svojim poljima.
Iz ovog kotara u okružju Donja Tuzla potječe drahma grada Dyrrhachiuma sa ΞΕΝΩΝ u aversu, koja se sada nalazi u posjedu povjerenika financijalne straže gosp. Pöscheka u Ljubuškom.
O novcu Liciniusa I., Cohen 1 114 veli se da je nagjen u
Gradačcu,
ali je dvojbeno, da li izravno potječe iz glavnog mjesta ovog kotara{7 U posjedu gg. Jovana Babića u Gradačcu i Nine Duića u Bos. Šamcu nalazio se stanoviti broj zlatnog novca, koji po svoj prilici potječe iz jednog nalaska. Komadi, što sam ih vidio, pripadaju Mark Aureliju i Lucilli. Od njih dospješe neki komadi u vlastništvo gospode: okružnog predstojnika Karla baruna Pitnera u Mostaru, pokojnog kot. predstojnika Marka Poljanića i vlad. savjetnika Myrona pl. Zarzyckog, dok je nekoliko komada neki poštarski činovnik prodao u Berlin. O njihovoj provenijenciji moglo se jedino ustanoviti, da je g. Babić svoje komade kupio godine 1878. od nekog otom. činovnika Ibrahim eff., koji se poslije okupacije odselio u Malu Aziju. O novcu koji je dospio u ruke pokojnog Nine Duića, veli njegov sin Ante: "da su te novce valjda seljaci negdje iskopali" . Kako spram ovoga nije posvjedočeno, da su ti novci odista nagjeni u Bosni, ne ćemo se mi na nje ni osvrtati u ovom našem raspravljanju.}.◊424
U
Modriću
našao se novac, cara Hadriana, Cohen 1 718. U varošici
Bos. Šamac
našao se navodno novac Constantiusa II., Cohen 1 275. Iz sela
Domaljevca
dobavio je naš muzej novac Calpurnia, Babelon 2, a franjevački samostan Tolisa novac Severusa Alexandra, Cohen 1 437. Iz sela
Luke
prikupio naš bos.-herceg. zemaljski muzej ove novce:
1. Drahmu Damastion (slika 1.). A.: Glava Apollona s lovor-vijencem, gleda na desno. R.: ΔΑΜ VΣ[T] IN[ΩN] sa šiljastim čekićem. Izlizan i probušen komad, premjer 16.5 mm, težina 1.91 g. Isporedi Imhoof-Blumera, "Zeitschrift für Numismatik", I., str. 112., br. 15.
Slika 1.
2. Didia, Babelon.
3. Rutilia, Babelon, str. 413.
4. Antoninus Pius, Cohen 1 69.
Franjevački samostan u Tolisi posjeduje iz ovog sela:
1. Augustus, Cohen 1 177.
2. Marcus Aurelius, Cohen 1 74.
3. Constantius II., Cohen 1 246.
Iz sela
Tremošnice
znade se za ove komade:
1. Drahma Dyrrhachiuma. A.: M]ENIΣKoΣ, tip na lijevo, iznad toga ptica kako trči nadesno. R.: ΔΙο NY [ΣΙΙοY, kvadrat od ravnih crta. - Premjer 17 mm, težina 2.50 g. Schlosser, "Beschreibung der altgriechischen Münzen", str. 50., br. 116. do 118.; Brandis, "Zeitschrift für Numismatik", I., str. 64.
2. Iulia, Babelon 9.
3. Iunia, Babelon 15.
4. Mamilia, Babelon 6.
5. Papia, Babelon 1.
6. Claudius II., Cohen 1 168.
7. Valentinianus II., solidus, Cohen 1 16. (U posjedu franjevačkog samostana u Tolisi.)◊425
Srebrenik.
Iz ovog sela imamo po jednu drahmu Apollonije (br. 1.) i Dyrrhachiuma (br. 2.).
1. A.: ΑΓΙΑΣ, tip na lijevo. R.: ΕΠΙ KA ΔοΥ, sferički kvadrat. - Dobro održan komad, premjer 17 mm, težina 2.54 g. Schlosser, na ozn. mj. str. 28., br. 20.
2. A.: ΞΕΝΩΝ, tip na lijevo, u desnom polju ravno stojeći klas, u odjelku [grozd]. R.: ΔA [MH] NoΣ, kvadrat od ravnih crta. - Izlizan komad, po obrubu djelomice odlomljen. Premjer 21 mm, težina 3.12 g. Schlosser, na ozn. mj. str. 49., br. 102.; Brandis, na ozn. mj. str. 65.
III. Kotar Brčka.
Tolisa.
Iz ovog sela imamo za sada najdulji red tamo nagjenog novca:
1. Apollonia, drahma. A.: ΑΓΙΑΣ, tip na lijevo. R.: ΕΠΙ] KA ΔoΥ, sferički kvadrat. - Komad izlizan i mjestimice obrezan. Premjer 17.5 mm, težina 2.38g. Schlosser, na ozn. mj. str. 28., br. 20.
2. Dyrrhachium, drahma. A.: ΝΙΚΑΔΑΣ, tip na desno, u desnom polju Caduceus, u odjelku grozd. R.: API ETH NoΣ, sferički kvadrat. Izlizana, srebrna prevlaka pogdjegdje prelomljena. Premjer 19 mm. težina 2.34 g.
3. Denar, Babelon I., str. 93., br. 2.
4. Carisia, Babelon 4.
5. Cassia, Babelon 1.
6. Claudius I., Cohen 1 79 (u samostanu Tolisa).
7. Nero, aureus, Cohen 1 59. (Nagjen mjeseca augusta 1900. u blizini samostana, gdje se sada nalazi.)
8. Hadrianus, Cohen 1 349 (u samostanu Tolisa).
9. Marcus Aurelius, Cohen 1 151.
10. Elagabal, Cohen 1 134 (u samostanu Tolisa).
11. Constantius I., Cohen 1 126 (u samostanu Tolisa).
12. Constantinus I., Cohen 1 433 (u samostanu Tolisa).
13. Constantinus II., Cohen 1 138 (u samostanu Tolisa).
14. Valens, Cohen 1 72 (u samostanu Tolisa).
Iz sela
Boka
nabavismo za naš muzej:
1. Apollonia, drahma. A.: ΞΕΝοΚΛΗ[Σ, tip na lijevo. R.: ΧΑΙ PH NoΣ, sferički kvadrat. Izlizana, premjer 17 mm, težina 3.10g. Schlosser, na ozn. mj. br. 51.
2. Polu Victorias, Babelon I., str. 41., br. 10.
3. Fabia, Babelon 1.
Franjevački samostan u Tolisi ima ova dva komada:
4. Constantinus I., Cohen 1 433.
5. Constans, Cohen 1 134.
Oštraluka.
U mahali Šošić našlo se u ovom selu novčano blago, sastavljeno od Antoniniana. Kad su 30. aprila 1901. orali njivu "Gaj", vlasništvo Kaje Šošićke, izbacio je plug◊426 iz zemlje odlomke zemljane posude i veliki broj srebrenog novca, nekoliko dana kasnije našla je Kaja na istoj njivi, kad je s Markom Zrnićem sijala kukuruz, drugo novčano blago, sastavljeno od iste vrste novca, a pohranjeno u već razbijenom zemljanom loncu. Rečena žena i njezin susjed Marijan Šošić sabraše odmah nalazak, ali pokloniše i preprodaše dijelove od njega u Oštru Luku, Matiće, Bok, Donju Mahalu, Orašje, Brvnik i Bos. Šamac, pa u još neka sela, za tim franjevačkom samostanu u Tolisi. Učitelj u Boku Ilija Ivanić prodao je 36 komada ovog novca hrv. nar. muzeju u Zagrebu, zbog čega je protiv njega poveden postupak u smislu postojećih zakonskih propisa, no g. profesor Brunšmid je najljubeznije i ovog puta te novce zamjenom prepustio našem muzeju. O rečenim nahogjajima obavijestio je muzejsko ravnateljstvo g. Ivan Ečer, opć. bilježnik u Orašju te se je na našu molbu odmah uputio na nalazište pa je ondje poduzeo kopanje, čime je pronašao još četiri komada novca i dva odlomka od zemljanih posuda. Uz pripomoć upravitelja kot. ispostave u Bos. Šamcu, g. Alojzija baruna Schweiger-Lerchenfelda i tamošnjeg oružničkog stražmestra g. Josipa Zimmera posabrao je naš vrijedni prijatelj g. Ečer pojedine komade novca kod onih ljudi, u čije su ruke dospjeli. No mimo sveg tačnog njegovog nastojanja zatajen je svakako po gdjekoji komad. Obadvije posude sadržavale su najmanje 204 komada; od ovih se nalaze 193 komada u našem muzeju (uračunajući ovamo ona 36 komada, što ih dobismo dobrotom g. prof. Brunšmida), deset komada jesu u posjedu fra Franje Jurića, župnika u Gradačcu, a jedan je komad u Nikole Nikolića u Orebrici (kotar Gradačac). - K ovom broju valja još dodati dva ili tri komada "starog novca", što ih nagjoše - kako vele seljaci iz Oštre luke - pred dvije-godine na istoj ovoj njivi. Ti komadi potječu valjda od jednog ili drugog novčanog blaga, jer se izvidima gosp. Ečera ispostavilo, da je onaj prvi lonac ležao jedva 0.50 m ispod zemlje i jer mu je gornji rub već prigodom prvašnjh oranja odlomljen ralom. A kako je sad upotrebom novije vrste pluga oranje pošlo u veću dubljinu, to se je došlo do čitavog zakopanog blaga.
Po dokazu prikupljenih odlomaka je rečena posuda trbušasti lonac oniskog podstavka, sagragjen na lončarskom kolu od sive gline (slika 2.). Od druge posude spremljen nam je samo maleni odlomak od trbuha, po kojem se može konstatovati jedino to, da je sagragjena od golubi-sivkaste gline i da je bila deblja od onog prvog lonca. Posude ležale su u zemlji same za sebe. Drugih antiknih ostataka nije se našlo na rečenoj njivi.
Slika 2.
Nagjeni novac ne može se razlučivati po obim loncima. Da se novčano blago zakopa u dvjema posudama, konstatovao je Brunšmid{1 "Vjesnik", 1900., str. 9. (po separatnom otisku).} već kod nahogjaja Antoniniana u Garčinu (vidi niže str. 436.), gdje je u jednom loncu bilo 124, u drugom 128 komada. Čini se da razdjelba blaga nije uzrokovana veličinom posuda, nego da se osniva, na nekakom računu.
Sa našim nahogjajem postupaše djelomice upravo nemilosrdno. Kako su skoro svi komadi bili prevučeni ilovačom, pokušalo se čišćenje, pri čemu ih izlizaše i ostrugaše, grebotinama oštetiše i razlomiše. Koliko mi znamo, još se nikad nije sa nagjenim starim novcem ovako vandalski postupalo.
Evo spiska tog nahogjaja:◊427
Broj; Lice; Zaličje; Cohen (prva naklada); Primjedba;
I SEPTIMIUS SEVERUS.
1.; SEVERVS PIVSAVG; PMTRPXIII COSIIIPP; 292; ;
CARACALLA.
2.; ANTONINVSPIVSAVGGERM; PMTRPXVIIIICOSIIIIPP;202; ;
ELAGABAL.
3.; IMPCAESANTONINVSAVG; SALVSANTONINIAVG; 123; ;
4.; IMPCAESMAVRANTONINVSAVG; VICTORA[NT]ONINIAVG; 146; ;
GORDIANUS III.
5.; IMPCAESMANTGORDIANVSAVG; A EQVITASAVG; 6; ;
6.; IMPGORDIANVSPIVSFELAVG; A EOVITASAVG; 9, isp. VII, str. 245.;
7., 8.; IMPCAESMANTGORDIANVSAVG U pečatu različni.; CONCORDIAAVG U pečatu različni.; 18; ;
9.; IMPGORDIANVSPIVSFELAVG; DIANALVCIFERA; 28; ;
10.; Isto.; FELICITA ST EMP ORVM; 29; ;
11.; IMPCAESMANTGORDIANVSAVG; FIDE S MILITVM; 34; ;
12., 13.; IMPGORDIANVSPIVSFELAVG U pečatu različni.; FORTREDVX U pečatu različni.; 39; Broj 13. na rubu odlomljen.;
◊428
14.; IMPCAESMANTGORDIANVSAVG; IOVICONSE RVATORI; 44; ;
15.; IMPGORDIANVSPIVSFELAVG; IOVI SATTORI; 49; ;
16.-18.; Isto. U pečatu različni.; LAETITIAAVG N U pečatu različni.; 53; ;
19., 20.; IMPCAESMANTGORDIANVSAVG U pečatu različni.; LIBERALITASAVGII
U pečatu različni.; 57; Broj 20. vrlo oštećen.;
21.; IMPGORDIANVSPIVSFELAVG; LIBERALITASAVGII; 60; Izlizan.;
22.; Isto.; MARSP R OPVG; 64; ;
23.; IMPCAESMANTGOR[DIANVSAVG]; [PA]X AVGVSTI; 70; Skoro polovina odlomljena.;
24.; Isto.; P MTRPIICOSPP; 77; ;
25.; Isto.; P MTRPIICOSPP; 85; Ostrugan.;
26.; Isto.; P MTR PIICOSPP; 87; ;
27., 28.; IMPGORDIANVSPIVSFELAVG U pečatu različni.; PMTRIIIICOSIIPP U pečatu različni.; 109; ;
29.; Isto.; PMT R PVCOSIIPP; 114; Ostrugan.;
30.-32.; Isto. U pečatu različni.; PMTRVCOSIIPP U pečatu različni.; 117; Broj 32. rub odlomljen.;
33.; IMPGORDIA[NVSPIVSF]ELAVG; PR[OVI]DAVG; 125; Rub odlomljen.;
34.; IMPCAESGORDIANVSPIVSAVG; ROMAEAETERNAE; 137; ;
35.-37.; IMPG[ORDIA]NVSPIVSFELAVG Kako se čini jednaki u pečatu.; [SEC]VRITAS PERPETVA Kako se čini jednaki u pečatu.; 145; U sva tri rub odlomljen.;
◊429
38.; IMPCAESMANTGORDIANVSAVG; VICTO RI AAVG; 155; ;
39.; Isto.; VIRTVS AVG; 160; ;
40., 41.; IMPGORDIANVSPIVSFELAVG U pečatu različni.; VIRTVTIA VGVSTI U pečatu različni.; 166; Broj 41. izlizan.;
42.; ....GORDI]ANVS....; Na lijevo lik koji sjedi.; ; Maleni fragmenat, po glavi mogao se ipak odrediti.;
PHILIPPUS I.
43., 44.; IMPMIVLPHILIPPVSAVG U pečatu različni.; AEQVITASAVGG U pečatu različni.; 9; Broj 44. razlomljen.;
45., 46.; Isto. U pečatu različni.; ANNONAAVGG U pečatu različni.; 14; Broj 46. izlizan.;
47.; Isto.; FELIC ITASTEMP; 20; ;
48.; IMPPHILIPPVSAVG; FIDE SEXERCITVS; 21; ;
49.; Isto.; FORTVNAREDVX; 28; ;
50.; IMPMIVLPHILIPPVSAVG; LAETFVNDAT A; 33; ;
51.; Isto.; LAETITFVNDAT; 36; ;
52., 53.; Isto.; LIBERALITASAVGGII; 38; Od broja 50. sačuvan samo fragmenat.;
54., 55.; Isto. U pečatu različni.; PMTRPIICOSPP U pečatu različni.; 50; Broj 55. na rubu odlomljen.;
56.; Isto.; PMTRP III COSPP; 52; ;
57.; IMPPHILIPPVSAVG; PMTRPIIIICOSIIPP; 59; ;
◊430
58.; IMPMIVLPHILLIPPVSAVG; PMTRP IIIICOSIIPP; 60; ;
59., 60.; Isto. U pečatu različni.; ROMAEAET ERNAE U pečatu različni.;70, isp. VII, str.250; ;
61.; IMPPHILIPPVSAVG; SAEC]VLARESAVGG; 86; Odlomljen.;
62., 63.; Isto.; SAECVLVMNOVVM; 89; Broj 63. ostrugan.;
64.-67.; IMPMIVLPHILIPPVSAVG U pečatu različni.; SECVR ITORBIS U pečatu različni.; 97; Broj 65. ostrugan i razlomljen.;
68.; Isto.; VICTORIA AVG; 103; ;
69.; IMPMIVLPH]ILIPPV[SA]VG; [VIRTVSA]VG; 109; Rub odlomljen, mogao se po liku odrediti.;
OTACILIA.
70.; MOTACILSEVERAAVG; CONCORDIAAVGG; 3; ;
PHILIPPUS II.
71.; IMPMIVLPHILIPPVSAVG; AETERNITIMPER; 6; ;
72.; IMPPHILIPPVSAVG; LIBERALITASAVGGIII; 12, isp. VII, str. 253.; ;
73.; Ml VLPHILIPPVSCAES; PRINCIPU VVENT
DECIUS.
74.; IMPCMQTRAIANVSDECIVSAVG; ABVNDANTIAAVG; 2; ;
75.; Isto.; ADVENTVSAVG; 4; ;
76., 77.; Isto.; DACIA; 11; Broj 77. rub odlomljen.;
◊431
78.; IMPCAETRAOECAVG; GEN[I]L LIRICI; 22; Rub odlomljen.
79.-83.; IMPCMQTRAIANVSDECIVSAVG Svi u pečatu različni.; GENIVSEXERILLYRICIANI Svi u pečatu različni.; 26; Broj 82. ostrugan.;
84.; Isto.; PANNONIAE; 39; ;
85.; Isto.; VBERITASAVG; 48; ;
86.; IMPCMQ]TRAIANVSDECIVS[AVG; V[ICTORIAA]VG; 51; Rub odlomljen.;
ETRUSCILLA.
87., 88.; HERETRVSCILLAAVG U pečatu različni.; PVDICIT[IAA]VG U pečatu različni.; 10; Broj 88. rub odlomljen.;
89., 90.; Isto. U pečatu različni.; Isto. U pečatu različni.; 12; Broj 90. izlizan.;
ETRUSCUS.
91.; Q]HERETRMESDECIVSNOBC; PIETASA[VGVSTORVM; 11; Ostrugan i na rubu odlomljen.;
92.; QHERETRMESDECIVSNOBC; PRINCIPIIVVENTVTIS; 13; Sjedeći Apollo na lijevo, drži u desnici granu; lica nema.;
HOSTILIANUS.
93., 94.; CVALENSHOSTILMESQVINTVSNC; PRINCIPIIVVENTVTIS; 21; Obadva komada vrlo oštećena; od broja 94. održana samo polovina.;
GALLUS.
95.; I]MPCCVIBTR[EB]GALLVS[PFAVG; AEQVI]TASAVG; 7; Vrlo oštećen.;
96., 97.; IMPCCVIBTREBGALLVSPFAVG U pečatu različni.; FELICI TASPVBL U pečatu različni.; 19; Ostrugan.;
◊432
98., 99.; IMPCAECVIBTREBGALLVSAVG U pečatu različni.; FELICIT A SPVBLICA U pečatu različni.; 22; ;
100., 101.; Isto.; Isto.; 24; Od broja 101. održan samo komadić.;
102.,-104.; IMPCCVIBTREBGALLVSAVG U pečatu različni.; IVNOMARTIALIS U pečatu različni.; 26; U broja 103. rub vrlo polomljen.;
105.; IMPCCVIBTREBGALLVSPFAVG; Isto.; 28; ;
106.; IMPCAECVIBTREBGALLVSAVG; LIBERTASAVGG; 36; ;
107., 108.; IMPCCVIBTREBGALLVSAVG U pečatu različni.; LIBERTASPVBLICA U pečatu različni.; 37; Broj 108. ostrugan.;
109., 110.; IMPCCVIBTREBGALLVSPFAVG U pečatu različni.; MARTI P ACIFERO U pečatu različni.; VII, str. 259., br. 2.; U broja 110. rub polomljen.;
111.; IMPCCVIBTREBGALLVSAVG; P A X AETER N A; 41; ;
112.; IMPCAECVIBTREBGALLVSAVG; PIETASAVGG; 45; Rub polomljen.;
113.; IMPCCV]IBTREBGALLV[SAVG; PIETASAV]GG; 48; Malen fragmenat, ali se mogao odrediti po liku.;
114.; IMPCAECVIBTREBGALLVSAVG; SALVSAVGG; 65; ;
115.; IMPCCVIBTREBGALLVSPFAVG; VI[CT] ORIAAVG; 68; Izlizan.;
116., 117.; IMPCAECVIBTREBGALLVSAVG U pečatu različni.; VICT ORIAAVGG U pečatu različni.; 70; Izlizan.;
VOLUSIAKUS.
118.; IMPCAECVIBVOLVSIANOAVG; AEGVITASAVGG; 5; ;
119., 120.; IMPCCVIBVOLVSIANOAVG; FELICITASPVBL; 17; Od obadva komada održani samo fragmenti.;
121.; I]MPCAECVIBVOLV[SIANOAVG; P A X A V G G; 40; Izlizan i polomljen.;
◊433
122.; IMPCAECVIBVOLVSIANOAVG; PM[T]RPIIIICOSII; 61; Ponešto izlizan.;
123.; Isto.; P MT R PIIIICOSII; 52; ;
124., 125.; Isto. U pečatu različni.; VIRTVSAVGG U pečatu različni.; 79; ;
126.; IMPCCVIBVOLVSIANVSAVG; VIRTVSAVGG; 80; ;
127.; ...CVI]BVOLVSIAN[... AV]GG; ; Malen odlomak.;
AEMILIANUS.
128.; IMPAEMILI]ANVSPIVSFELAVG; APOLCON[SERVAT; 2; Rub vrlo polomljen.;
129.; IMPAEMILIANVSPIVSFELAVG; DIANAE VI CT RI; 6; ;
130.; Isto.; ERCVLVICTORI; 8; Izlizan.;
131.; IMPCAESAEMILIANVSPFAVG; Isto.; 9; Izlizan.
132.; IMPAEMILIANVSPIVSFELAVG; IOVICONSE RVAT; 11; ;
133.-135.; Isto. U pečatu različni.; P M T R P I P P U pečatu različni.; 19; Broj 135. ostrugan.;
136.; Isto.; ROMAE AETERN; 22; ;
137.; Isto.; SPES PVBLICA; 24; Ostrugan.;
138.; Isto.; VICTORIAAVG; 27; Rub odlomljen.;
VALERIANUS.
139.; IMPVALERIANVSPAVG; CONCORDIAEEXERCITI; Cohens 2 36; ;
140.; Isto.; CONCOREXERC; Cohen 1 30; ;
141.; IMPVALERIA[NVSPAVG; CO[NCORDIAEXERXIT] ili CO[NCOREXERC]; 28 ili 30; Odlomak.;
◊434
142.; IMPVALERIANVSPAVG; CONCORLEGG; 31; ;
143.-151.; Isto. Više pečata.; FIDESMILITVM Više pečata.; 48; četvrti komad vrlo oštećen.;
152.; IMPVALERIA]NVSPAVG ili IMPCPLICVALERIA]NVSPAVG; LIBERAL[ITAS]AVGG; 73 ili 74; Ostrugan.;
153.; IMP VAL[ERIANVSP]AVG; TEM[PORVMF]ELICITAS; 135; Rub polomljen.;
154.-156.; IMPPLICVALERIANOAVG U pečatu različni.; VICTORIAGERMANICA U pečatu različni.; isp. 153; Cohen 1 ima IMPCP.;
157.-162.; Isto. Više pečata.; VIR T V SAVGG Više pečata.; 163, isp. VII, str. 262; Treći komad oštećen.;
163.-165.; IMPVALERIANVSPAVG U pečatu različni.; VIRT V SAVGG U pečatu različni.; 165; U broja 165. rub polomljen.;
MARINIANA.
166.; DIVAEMARINIANAE; CONSECRATIO; 4; ;
167,-177.; Isto. Više pečata.; Isto. Više pečata.; 9; Dva polomljena, dva na rubu oštećena; uz broj 167. isporedi niže str. 436.;
GALLIENUS.
178.; IMPCPLICGALLIENVSAVG; PAXAVG[G; 400; Izlizan.;
179.-186.; IMPGALLIENVSPAVG Svih osam različni u pečatu.; SALV SAVGG Svih osam različni u pečatu.; 509; ;
Novac consecracije Tita.
187.; D I V O T I T O; CONSECRATIO; 321; ;
188,-193.; Šest odlomaka od novaca Antoniniana, koji se ne mogu sastaviti pa ni odrediti, no koji spadaju svakako naprijed spomenutim vladarima.; ; ; ;
◊435
Od odregjenih 187 komada, koji, izuzevši jedino dva denara pod brojevima 1. i 9. pripadaju Antoninianima, otpadaju na pojedine vladare po broju:
1. Septimius Severus: 1.
2. Caracalla: 1.
3. Elagabal: 2.
4. Gordianus III.: 38.
5. Philippus I.: 27.
6. Otacilia: 1.
7. Philippus II.: 3.
8. Decius: 13.
9. Etruscilla: 4.
10. Etruscus: 2.
11. Hostilianus: 2.
12. Gallus: 23.
13. Volusianus: 10.
14. Aemilianus: 11.
15. Valerianus: 27.
16. Mariniana: 12.
17. Gallienus: 9.
18. Novae Consecracije: 1.
Ovaj nahogjaj pokazuje dakle, da je upravo onako sastavljen kao naprijed na str. 391. i dalje opisani novčani nalazak iz Podastinja, koji počinje takogjer sa Septimijem Severom te se svršava sa dinastijom Valerianusa. Glavne razlike sastoje u tome, što u pošljednjem nalazu kraj 101 odregjenog komada Antoniniana imamo jedanaest denara i što su u njemu zastupani takogjer Geta, Aquilia Severa, Alexander, Salonina i Valerianus II., dok Mariniana fali. Obadva nalaza imadu samo po jedan consekracioni novac: Oštra luka Titusov, Podastinj Hadrianov, što ponovno dokazuje, "da ta vrsta novca nije bila upravo obična"{1 J. W. Kubitschek, "Wiener numismatische Zeitschrift", XXXII. (1900.), str. 192.}.
Kako nijesu zastupani novci Valerianusa II. i Saloninusa, to bi nas to moglo navesti na misao, da su ona dva novčana blaga iz Oštre Luke zakopana prije nego što je Valerianus imenovan caesarom. Ne zna se pouzdano, kad je taj princ dobio ovu čast{2 Isp. H. Dessau-a, "Prosopographia", II., str. 273.}, no svakako se to dogodilo prije godine 256./7. poslije Hr.{3 Isp. A. pl. Salleta, "Die Daten der alexandrinischen Kaisermünzen", str. 76.}; protiv toga čini se da govori jedino to, što i Salonina nije zastupana{4 Isp. O. Vöttera, "Die Münzen des Kaisers Gallienus und seiner Familie" u "Wiener numismatische Zeitschrift", XXXII. (1900.), str. 121. i dalje.}. Na tragove u pogledu istrošenja zbog kolanja u prometu ne mogu se najmlagji komadi novca ispitati, jer su poslije nego što su izvagjeni iz zemlje stradali, kako rekosmo vandalskim brisanjem i struganjem. Na svaki ipak način može se reći, da zakapanje tog novca stoji u svezi sa navalama Gota i njihovih saveznika u zapadni Illyricum, koje navale počinju godine 254. i 255., kad je invazija gotska po naslućivanju B. Rappaporta{5 "Die Einfalle der Goten in das römische Reich bis auf Constantin", str. 51., primjedba 3.} sizala do Siscije. Da je naše područje bilo u opasnosti, dokazuje natpis, nagjen u obližnjemu Sirmiumu (Mitrovici) CIL III 3228 = Dessau I., str. 546.{6 Na novo nagjeni kamen objavio je Brunšmid sa nekoliko ispravaka u izdanju Matice Hrvatske: "Spomen cvieće iz hrvatskih i slovenskih dubrava", 1900., str. 274. i dalje.}: [I. o.] m. monitori [p]ro salute adque incolumitate d. n. Gallieni Aug. et militum vexill(ationum) leg(ionum) [G]ermanicianar(um) [e]t Brittanicin(arum) [cu]m auxilis [e]arum[... V]italianus[... pro]tect(or) Aug. n. [praepo]situs [v.] p. Po ovom natpisu, koji potječe iz doba Gallienove samovlade, zasvjedočeno je, da je na donjoj Savi koncentriran zbor, sastavljen od odjelaka germanskih i britanskih legija{7 Isp. Rappaporta, na ozn. mj. str. 53.}. A da su odista bile ugrožene panonske i gornjo-moezijske megje, može se izvoditi upravo iz novčanih nahogjaja, jer osim nalaska iz Oštre Luke ima analognih nalazaka još iz ovih mjesta:◊436
1. Podvornica u kotaru Velika Gorica (na sjeverozapadu od Siska), gdje su nagjeni novci od Gordianusa III. do Saloninusa; Brunšmid u "Vjesniku", 1901., str. 3. i dalje (po separatnom otisku){1 Nalazak iz Podastinja (vidi naprijed str. 391. i dalje) zakopao se valjda iz drugog kojeg uzroka, jer je ovo nalazište ipak predaleko od Save.}.
2. Garčin na sjeveroistoku od Slav. Broda sa novcima od Commodusa do Saloninusa i protucareva Macrianusa i Quietusa; Brunšmid u "Vjesniku", 1900., str. 7. i dalje (po separatnom otisku). Nešto starije biće novčano blago, nagjeno u nekom selu uz lijevu obalu Morave izmegju Jagodine i Kruševca, u kojem su zastupani novci od Elagabala do Aemiliana; isp. Kubitscheka u "Wiener numismatische Zeitschrift", 1900., str. 185. i dalje{2 U pogledu sličnih nahogjaja u Daciji isp. Mommsena, CIL III, str. 161.; J. Junga, "Römer und Romanen in den Donauländern", drugo izdanje, str. 176. i "Zur Geschichte der Pässe Siebenbürgens", "Mittheilungen des Instituts für österreichische Geschichtsforschung", dodatni svezak IV., str. 11. (po separatnom otisku); Rappaporta, na ozn. mj. str. 52.}.
Izmegju ovog novca Antoninianâ valja da se istakne komad Mariniane, kako se naslućuje supruge Valerianove{3 Isp. Dessau-a, "Prosopographia", II., str. 344., br. 212.; B. Picka, "Die antiken Münzen von Dacien und Mösien", I., str. 59.}, jer je na denaru caesara Maximusa tako prekovan, da je prijašnje lice postalo zaličjem. Prekovani lik izbija jasno na srijedu i u slici i u pismu zaličja (slika 3.):
<
Slika 3.
CΟIVLVERVSMRATIOES, dakle Iul. Verus M[aximus Ca]es, a povrh toga Co[nsec]ratio; za tim ispod pauna konture na desno okrenute glave bez lovor-vijenca.
Na licu raspoznaju se ispod novog natpisa samo pojedina slova prvotne legende: ≣E≣SAVG dakle [Pi]e[ta]s Aug. = Cohen 1, Maximus 1.
Vidovice.
Odavle je dobio franjevački samostan u Tolisi ove novce:
1. Traianus, Cohen 1 43.
2. Numerianus, Cohen 1 35.
3. Constantinus II., Cohen 1 136.
Brčka.
Dvojbeno je, da li iz Brčke potječe Maximinus Daia, Cohen 1 98. U ovdje združenim trim kotarima◊437
Derventa, Gradačac i Brčka
nagjeni su još i ovi komadi, ali se ne mogu više pouzdano odrediti njihova nalazišta. Izuzevši br. 2. nalaze se svi ostali komadi u franjevačkom samostanu u Tolisi.
1. Agrippina Germanici, Cohen 1.
2. Traianus, Cohen 1 77.
3. Gallienus, Antoninian, izlizan.
4. Probus, Cohen 1 340.
5. Diocletianus, Cohen 1 246.
6. Diocletianus, Cohen 1 VII, p.344, br. 12.
7. Maxentius, Cohen 1 58.
8. Licinius I., Cohen 1 81.
9. Constantinus I., Cohen 1 517.
10. Constantinus II., Cohen 1 80.
11. Constantinus II., Cohen 1 148.
12. Constans, Cohen 1 163.
13. Constantinopolis. Cohen 1 15.
14-16. Roma, Cohen 1 13.
17. Valentinianus I., Cohen 1 50.
18-20. Valens, Cohen 1 72.
21-23. Gratianus, Cohen 1 VII, p. 404, br. 2.
24. Iustinianus, follis, izlizan.
25. Viminacium, Philippus I., izlizan.
Posavina.
Pod ovim imenom označeno je sasvim općenito nalazište jedne tetradrahme Philippa II., koja je notirana u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 121. pod br. 62.
VII. Nalazak solida u okrugu Požarevac.
Mjeseca oktobra godine 1901. vidio sam u Pere Tona iz Janjeva kod Prištine šest solida, koji svakako potječu iz nagjenog novčanog blaga. Svi su jednako održani i pripadaju caru Theodosiji II. (408.-450. poslije Hr.) O njihovoj provenijenciji saznao sam jedino to, da ih je neki seljak donio na prodaju u Braničevo selo u srpskom okrugu Požarevcu, gdje je, kako neki vele, drugi neki seljak iz Janjeva od njega kupio tri analogna zlatna komada. Možda će ova naša objava imati taj uspjeh, da se prikupe daljnji podatci o tim novcima. Od spomenutih šest komada nabavljen je onaj pod brojem 2. za naš muzej. Taj je komad na najuzdignutijem relijefnom mjestu ponešto izlizan, a na rubu pomalo u najnovije doba obrezan; težina mu je sada 4.23 grama.
Broj; Lice; Zaličje; J. Sabatier, Description générale des monnaies byzantines
1.; DNTHEODO SIVSPFAVG; CONCORDI AAVGGA U odjelku: CONOB; Str. 114., br. 2.
2.; Isto.; GLORORVI STERRAR U odjelku: TESOB; Isp. str. 114., br. 3.
3.; Isto.; VOTXX MVLTXXXΓ U lijevom polju zvijezda. U odjelku: CONOB; Str. 116., br. 13.
4.; Isto.; VOTXX MVLTXXXЄ U polju nema zvijezde. U odjelku: CONOB; Isto.
◊438
5.; DNTHEODO SIVSPFAVG; VOTXX MVLTXXXH U lijevom polju zvijezda. U odjelku: CONOB; Str. 116., br. 13.
6. Isto.; VOTXXX MVLTXXXXΞ U desnom polju zvijezda. U odjelku: CONOB; Str. 116., br. 14.
Možemo misliti na to, da je taj novac zakopan u vrijeme navala Hunna, kojima su ko žrtve pale takogjer varoši Viminacium, Margum, Singidunum i Naissus{1 Isp. H. Gelzera, "Geschichte der byzantinischen Literatur", str. 916. i dalje.}.
◊391
Nahogjaji novaca
{1 Vidi raspravu pod ovim naslovom u našem "Glasniku", god. 1900. (XII.), str. 543.-574.}.Piše dr. Karlo Patsch, kustos bosansko-hercegovačkog zemaljskog muzeja. (Sa 1 kartom i 3 slike u tekstu.)
VI. Pokladni nalazak novaca careva Antoniniana.
Nastavljena istraživanja glede nagjenih novaca careva iz porodice Antoniniana, o kojima je bilo govora u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VI., str. 248. i dalje, dovedoše jedva jedvice do odregjenog zadatka.
Ovi su novci nagjeni godine 1884. u selu Podastinju, koje leži istočno od Fojnice u blizini kupališta Kiseljaka, i to na brežuljku Humac, koji se diže neposredno iz dolinske usedline Fojničke rijeke. Kad je seljak Mato Gudelj rečene godine krčio neku šikaru, izbačen je pri vagjenju jednog panja odasvud korjenjem optočeni grumen zemlje, u kojemu se pri tačnijem pregledavanju našla množina srebrnih novaca. Odlomci od ilovaste ili druge kakove posude nijesu se našli, spram čega je novac ovdje zakopan ili u vrećici ili u drvenom sandučiću. Gudelj i njegovi radnici s mjesta su razdijelili novac te su jedni svoj dio ustupili samostanu u Fojnici, dok su drugi pošli kujundžijama i španjolskim jevrejima. Nešto kupiše od tog nalaza privatna lica, kao primjerice Ibrahim-aga Husbaša u Fojnici. Novo utemeljeni bos.-herceg. zemaljski muzej kupio je od nekog Španjolca 3. marta 1889. godine 62 komada{2 To je pravilno vrijeme nalaska ovih novaca, dok sam pogrješno na označenom mjestu spomenuo godinu 1888.}. Jedan dio nalaza dospio je u narodni muzej u Zagrebu, jer je S. Ljubić u "Vjestniku" godine 1888., str. 127. zabilježio: "da je u Bosni prije tri godine nagjeno blago, koje sastoji od rimskih srebrnih novaca, te da je zagrebački muzej iz ovog nalaza nabavio 40 komada". Netačnost u navagjanju godine 1885. umjesto 1884. biće da je nastala pogrješkom prodavača. Netačno je takogjer naveden broj novaca sa 40, pošto je po navodu profesora J. Brunšmida kupljen 41 komad i to:
1. Septimius Severus, Cohen 2 543.
2. Caracalla, Cohen 103.
3. Geta, Cohen 68.
4.-8. Elagabal, Cohen 61, 111, 291, 293, 294.
9. Aquilia Severa, Cohen 6.◊392
10.-12. Alexander, Cohen 61, 207, 566.
13.-21. Gordianus III., Cohen 41, 109, 133, 155, 160, 210 (dva puta), 250, 302.
22.-25. Philippus I., Cohen 25, 43, 182, 205.
26. Otacilia Severa, Cohen 17.
27.-28. Philippus II., Cohen 48 (dva puta).
29. Decius, Cohen 16.
30.-32. Etruscilla, Cohen 17, 19 (dva puta).
33. Trebonianus Gallus, Cohen 76.
34. Volusianus, Cohen 133.
35.-38. Valerianus I., Cohen 65, 94, 147, 200.
39. Gallienus, Cohen 1288.
40. Salonina, Cohen 130.
41. Valerianus II., Cohen Saloninus 46, isp. H. Dessau, "Prosopographia", II., str. 274.
Brojevi 1. do 4., 7., 9. do 13. jesu dinari a ostali 31 jesu novci Antoninianâ.
Naša skupina počinje s Alexandrom te se svršava takogjer sa Saloninusom, ali se u njoj nalazi samo jedan denar. Nejednaki razmjer izmegju denara i Antoniniana u obadvije skupine imaće svakako svoj uzrok u tome, što su ti dijelovi nalaska prolazili kroz razne ruke.
Gore spomenuti Ibrahim-aga Husbaša iz Fojnice prepustio je megjutim preostali mu jedan komad, Gordianus III., Cohen 2 109, Karlu barunu Schweigeru, koji je gospodin bio tako ljubezan, te nam je taj novac dostavio na proučavanje i notiranje. I ako je glavni dio ovog poklada već onom prigodom dignut, kad se je slučajno našao, to ipak nije potpunoma iscrpljen valjda zbog naglosti radnika, jer se od onda na ovom nalazištu kod oranja opet nagjoše pojedini novci. Gudelj i njegovi sinovi vele, da su kasnije sabrali "od prilike deset komada" (po svoj prilici i više). Ovamo idu ona dva Antoniniana, za koje smo u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VI., str. 248. spomenuli: "da potječu iz Kiseljaka" (to su Gordianus III, Cohen 2 266. i Philippus I., Cohen 2 235, što ih je bos.-herc. zemaljski muzej nabavio 28. februara 1895. od Petra Gudelja), za tim niže navedenih sedam komada, od kojih sam broj 1. kupio na licu mjesta 8. jula 1891. godine, dok smo drugih 6 komada nabavili od Ante Vrepca, podvornika kotarskog ureda u Fojnici:
1. Philippus I., Cohen 2 80.
2. Philippus II., Cohen 6.
3. Decius, Cohen 32.
4. Valerianus I., Cohen 208.
5. Gallienus, Cohen 306.
6. Salonina, sasvim izlizan.
7. Valerianus II., Cohen Saloninus br. 45., isp. Dessau, na ozn. mj.
U svemu poznati su nam dakle iz Podastinja ovi novci:
1. 62 komada, u prvi mah kupljeni za naš muzej{1 Od ovih je jedan komad zametnut.},
2. 41 komad, u zbirkama zagrebačkog narodnog muzeja,
3. 1 komad, u posjedu baruna Schweigera,
4. 10 kasnije nagjenih komada, od kojih je devet dospjelo u našu umjetničku zbirku, ukupno 114 komada, kojem broju treba da pribrojimo još priličan broj novaca iz ovog nalaza, koji je stigao u zbirke franjevačkog samostana u Fojnici, no koji se◊393 sada već ne može pouzdano, odrediti, jer se je smješao sa novcima careva razne provenijencije{1 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VI., str. 248.}.
Od iznagjenih i odregjenih novaca jesu 11 denara i 101 Antoniniana. Na pojedine careve dijele se isti ovako:
1. Septimius Severus: 1.
2. Caracalla: 1 (denar).
3. Geta: 1.
4. Elagabal: 5. (1 denar i 4 Antoniniana).
5. Aquilia Severa: 1 (denar).
6. Alexander: 4.
7. Gordianus: 33.
8. Philippus I.: 13.
9. Otacilia Severa: 2.
10. Philippus II.: 6.
11. Decius: 4.
12. Etruscilla: 4.
13. Etruscus: 1.
14. Hostilianus: 1.
15. Gallus: 7.
16. Volusianus: 3.
17. Aemilianus: 1.
18. Valerianus I.: 8.
19. Gallienus: 6.
20. Salonina: 4.
21. Valerianus II.: 5.{2 Isp. gore str. 392., br. 41. i br. 7.; tri ostala dodijeljena su Saloninusu u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VI., str. 250., br. 58.-60. na osnovu Cohena 2, V., str. 520., br. 29. i str. 522., br. 45. - Isp. sada još Dessau na ozn. mj.}
22. Posvećen Hadrianov novac: 1{3 Isp. J. W. Kubitschek, "Wiener numismatische Zeitschrift", god. 1900., str. 191. i dalje.}.
Kako su nedostatne naše vijesti o ovome nalasku. to ne možemo doći do odregjenih zaključaka niti pogledom na broj niti obzirom na okolnost, što nema novaca iz mlagjeg doba (primjerice što manjkaju posvetni novci Valeriana II. i novci Saloninusa). Ni habitus najmlagjih novaca ne može nam poslužiti, jer se ne da ustanoviti, što je istrošeno kolanjem a što je otrto poslije samog nahogjaja. Spram svega toga moramo se ograničiti na konstatovanje, da je ovo blago zakopano iza godina 256./7. poslije Hr., kad je mlagji Valerianus proglašen cezarom{4 Isp. Dessau, na ozn. mj. str. 273.; A. pl. Sallet, "Die Daten der alexandrinisehen Kaisermünzen", str. 76.} i još za vladanja Gallienusa, na što nas upućuju spisci analognih nalazaka. Ko povod, što je to novčano blago zakopano. možemo prethodno uzeti ili sve to veće padanje vrijednosti Antoniniana{5 Mommsen, "Geschichte des römischen Münzwesens", str. 793.; O. Voetter, "Wiener numismatische Zeitschrift", 1900., str. 126.} ili ratne dogagjaje, čije se djejstvovanje oćutilo sve do u brdovite krajeve centralne Bosne. Produžena istraživanja možda će nam i u tom pogledu podati na ruku podatke za riješenje ovog pitanja.
Po kazivanju stanovništva okolnih sela nijesu se na samom nalazištu našli nikakvi drugi starinski ostatci. Najbliže nagju se oni na drugoj, istočnoj strani na dugačko ispruženog sela Podastinja, i to na brežuljku zvanom Crkvine, koji se sa svojom okomitom stijenom uzdiže kraj lijeve obale Fojničke rijeke ondje, gdje u nju uvire rijeka Lepenica. Ovdje je godine 1882. c. i kr. natporučnik Dumičić izmegju raznih otesanih ploča i drugih kamenova našao nadgrobni spomenik CIL III 8379 = naše "Wissenschaftl. Mitheil.", sv. IV., str. 251.: C. Manlius C. l(ibertus) Honesimus ann(orum) L hi(ic) s(itus) e(st){6 Isp. Victor barun Handel, "Archäolog.-epigrapli. Mittheil.", VII., str. 150.; A. J. Evans, "Antiquarian researches in Illyricum", dio III. i IV., str. 17., primjedba.}.
Na vršku ovog brežuljka zapazio sam 8. jula 1901. jedan po svoj prilici kasnije podignuti zid, gragjen od kamenja bez kreča, za tim veliku dobro oklesanu kamenu◊394 kocku; na obronku našao sam pak odlomke od žmurnjaka i ilovastih posuda. Spram toga bila je ovdje nekoć rimska gragjevina, no onaj nadgrobni spomenik donešen je ovamo s drugog mjesta.
Uspjelo mi je, da istog dana nagjem rimsku naseobinu u selu
Kiseljaku.
Ona leži južno od spomenutog brežuljka Crkvine a 0.75 kilometara daleko od Kiseljaka s desne strane ceste, što iz tog sela vodi u Visoko. Oranice Hadži Avdije Hadžiavdića i Alije Alilića, koje čine zaravanak te se zovu Krivače, posute su na gusto odlomcima od žmurnjaka i komadima obdjelane sedre. Već se a priori moglo predpostaviti, da je ova odugačka, krasna i plodna dolina sa jakim vrelom kisele vode za rimskog doba bila napučena{1 Nemamo pouzdanog svjedočanstva, da je to vrelo za rimskog doba bilo u upotrebi, jer novac, koji je u njemu nagjen, potječe po obavijesti g. gragjevinskog savjetnika M. Ribaricha iz novijeg vremena a cigle, koje se iskopaše prigodom gragjenja kupalištne zgrade, idu u tursko doba.}. Kako se ovdje sasvijem prirodno stiču četiri cestovna pravca: Kiseljak-Kreševo, Kiseljak-Gromiljak-Fojnica-Gromiljak-Busovača, Kiseljak-Visoko i Kiseljak-Sarajevo, to se može uzeti, da će se ovdje naći ostatci rimskijeb cesta i to tim prije, jer smo već dobavili dokaze, da je za predrimskog doba promet išao u Fojnicu. Kod spomenutog cestovnog raskršća kraj
Gromiljaka
konstatovao sam 8. jula 1901. naseobinu iz rimskog doba. Kraj kuće Ivana Biletića, koja je prije služila ko župnički dvor, nagjoh na desno i lijevo od ceste Gromiljak-Fojnica po oranicama rečenog Biletića i Ivana Bilana odlomke od krovnog crijepa (žmurnjaka).
VII. Nahogjaji novca u kotarima Derventa, Gradačac i Brčka.
U kotarima Derventa, Gradačac i Brčka, čija se područja prostiru uz rijeku Savu, nije se do sada pronašao ni jedan kameni spomenik iz rimskog doba; tim više bila nam je dužnost da pomnjivo pazimo na pojavu starog novca, kako bi bar na osnovu ovakih nalazaka mogli prosugjivati prilike ovog kraja za antiknog doba. Tijekom minulih dviju godina (1900. i 1901.) umnožiše se podatci našeg nastojanja pa smo se odlučili da ih ovdje objavimo, jer je iskustvo pokazalo, da je ovakovo objavljivanje sasvim podesno da razbistri po koju tamnu stranu našeg znanja. Mimo toga nam ovaki postupak pribavlja nove radenike i pomagače, koji se uvijek javljaju, da nam pribave često osnovane a kad i kad i zamišljene ispravke k onomu, što smo objavili. Ovog puta sjetićemo se naročito revnog suradništva g. Ivana Ečera, općinskog bilježnika u Orašju, zatim fra Grge Došena i fra Ilije Oršolića. Nastojanju ovih dvaju franjevaca treba zahvaliti, što je tečajem godina samostan Tolisa (kotar Gradačac) prikupio znatnu zbirku novaca iz raznijeh epoha.
Novce smo u niže prikazanomu spisku poredali po nalazištima; gdje u njemu nije ništa naznačeno o sadanjem njihovom čuvalištu, razumjeva se da se nalaze u numizmatičkoj zbirci našeg muzeja.◊395
Najzanimljiviji komad iz ovog kraja jeste drahma Damastion (str. 424.. br. 1.). nagjena u selu Luka, koja se stavlja u četvrto stoljeće prije Hr.{1 F. Imhoof-Blumer, "Zeitschrift für Numismatik", 1. (1874.), str. 108.; Percy Gardner, "Catalogue of Greek coins. Thessaly to Aetolia", str. XLII.}. Gdje je ležao grad Damastion to se još ne zna; Imhof-Blumer{2 Na ist. mj. str. 107. Isp. A. J. Evans, "Antiquarian researches in Illyricum", dio III. i IV., str. 38., 89. i W. Toniaschek, "Mittheil. der geograph. Gesellsch. in Wien", 1880., str. 551.} misle hipotetički, da je identična s albaneškim mjestom Tepeleni. Time, što je naš komad nagjen zajedno sa novcima Apollonia i Dyrrhachium, ne možemo se nikako koristiti za topografsko fiksiranje te varoši, jer su novci navedenih dvaju gradova na Jadranskom moru mlagji te su mogli k nama doći drugijem putem nego novac grada Damastiona, koji je mogao dospjeti u Luku ili sa istoka ili sa zapada. Damastionski novci nagju se i u Albaniji (Skadru) i u sjevernoj Macedoniji i Dardaniji{3 Imhoof-Blumer, na ozn. mj. str. 109., primjedba; A. J. Evans, na ozn. mj. str. 67.}. U dokaz tome, da je sjevero-istočno područje Bosne imalo u ono doba prometnu svezu s istokom i jugom Balkanskog poluostrva, navodi se nalazak tetrodrahmi Philippa II. u ovom našem kraju. No ja sam dosad vidio samo dva barbarska podražavanja (Nachprägung) ove novčane vrste, te se je moglo utvrditi, da je jedan komad nagjen u Liješću kraj Bos. Broda (vidi niže str. 418.), a drugi negdje u bos. Posavini, dakle u ravnijem kraju uz desnu obalu Save (str. 425.). Treba da za istočno područje Bosne držimo na oku njegovu kopnenu prometnu svezu sa okružjem grčke kulture, jer je taj pravac mogao biti posrednikom za mnogo toga, što mi sebi zamišljamo da je importirano pomorskim putem{4 R. Virchow, "Zeitschrift für Ethnologie", 1895., str. 56.}. Axius-Vardar i Morava sa svojim na široko razgranjenim područjem bile su vazda one rijeke, kraj kojih su išli prometni putevi; u Paenoniji (uz Vardar) vladali su primjerice grčki običaji. Za doba rimskog gospodstva izbija već jasnije tračko-grčki upliv, koji mogosmo zasvjedočiti i na etničkom (narodnosnom) i na kulturnom polju{5 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VIII., str. 110. i dalje.}.
Drahme gradova Apollonia i Dyrrhachium dogjoše, kako ćemo niže razložiti, sa zapada u ova mjesta: Dobravoda (vidi niže str. 420.), Gradačac (str. 423.). Tremošnica (str. 423.), Srebrnik (str. 425., br. 1. i 2.) i Bok (str. 425., br. 1.).
Koje sveze postojahu s morskom obalom? Za kraj uz Savu valja prije svega uzeti u obzir komunikaciju, koju pruža sama rijeka, stari trgovački put, što ga Pompeius Trogus{6 Iustin. XXXII. 3., 14. isp. Plinius n. h. III. 128.} poznaje a Strabo u dva navrata opisuje IV. 6., 10.: ἡ δ᾽ Ὄκρα τὸ ταπεινότατον μέρος τῶν Ἄλπεών ἐστι καθ᾽ ὃ συνάπτουσι τοῖς Κάρνοις, καὶ δι᾽ οὗ τὰ ἐκ τῆς Ἀκυληίας φορτία κομίζουσιν ἁρμαμάξαις εἰς τὸν καλούμενον Ναύπορτον, σταδίων ὁδὸν οὐ πολὺ πλειόνων ἢ τετρακοσίων: ἐκεῖθεν δὲ τοῖς ποταμοῖς κατάγεται μέχρι τοῦ Ἴστρου καὶ τῶν ταύτῃ χωρίων. παραρρεῖ γὰρ δὴ τὸν Ναύπορτον Κορκόρας ποταμὸς ἐκ τῆς Ἰλλυρίδος φερόμενος πλωτός, ἐκβάλλει δ᾽ εἰς τὸν Σάον, ὥστ᾽ εὐμαρῶς εἰς τὴν Σεγεστικὴν κατάγεται καὶ τοὺς Παννονίους καὶ Ταυρίσκους, isp. VII 5., 2. i V 1., 8. {7 Isp. Mommsen, CIL III, str. 483.}). Ovdje se drži Strabo starijih vrela, naročito Polybiusa i Posidoniusa. No ovaj je put mnogo stariji, jedno trgovište{8 Po Brandisu u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Danuvius, stupac 2125. ležalo je to trgovište možda kod Željeznih vrata na Dunavu.} izmegju Adrije i Pontusa, gdje se je prodavala s Pontusa (Crnog mora) dovežena roba iz Lesbosa, Chiosa i Thasosa, zatim s Jadranskog mora dobavljene amphore, - spominje se u citatu 104. pseudo-aristotelovog spisa περί θαυμασίων ἀκουσμάτων, koji citat ide ko i onaj 105. do na◊396 Lycusa iz Rhegiuma{1 K. Müllenhoff, "Deutsche Alterthumskunde", I., str. 431. i dalje; isp. Gereke u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Aristoteles, stupac 1048. I Theopomp znao je po Strabonu, VII, 5, 9, da se uz Adriju prodaje ilovasto posugje iz Chiosa i Thososa, no kako mu je znanje o geografiji ovih krajeva bilo manjkavo, mislio je on da postoji podzemna sveza izmogju Crnog i Jadranskog mora. Isp. G. Zippel, "Die römische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus", str. 2.; H. Genthe, "Ueber den etruskischen Tauschhandel nach dem Norden", str. 93.; R. pl. Schneider, "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", IX., str. 34., primjedba.} čija se akma stavlja u godinu 300. pr. Hr.{2 Müllenhoff, na ozn. mj. str. 430.}. Govori nadalje za istaknuto mišljenje od Timagetosa potičuća vijest o povratku Argonauta kod Apolloniusa Rhodiusa IV 284. i dalje{3 Müller F. H. G. IV. 519.; Müllenhoff, na ozn. mj. str. 431.; Zippel na ozn. mj.; O. Kümmel, "Die Anfänge deutschen Lebens in Oesterreich", str. 42., primjedba 1.} spram koje su Minejci i jedan dio njihovih progonitelja Kolchana iz Crnog mora Dunavom (Istros) došli u Adriju. Protiv ovog argumenta diže se doduše prigovor, da lokaliziranje bjegstva Argonauta Dunavom nema svoj oslonac u tome, što se znalo za istočno-zapadni trgovački put na sjeveru balkanskog poluostrva, nego da je osnovano na tome, što se iz sličnosti imena Istros i Istroi izvodilo{4 Isp. Brandis, na ozn. mj. stupci 2120, 2126.}, da se Dunav cijepa i da jedno korito uvire u Pontus a drugo u Adriju{5 H. Nissen, "Italische Landeskunde", I., str. 10. - Bilješku Herodotovu IV. 33., po kojoj su zavjetovni darovi Hyperborejaca preko Jadranskog mora prispjeli u Delos, ne mogu upotrebiti za riješavanje pitanja glede starosti plovidbe Savom, jer mi se mnijenje Nissena, na ozn. mj. str. 150. čini vjerovatnije od naslućivanja Brandisovog, na ozn. mj. stupac 2127.}.
Tim odlučnije zasvjedočena je duboka starost puta rijekom Savom po postanku uz rijeku smještenih mjesta i po nalascima, što su sabrani duljinom toka ove rijeke.
Longaticum, Nauportus, Nevioduniun{6 U suglasju sa A. Müllerom: Emona, "Archäologische Studien aus Krain", str. 101. i sa F. Hangom, "Berliner philologische Wochenschrift", 1900., stupac 1557. držim i ja, da je Neviodunum identičan sa municipijem Latobicorum. U prvo vrijeme kolebalo je nazivlje nove varoši (CIL III 10804: Latobici; CIL III 3925 isp. str. 1738.: municipium Latobicorum; CIL III 3919, 3921, 4616 = 11322, 4918 isp. Ptolem. II. 14, 4: Neviodunum); kasnije je nastupio upravo obratni običaj no što je bio u Galiji: ime mjesta istisnulo je ime plemena (Itin. Anton. 259; Tab. Peuting.; Ravenn. 220, 16). A. pl. Premersteinera pokušaj (P.-Rutar, "Römische Strassen und Befestigungen in Krain", str. 31. i dalje), da svakom od ovih imena doznači odregjeni lokalitet, držim da nije uspio.} i Andantonia već su mjesta, utemeljena od Kelta, što se kod prvog, trećeg i četvrtog mjesta razabire iz imena{7 Isp. A. Hölder, "Altkeltischer Sprachschatz".}. Nauportus označava Strabo VII 5., 2. kao τῶν Ταυρίσκων ούσαν κατοικίαν{8 Isp. Mommsen, CIL III, str. 483.; Kämmel, na ozn. mj. str. 18., primjedba.}. Emona je dapače predkeltička naseobina, jer ime varoši ide u dugački red iliričkih povjestnih imena, koja se svršavaju na - ona, isporedi Albona, Flanona, Scardona, Salona, Narona i t. d.{9 C. Pauli, "Die Veneter und ihre Schriftdenkmäler", str. 394.; P. Kretschmer, "Einleitung in die Geschichte der griechischen Sprache", str. 256. i 264. U Emoni nalazeći se keltički kulti i stanovnici došli su kasnije u ovu vrlo prometnu trgovačku varoš. No što je bilo keltičko, što opet iliričko, to se teško možo reći. Emona je jasni primjer našeg još vrlo slabog razlikovanja nomenklature ovih dvaju naroda. Aequorna (CIL III 3831-3833) je po W. Tomascheku, "Bezzenbergers Beiträge zur Kunde der indogermanischen Sprachen", 1885., str. 99. valjda jedna od keltičkih boginja; naprotiv ju Pauli, na ozn. mj. str. 389. pripisuje Ilirima. Mommsen, CIL I, str. 271., Preller-Jordan, "Römische Mythologie", II.3, str. 122., primjedba i W. H. Roscher, "Mythologisches Lexikon" tumače pak ovo ime ko ime "starog latinskog božanstva". Najpodesniji je svakako sud G. Wissowa u djelu "Realencyclopädie": "da je Aequorna nesigurnog značenja i podrijetla". Ponešto suglasnije su izjave u pogledu keltičkog podrijetla Laburusa, čija se ara CIL IIΙ 3840 u ostalom nije našla u samoj Ljubljani nego u Kaltenbrunnu, isp. Tomaschek na ozn. mj.; Holder na ozn. mj. pod ovom oznakom; M. Ihm u Roscherovom "Mythologisches Lexikon" takogjer pod tom oznakom. Lična imena Bugia (CIL III 3862), Buio (CIL III 3855, 3860, 3866 isp. str. 1734.), Cetetiu (CIL III 3861 isp. 10758), Eppo (CIL III 3872), Manu (CIL III 3871 isp. 1734) bilježe Pauli, na ozn. mj. str. 367. pa i Holder u svojem djelu "Altkeltischer Sprachschatz". O pojedinim imenima (Fibio, Oppalo, Rega, Voltrex) isp. takogjer Tomaschek, na ozn. mj. str. 95., Kretschmer, na ozn. mj. str. 246., 268., 271. i H. Hirt, "Festschrift für H. Kiepert", str. 181. i dalje.},◊397 pa i Tergeste, ma da je kasnije bila κώμη καρν:κή{1 Strabo VII, 5, 2.}, jer isti sufiks na - este vidimo i u nedvojbeno iliričkih mjesta Bigeste, Nareste, Ateste i t. d.{2 Tomaschek, na ozn. mj. str. 101. Glede korjena od Tergeste isp. G. Meyera, "Indogerinanische Forschungen", I., str. 324.; Kretschmera, na ozn. mj. str. 253., primjedba 5.} Segesta ili Segestica, staro ime Siscije{3 Mommsen, CIL III, str. 501.}, može da bude i keltičko i iliričko ime{4 Tomaschek, na ozn. mj. str. 102.}.
Od bogatih predrimskih nalazaka uz tijek rijeka Ljubljane i Save spomenućemo ovdje samo rezultate istraživanja u Ljubljanskom tresetu (Laibacher Moor){5 E. pl. Sacken, "Mittheilungen der Contral-Commission", 1876., str. 15. i dalje; Müllner, "Emona", str. 136. i dalje; Kämmel, na ozn. mj. str. 23.} i predmete iz broncanog doba, nagjene u Sisciji{6 S. Ljubić, "Popis arkeologičkog odjela nar. zem. muzeja u Zagrebu", I., str. 59. i dalje.}. Na bosanskom dijelu Save dokazana su ova nalazišta: 1. Mačkovac, istočno od Bos. Gradiške, pokladni nalazak iz broncanog doba{7 F. Fiala u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 141. i dalje, tab. VI.}. 2. Donja Dolina, daleka od prilike jedan sat na istok od Mačkovca, velika sojenica, koja je cvala u brončano, željezno (Hallstattsko) i La-tensko doba{8 Dr. Ć. Truhelka u ovom "Glasniku", XIV. (1902.), sv. 1., str. 129. i dalje, sv. 2., str. 257. i dalje.}. 3. Klakar, jugoistočno od Bos. Broda, velika radionica iz mlagjeg kamenog doba{9 Još ne objavljena, pošto iskopavanja još nijesu provedena.}. 4. Šamac{10 Ljubić, na ozn. mj. str. 84.} i 5. Orašje{11 Ljubić, na ozn. mj. str. 96.; W. Radimsky, "Die prähistorischen Fundstätten", str. 160.}, odakle imademo nalazaka iz broncanog doba.
Savski krajevi stajali su osim uz tok Ljubljanke još sa dva cestovna pravca u svezi sa Adrijom. Jedan put vodio je iz Savske doline uz riječicu Gurk do Cirkničkog jezera pa preko južnog dijela Okre u Trst. I on je fiksiran po starijoj vijesti Strabona: VII 5., 2: ὁμοίως δὲ καὶ ἐκ Τεργέστε κώμης Καρνικῆς ὑπέρθεσίς ἐστι διὰ τῆς Ὄκρας εἰς ἕλος Λούγεον καλούμενον. πλησίον δὲ τοῦ Ναυπόρτου ποταμός ἐστι Κορκόρας ὁ δεχόμενος τὰ φορτία: οὗτος μὲν οὖν εἰς τὸν Σάβον ἐμβάλλει, ἐκεῖνος δ᾽ εἰς τὸν Δράβον, ὁ δὲ εἰς τὸν Νόαρον κατὰ τὴν Σεγεστικήν. ἐντεῦθεν δ᾽ ἤδη ὁ Νόαρος πλήθει προσλαβὼν τὸν διὰ τῶν Ἰαπόδων ῥέοντα ἐκ τοῦ Ἀλβίου ὄρους Κόλαπιν συμβάλλει τῷ Δανουίῳ κατὰ τοὺς Σκορδίσκους. ὁ δὲ πλοῦς τὰ πολλὰ τοῖς ποταμοῖς ἐπὶ τὰς ἄρκτους ἐστίν: ὁδὸς δ᾽ ἀπὸ Τεργέστε ἐπὶ τὸν Δανούιον σταδίων ὅσον χιλίων καὶ διακοσίων. Navod ο udaljenosti Trsta od Dunava dokazuje, da je taj put služio i za poduzeća u daljinu{12 To je umaklo Premerstein-Ruteru, jer oni vele na ozn. mj. str. 6.: "Važnost njegova leži isključivo na području internog prometa izmegju Tergeste i zalegja, napučena Carnernima i Iapodima, koje je Augustus djelomično podredio Tergesti.}, da nije imao svoj završetak na έλος Λούγεον, već da je sizao do u Savsku dolinu i to kroz dolinu rijeke Corcoras (Gurk), koju Strabo pogrješno identificira sa rijekom Ljubljanom. Kako je rijeka Gurk{13 Isp. Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Corcoras.} bila poznata, to dokazuje samo po sebi da je uz nju bilo i trgovine.
Isto tako možemo otuda, što je već za rana bila poznata Colapis-Kulpa i plovidba ovom rijekom{14 Strabo IV 6, 10; VII 5, 2. Isp. Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Colapis.} zaključivati na cestovni pravac, koji je uz korito ove rijeke◊398 vodio do Kvarnera. Ovo mišljenje potvrgjuju nalasci grčkih novaca u hrvatskom Primorju i na ostrvima uz tu obalu{1 Isp. moje djelo "Lika in römischer Zeit", stupac 27., gdje su dokazani novci gradova Apollonia i Dyrrhachium u Senju (stupac 102.) i Toliću (stupac 43., identično sa Schlosserom "Beschreibung der altgriechischen Münzen", I., str. 34., br. 101., isp. H. Genthe, "Ueber den etruskischen Tauschhandel nach dom Norden", str. 94.). - Isp. C. Gooss, "Archiv des Vereines für siebenbürgische Landeskunde", novo izd. XIV., str. 70., 71., 76. - Povrh toga nalazi se u hrv. zem. muzeju u Zagrebu po jedna drahma Dyrrhachiuma "iz okolice Karlovca" i "valjda iz Siscije".}, nadalje dobre, iz šestog stoljeća prije Hr. potječuće vijesti u Grka o narodima u tim krajevima{2 Isp. označeno moje djelo stupac 26. Nissenovo mišljenje "Italische Landeskunde", I., str. 91. (isp. str. 10.): "Do sjevernog šiljka (Adrije) dospjeli su Heleni tek za rimskog doba" - ne može se održati. Kako da im nijesu bili poznati zatoni tršćanski i riječki, kad su - mimo ostalih dokaza - s jedne strane (što je zasvjedočeno) trgovali u Adriji na Padu i tamo i obitavali (R. Schöne, "Le antichità del museo Bocchi di Adria"; O. Benndorf, "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", 1878., str. 161. i dalje), i kad su s druge strane došli u dodir sa Iader-Zadrom (J. Brunšmid, "Die Inschriften und Münzen der griechischen Städte Dalmatiens", str. 16., br. 3.; str. 33., br. 31.; isp. L. Jelić, "Bull. Dalm.", 1897., str. 187. i dalje). Nissen oslanja se jedino na pogrješno mišljenje grčkih geografa o toku Dunava. Ta i naši geografi počiniće marljivim prepisivanjem kad i kad pogrješke, koje bi mogao ispraviti svaki lovac na kitove!}, pri čemu se pretpostavlja da su ispravni fragmenti Hecataeusa kod Stephanusa od Byzanca. U takovoj svezi može se pomišljati, da je Herodot{3 IV 49; isp. Tomaschek, "Mittheilungen der Wiener geographischen Gesellschaft", 1880., str. 501. i "Die alten Thraker", II., str. 100. - U pogledu Herodotovog znanja o Dunavu i njegovim pritočicama isporedi sada takogjer Brandisa, Pauly-Wissowa "Realencyclopädie" pod oznakom Danuvius, stupac 2109. i dalje.} pod κάρπις razumijevao Colapis-Kulpa.
O bosanskim pritočicama rijeke Save ko prometnog puta sudi pravilno Mommsen "Römische Geschichte", V3, str. 185. gdje veli: "Znatnije rijeke u Dalmaciji više su slapovi nego vodeni putevi".
Una doduše obiluje vodom, ali kako je vrlo vapnenasta staložava mnogo sedre pa se s toga po njoj može broditi samo na pojedinim kratkim dijelovima. Tek počevši od Otoke može se do njezinog ušća kod Jasenovca, dakle u duljini od 100 km broditi od marta do juna i u novembru pri osrednjoj vodi i to lagjama, koje tonu najdublje 0.40 m. Središta prometa jesu Bos. Novi i Bos. Dubica, a sveze sižu do Siska i Zemuna{4 Ove su bilješke nešto na šire izvedene, nego što bi upravo bilo od potrebe za naš predmet: ali ja držim, da će dobro doći i geografima, pošto o našim rijekama do sada nijesu objavljeni tačniji podatci. Što je primjerice sadržano u A. Straussa "Bosnien, Land und Leute", II., str. 18. i dalje "o bosanskoj vodenoj mreži" i što se o tome iznosi u "Mittheilungen des Kriegsarchivs", 1879., pod naslovom "Die Occupation Bosniens und der Hercegovina durch k. u. k. Truppen im Jahre 1878", str. 46., to nam ne daje podlogu za prosugjivanje trgovačke važnosti pritočica rijeke Save.}. Najveća pritočica Une jeste Sana, koja uvire u Unu s desne strane kod Novog. Sana je u trgovačkom pogledu daleko važnija nego Una, jer njome mogu ploviti lagje počevši od Sanskog Mosta i to za osrednje vode one, koje tonu do 0.50 m, a za visoke vode i takove lagje, koje će utonuti do 1.50 m.
Vrbas je jedna od naših najvećih brzica te joj je tijek i u ravnici dosta divlji. Samo zadnja njezina 17 kilometra do ušća kod Svinjara brodiva su čamcima u mjesecima od februara do augusta i u novembru i decembru i to samo za osrednje vode. To vrijedi i za pošljednja 4 1/2 kilometra (počevši od Novog Sela) za mnogo kraću rijeku Ukrinu. Daleko je bolje s rijekom Bosnom. Od marta do jula i u novembru i decembru može se čitavom duljinom od Doboja do Šamca (70.7 kilometara) za osrednje vode ploviti u korist trgovačkog prometa. Najvažnija je svakako rijeka Drina, koja postaje sastavkom Tare i Pive na bosanskoj megji. Duljina od 170 kilometara, od◊399 Skelana do Rače, može se izrabiti za plovidbu kroz deset mjeseci, jer samo za sasvim niske vode u julu i augustu ne može se Drinom broditi. Važnosti ove pogranične rijeke u narodno-gospodarstvenom pogledu zadovoljila je uprava zemlje time, što se je korito Drine na više mjesta regulisalo, te što sada mogu ploviti vapori počevši od Zvornika do u Savu.
Potankim istraživanjem o položaju naseobina u staro doba (drugim indicijama za sada ne raspolažemo) moraće se ustanoviti, u kojoj su mjeri ove pritočice rijeke Save u davnini služile na prometne svrhe. Već sada je ali zasvjedočeno, da su krajevi uz ove rijeke imali svoju važnost ko prirodni pravac za ceste i puteve, naročito u onoj periodi, kad se još nije znalo za umjetno gragjenje drumova. Ta je važnost već počešće istaknuta{1 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VI., str. 213. i sv. VIII., str. 64. i dalje.}, a u raspravi "Contribution à la numismatique de Byllis et d'Apollonia", str. 107.{2 Congrès international de numismatique réuni à Paris en 1900. Procès-verbaux et mémoires publiés par Castellane et Blanchet, str. 104. i dalje.} ja sam pokušao da izradim cestovnu kartu na osnovu nagjenih novaca gradova Apollonia i Dyrrhachium, koji u našoj pokrajini prije svega zastupaju grčki novac. Ovu kartu iznosimo ponovno ovdje u prilogu i to u dotjeranijem obliku, jer nam je od onda uspjelo da dobavimo još neke podatke. Crno ispunjeni krugovi u dodanoj karti označavaju nahodišta ovijeh novaca.
Spram važnosti Neretve ko jedine rijeke, koja s obale Jadranskog mora u velikoj duljini zadire u kopno, bila je luka Narona{3 Mommsen, "Römische Geschichte", V 3, str. 184. - Patsch, "Die österr.-ungar. Monarchie in Wort und Bild. Bosnien und Hercegovina", str. 164.} glavno ishodište predrimske trgovine sa grčkim pomorskim gradovima, pa misli i Pseudoskylax u c. 24: ὁ δὲ εἴσπλους ὁ εἰς τὸν Νάρονά ἐστιν οὐ στενός· εἰσπλεῖ δὲ εἰς αὐτὸν καὶ τριήρης, καὶ πλοῖα εἰς τὸ ἄνω ἐμπόριον, ἀπέχον ἀπὸ θαλάσσης στάδια πʹ. Οὗτοι δέ εἰσιν Ἰλλυριοὶ ἔθνος Μανιοί. Λίμνη ἐστὶ τὸ εἴσω τοῦ ἐμπορίου μεγάλη, καὶ ἀνήκει ἡ λίμνη εἰς Αὐταριάτας, ἔθνος Ἰλλυρικόν. Καὶ νῆσος ἐντῆι λίμνηι ἔνεστι σταδίων ρκʹ· ἡ δὲ νῆσος αὕτη ἐστὶ εὐγέωργος σφόδρα. Ἀπὸ δὲ ταύτης τῆς λίμνης ὁ Νάρων ποταμὸς ἀπορρεῖ.{4 I otale, što je Theopomp znao za rijeku Naronu (Strabo VII 5, 9: καὶ ἄλλα δ᾽ οὐ πιστὰ [Θεόπομπος] λέγει, τό τε συντετρῆσθαι τὰ πελάγη (τεκμαιρόμερο;) ἀπὸ τοῦ εὑρίσκεσθαι κέραμόν τε Χῖον καὶ Θάσιον ἐν τῷ Νάρωνι, vidi naprijed str. 9., primjedba 1.) možemo izvoditi, da je Narona bila općenito poznata ko trgovačko mjesto. Isp. Mommsen, CIL III, str. 291. i Brandis, Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Danuvius, stupac 2122.}. U tom emporiju, gdje se sticahu putovi, pomorac je lako dobio obavijesti o hidrografskim prilikama u kraju iza Narone, t. j. u "Mostarskom Blatu"{5 W. Radimsky u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. IV., str. 129. i.dalje.}, o tamošnjem narodu i o njegovim poljoprivrednim odnošajima.
Jedna cesta vodila je od Narone{6 O nalascima novaca Apollonije i Dyrrhachiuma u Naroni isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VIII., str. 68.} k Trebežatu (Humac{7 Drahma Apollonije, izlizana i mjestimice obrezana. Premjer 20 mm, težina 2.89 g. A.: NIKΑΝΔΡοΣ tip na lijevo. U odjelku monogram izlizan. - R.: A[ΝΔPIΣΚ]οY. Sferički kvadrat. J. pl. Schlossera "Beschreibung der altgriechischen Münzen", I., str. 27., br. 4. - Nagjena na ruševini Gračine u Humcu. Sada u zemaljskom muzeju.}, Crveni grm){8 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VIII., str. 68.} i duž ove Neretvine pritočice (Vitina{9 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. III., str. 525.; sv. IV., str. 117., br. 27.; sv. VI., str. 212., primjedba 1.; sv. VIII., str. 68.}), Tihaljina){10 Po obavijesti gosp. povjerenika financijalne straže H. Pöscheka nagjena je ovdje drahma grada Dyrrhachiuma, koja ima tip na desno a iznad toga ΠΑΡΑ|ΜΟΝΟΣ; isp. Schlosser, na ozn. mj. str. 57., br. 267.} kroz ljubuški kotar u plodno Imotsko◊400 polje{1 O bogatstvu ljubuškog kotara i njegovog sjevernog nastavka, Imotskog polja, u novcima gradova Apollonije i Dyrrhachiuum isporedi naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. IV., str. 113., sv. VI., str. 213., sv. VIII., str. 64. i dalje. Zbog nepažnje vlastnika ovog novca mogla su se ipak odrediti samo u tekstu označena nalazišta. Još jednu iz ljubuškog kotara potječuću drahmu Apollonije vidio sam u pokojnog kot. stražmeštra Ilije Kontića, ali joj nalazište nije tačnije naznačeno. A.: ΔοΝΑΞ, tip na desno. R.: Mo Σ[Χ] oΥ. Ravni kvadrat. Isp. Schlosser, na ozn. mj. str. 29., br. 34.} (Sovići){2 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VIII., str. 74.}. - Sudeći po importiranoj grčkoj robi, koja se našla uzduž ove ceste, služila je ona za trgovinu već oko godino 500. prije Hr.{3 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VIII., str. 70.}. Od te ceste odvajalo je nekoliko puteva s pravcem u nutrašnjost pokrajine. Jedan je polazio preko Vira{4 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. VI., str. 215., br. 16. i sv. VIII., str. 69. Sada dolazi odavle još jedna drahma grada Dyrrhachiuma. Njezina srebrena prevlaka odlomljena. Premjer 19 mm, težina 2.82g. A.: KΕΡΔΩN. tip na desno, iznad njega oroz na desno; u polju desno obilnica; u odjelku zmijski štab. R.: NI KVΛ ΛοΥ. Sferički kvadrat.} u Duvanjsko polje (Županjac){5 Prevlaka sasvim nestala; premjer 19 mm, težina 2.82 g. A.: Z[Ω]IΛ[o]Σ a iznad toga zrakama obasjana glava Heliosa okrenuta na desno. U polju desno sova. R.: ΔΥΡ ZΩ Π[Y PoY] Sferički kvadrat. - Drugu jednu drahmu, koja je nagjena u Duvanjskom polju, vidio sam u posjedu g. kot. predstojnika Abrahama grofa Vay-a.}, drugi preko Graca kod Posušja{6 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", sv. IV., str. 118., br. 43. = Schlosser, na ozn. mj. str. 62., br. 315. Ondje brojem 42. zabilježena drahma grada Dyrrhachiuma mogla se kasnije bolje pročitati: Srebrna prevlaka ponajviše otpala, premjer 17 mm, težina 2.46 g. A.: ΕΧΕ[ΦΡΩΝ], tip na desno. Iznad toga glava Heliosa na desno. U polju desno sova. R.: ΖΩ[ΠΥ PoY]. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 50. Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VIII., str. 70.} na visoravan Rakitno{7 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", I., str. 174., br. 1.; IV., str. 115., br. 13.; VIII., str. 70., primjedba 3.} i dalje u Duvanjsko polje, a treći je spajao Trebežatsku cestu preko plodnog Brotnja (Megjugorje{8 F. Fiala u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", I., str. 326.}, Čitluk){9 Jedna drahma nalazi se u g. baruna K. Pitnera, okružnog predstojnika u Mostaru.} sa cestovnom prugom, koja je od Narona vodila uz Neretvu. Ova posljednja cesta zasvjedočena je po nalazištima Tasovčić{10 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 214., br. 1.}, Berberovići{11 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", II., str. 24.; VI., str. 213.}, Jasenica{12 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 215., br. 17.}, Mostar{13 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 215., br. 22.}, Drežnica{14 Jedna drahma nalazi se u g. baruna K. Pitnera. Čini se, da je mimo svih poteškoća jedan put vodio iz Drežnice uz Drežanku kroz klanac Grlu u Duvanjsko polje, jer se na Borovoj glavi, jugoistočno od jezera Blidinje našla drahma grada Apollonije. Ona je ponešto izlizana, premjer 19 mm, težina 3.21 g, A.: ΣΩITEΛH, tip na lijevo, u odjelku prednji dio lagje. R. ΞΕΝ[ο]ΦѦΝ ToY. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 29., br. 39.} i Konjica{15 Drahma Apollonije, ponešto izlizana, premjer 19.5 mm, težina 2.95 g. A.: ΑΡΙΣΖΤΩΝ, tip na lijevo. R.: AI[NE] A. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 27., br. 3. Nagjena u okolici Konjica, sada u zemaljskom muzeju.}. Ona je u Konjicu ostavila Neretvu te se je uz korito Trešanice preko sedla Ivan-planine spustila u Bosnu (Hadžići{16 Drahma Dyrrhachiuma, izlizana, premjer 18.5 mm, težina 3.15 g. A.: ѦΛKѦIoΣ. tip nadesno, u odjelku [klas]. R.: [NIKo] MѦ XoY. Schlosser, na ozn. mj. str. 27., br. 3. Nagjena u Hadžićima, sada u zemaljskom muzeju.}), Debelo brdo kraj Sarajeva){17 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", V., str. 130., sl. 20.; VI., str. 217., br. 39.}. Kod Sarajeva ova se je cesta dijelila te joj je jedno krilo dolinom Miljacke◊401 išlo u Pale{1 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 216., br. 31. Još se je našla jedna drahma Dyrrhachiuma tri kilometra južno od Pala te mi je dužnost, da za tu vijest izjavim zahvalnost g. A. Flecku, slagaču u zemaljskoj štampariji.} i dalje u Plevlje{2 A. J. Evans, "Antiquarian researches in Illyricum", dio III. i IV., str. 31.}, a drugo niz rijeku Bosnu, odakle je udarilo u oba rudarska kotara Fojnicu{3 Naše "Wissenschaftl. Mittheil., VI., str. 214., br. 9. i 13. = V., str. 173.} i Vareš{4 Drahma Dyrrhachiuma, izlizana, premjer 18 mm, težina 3.23 g. A.: ΦIΛΩN, tip na desno, iznad njega zrakama obasjana glava Heliosa, okrenuta na desno. R.: ME NI ΣKoY. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 53., br. 197. Nagjena u Varešu, sada u zemaljskom muzeju.}.
I od Neretvanske ceste odvajale su se pokrajne pruge: jedna je od Tasovčića išla u Stolac{5 1. Drahma Apollonije, izlizana, rubovi mjestimice odlomljeni, premjer 18 mm, težina 1.78 g. Α.: AΓΙΑΣ, tip na lijevo. R.: [ΕΠΙ ΚΑ]ΔοΥ. Schlosser, na ozn. mj. str. 28., br. 20. Nagjena u Stolačkom polju, sada u zemaljskom muzeju. - 2. Drahma Dyrrhachiuma. A.: ΦIΛΩN, tip na desno, iznad toga zrȁkama obasjana glava Heliosa na desno. R.: ME NI ΣKoY. Schlosser, na ozn. mj, str. 55., br. 197. Nagjena u Stôcu, sada u zagrebačkom hrv. zem. muzeju. - 3. Jednu drahmu iz Stôca posjeduje, kako mi je priopćio g. c. i kr. nadporučnik grof Montecuccoli, g. poručnik Cesar u c. i kr. 52. pješačkoj pukovniji. - Iz zbirke pokojnog apotekara Cornioni-a nabavio je naš muzej ove tri drahme Dyrrhachiuma, koje će biti iz Stôca ili njegove okolice, pošto su tu sabrane. - 4. Probušeni komad sa izlizanom prevlakom, premjer 18.5 mm, težina 2.45 g. A.: MAXATAΣ, tip na desno, u odjelku grozd. R.: ....\NA TO. API ΜΝΑΣ ToY, ne može se dopuniti. Kvadrat od ravnih crta. - 5. Vrlo istrošeni komad s premjerom od 17.5 mm, težak 2.73 g. A.: [MEN]IΣΚοΣ, tip na desno, iznad toga ne otisnut. U odjelku kormilo. R.: [ΑΓΑ] ΘIΩ [NoΣ]. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 44., br. 30. - 6. Ponešto odlomljen komad, s premjerom od 20.5 mm, težak 2.90 g. A.: ΣIΛΑΝοΣ, tip na desno. Djelomice prekovan pečatom od zaličja: PI ΣTH. R.: AP[I ΣTH] NoΣ. Kvadrat od ravnih crta. Djelomice prekovan pečatom prednje strane; u odjelku gromovne strijele. Schlosser na ozn. mj. str. 46., br. 62.} i dalje do Ljubinja{6 Drahma Dyrrhachiuma. A.: ΞΕΝΩΝ, tip na desno, iznad toga orao raspruženih krila na desno, u odjelku kormilo. R.: ΑΓA ΘIΩ NoΣ. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 44., br. 38. Otisak drahme priposlao nam je g. T. A. Bratić, paroh u Fojnici kod Gacka.}, ali je moguće, da je Stolac, u čijem su području obitavali Daversi{7 Isp. Kieperta "Formae orbis autiqui", XVII.; Patsch u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod ovom oznakom.}, koji su jedini od dalmatinskih plemena kovali novac{8 J. Brunšmid, "Die Inschriften und Münzen der griechischen Städte Dalmatiens", str. 74. i dalje.}, imao preko sela Burmazi{9 Drahma Apollonije, izlizana, s premjerom od 16 mm, teška 2.22 g. A.: [T]IMHN, tip na lijevo, u odjelku IAK. R.: [ΔΑΜο] ΦΩ[N ToΣ]. Kvadrat, od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 27., br. 15. Nagjena u Burmazima po Stojanu Vujnoviću, sada u našem muzeju.} izravnu svezu s morskom obalom kod vrlo dobre, sada neizrabljene luke Neum. Druga pokrajna pruga išla je u područje gornje Neretve (Bjelemić{10 Drahma Dyrrhachiuma. A.: ΦIΛΩN, iznad toga zrȁkama obasjana glava Heliosa okrenuta na desno. R.: ME [NI Σ]Κ[οY], Schlosser, na ozn. mj. str. 55., br. 197. Vjerovatno iz Bjelemića, u posjedu g. sud. tajnika Zikmunda u Krupi.}, Umoljani){11 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 214., br. 7.}. Treća poznata pruga ostavila je Neretvu te je dolinom Rame preko Prozora{12 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 216., br. 27.} došla do u plodnu dolinu Vrbasa, u Skopaljsko polje (Bugojno){13 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 117., br. 36.}, odakle je duž rijeke Lašve (Travnik{14 Zbirku novaca, megju kojima ima i drahmi Dyrrhachiuma, sabranu u Travniku svakako iz nalazaka obližnje okolice, darovao je god. 1881. tadanji župnik ovo varoši, fra J. Duić centralnoj komisiji za proučavanje i održavanje umjetničkih i historičkih spomenika. Isp. F. Kenner, "Mittheilungen", 1882.. str. XI.; S. Ljubić, "Vjestnik", 1882., str. 92.}),◊402 Putičevo{1 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 117., br. 39.}, Guča gora{2 1. Drahma Apollonije, na obrubu jako odlomljena, promjer 18 mm, težina 2.40 g. A.: N] IKHN, tip na lijevo. R.: [AYTο Β]ο[Y] ΛoY. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 27., br. 9. Nagjena u Gučoj gori, sada u našem muzeju. - 2. Drahma Apollonije, izlizana i probušena, premjer 15.5 mm, težina 2.83 g. A.: ΤΙΜΗΝ, tip na lijevo, u odjelku IAK. R.: ΔAΜ[ο ΦΛΝ T]oΣ. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 27., br. 15. Nagjena u Gučoj gori, sada u našem muzeju.}, Čuklje{3 Drahma Apollonije, dobro očuvana, premjer 19 mm, težina 3 .3g. A.: ΑΡΙΣΤΗΝ, u lijevom polju goruća baklja. R.: ΥΥΛ Λ oY . Isp. Schlosser, na ozn. mj. str. 30., br. 30. Nagjena na nekoj oranici u Čukljima, sada u zbirci travničke gimnazije.}, Busovača{4 Drahma Apollonije, dobro očuvana, premjer 18 mm, težina 3.08 g. A.: ΔoΝΑΣ, tip na desno. R.: Μo ΣΧ oY, kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 29., br. 34. Nagjena u Busovaći u predjelu Jelinjak, sada u našem muzeju.} imala pravac k naprvo spomenutoj cesti kroz dolinu Bosne, kojim je (Zenica{5 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.". VI., str. 217., br. 36.}), Usora){6 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 115., br. 10., gdje je ali, kako mi je g. dr. Ć. Truhelka priopćio, Tešanj pogrješno naznačen ko nalazište umjesto Usore. Odavle iz Usore vodio je valjda put kroz dolinu Spreče istočnim smjerom, jer je u Kovačima (južno od Donje Tuzle) Osman Čokić na svojoj oranici našao drahmu od Dyrrhachiuma, koja se sada nalazi u posjedu Ahmed eff. Čokića u Brčkom. Ova je drahma izlizana. A.: ΑΦΡο ΔΙΣΙοΣ tip na desno. R.; Π]ΑΡ ΜΕΝΙΣΚο[Υ. Kvadrat od ravnih crta.} sizala u ravnicu Save, gdje su zasvjedočena naprvo na str. 392. istaknuta nalazišta novaca gradova Apollonije i Dyrrhachiuma. No trgovina gradova Apollonije i Dyrrhachiuma nije ovdje imala svoje krajnje tačke, već je polazila djelomice dalje niza Savu (Mitrovica, Zemun), djelomice pak kroz Slavoniju (Vinkovci) k Dunavu i Dravi, gdje se nalazišta redaju jedno uz drugo (Novi Banovci, Surduk, Stari Slankamen, Sotin, Vukovar, Osijek){7 Dokazala za sva ova mjesta nalaze se u hrv. zem. muzeju u Zagrebu i u privatnoj zbirci gosp. profesora dr. J. Brunšmida.}. Uz Dunav sizala je ta trgovina do Beča{8 "Wiener numismatische Zeitschrift", 1891., str. 124., br. 4.} i Carnuntuma{9 Zbirka g. Antuna baruna Ludwigstorffa.}. Glavna joj je ipak bila meta u zlatu bogata Dacija, gdje se naše drahme sastaju s novcima Thasosa, Macedonije i Thrakije{10 Mommsen, "Römisches Münzwesen", str. 697., CIL III, str. 161. i "Römische Geschichte", I. 8, str. 848.; - B. Pick, "Die antiken Münzen von Dacien und Mösien", I., str. 1.; - C. Gooss, "Archiv des Vereines für siebenbürgische Landeskunde", novo izdanje, XIV., str. 71.: "Vrlo su mnogobrojni nalazi drahmi Apollonije i Dyrrhachiuma u Illyricumu. One dokazuju živahni promet s onijem mjestima, što su zaštićivala glavnu cestu na sjever." Isp. J. Jung, "Römer und Romanen in den Donauländern 2", str. 12.; "Fasten der Provinz Dacien", str. 149., primjedba 3., str. 150., primjedba 1., str. 151., primjedba 3., str. 156., 157. i "Zur Geschichte der Pässe Siebenbürgens" ("Mittheilungen des Instituts für österr. Geschichtsforschung", Ergänzungsband IV), str. 2., primjedba 3. (separatnog otiska); - F. Kenner u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", I., str. 339.; - Kämmel, na ozn. mj. str. 28.; - Schlosser, na ozn. mj. str. 27., br. 11., str. 47. i dalje, br. 70., 73., 86., 91., 99., 110., 111., 135., 154., 155., 168., 172., 182., 184., 191., 192., 247., 270., 298., 300., 304.}. Dalmatinska cesta ipak nije bila jedina pruga, koja je od istočne obale Jadranskog mora upotrebljavana na trgovačke svrhe sa Sedmogradskom (Erdeljom). Druga, možda važnija cesta polazila je, upravo ko i za rimskog doba{11 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 262.}, od Lissus-Allesija (Leša){12 Isp. nalazak iz Selaca u kraju Klementi. A. J. Evans, "Numismat. chronicle", 1880., str. 269. i dalje. "Vjestnik", 1881., str. 65. i dalje. - Evans zasvjedočava u "Antiquarien researches in Illyricum", dio III. i IV., str. 67.: "quantities of the silver-pieces from Dyrrhachion and Apollonia" to isto i za ravnicu Metochia (Prizren, Gjakova).} te je prolazila Dardanijom (Ulpiana){13 Iz Kosova polja, u kojem je uz južni kraj kod Lipljana ležala Ulpiana, često dolaze novci Apollonije i Dyrrhachiuma u trgovinu. Mi posjedujemo iz ovog područja osim komada, objavljenih u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 116., br. 15., 18., 21., 31. i 33. (za potonja četiri komada mogla se je provenijencija naknadno utvrditi) još i ove dvije drahme grada Dyrrhachiuma, koje su kupljene u Janjevu kraj Ulpiane: 1. Izlizana drahma, premjer 17.6 mm, težina 2.71 g. A.: ΜΕΝΙΣΙΚo[Σ, tip na lijevo, u desnom polju baklja, u odjelku pas, kako bježi na desno. R.: [ΦΙ ΛΩ] TA. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 59., br. 272. - 2. Drahma ponešto izlizana, premjer 20 mm, težina 3.17 g. R.: ΞΕΝΩΝ, tip na desno, iznad toga orao sa razastrtim krilima, gleda na desno. R.: ΠΥΡ BA, toljaga. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 57., br. 228.} do◊403 Naissusa, odakle je došla do Dunava s jedne strane u Viminaciumu, a s druge strane u Ratiariji{1 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 262. - U Srbiji dosta su česti novci gradova Apollonije i Dyrrhachiuma; isp. A. Dumont, "Révue archélogique", 1868., str. 406. i dalje, H. Guthe, "Ueber den etruskischen Tauschhandel nach dem Norden", str. 94.; C. Jireček, "Die Heerstrasse von Belgrad nach Constantinopel und die Balkanpässe", str. 2.; B. Pick, "Die antiken Münzen von Dacien und Mösien", I., str. 22.; Kämmel, na ozn. mj. str. 27. - Iz ovog područja nabavio je naš muzej, bez da su ipak nalazišta tačnije posvjedočena, ove komade: 1. Izlizana i obrezana drahma, premjer 17.4 mm, težina 3.19 g. A.: ΝΙΚΑΝΔΡoΣ, tip na lijevo, u odjelku tragovi monograma. R.: ΑΠοΛ ΑΝ ΔΡΙΣ ΚοΥ. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 27., br. 3. - 2. Izlizan i obrezan komad, premjer 16.5 mm, težina 2.84 g. Λ.: MENIΣΙKo[Σ, tip na desno, a iznad toga Nika sa vijencem, leti na desno. U odjelku [gromovne strijele], R.: ΔΥΡ KA[Λ ΛΩ NoΣ]. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 52., br. 154. - 3. Ponešto izlizani i obrezani komad, premjer 18.5 mm, težina 2.87 g. A.: MEN]IΣKoΣ. tip na desno, u desnom polju baklja, u odjelku pas, kako bježi na desno. R.: Δ[ΥΡ ΦΙ Λ]Ω TA. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 59., br. 272. - 4. Izlizan komad, rubovi mjestimice odlomljeni, premjer 18 mm, težina 3.08 g. A.: ΞΕΝΩΝ, tip na desno, iznad toga stojeći orao, gleda na desno, u odjelku [pas kako trči na desno]. R.: [ΔΥΡ ΦΙΛ]ο ΔΑ MoY. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 59., br. 261. - 5. Izlizan komad, promjer 19 mm, težina 321 q. A.: ΣTPA ΤoΝΙΚoΣ, tip na desno, u desnom polju klas. R.: ΔΥΡ API ΣΤοΜΕ ΝΕοΣ. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 46., br. 67.}. Političke prilike i sigurnostni odnošaji uz Adriju biće da su davali važnost čas ovoj, čas onoj pruzi.
U Bosni je od Save polazila cesta uz Drinu (Amajlija{2 Drahma Dyrrhachiuma, ponešto izlizana, premjer 18.5mm, težina 30 g. A.: ΦΙΛΩΤΑΣ. tip na desno, iznad toga zrakama obasjana glava Heliosa, okrenuta na desno, u desnom polju sova. R.: [ZΩ]ΠY PoY. Sferički kvadrat. Schlosser, na ozn. mj. str. 51., br. 135. Sada u našem muzeju.}), Janja){3 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 214., br. 12., str. 216., br. 30.}, valjda da stigne rudarsku varoš Domaviju. Pojedina mjesta, kao Gacko{4 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 115., br. 2. - Po H. Renneru "Durch Bosnien und die Hercegovina", 2. izdanje, str. 347., nagjeni su na brdu Vardaru, sjevernoistočno od Bileća, prigodom gragjenja kordonske zgrade "2000 godina stari grčki i macedonski novci". Ako je to istina, onda je Gacko preko Bileća i Trebinja bilo u svezi sa Epidaurom. Rimska (Ballif-Patsch, "Römische Strassen in Bosnien und der Hercegovina", I., str. 37.) pa i srednjovjekovna cesta (C. Jireček, "Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien während des Mittelalters", str. 74. i dalje) nagjoše dakle i ovdje već trasu, po kojoj su u Planu dospjeli oružje i nakit, o kojim nalascima govori dr. Ć. Truhelka u "Glasniku", 1901., str. 1. i dalje. Biće da je Gacko imalo svezu i sa Mostarom, jer smo od paroha Bratića u Fojnici kod Gackog dobili drahmu Dyrrhachiuma, koja je nagjena u Crgovu kraj Kifinog sela. Ona je vrlo izlizana i probušena te se jedino u aversu raspoznaje MENIΣΚοΣ.} počinju se u novije doba više isticati.
Dosta zlo je sa numismatičkim proučavanjem dalmatinskog primorja. Tamo još nema govora o sistematskom pribiranju materijala; slučajne bilješke potvrgjuju ipak, što se spram prometa u kopnenim krajevima moglo a priori naslućivati, da su Apollonia i Dyrrhachium i u trgovini uz morsku obalu zauzimale znatniju ulogu i da su njihove sveze išle do u Kvarner. Poznata su ova nalazišta: Kotor{5 "Bullettino Dalmato", 1892. na omotu k broju 6., str. 2. Dvije drahme Dyrrhachiuma.}, Risan-Risinium{6 Evans, "Antiquarian researches in Illyricum", dio I. i II., str. 43. Among the coins of prae-Roman date found at Risano silver pieces of Corinth, Dyrrhachium, and Apollonia, are of comparatively frequent occurrence, and I have obtained one of the Paeonian King Lykkeios.}, Erceg◊404 Novi-Epidaurum {1 Evans, na ozn. mj. str. 5.: On the other hand, there have been discovered on the site of Ragusa Vecchia indubitable relics of Hellenic intercourse, dating from prae-Roman times. Among the coins here brought to light, I have noticed several silver pieces of Dyrrhachium and Apollonia, of the third Century B. C., in one case an autonomous coin of Scodra, dating probably from about the year 108 B. C., and I bave, myself, picked up a small brass coin of Boeotia. - Schlosser, na ozn. mj. str. 64., br. 339.}, Dubrovnik{2 Schlosser, na ozn. mj. str. 28., br. 33. "Iz Dubrovnika".}, Janjina{3 Drahma Dyrrhachiuma, izlizana, premjer 19 mm, težina 2.92 g. A.: ΝΙΚΑΝΔΡοΣ, tip na desno, u odjelku obilnica. R.: ΓoP ΓΗ NoΣ. Kvadrat od ravnih crta. - Brandis, "Zeitschrift für Numismatik", I., str. 64. Drahma u našem muzeju.}, Gradac{4 M. Glavinić, "Mittheilungen der Central-Commission", 1878., stupac XCII. = "Bullettino Dalmato", I., str. 78., br. 78.}, Makarska{5 Glavinić, na ozn. mj. stupac XCI.}, Salona{6 Glavinić, "Bull. Dalm.", I., str. 46. Jednu drahmu Dyrrhachiuma, "valjda iz Salone" posjeduje i zagrebački muzej.}, Gardun{7 Glavinić, na ozn. mj. str. 80., gdje se spominje "Bralić (Delminium)" ko seljak iz Garduna, od kojeg su kupljeni novci.}, Humac na ostrvu Braču{8 Glavinić, na ozn. mj. str. 46.; str. 47., br. 15., 28.-30.; str. 63., br. 51.; str. 78., br. 79. - Isp. Bulić, "Bull. Dal.", 1900., str. 29. "....monete greco-illiriche, che si trovano più o meno su tutta l' isola".}, Senj i Tolić{9 Vidi gore str. 398., primjedba 1.}. Salona i Gardun markiraju cestovnu prugu, koja je vodila u kopnene strane, u Duvanjsko polje. I kao što je ovdje presedlo kod Aržana, tako je po svoj prilici i sjeverniji Prolog u ono doba bio frekventiran, jer je u Livnu ili kraj te varoši nagjena drahma Dyrrhachiuma{10 Ovaj je komad izlizan; premjer 17 mm, težina 3.12 g. A.: ΦIΛΩN, tip na desno, iznad toga glava Heliosa, okrenuta na desno. R.: M[E ΝΙ]ΣΚοΥ. Kvadrat od ravnih crta. Schlosser, na ozn. mj. str. 55., br. 197. Poklonio je ovu drahmu našem muzeju g. paroh T. A. Bratić u Fojnici kod Gacka.}.
Najveći dio dosad u Dalmaciji nagjenib novaca Apollonije i Dyrrhachiuma jesu drahme s kravom i teletom na licu (aversu) i "baščama Alcinousa" na zaličju (reversu). Daleko su rjegji bakreni novci Dyrrhachiuma sa glavom Zevsa na licu i bakrenim tronošcem na zaličju{11 Dokazani su samo pojedini komadi: 1. Apollonia. Glava boginje Pallas,- na zaličju obelisk (Tolić-Schlosser, na ozn. mj. str. 34., br. 101.; vidi naprijed str. 398., primjedba 1.); 2. Dyrrhachium. Prednji dio krave, na zaličju kvadrat (Gradac kod Posušja. Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 118., br. 43., vidi naprijed str. 400., primjedba 5.).}. Obadva nominala kovana su izmegju 229. i 100. godine prije Hrista{12 Percy-Gardner, "Gatalogue of Greek coins. Thessaly to Aetolia", str. XL.; Barclay V. Head, "Historia minorum", str. 265. i dalje.}, oni idu dakle u periodu, gdje su obadvije varoši već bile zavisne od Rima{13 Mommsen, "Römische Geschichte", I. 8, str. 522.; G. Hirschfeld u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Apollonia, stupac 112.}. Ipak su ostali ti novci još dugo u prometu u ilirskim i u krajevima uz Dunav{14 Mommsen, na ozn. mj. II. 7, str. 400.}. U Sedmogradskoj nagju se drahme često zajedno sa ranim denarima careva{15 Gooss, "Archiv", XIV., str. 69. i dalje.}. Kod nas se našao u Toliću doduše mlagji srebrni novac varoši Apollonije (vidi na ovoj strani primjedbu 11., br. 1.) u jednoj novčanoj skupini, koja se zakopala za vladavine Hadriana{16 Moja rasprava "Lika" i t. d.", stupac 43.; isp. naprijed str. 398., primjedba 1.}. Istaknuti možemo svakako, da se često nagju istovjetni komadi, što ih je kovao isti magistrat i isti majstor. Tako se javljaju u području rimske pokrajine Dalmacije:◊405
Apollonia
1. APIΣΤΩN AINEA četiri puta: Salona, Senj, Konjic, Gacko.
2. ΝΙΚΗΝ ΑΥΤΟΒΟΥΛΟΥ tri puta: Imotski, Guča Gora, Bosna.
3. ΤΙΜΗΝ ΔΑΜΟΦΩΝΤΟΣ šest puta: Ljubuški, Imotski, Burmazi, Fojnica, Guča Gora, Janja.
4. ΑΓΙΑΣ ΕΠΙΚΑΔΟΥ sedam puta: Imotski, Rakitno, Tasovčić, Stolac, Tolisa, Srebrnik, Bosna.
5. ΣΩΣΙΚΡΑΤΗΣ NIKΩNOΣ pet puta: Salona, Ljubuški, Fojnica, Bosna.
6. ΞΕΝΟΚΛΗΣ ΧΑΙΡΗΝΟΣ pet puta: Salona, Umoljani, Tešanj, Bok, Bosna.
Dyrrhachium
1. ΦΙΛΩΝ ΜΕΝΙΣΚΟΥ devet puta: Salona, Livno, Ljubuški, Imotski, Stolac, Bjelemić, Bugojno, Vareš, Bosna.
2. ΞΕΝΩΝ ΦΙΛΟΔΑΜΟΥ tri puta: Salona, Imotski, Pale.
Da li se odatle mogu izvoditi kakovi zaključci, ne ćemo ovdje da istražujemo. No iz ovog spiska ne smije se izvoditi da je Apollonia u dalmatinskoj trgovini jače bila zastupljena od Dyrrhachiuma; novci potonje varoši jesu megju nalascima daleko brojniji{1 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VIII., str. 68.} i njezini su bakreni novci kod nas jedino zasvjedočeni
Iliričke drahme imale su u Dalmaciji, pa takogjer u Daciji{2 Gooss, "Archiv", XIV., str. 49.}, kamo su dobrim dijelom dospjevale onim naprvo naznačenim putovima, veliku konkurenciju u rimskom novcu{3 Omanji nalazak novca u Humcu na ostrvu Braču sastojao se od drahmi i denara; isp. Glavinić, "Bull. Dalm.", I., str. 46. i dalje; vidi naprijed str. 404., primjedba 8.}, koji je - što dokazuje dioskurski denar iz Tolise{4 Cjeloviti spisak u drugim krajevima zemlje nagjenih novaca republike objaviće se u zasebnoj raspravi.} (vidi dalje str. 425., br. 3.) i polu-victoriatus iz Boka (str. 425., br. 2.), a to su najstariji tipovi ove sorte, - odmah poslije početka kovanja srebrnog novca sebi pribavio ulazak u dalmatinsko područje te se je ondje u važnosti održao sve do okupacije. U području Save zasvjedočeni su još ovi denari:
1. iz druge polovine II. stoljeća prije Hr.: Calpurnia (Domaljevac), Cassia (Tolisa), Didia (Luka), Fabia (Bock);
2. iz prvog stoljeća prije Hr.: Carisia (Tolisa), Iunia (Tremošnica), Mamilia (Tremošnica), Popia (Tremošnica), Rutilia (Luka).
Srazmjerno su prva dva stoljeća carskog doba vrlo slabo zastupana. Od vladara julijsko-klaudijske dinastije reprezentiran je Augustus samo jednim denarom (Luka), Claudius jednim dupondiusom (Tolisa) i Nero jednim aureusom (Tolisa). Za vladare flavijske dinastije nema nikako dokaznih komada. Da uzrok ove pojave ne leži u nazadovanju trgovačke djelatnosti i cirkulacije novca u području Save, već jedino u našoj za sad još nepotpunoj statistici o nalazištima, to biva jasno, ako uzmemo u obzir, da se upravo u to doba znatno umnožiše prometna sredstva (komunikacije) i ako uvažimo, da je tada nastupio novi politički poredak u južnoj Panoniji, kojoj su pokrajini pripadali ovdje spomenuti naši kotari baš sa svojim dijelovima po ravnici.◊406
Plovidba rijekom Savom, koju po vlastitom iskustvu spominje i Arrian{1 Ind. 4, 15. Isp. H. Nissen, "Rhein. Museum", 1888., str. 238.; G. Schmidt, "Untersuchungen zu Arrian", str. 7.; Brandis u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod Danuvius, stupac 2126.}, zadržala je i nadalje svoju važnost. Ako A. pl. Premerstein{2 A. pl. Premerstein-S. Rutar, "Römische Strassen und Befestigungen in Krain", str. 33.; isp. ipak i primjedbu na str. 17.} misli: "da je promet od časa, kad je za slavenskog doba sagragjena glavna vojena cesta, napustio donle najradije upotrebljene vodene putove po rijekama Gurk i Sava", - to on gubi iz vida golemu važnost brodarenja po rijekama naročito niza vodu i za otpremanje velikih množina robe, koja važnost nije podvezana u vremenima, gdje se po sagragjenim cestama moglo voziti kolima. On ne uvažava nadalje veliki razvitak kopnenog brodarstva za doba rimskih careva, naročito se nije osvrnuo na svjedočanstva o upotrebi rijeke Save. Upravo ko što je bio slučaj na rijekama Guadalquiviru, Loïri, Seini, Mozeli{3 Isp. sada takogjer J. B. Keune, "Metz in römischer Zeit" (XXII. Jahresbericht des Vereines für Erdkunde zu Metz), str. 21.}, Rhoni, Saoni, Duranci, Ardechi i Ouvèzi, za tim na jezerima Como i Garda, na Padu{4 Isp. W. Liebenam, "Zur Geschichte und Organisation des römischen Vereinswesens", str. 81. i dalje; J. P. Waltzing, "Ètude historique sur les corporations professionnelles chez les Romains depuis les origines jusqu'à la chute de l'Empire d'Occident", II., str. 29. i dalje i u Ruggierevom "Dizionario epigrafico" pod oznakom collegium, str. 347.; E. Konemann u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod collegium, stupac 397.}, Dunavu{5 Brambach 1668 = 1678: CIL III 7485 (Hinok, "Moesia inferior"): "[I]uliae Donnae Aug. n. m]atri ca[st]rorum [n]autae un[ive]rsi Dan[uvi] ex r. p. [sua] sub cura L. I[ul.] Faustiniani log. Aug. n. n[umini?...." Isp. J. Jung, "Römer und Romanen in den Donauldändern" (drugo izdanje), str. 124. i Brandis u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Danuvius, stupac 2124.} i Marošu{6 Isp. J. Jung, "Römer und Romanen in den Donauländern" (drugo izdanje), str. 118. i "Neue philologische Rundschau", 1901., str. 325. (sa zanimljivim primjedbama glede plovljenja drva).}, - tako je i za Savu postojalo brodarsko društvo, "collegium naviculariorum", koje je u Emoni-Ljubljani ostavilo spomenik CIL III 10771{7 Isp. A. pl. Premerstein-Rutar na ozn. mj., primjedba na str. 17.}. Emona bijaše ko i Poetovio-Petava na Dravi{8 CIL III 4025, isp. str. 1746. W. Gurlitt, "Arehäolog.-epigraph. Mittheil.", XIX., str. 22.} štacija classis Pannonicae, koju je već Augustus podigao{9 Mommsen, "Römische Geschichte", V. 3, str. 187.; O. Fiebiger u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod classis, stupac 2646.} i koja je svakako sastojala od savskih lagja, što ih je Octavian dobavio godine 35. prije Hr. za podsjedanje Siscije. One se moradoše i dalje držati na okupu za obranu novo osvojene hrvatske Mesopotamije i na svrhe zamišljenog rata protiv Dačana i Bastarna, za koji je rat Siscija imala da bude operacijona baza{10 Appian, III. 22: μάλιστα αὐτῆς (Siscia) ἔχρῃζεν ὁ Καῖσαρ, ὡς ταμιείῳ χρησόμενος ἐς τὸν Δακῶν καὶ Βαστερνῶν πόλεμον, .... καὶ αἱ νῆες ἐν τῷ Σάῳ Καίσαρι ἐγίγνοντο, αἳ ἐς τὸν Δανούβιον αὐτῷ τὴν ἀγορὰν διοίσειν ἔμελλον; isp. c. 23. Dio ΧLIΧ 37: ὁ οὖν Καῖσαρ πλοῖα παρὰ τῶν ταύτῃ συμμάχων ποιηθέντα λαβών, καὶ διά τε τοῦ Ἴστρου ἐς τὸν Σάουον καὶ δι᾽ ἐκείνου ἐς τὸν Κόλοπα αὐτὰ ἀγαγών, προσέβαλέ σφισι τῷ πεζῷ ἅμα καὶ ταῖς ναῦσί, καί τινας καὶ ναυμαχίας ἐν αὐτῷ ἐποιήσατο. καὶ γὰρ οἱ βάρβαροι μονόξυλα πλοῖα ἀντικατασκευάσαντες διεκινδύνευον, καὶ ἔν τε τῷ ποταμῷ ἄλλους τε συχνοὺς καὶ τὸν Μηνᾶν .... ἀπέκτειναν. Strabo IV. 6, 10: κεῖται δὲ ἡ (Σεγεστική) πόλις εὐφυῶς πρὸς τὸν κατὰ τῶν Δακῶν πόλεμον isp. VII. 5, 2. Mommsen. CIL III, str. 501., "Res gestae divi Augusti", drugo izdanje, str. 130. i "Römische Geschichte", V. 3, str. 9.; Zippel, na ozn. mj. str. 228. i dalje; Gardthausen, "Augustus und seine Zeit", I., str. 325.; .1. Kromayer, "Hermes", XXXIII., str. 6. i dalje. - Oni od jednog stabla izdjelani čamci (Einbäume), koje spominje Dio (isp. Brandis u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod Danuvius, str. 2122., 2123.), još su i sada u upotrebi; jedna stara tovarna lagja i jedan takav čamac iskopani su u ljubljanskom tresetu. Isp. A. Müllner, "Argo, Zeitschrift für krainische Landeskunde", I., str. 1. i dalje i 18. - Godine 1901. iskopan je jedan čamac u sojenici kod Donje Doline u Bosni (vidi naš "Glasnik", 1902., sv. 2.).}. Da je u Emoni bila veksilacija◊407 dunavske flote, o tome nas poučava po Premersteinu{1 Na ozn. mj. str. 39., br. 4.} u treće stoljeće stavljeni nadgrobni spomenik: D. M. L. Ael(io) Nigrino mil(iti) cl(assis) P(annonicae) ....
Da rijeka nije izgubila svoju važnost, to potvrgjuju takogjer one, tek po Notitia dignitatum Occidentis XXXII, 56, 55, 51, 50{2 Isp. Marquardt-Domaszewski, "Römische Staatsverwaltung", II. 2, str. 506.; Fiebiger, na ozn. mj. stupac 2647.} zasvjedočene, djelomice svakako starije{3 Postaja Taurunum-Zemun na ušću Save u Dunav zasvjedočena je u literaturi takogjer tek sa Itinerar. Ant. 131, 6, ali je po glasu pečata sa cigle CIL III 10675 već prije postojala. Pečat CL·F·P iz Novih Banovaca-Burgenae, dopunjen po J. Brunšmidu, "Vjesnik", 1895., str. 175., sl. 137. (isp. sada i "Vjesnik", 1901., str. 83.) [leg(io) IIII F]l(avia) f(elix) odnosi se takogjer na flotu: cl(assis) F(laviae) P(annonicae); na osnovu ovog pečata ne može se ipak tvrditi, da je i ovdje bilo u garnizonu odjelenje ove flote, jer je moguće, da je ona ovamo spremala gragjevni materijal za koje drugo vojeno tijelo. Isp. Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Burgenae.} štacije uz Savu: Siscia, Servitium{4 Nije poznato gdje je ležalo ovo mjesto, ma da ga itinerari spominju i to: Itinerar. Ant. 260, 268: Serviti, Tab. Peuting.: Servitio (istaknuto jednom vignetom), geogr. Ravennas 217, 15: Serbitium i Ptolem. II., 16, 6: άπὸ δὲ τοῦ ποταμοῦ Βερβὶς (Vrbas) Σέρβινον. Isporedi Mommsen, CIL III, str. 422., Tomaschek, "Mittheilungen der Wiener geographischen Gesellschaft", 1880., str. 499. i 512. i Kiepert, "Formae orbis antiqui", XVII., lokaliziraju ovo mjesto u Bos. Gradiški. Ali se ovdje osim nešto novaca ne nagjoše nikakvi antikni ostatci; isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 242. Može se ali misliti na Donju Dolinu, udaljenu od Bos. Gradiške niz Savu na istok 13.5 kilometara, gdje se, kako smo spomenuli naprijed na str. 397., našla velika predhistorička naseobina (vidi naš "Glasnik", 1902., sv. 1., 2., 3. i 4.) i gdje se nagjoše rimske cigle.}, Graium{5 Böcking veli u "Not. dign.", II., 680., da je ovo mjesto ležalo kod Rače pri ušću Drine.} i Sirmium i oni u to doba{6 "Not. dign. Occ.", XXXII, 57, 43, 58, 59, 49, 54.} uz Savu postojeći garnizoni: Siscia, Marsonia{7 Ovo mjesto poznaje već Ptolem. II 16, 7: Μαρσονία, a spominje se takogjer kao postaja uz savsku cestu i kao ishodište slavonskih puteva u unutrašnjost na Tab. Peuting.: Marsonie i u geogr. Ravenn. 215, 2: Marsonia. Po Tomascheku, na ozn. mj. str. 499. biće to Brod, "ali je nejasno da li je to mjesto Brod na lijevoj ili Brod na desnoj obali Save". - Kiepert se odlučio za Slav. Brod, jer se ovo mjesto spominje kao nalazište natpisa CIL III 3269; tražio sam bez uspjeha taj natpis. U Bos. Brodu nagjeni su dosad samo novci (vidi niže str. 416. i dalje). Ja bih prije pomišljao na selo Klakar istočno od Bos. Broda, gdje se osim na str. 397. spomenutih ostataka predhistoričke naseobine nalaze prostrane rimske ruševine i odakle se je mogao onaj natpis prenijeti u Slav. Brod.}, Leonata{8 Inače nepoznato mjesto. Da ono svakako ovamo spada, dokazuje red, u kojem je zabilježeno u "Not. dign."}, Caput Basensis{9 Spominje se kao postaja savske ceste takogjer na Tab. Peuting.: Ad basante i u geogr. Ravenn. 215, 1: Bassantis. Po Tomascheku, na ozn. mj. str. 449. "Gradištje (pravilnije Gradište), mjesto kraj Save, gdje se izlijeva Bosut, na protivnoj strani od ušća bosanske Tolise"; po Kiepertu na ozn. mj. Bos. Šamac kraj ušća rijeke Bosne, čije se ime Basanius izvodi od imena ove postaje i sličnog srednjovjekovnog i sadanjeg imena ove rijeke. Isporedi Kiepert, "Formae orbis antiqui", dodatak str. 5.; Tomaschek u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Basante; C. Jireček, "Mittheilungen des Instituts für österr. Geschichtsforschung", 1898., str. 204.; L. Thallóczy u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", I., str. 333. i dalje. - Tomaschek pripravan je, na ozn. mj. str. 500., da kod Pliniusa, III., 148. (isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VIII., str. 128.) spomenuto ime rijeke Valdasus prenese na Bosnu. - Böcking, na ozn. mj. str. 690. i Tomaschek u Pauly-Wissowa "Realencyclopädie", htjeli bi Caput Basensis identificirati sa kolonijom Bassianae (sada Dobrinci), uza što Mommsen, CIL III, str. 417., posve pravo ističe "magnopere dubito". - U Bos. Šamcu dosad nijesu izbili pouzdani tragovi rimske naseobine (vidi dalje str. 424.). U selu Donji Svilaj, koje leži uz Savu izmegju Bos. Šamca i gore spomenutog sela Klakara, pojavljuju se često rimske cigle na livadi Ivana Jagića i u njezinoj okolici, od prilike 10 minuta daleko od Župnikove kuće (isp. M. Knežević u "Bošnjaku", 1886., str. 40.); ali kako je ovo mjesto od Bosne prilično odaljeno, ne može se dovesti u svezu sa Basantom. - Osim navedenih i s vojničkog gledišta znatnijih mjesta, spominju se uz savsku cestu na bosanskom području takogjer: Urbas (Itin. Ant., 260. i Tab. Peuting.: Urbate), koje se mjesto još za Justiniana nazivlje civitas (Mommsen, CIL III, str. 416., 417.; Tomaschek, na ozn. mj. str. 499.; Patsch u ovom "Glasniku", 1900., str. 555.); za tim kraj ušća rijeke Vrbasa: Urpanus (Plin., III., 148.; Βερβὶς Ptolem. II 16, 6. Mommsen, CIL III, str. 422.; Tomaschek, na ozn. mj. str. 500.; Kiepert, "Lehrbuch der alten Geographie", str. 354. i "Formae", dodatak str. 5.), koje se stavlja u Bos. Svinjar (Mommsen, na ozn. mj.; Tomaschek, na ozn. mj. str. 499.; Kiepert, na ozn. mj.); Saldae (Tab. Peuting. i geogr. Ravenn., 214, 20: Saldis; sa Domus u Brambachu, 1748.: I. o. m. L. Petronius Florentinus domo Saldas praef. coh. III.... ne misli se panonska Saldae [Tomaschek, na ozn. mj.], nego istoimena razvijena kolonija u Mauretaniji, isp. CIL VIII, str. 790.). Za Saldae predlaže Tomaschek na ozn. mj. današnje selo Soljani u Slavoniji; nasuprot predlaže Kiepert na ozn. mj. desnu obalu Save i to Brčku. Ovdje se dosad ne nagjoše nikakvi nalazi; naprotiv su bogata u ovakim ostatcima na gusto iznad Brčke poredana sela Tolisa, Orašje i Donja Mahala. Ka sjeveru od potonjeg sela leži Repovac grad, koji će biti kasno-rimski kaštel.}, koji su i Bosni pružali kordunsku obranu. U novije doba pripisaše ovoj rijeci važniju ulogu za Traja◊408novog prvog dačkog rata (101.-102. poslije Hr.) O. Benndorf{1 "Das Monument, von Adamklissi Tropaeum Traiani", str. 12. Isp. takogjer Pollena, "A deseription of the Traian column", str. 105.} i C. Cichorius{2 "Die Reliefs der Traiansäule", II. sveska s tekstom, str. 160. i dalje.}. Ali ona prikazivanja na Trajanovom stupu, koja su ishodištem ovog mnijenja, uzimlju se s puno prava kao prizori, koji se odigraše na Dunavu{3 Cichorius, ozn. djelo sv. I. s tablama, sl. I. i II., tab. IV.-VI. (uz to i svesku s tekstom, str. 18. i dalje; isporedi takogjer W. Fröhnera, "La Colonne Trajane", I., str. 1. i E. Petersena, "Trajans dakische Kriege I. Der erste Krieg", str. 14.). Sl. XXXIII., tab. XXV. (isp. Petersen, na ozn. mj. str. 36. i dalje).}.
No manjkaju u ostalom ni druga svjedočanstva za intenzivno brodarenje po Savi. Jedno sastoji u tomu, što se uz korito Save{4 Isp. Mommsen, CIL III, str. 628.} štovalo u velike božanstvo "Savus" u Werneggu{5 CIL III 3896, isp. str. 1736.}, Saudörfelu{6 Ovdje je Savus imao zajedno sa bogom Adsalluta (isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VIII., str. 129.) i valjda i sa Neptunom oveće svetište; isp. CIL III 5134 = 11680, 5138, 11684, 5135-5137.} i Šćitarjevu; naročito čini zavještaj u potonjem mjestu CIL III 4009 (isp. 1746): Savo Aug. sacr. M. Juventius Primigenius et socii v. s. l. m. utisak, da potječe od trgovaca. U poštivanju stanovnikâ uz rijeku takcmio se s ovim božanstvom Neptun, koji se zbog općenitog štovanja uz Ljubljanku i Savu u Nauportusu{7 Ovdje je Neptun imao bolje namješteni hram: CIL III 3778.}, Emoni{8 3841, 10765.}, Klempasu kod Hrastnigga na Savi{9 CIL III 5137.} i u Čatežu može uzeti ko bog vode tekučice{10 Isp. A. pl. Domaszewski, "Korrespondenzblatt der Westdeutschen Zeitschrift", 1896., stupac 235.; G. Wissowa, "Roschers Mythologisches Lexikon" pod Neptunus, stupac 206. - U Ljubljani poštivahu njega u svezi s nimfama ko boga vrela: "Mittheilungen der Central-Commission", 1892., str. 63. = "Argo", 1900., str. 205.: Neptun, et Nymph. pro Cassia Clementilla v. s. l. m. - U srpskom selu Mala Mitrovica (nasuprot Sirmiuma) nagjeni kamen CIL III 10219: Neptuno Aug. sac. d. d. pripada po pl. Domaszewskom, na ozn. mj., ćuprijskom bogu Neptunu. Isp. Premerstein-Vulić, "Jahreshefte des österr. archäolog. Instituts", III., dodatak, stupac 110. Da je spomenik bio usagjen u stup ćuprije, dokazuju rupe za sveze, koje se po I. Jungu ("Vjestnik", 1884., str. 123., isp. takogjer 1897., str. 157.) nalaze postrance, ali se iz izvještaja o ovom nalazu ne razabire, da li su te rupe antikne.}, i koji svakako u sebi krije neko domaće božanstvo{11 Odatle, što su kod vrela Privilice kraj Bihaća (isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 154. i dalje i VII., str. 33. i dalje) nagjeni oltari Bindus-Neptuna, izvodi Domaszewski na ozn. mj. str. 234., da je na štovanje Neptuna u Nauportns-Emoni djelovao grčki upliv.}. Da se k Neptunu obraćahu takogjer ko promicatelju trgovine, posvjedočava votivni kamen iz Čateža: Medus C. Trotedi negotiator Neptuno Oviano{12 Bog je ovdje dobio svoj pridjev po imenu mjesta, gdje mu je postavljen oltar; isp. CIL XV 4585: (Vinum) ex f(undo) Oviano n(ostro) ili n(ovo).}, koji◊409 bijaše postavljen na važnoj po brodarstvo tački, ondje naime gdje se sastaju rijeke Gurk i Sava{1 Premerstein-Rutar, na ozn. mj. str. 30. - Analogije za ovaj zavještaj pruža nam Brambach 1608 = 1678: ....Neptuno contubernium nautarum; CIL III 104130 (Aquineum): I. o. m. Iunoni Neptuno Marti L. Val. Italus optimo collegio negotiantium d. d. Isp. Domaszewski, na ozn. mj.; Wissowa, na ozn. mj.}.
Daljnji dokaz za ovakovu upotrebu Save pružaju nam konačno cigle, nagjene u Sirmiumu{2 CIL III 11377, b.} i Bassiani{3 CIL III 11477, a, gdje oznaku Petrovie treba ispraviti u Petrovce ili još pravilnije u Petrovačka gradina; isp. L. Ljubić, "Vjestnik", V., str. 68. - Glede cigla, nagjenih u Sisciji a važnih za proučavanje rada u ciglanama, CIL III 11378-11386, isp. Mommsen, "Ephemeris epigraphica", III., str. 112.; W. Liebenam, "Städtevervaltung im römischen Kaiserreiche", str. 407.}, koje su potekle iz jamačno gradske ciglane u Sisciji, te koje nijesu dobavljene, kako mi mislimo, kopnom na putovima uz Savu.
K brodarenju Savom, koje nikako nije zaspalo, pridošla je odmah poslije rimske okupacije umjetno sagragjena cesta, kojom je u svezi sa njezinim ograncima naše područje dospjelo u saobraćaj sa prostranim okružjem te se je tako za proizvode ovog područja našla progja u širim krajevima. Premerstein veli u svojem djelu: "da gradnja ove ceste uzduž Save ide u klaudijsko-flavijsku epohu"{4 Na ozn. mj. str. 6., 17.}. Mislim, da mi, ma da smo tek u početku našeg istraživanja, možemo biti tačniji u kronološkom redanju, jer nama stoje na raspolaganju još neka pomagala, nego tek općenita uvažavanja i doba, kad su mjesta uz savsku cestu konstituirana ko rimske varoši.
"Vojnički razlozi", koji su za Premersteina mjerodavni kad misli, da je sveza Emone sa Poetovijom i Carnuntumom izgragjena prije od one sa Siscijom, postojahu i za istočni cestovni smjer, jer Siscija ko vojno mjesto nikako nije zaostajala za Poetovijom za prvo doba careva. Siscija ne samo da je imala držati na uzdi današnju Hrvatsku i služiti ko ταμιεῖον za prckodunavske ratove{5 Vidi naprijed str. 406., primj. 10.}, već je morala da osjegurava rimsku vladavinu u sjevero-zapadnoj Bosni{6 Isp. Mommsen, CIL III, str. 501.; naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VII., str. 56.}. I ne gledeći na to, da svaka tvrgjava nesumnjivo treba cesta, neodvisnih od stanja vode i godišnjeg doba, kojima se mogu dobavljati sve potrepštine, moglo bi se ovomu argumentiranju prigovoriti, da u smjeru Emona-Siscija rijeka Sava nadoknagjuje cestu i da je spram toga bilo moguće, da se misli na ovakav put tek onda, "kada je već izgragjena" Petavska cesta "kao prva i najvažnija zadaća". No da Rimljani nijesu onako sporo i lagano postupali, ko što misli Premerstein spram današnjih prilika, gdje se tako silno odugovlači izgradnja tršćanske željezničke mreže, to dokazuje njihovo krepko i svestrano djelovanje oko gragjenja cesta u Dalmaciji. Njihov rad u našim krajevima pokazuje, ko što je to bio slučaj godine 1878. i narednih godina, da se je u brzom razvitku cestovne mreže vidilo zgodno i važno sredstvo za pacificiranje{7 Isp. Ballif-Patsch, "Römische Strassen in Bosnien und der Hercegovina", I., str. 55. i dalje.}. Jedna od dalmatinskih cesta ovlašćuje nas na zaključak, da je savska cesta gragjena u godinama 47. i 48. poslije Hr. Tada je naime dovršen kolni put od Graba (Rastello di Grab) preko Risanovaca kroz dolinu Unca do Petrovca i dalje kroz doline Sane i Une{8 Isp. Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 52.; W. Radimsky u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", I., str. 203. i dalje; Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie", pod oznakom Burnum; A. Bauer, "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", XVII., str. 140.}, a ovaj put gragjen je jedino poradi ceste uza Savu, jer je imao vezati Sisciju s Burnumom i Salonom. Da je strategički vrlo važna cesta kraj Save postojala već pod carem Claudijem, zasjedočeno je i time, što su već u početku◊410 njegove vladavine (god. 41. i 42. poslije Hr.) vicinalni putevi sagragjeni uz panonsko-italsku granicu (jugozapadno od Emone){1 CIL V 698; isp. E. Ritterling, "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", XX., str. 8. i dalje; Premerstein, na ozn. mj. str. 6.}. Ako se pak grade nuzgredne cestovne pruge, onda su svakako već morale postojati glavne ceste. Sve ovo dozvoljava, da doba kad su postale ove ceste, pomaknemo na više i da Caiusa, ili još bolje Tiberiusa označimo njihovim graditeljima. I tako dolazimo u godine 33. i 34. poslije Hr., u kojima je glasom natpisnih ploča iz Boljetina (istočno od Viminaciuma) cesta uz dunavsku obalu u Moeziji superior izvedena po legijama IIII. Scythica i V. Macedonia{2 CIL III 1698, isp. str. 1024.; Premerstein, "Jahreshefte des österr. archäolog. Instituts", I. dodatak, stupac 176.}. Kada uzmemo u obzir, da je ova cesta produženje one uz Savu i da je ustanak, koji se ugušio u ljetu godine 7. poslije Hr. sudjelovanjem namjesnika od Moezije A. Caecina Severusa, trakijskog kralja Rhoemetalkesa i orijentalnih vojničkih zborova{3 Velleius, II., 112., 4. Isporedi k tomu sada još Ritterlinga, na ozn. mj. str. 6., primjedba 13.}, caru Tiberiju pred oči doveo, da je nužna sveza izmegju tvrgjava u Moeziji s onima u južnoj Panoniji, onda nas sve to navodi da mislimo, e je cesta uz Savu gragjena za cara Tiberija{4 Sve nas navodi da mislimo, da se na Savsku cestu odnosi bilješka u Strabonovoj sedmoj knjizi, 5., 2., pisanoj izmegju 17. i 21. godine poslije Hr.: ἐγγὺς δὲ τῆς Σεγεστικῆς ἐστι καὶ ἡ Σισκία φρούριον καὶ Σίρμιον ἐν ὁδῷ κείμεναι τῇ εἰς Ἰταλίαν.} i da je pruga Emona-Siscija možda još i starija.
Daljnje podatke, zapravo terminus post quem ili ante quem dobićemo možda, kad će biti nesumnjivo utvrgjena imena skrajnjih postaja na velikim, u godinama 16.-20. poslije Hr. gragjenim dalmatinskim cestovnim rutama u unutrašnjost pokrajine{5 CIL III 3198-3201, 10156-10159. - "Bull. Dalm.", 1897., str. 8.}. Savska cesta, čija je ulazna tačka u Bosnu utvrgjena kod Dubice na Uni{6 Na ovo mjesto odnoseće se mišljenje Kiepertovo u CIL III, tab. IV., sjajno se potvrdilo sa nagjena četiri miljokaza, isp. Mutavgjić, u "Vjesniku", II. (1896./97.), str. 160. i J. Brunšmid u istom "Vjestniku", III. (1898.), str. 195. i dalje.}, a prelazna tačka u Srbiju kod Rače kraj ušća Drine{7 Isp. F. Kanitza, "Römische Studien in Serbien", str. 124., ali njegovi dosta neodregjeni navodi iziskuju ovdje ko i na drugim mjestima daljnje istraživanje.}, no čiji smjer unutar naših granica (ovo navodim na tu svrhu, da nas to potakne na istrajnost) još nije pronagjen, - imala je podnositi konkurenciju sa dunavskom cestom, daleko važnijom za trgovinski promet na istok. Ova cesta kraj obale Dunava bila je prvobitno, t. j. već u predrimsko doba{8 Osim imena mjesta, primjerice Rumista, Sunista, Carrodunum, Bolentium (Tomaschek u "Bezzenbergers Beiträge", 1885., str. 101., Holder, "Altkeltiseher Sprachschatz") i osim naseobina, zasvjedočenih nalazima u Virovitici i Osijeku, valja još isporediti nalaske "noričkog" i "keltičkog" novca u Petavi, Varaždinu, Gjurgjevcu, Kloštru, Petrijevcima, Osijeku (F. Kenner u "Monatsblatt der numismatischen Gesellschaft in Wien", br. 152., str. 331.; Brunšmid u "Vjestniku", I. [1895.], str. 98. i dalje).}, trgovački put od Emone preko Celeia-Celja i Poetovio-Petave, te je desnom obalom Drave išla do Murse-Osijeka i preko Cibalae-Vinkovaca u Sirmium-Mitrovicu. Za živahnost njezinog prometa govori znatni broj mjesta, koja su uz nju ležala{9 Isporedi spisak tih mjesta od Mommsena u CIL III, str. 507., zatim Kieperta u "Formae orbis antiqui", XVII.}. Njojzi davaše za kršćanskog doba prednost pred drugim cestama putnici u Svetu zemlju {10 Itiner. Hierosolym., str. 412.}, a i vlada starala se naročito za nju još godine 354. poslije Hr.{11 CIL III 3705 isp. 10617. Isp. niže dolje str. 417., primjedba 6.}. Odštetu za prometni gubitak na Savskoj cesti, nastavši od one konkurencije dobila je dalmatinska glavna◊411 ruta. koju je zasnovao već Tiberije{1 Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 54.}, otkad je ona počevši od drugog dakijskog rata dobila važnost i preko granica Dalmacije, doduše na štetu drugih dalmatinskih cesta{2 Time se može protumačiti potiskivanje varoši Narone, o kojemu je govor u spomenicima, koji većim dijelom pripadaju republikanskoj i ranoj carskoj dobi.}.
Pruga ove dalmatinske glavne ceste već je pouzdano utvrgjena, izuzevši omanje dijelove njezine. Ona je pošla iz Salone, prelazila je Dugopolje{3 CIL III 10170; Bulić, "Bull. Dalm.", 1809., str. 26.; Hischfeld, CIL III, str. 2176.; Kiepert, "Formae", XVII., specijalna kartica okolice Salone.} i Čitluk-Aequum, uspinjala se na Prolog, presjecala je Livanjsko i Glamočko polje i Crnu Goru, sišla je u Banjaluku{4 Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 17. i dalje, 54. i dalje.} te je dalje pošla preko Laktaša i Laminaca{5 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.". VI., str. 243.}. Kod Donje Doline ulazila je po svoj prilici u cestu, koja je išla uz Savu{6 Vidi naprijed str. 406., primjedba 10.}.
Da je ova pruga istovjetna sa cestom Salona-Servitium, koja je zabilježena u Tabuli Peutingeriana, u Itinerarium Antonini{7 U pogledu nesuglasja megju ova dva vrela za jedan dio ceste isporedi Tomascheka, "Mittheilungen der Wiener geographischen Gesellschaft", 1880., str. 512.; Evansa, "Antiquarian researches in Illyricum", dio I. i II., str. 54.; Kieperta, "Formae", XVII.; Hirschfelda, na ozn. mj.} 268 i donekle takogjer kod geogr. Ravenn. 217., 15. i dalje, to potvrgjuju njezin pravac i postaje beneficijarija u Halapiću (kod Glamoča){8 CIL III 9862 (isp. str. 2165.); naše "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 261.: I. o. m. G. Iul. Rogatus b. f. cos. leg. XI Clau. et G. Iul. Rogatus iunior v. liben. p.} i Banjojluci{9 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", V., str. 228.: I. o. m. et Genio loci L. Sicinius Macrinus b. cos. P(annoniae) s(uperioris) v. s. l. m. - Za fiksiranje ceste od Poetovio-Petave ili Aquavive (Varaždina) u Sisciju, koja je vezala dravsku i savsku prugu (Itiner. Anton., str. 266.; Mommsen, CIL III, str. 508.; Kiepert, "Formae", XVII.) mogu se upotrebiti oba u Mihaljskovom Jarku kraj Krapine nagjena oltara: 1. I. o. m. T. Accius Severus b. cos. v. s. l. m. i 2. I. o. m. M. Ulp. Placidinus b. f. cos. (duobus) Silanis co(n)s(ulibus) v. s. l. m. (189. poslije Hr.). - Na oltaru pod brojem 2. sasvim se jasno čita II SILANIS a ne, kako veli Brunšmid u "Vjesniku", III. (1898.), str. 202. TI SILANI.}, koje joj daju značenje vojničke ceste (via militaris){10 Isp. A. pl. Domaszewski, "Die Religion des römischen Heeres", str. 99.}. Odregjivanje njezinih postaja nalazi se za sada još u stadiju manje više vjerovatnih kombinacija, jer su dosta oskudni nalazi, po kojima se mogu zasvjedočiti nekadanja rimska mjesta{11 Isp. Kieperta, "Formae", dodani list str. 5. - Osim Tomascheka, na ozn. m.. str. 512. i dalje i Glavinića u "Bull. Dalm.", IV., str. 5. i dalje, V., str. 69. valja zabilježiti još ove pokušaje za pojedina mjesta: Pelva, naše "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 264. i dalje; A. Bauer, "Zeitschrift für die österr. Gymnasien", 1894., str. 526. - Salvia, naš "Glasnik", 1900., str. 555., isp. niže str. 419., primjedba 6. - Lamata ili Aemate, Kiepert, na ozn. mj. str. 5., primjedba 53.; Bauer, na ozn. mj. str. 525. - In Alpe Rio..., Kiepert, na ozn. mj. - Sarute, omaška umjesto Starue, isp. naš "Glasnik", 1899., str. 556. - Ad Fines, naše "Wissenschaftl. Mittheil.", V., str. 229. i dalje.}.
Dok Benndorf{12 "Das Monument von Adamklissi Tropaeum Traiani", str. 118. i "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", XIX., str. 194. i dalje.} izvodi, da je Trajanovo putovanje u drugi rat protiv Dačana išlo morem oko balkanskoga poluostrva, nastoji Cichorius{13 "Die Reliefs der Traianssäule", III. sveska sa tekstom, str. 28. i dalje.} dokazati, da je ovaj car◊412 godine 105., pošto je od Jakina (Ancona){1 O živahnom prometu Jakina sa Zadrom, Šibenikom, Trogirom, Dubrovnikom i Kotorom za srednjeg vijeka i u novije doba isporedi C. Jirečeka, "Die Bedeutung von Ragusa in der Handelsgeschiehte des Mittelalters", str. 13. i dalje sa primjedbom 40. na str. 56.} prebrodio Jadransko more, kopnenim putem kroz Dalmaciju pošao na bojno polje. Po njegovom mišljenju iskrcao se Trajan u Jader-Zadru, krenuo je odavle cestom uz morsku obalu preko Scardona-Skradina u Salonu a odatle k Dunavu i to "cestom, koja je od Salone istočnim smjerom vodila u kopnene krajeve i koja je opisana već u Peutingerovoj tabli, ali se za nju saznalo tek u novije doba".
Neka nam bude dopušteno, da u pogledu ovijeh cesta ovdje izložimo neke naše primjedbe.
Prije svega pada u oči, da bi car, komu se vrlo hitilo pri ovom maršu{2 Isp. Cicboriusa, na ozn. mj. str. 23.: Putovanje Trajana na vojno polje bilo je vanredno brzo: car je dakle svakako pošao najkraćim i direktnim putem.}, u Dalmaciju pošao okolišnim putem i utrošio na nj nekoliko dana, to jest da je od Jader-Zadra ponajprije krenuo jugoistočnim pravcem na Salonu i onda opet odavle sjeveroistočnim smjerom, umjesto da je od Jader-Zadra preko Burnuma, Mons Ulcirusa, Rastello di Graba{3 Bauer, "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", XVII., str. 139.}, Risanovaca, Petrovca, Ključa i uz rijeku Vrbas{4 Kiepert, "Formae", XVII.; Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 12. i dalje.} marširao direktno k Savi i dalje u Sirmium-Mitrovicu. Mišljenje Cichoriusa{5 Str. 39., isp. 44. i 66.}: "da je Salona ko glavni grad provincije bila ishodište svih cesta, što su s morske obale vodile u kopnene krajeve" i da je car Trajan "bio upravo prisiljen da ponajprije krene u taj grad" - nije nikako opravdano, kao što se vidi iz gore označenih cestovnih pravaca{6 Bilo je i drugih ishodišta cestovne mreže u kopnene krajeve, primjerice Narona i Epidaurum.}.
Da se protumači, za što je Trajan posjetio Salonu te svoju hitnju obuzdao, moglo bi se možda uzeti, da je očekivao vijesti iz Rima, koje ga mogoše najlaglje stići u Saloni, jer je ta varoš preko Aternuma i posredstvom ceste "Via Claudia Valeria"{7 Mommsen, CIL IX, str. 204., 315.; Chr. Hülsen u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod Aternus i "Notizie degli Scavi", 1896., str. 95. i dalje; J. Partsch, "Festschrift für H. Kiepert", str. 5.} bila u izravnoj svezi sa glavnim gradom države.
Frekvenciju prevoza Salona-Aternum posvjedočavaju Itin. Anton. 497.: traiectus ab Aterno Salonas in Dalmatia stadiorum MD i dva natpisa:
1. CIL IX 3337 = Bücheler CLE 1265 (Pescara): L. Cassio Hermodoro nauclero, qui erat in colleg(io) Serapis Salon(itano).
Per freta per maria traiectus saepe per und(as), qui non debuerat obitus remanere in Atern(o), set mecum coniunx si vivere nolueras, at Styga perpetua vel rate funerea utinam tecu(m) comitata fuisse(m). Ulpia Candida domu Salon(itana) coi(ugi) b(ene) m(erenti) p(osuit).
2. "Bull. Dal.", 1900., str. 53. (Pituntium, jugoistočno od Salone): D. M. Ael(io) Messoriano filio infelicissimo, ex coll(egio) Veneris, defunctus Aterno, qui vixit an(nos) XXXV. Ael(ius) Anianus et Aur(elia) Prima obsequentissimo titulum posuerunt.
Spram izloženoga mora se bar skučiti tvrdnja Cichoriuseva{8 Na ozn. mj. str. 24.}: "Za cijelo je u starom vijeku Ancona bila glavna luka za ukrcavanje Rimljana pri prelazu njihovu u Dalmaciju".◊413
Uz cestu Iader-Salona{1 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VII., str. 72.; L. Jelić, "Vjesnik", III. (1898.), str. 33. Ova je cesta imala svoje značenje i u ratu Justiniana sa Istočnim Gotima zbog Dalmacije, isp. naš "Glasnik", 1900., str. 553.} našao se u Trogiru Trajanov miljokaz CIL III 10171, no ja nemam te smjelosti da ga izrabim za ovo carevo putovanje, pošto je analogni spomenik iz istog vremena nagjen takogjer u Kuli uz cestu, koja je kroz područje Like vodila u Sisciju{2 Isp. moju "Lika i t. d.", str. 62.}, a ta cesta jedva da se može dovesti u svezu sa dogagjajima u Sedmogradskoj. Istaknuti ću ipak, da su Trajanovi novci u velikom broju nagjeni u Aenona-Nona, sjeverozapadno od Jader-Zadra. Godine 1889. poklonio je M. Glavinić našemu muzeju deset denara ovog vladara s oznakom da su "iz None" a godine 1891. nabavio je on za zadarski muzej "iz okolice None" 52 komada srebrnog novca, ponajviše od cara Trajana{3 "Mittheilungen der Central-Commission", 1895., str. 13.}. Na žalost nijesam mogao dosada saznati, da li u pogledu ovih 52 komada imamo posla za zakopanim blagom i da li možda svi komadi, dakle i ono 10 komada u našoj zbirci, sačinjavaju jedan jedini nalazak, koji je postepeno rasprodan. Po svojem habitusu potječu deset denara našeg muzeja od zakopanog poklada (blaga, Schatzfund). To su ovi komadi:
Broj; Lice; Zaličje; Cohen 1;
1; IMPCAESNERVATRAIANAVGGERM; PONTMAXTRPCOSII; 195;
2; IMPTRAIANOAVGGERDACPMTRP; COSVPPSPQROPTIMOPRINC; 28;
3,4; Isto.; Isto.; 33;
5; Isto.; Isto.; 39;
6; Isto.; Isto.; 41;
7; Isto.; Isto.; 43;
8; Isto.; Isto.; 44;
9; Isto.; DACCAP COSVPPSPQROPTIMOPRINC; 76;
10; IMPTRAIANOAVGGERDACPMTRPCOSVIPP; ARABADQ PQROPTIMOPRINCIPI; 15;
Sa svom nužnom rezervom, koja nam se nameće već zbog malenog broja novca, mogli bismo na osnovu ovog poredanja ipak reći, da brojevi 1. do 9. spadaju svoti, koja je nekom štedljivim čovjeku (novci su sasvim slabo istrošeni) za boravka cara Trajana dospjela u ruke i koju je on kasnije (br. 10.) zakopao.
Cichorius nije pravilno naveo cestu, koja je iz Salone vodila k Dunavu. Na karti str. 46., sl. 10. nije naznačen cestovni dio, koji je iz Salone izravno vodio u Aequum, bez da se dotiče Andetriuma i Garduna (ovdje još nazvana Delminium). Nadalje ne vodi cesta, koja se po Peutingerovoj tabli Pons Tiluri-Bistua-Argentaria uzimlje ko pravac Trajanovog marša (isp. str. 31., sl. 6.) diagonalno kroz Bosnu u Sirmium, već je ona tekla sredinom Bosne k rijeci Drini, što se razabire iz Kieperta "Formae", XVII. i iz karte u našem izdanju o rimskim cestama u Bosni i Hercegovini. Trajan bi dakle spram Cichoriusovog razlaganja bio i opet zastranio. Jedina cesta, koju je ovaj car iz Salone mogao upotrebiti jeste gore spomenuta cesta u pravcu na Servitium, koja ga je dovela do Save i odavle niza rijeku u Sirmium.◊414
Za komercijalnu važnost ove ceste govore tijesni i dugotrajni odnosi, koji spajaše Salonu i Sirmium, Dalmaciju i Daciju. Na sveze izmegju ovih dviju pokrajina ja sam već upozorio u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 272. i dalje (isp. i sv. VII., str. 73.){1 Dacijski saobraćaj s Adrijom nije bio koristan jedino po Dalmaciju. Natpis iz Aquileja CIL V 1047: D. M. M. Secundi Genialis, domo Cl. Agrip., negotiat. Dacisco, patr. optimo M. Secundius Eutychus lib. heres ex parte honor, hoc monim. de suo fec. dokazuje da je tamo bila trgovina sa Daeijom tako živahna, da se njome specijalno radilo.}. Izmjenične odnose izmegju glavne varoši naše pokrajine i kasnije metropole Panonije daju nam svakovrsne obavijesti, kad uzmemo na oko nalazišta, ovi natpisi:
1. CIL III 2006 (Salona): Aureli [F]lavi negotiantis natione Suri, defuncto annorum LV Sirmi, et T. Aureli. Apollonio fratri eius (centurioni) coh. I (miliariae), def. Sirmi ann. XXXIII, Aur. Aquila pater infelicissimus vivus fecit et....
2. CIL III 9576 (Salona, "litteris saeculi quinti"): [Depo]setio infantis [Do]mnicae VIII kaled. octobres, quae a Sirmio Salonas adducta est.
3. CIL III 1987 (Salona): Fl. Fidentius ex comitibus Sirmesis hic est depositus vixit an. XX.
4. CIL III 6441 (isp. str. 1671. Sirmium): D. M. Maximina annos vixit XXVII, Gorgonius memoriam posuit compari sue carissime de provincia Dalmatia{2 Jedan Ulpius Gorgonius zasvjedočen je u Saloni, isp. "Bull. Dalm.", XIX., str. 67.} defuncta penus colonia Sirmi.
5. CIL III 9551 = 12864 (Salona): Hic quiescit, in pace sanct(a) abtissa Iohanna Sermenses, [q]ui [bjixit ann. XL, die Veneris exiit de corpore ... IIII idus Maias indictione qu[in]ta decima.
6. Snažno podsjednuti od Avara (vidi niže) iščekaju stanovnici Sirmiuma pošljednju pomoć iz Dalmacije: μήδεμιᾶς δυνάμεως 'Ρωμαϊκῆς κατὰ τὴν πρὸς Δαλματία γέφυραν έπιφανείσης{3 Menander, sl. 66., isp. 64. Jireček, "Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittelalters", I., str. 23. U ovo doba ide ona kratka molitva na cigli, koju je objavio Brunšmid u "Eranos Vindobonensis", str. 331. i dalje. (Isp. "Byz. Zeitschrift", III., str. 222.}.
Od naročitog je interesa peti natpis, jer dokazuje - pošto po J. W. Kubitscheku{4 U adn.; isp. Jireček, "Die Romanen etc.", str. 102.} pripada jednoj od ovih godina: 612., 657., 702., 747., - da je vrlo dugo trajao saobraćaj izmegju Salone i Sirmiuma. Možda Iohanna broji megju iseljenike, koji moradoše godine 581. poslije Hr.{5 H. Gelzer u Krumbacherovoj "Geschichte der byzantinischen Literatur", str. 942.} ostaviti Sirmium prema ugovoru, što ga je car Tiberius II. sklopio s poglavarom Avara, Bajanom{6 Menander, sl. 66.}. Ali je ipak moguće da njezina smrt pada u koju kasniju godinu, jer je C. Jireček{7 "Das christliche Element in der topographischen Nomenclatur der Balkanländer", str. 93. i dalje; "Die Romanen", str. 35.} pronašao, da je staro poštivanje svetaca "moglo održati jedan dio starih stanovnika i neprekidnu eksistenciju makar i slabog kršćanstva u podanika Avara, koji bijahu neznabošci"{8 U pogledu življenja starih stanovnika sa Avarima i Slovenima i time nastaloj izmješanoj rasi isporedi Gelzera, "Die Genesis der byzantinischen Themenverfassung", str. 47. i dalje.}.
Padom Sirmiuma otvorio se potpuno put u Dalmaciju te je pala cesta Sirmium-Salona u ruke Avara i Slavena. Prema naseljima ovih dvaju naroda vrlo je vjerovatno da se napadaj u pravcu Salone{9 Thomas arch., "Historia Salonitana", 7. i dalje; Constantin Porphyrog., III., 127., 143. Jireček, "Die Romanen", str. 26. i dalje.} i naseljivanje pokrajine odigralo duž ove ceste. Naro◊415čito može se uzeti, da je to bio slučaj kod upadanja Avara u godini 598.{1 Menander, 27.}, pred koje su za vrijeme podsjedanja Sirmiuma 10.000 punskih Kutrigurejaca opustošili valjda samo pogranično područje{2 Jireček, na ozn. mj. str. 24.}. To bi bilo izvan svake sumnje, kad bi u suglasju sa Tomaschekom{3 "Mittheilungen der geographischen Gesellschaft in Wien", 1880., do 515.} mogli u tada po Avarima osvojenom gradu raspoznati "τὰς λεγόμενας Βάγκις (Βόγκεις){4 Theophylaktos Simokattes, VII., 12., 1.} ili τὴν Βάλκης{5 Theophanes, I., 277. - Avari su tada takogjer razorili četrdeset utvrgjenih mjesta (φρούρια, po svoj prilici one iz predrimskog doba potičuće, sada opet po znanstveno istraživanje važne Gradine) u okolini gore spomenutog grada. To je dokaz, da je tada pokrajina bila dosta gusto napučena. Da je broj pučanstva za rimskog doba bio veći od današnjega, zavjedočeno je množinom naselbima (isp. naše "Wissenschaftl Mittheil.", VII., str. 124.); nama je za sada samo nemoguće, da u tome pogledu provedemo razdiobu perioda. Trebaće naročito paziti, da li je jako iseljavanje u Daciju (naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 264. i dalje) ostavilo vidljivih tragova. Po Jirečeku u djelu "Die Romanen", str. 12. konstatovana velika razlika izmegju snažne pojave ilirskih i panonskih plemena za bune protiv Rima u doba Augusta, kad su ta plemena digla na noge 200.000 pješaka i 8000 konjanika i "slabosti ovih istih zemalja za doba seobe naroda" - ne će imati jedini uzrok u "polaganom padanju stanovništva u kopnenim krajevima", već će tome biti uzrok i to, što se narod kroz odulje vrijeme odučio raditi s oružjem, što su stanovnici pod zaštitom rimskom postali nesamostalni, što im manjkaše sposobne vogje i što im je prije slabo prohodna domovina megjutim isprepletena cestovnom mrežom. Ko primjer navodim, da bi se danas Bosna i Hercegovina mnogo laglje mogle zaposjesti, nego što je bio slučaj godine 1878. Da je u ostalom blagostanje u kopnenim krajevima opalo, vidili smo iz razlaganja o vladavini Istočnih Gota u Dalmaciji, naš "Glasnik", 1900.} Σάλβεις (Salviis, Salvia), koja je varoš, kako smo notirali naprijed na str. 411., ležala uz ovu cestu. Ova se varoš isto tako ko i postaja Aequum spominje u spisima pokrajinskog konzila, što se obdržavao u Saloni god. 532.{6 Isp. naš "Glasnik", 1900., str. 555.}
Za srednjeg vijeka opet je dobila svoju vrijednost za promet Dalmacijom u Slavoniju i Ugarsku cesta uz rijeku Neretvu{7 Jireček, "Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien während des Mittelalters", str. 78. i dalje.}. Trgovački putevi od Spljeta smjeraše u krajeve srednje Bosne, bogate raznim rudama{8 Na ozn. mj. str. 82.}. Značajno je, da su ovi putevi na velike daljine slijedili pravac rimskih cesta, što se jasno razabire, ako po Jirečeku na ozn. mj. zabilježene postaje sravnimo sa našom cestovnom kartom. Komparativno proučavanje obećaje nam dakle i u ovom pogledu pogdjekoji uspjeh.
Najmlagji komad u niže izloženom spisku novaca, oko kojih se naša svakovrsna razlaganja dosada kretaše, jeste vrlo istrošeni follis Justiniana; on nas dakle vodi u doba, do kojeg dospjesmo na osnovu vrela, nagjenih ili nastalih izvan granica našeg područja. Ovaj follis na jednoj, a drahma od Damastiona na drugoj strani pokazuju nam, da su kotari Derventa, Gradačac i Brčka udioništvovali makar i skromno u mnogostoljetnom pokretu: jednom - u vrijeme velike borbe panonsko-dalmatinskih plemena protiv nove rimske vladavine (godine 6.-9. poslije Hr.) - možda i aktivno, ako su po mnijenju Kiepertovom{9 "Formae", XVII.} Breukeri odista ovdje stanovali. Da li je novac iz Broda (vidi dalje str. 416. i dalje), sa željezničke pruge Bos. Brod-Žepče (vidi str. 418. i dalje), iz Dobrevode (vidi str. 420. i dalje) i iz Oštre luke (vidi str. 425. i dalje) zakopan u vrijeme kakovih ovećih dogagjaja u području Save, to će nam možda razjasniti kasnija opažanja i istraživanja. Već sada može se ali ustvrditi, da je naša pokrajina u relativno rano doba napustila izmjeničnu trgovinu i da je za svoje bogate poljoprivredne proizvode i za◊416 rasplod stočarstva{1 Sve ono, što veli Strabo, V., 1., 8. o jadranskom uvozu i izvozu ilirskih plemena na Dunavu, može da u cjelini vrijedi i za područje Save.} (rečena tri kotara spadaju k Posavini, u poljodjelstvenom pravcu najvažnijemu dijelu Bosne i Hercegovine) imala dobru progju u svako vrijeme. Sô, koja se dobivala u Donjoj Tuzli, mogla je takogjer ovamo navratiti jedan dio prometa, što je tim vjerovatnije, jer se inače tek u Sedmogradskoj dobiva sô. Najstarije vijesti o eksploatisanja solnih vrela u Gornjoj i Donjoj Tuzli (možda i kod hana Šibošica, udaljena 20 km sjeverno od D. Tuzle){2 Isp. o tim vrelima A. Rücker u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", I., str. 336. i dalje.}, crpimo mi iz imena κάστρον τὸ Σαληνές, spomenutog u Constantina Porphyrogennetosa († 959.) "De adm. imp." 32. p. 159.{3 Iz toga, što se to ime održalo, dade se zaključiti, da su u ovom dijelu stare Dalmacije zajedno živjeli Romani i Slaveni. To slijedi i iz imena: Drina, obaju Jadra (isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VIII., str. 129.), Ibra (Kiepert, "Formae", dodatak str. 4., primjedba 42.), Romanje-planine i t. d. Naprotiv jedva da će ko u imenima Maglaj i Majevica-planina raspoznati ime starih Moezeiaca, kako to nagagja L. Jelić u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", VII., str. 54. i dalje.}, ali se to ime izvodi iz starijeg Salinis ili Ad Salinas{4 Tomaschek, na ozn. mj. str. 560.; Jireček, "Die Handelsstrassen", str. 30. i "Die Romanen", str. 20., primjedba 1.; Kiepert, "Formae", XVII.}. Nije ni malo začudno, što se to mjesto već prije ne spominje; u literaturi uopće nema razjašnjenja o čitavom istočnom dijelu provincije, i ako su tamo bila mjesta na gusto poredana. Jedino je u Tab. Peuting. zabilježena cesta sa dvije postaje, koja polazi iz Sirmiuma uz Drinu{5 Tomaschek, na ozn. mj. str. 560.; Kiepert, na ozn. mj.; Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Ad Drinum. O ostatcima ove drinske ceste isp. Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 40. i dalje; "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", XVI., str. 136.; E. Vorliček u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 529. - O mjestima, koje Ptolemaeus pogrješno stavlja u ovaj kraj, isp. Kieperta na ozn. mj., dodatak str. 6., primjedba 65.}. Veliku rudarsku varoš Domavia, zatim Municipium Mal...., varoš Capodunum{6 Isp. "Jahreshefte des österr. arehäolog. Instituts", 1902., dodatak.} i t. d. upoznasmo tek iz nagjenih natpisa{7 Isp. Tomascheka, na ozn. mj.; Domaszewskog u "Archäolog.-epigraph. Mittheil.", XIII., str. 133.}. Da i početak današnje varoši Donje Tuzle ide u vrlo rano doba, dokazuju rimski nalazi, koji se nagjoše prigodom regulisanja tamošnjeg Appelovog trga, pa možda i onaj na strani 402. spomenuti put uz rijeku Spreču. Odavle imamo iz rimske periode dva novca: Traian, Cohen 1 43 (nagjen mjeseca juna 1898. pri regulisanju Appelovog trga) i Antiochia ad Orontem: A.: ΑΥΤΟΚ·Κ·Μ·ΙΟΥΛΙ·ΦIΛIΠΠOC·CЄB poprsje cara sa paludamentom i lovorovim vijencem, gleda na desno; R.: ΔΗΜΑΡΧ·ЄΞOYCIAC·ΥΠΑΤΟ orao gleda naprijed, okrenuo glavu na desno, a drži vijenac u kljunu, u odjelku ΑΝTIOΧΙΑ S·C (Nagjen godine 1899. u D. Tuzli ili u blizini ove varoši).
I. Kotar Derventa.
Bos. Brod.
Kad se je gradio željeznički most na Savi, iskopaše radnici godine 1880. na savskom otoku, gdje se sagradila noga za tu ćupriju, ilovasti lonac pun malenog bakrenog novca. Velik dio od tog novca predan je tadanjemu poglavici Bosne i Hercegovine, Njeg. kralj. Visosti Vilimu vojvodi Württembergu; mnogo komada kupio je hrv. narodni muzej u Zagrebu; nekoliko komada dospješe u ruke profesora Brunšmida i samo jedan jedincati komad, Constantinus I., Cohen 1 246, ostao je po rezultatu dosadašnjeg raspi◊417tivanja u Bosni, u zbirci franjevačkog samostana u Tolisi. Najveći dio tog novca sastojao se po pismenim obavijestima profesora Brunšmida od komada careva Constantiusa II., Constantiusa Galla i Juliana. Kako je po strukovnom uvjeravanju profesora Brunšmida u tome novcu Julian zastupan kao caesar, to bi odatle ko terminus ante quem za doba, kad je lonac s novcem zakopan na tom savskom ostrvu, proizašao mjesec maj god. 360., jer je tada Julian u Parizu proglašen augustusom{1 G. Goyau, "Chronologie de l'empire Romain", str. 482. G. Negri, "L' imperatore Giuliano l'Apostata". Studio storico. Milan 1901. Ova rasprava nije mi pri ruci.}. No dobro će biti, ako taj rok nešto produljimo, jer novi novci sa carskom titulom nadogjoše tako brzo u promet i jer se još nemogoše kovati u istočnim stranama države. Vrijeme tog novca pa i uzrok, zbog kojeg se zakopalo, saznaje se ipak pouzdanije, ako se uzmu na oko tadašnje prilike u Panoniji.
Constantius II. odbio je molbu svog bratića da ga prizna augustusom, na što je Julian sa vojskom prodro u Illyricum, te sa svojim odjelenjem krenuo dunavskom cestom i lagjama po Dunavu dobrodio u Bononia-Banoštor{2 Isp. Brandisa u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod Danuvius, stupac 2124.}. Odavle je prirogjenom mu naglosti cestom Bononia-Sirmium navalio na potonji grad, gdje mu se odupro Comes Lucillianus, da mu tako zapriječi put u Constantinopolis{3 Amm. Marc., XXI., 8., 2.-10., 1. Cesta Bononia-Sirmium, dugačka 18 milja (Amm., ΧΧI., 9., 6.: eum venisset Bononeam a Sirmio miliario nono disparatam et decimo ...) manjka u Kieperta, "Formae", XVII. Da je ona postojala vidi se iz Gratianovog marša u god. 378.; isp. Amm., XXXI., 11., 6.: Dum haec aguntur in Thraciis, Gratianus docto litteris patruo, qua industria superaverit Alamanos, pedestri itinere, praemissis inpedimentis et sarcinis, ipse cum expeditiore militum manu permeato Danubio, delatus Bononiam, Sirmium introiit. No i bez ovih dokaza moralo bi se pretpostaviti, da su obje tačke bile svezane cestom, jer je to najbliži put od Sirmiuma k Dunavu. Isp. F. Kennera, "Noricum und Pannonia", str. 117.}. U isto vrijeme unišao je marširajući, "per mediterranea Raetiarum" Magister equitum Nevitta u Panoniju te se je sa carem združio po svoj prilici u Sirmiumu, jer mu je kasnije bilo povjereno{4 Amm., XXI., 10., 2.} da čuva klanac Succi{5 Glede ovog klanca isp. Jirečeka, "Die Heerstrasse von Belgrad nach Constantinopel und die Balkanpässe", str. 30. i dalje}. On je bez svake sumnje upotrebio dunavsku cestu; ona je izravno vodila u srednju Raetiju te bi se njome jamačno bio poslužio i treći Julianov zbor, koji je protiv Panonije operirao pod zapovjedništvom Jovinusa i Joviusa (ma da je došao iz gornje Italije){6 Amm., XXL, 8., 3. Da je upotrebljena cesta uz Dravu, a ne ona uz Sava, dokazuje Amm., XXI., 12., 2.: ideoque Iovinum magistrum equitum venientem per Alpes, Noricosque ingressum ad id, quod exarserat, quoquo modo corrigendum redire citius imperavit. U ovomu leži novi dokaz da je opravdano ono na str. 410. izloženo mišljenje: da je sjevernija od dviju cesta, koje prosjecaše Južnu Panoniju, bila od najveće važnosti za promet Italije sa Orijentom.}, da nije dirigiran na podsjedanje Aquileje.
Okolica Broda nije dakle izravno stajala pod uplivom ovog dogagjaja, no ipak možemo uzeti, da je ta vojna bila uzrok, što je ono novčano blago zakopano na "Adi" za ove invazije u oktobru godine 361.{7 Goyau, na ozn. mj. str. 486.}, jer je po bilješki u Amm. XXI 9., 3.{8 Fama vero, quae mille, ut aiunt, linquis verum mire exaggerat fidem, per Illyrios omnes celebrior fundebatur, Iulianum strata per Gallias multitudine regum et gentium, numeroso exercitu et successibus tumidum variis adventare quo rumore perculsus praefectus praetorio Taurus ut hostem vitans externum mature discessit, vectusque mutatione celeri cursus publici, transitis Alpibus Iuliis eodem ictu Florentium itidem praefectum secum abduxit.} ispred Juliana išao silni strah, koji je natjerao i najviše činovnike na bezobzirno bjegstvo, pa je sasvim prirodno, da je taj strah obuzeo i stanovništvo.◊418
O drugomu nalazu novca u Bos. Brodu još smo manje saznali. Po obavijestima g. oficijala A. André-a u Banjojluci, za koje smo mu vrlo blagodarni utvrdilo se ovo: U ljetu godine 1880. nabasao je neki talijanski radnik, kad je vadio zemlju i šljunak za nasipavanje (od prilike 150 m daleko od stare zgrade željezničke stanice), u dubini od kakva dva metra na posudu od ilovače. Drugovi tog radnika navale ko bijesni, razbiju lonac i povade iz njega novac, koji je navodno sastojao od 100 bakrenih komada. Gosp. André misli, da je taj broj pretjerano označen. Njemu pogje za rukom da pribere od radnika oko dvadeset komada, koje spremi zvaničnim putem u Sarajevo. Tada još nije postojao naš muzej i nije nam uspjelo da saznademo, kamo su dospjeli ti novci.
Liješće.
U gostioničara G. Lapornika u Bos. Brodu vidio sam izlizanu, ponešto obrezanu tetradrahmu barbarskog kova (Nachprägung) sa značajnim za taj novac zarezom. Premjer joj je 23 mm. Zbog upravo ludo-smiješne svote, koju vlastnik traži, nije se taj novac mogao nabaviti za našu numizmatičku zbirku. A.: Glava Zevsa s lovor-vijencem, na desno: R.: Jahač sa lepršastom mantijom, gleda na lijevo; u desnoj ruci, koja se ne raspoznaje ko ni lijeva pa ni noge, držao je granu. Ispod konjskog trbuha vertikalno namještena grana; izmegju podignute lijeve noge i konjske gubice nalazi se kolo sa naznačenim žbicama. Iznad polegjice konja ΦΙΛΙ.
Vlastnik veli da je novac nagjen u selu Liješće.
Željeznička pruga od Bos. Broda do Žepča.
Kad se je gradila ova željeznička pruga u godinama 1878./79. nagjoše radnici oveću skupinu bakrenog novca. Ovaj je nalazak dijelio sudbinu drugih nahogjaja iz onog doba; sakriše ga pa ga onda razdijeliše i preprodaše. Tek godine 1899. dobio je naš muzej od g. kontrolora Ernesta Sertića niže označenih osam komada; nalazište nije se moglo iznaći. To su po veličini osrednji komadi (Mittelerze) te su oksidacijom tako istrošeni, da smo jedino kod br. 7. mogli pripadnost dovoljno pouzdano odrediti. Gdje je održana prevlaka, nema tragova izlizanosti. Br. 8. s istim likom na zaličju može se pripisati jednom od ovdje navedenih careva.
Brojevi 1. do 3.: Gratianus, Cohen 1 58 ili VII., str. 404., br. 2.
Broj 4.: Valentinianus II., Cohen 1 43 ili 44.
Brojevi 5. do 7.: Theodosius I., Cohen 1 48.
Ime kovnice, Siscija, raspoznaje se jasno samo na po jednom komadu careva Gratiana i Theodosiusa.
Maleni broj novca, spašenog iz ovog nahogjaja, dozvoljava tek da se konstatira, da je ovo blago zakopano poslije 19. januara 379. godine, kojeg je dana Theodosius proglašen augustusom; ali mi imademo još na raspolaganju neka razmatranja, spram kojih se može ustanoviti i terminus ante quem. Naš muzej posjeduje naime iz godine 1887. četiri novca, kovana u Sisciji, koji se sa ovim upravo spomenutim komadima potpuno podudaraju: br. 1. i 2.: Gratianus, Cohen 2 VII, 404, br. 2.; - br. 3.: Valentinianus II., Cohen 1 43; - br. 4.: Theodosius I., Cohen 1 48. Za ta četiri novca označeno je u inventaru: "Nagjeni kod Tešnja a darovani po g. Juliju Haszalu"{1 Darovatelj nije se mogao pronaći.}. Kako◊419 tešanjski kotar leži kraj željezničke pruge, to nije nemoguće, da i ta četiri komada potječu iz onog nahogjaja, što je tim vjerovatnije, jer na to možemo misliti i pogledom na njihovo održanje. I ako su naime očišćeni ipak se raspoznaje, da su i oni imali posvuda prevlaku od oksidiranja. Ovako dobivamo novi obavještaj o tome. kako je čitavi nahogjaj bio sastavljen: u njemu su zastupani jedino novci obadvojice braće i njihovog većeg suvladara, čiji sinovi nijesu zastupani. Ne da se pomišljati, da su na dva razna mjesta odabrani pri zakopavanju samo novci Gratiana, Valentinijana i Theodosiusa.
Ovu kombinaciju podupire snažno jedan nalazak iz Siska (Siscia), koji se potpuno slaže sa oba ovdje opisana nahogjaja i koji pokazuje, da se je za gospodstva ove trojice vladara u Posavačkim krajevima novac zakopavanjem osjeguravao. Naš muzej dobio je naime godine 1888. od c. i kr. ratnog arhiva dva Gratianusa, Cohen VII, str. 404., br. 2., dva Valentinianusa, Cohen 43 i šest Theodosiusa I., Cohen 48 s primjedbom, da su "iskopani kod Siska". Koliko se novca osim ovih deset komada na tom mjestu još našlo, nije poznato; važno je da su oni kovani u Sisciji.
Izmegju 19. januara 379. i 16. januara godine 383., kad je Arcadius imenovan suvladarem, upali su mjeseca februara 380.{1 Goyau, "Chronologie de l'empire Romain", str. 564.} Greutungi pod Alatheusom i Saphraxom u Panoniju; to bijaše pleme, koje je godine 378. u boju kod Drinopolja{2 W. Judeich, "Die Schlacht bei Adrianopel", "Zeitschrift für Geschichtswissenschaft", VI. (1891.), str. 1. i dalje.} u odličnoj mjeri sudjelovalo te je sada sa balkanskog poluostrva unišlo u zapadnu rimsku državu{3 Iordan. Get., XXVII., 140. i dalje; Zosim., IV., 34., 2.}. Prodiranje tog plemena označeno je pljačkanjem Murse i Poetovija{4 Ambros, epist., X., 9., 10.; Schiller, "Geschichte der römischen Kaiserzeit", II., str. 403.}, a sva je prilika, da je tada stradalo i rodno mjesto sv. Jeronima, varoš Stridon{5 Jung, "Römer und Romanen in den Donauländern", drugo izdanje, str. 181., primjedba 3.; Bulić, "Festschrift für O. Benndorf", str. 276. Po Grützmacheru "Hieronymus. Eine biographische Studie zur alten Kirchengeschichte", I., str. 107. razoren je Stridon "valjda neposredno pred god. 378." O potpunom razorenju i uništenju ovog mjesta ne može usprkos Hieronymusa, De viris illustribus c. 135.: "natus oppido Stridonis, quod a Gothis eversum Dalmatiae quondam Pannoniaeque, confinium fuit" - biti govora, pošto je sv. Jeronim kasnije iz Betlehema svog brata Pauliniana spremio kući "ut semirutas villulas, quae barbarorum effugerunt manus, et parentum communium census venderet". Ep. 66 ad Pammachium c. 14. Grützmacher, na ozn. mj. str. 109.} na dalmatinsko-panonskoj granici{6 Usprkos razlaganja Bulićeva u "Festschrift für O. Benndorf", str. 276. i dalje, ne može se ni danas još ništa pouzdanijeg kazati o položaju varoši, jer CIL III 9860 ništa nije izgubio od sumnjivosti (po bos.-herceg. zem. muzeju na široko provedeno istraživanje glede mjesta, gdje je kamen prvobitno stajao, nije iznijelo nikakve podatke) i jer po Buliću na novo u pretres uzeti natpis ne potječe "iz Glamoča", kako je on naveo na str. 286., već kako je sam ispravio u "Bull. Dalm.", 1899., str. 143., primjedba 1. (isp. "Jahreshefte des österr.-archäolog. Instituts", II., dodatak, stupac 109.) iz Sućurca kod Spljeta. Spram toga treba takogjer ispraviti G. Grützmaehera, na ozn. mj. str. 105. - Isp. Jirečeka, "Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittelalters", I., str. 16.}. Vrlo je vjerovatno, da se prigodom ovog neprijateljskog upadanja zakopalo u zemlju ono bosansko novčano blago pa i ono iz Siscije. Onaj koji ne će da misli na ovaj dogagjaj ili mu ne pripisuje ovako veliku geografsku razgranjenost, tome pružaju razjašnjenje: za što se novac zakopao u zemlju one prilike, koje su tada vladale u Južnoj Panoniji, o kojima daje u tome pogledu osobno zainteresovani sv. Jeronim više puta obavijesti; tako se on tuži u pismu, što ga je godine 396.{7 Grützmacher, na ozn. mj. str. 79.} upravio na Heliodora (LX, 16): Viginti et eo amplius anni sunt, quod inter Constantinopolim◊420 et Alpes Iulias cottidie fere Romanus sanguis effunditur. Scythiam, Thraciam. Macedoniam, Dardaniam, Daciam, Thessaliam, Achaiam, Epiros, Dalmatiam cunctasque Pannonias Gothus, Sarmata, Quadus, Alanus, Hunni, Vandali, Marcomanni vastant, trahunt, rapiunt. Isp. takogjer Epist. CXXIII 17; Comm. u Soph. ad 1, 2 i 3{1 O. Seeck, "Hermes", XI., str. 69.; Jung, na ozn. mj. str. 183. i Grützmacher, na ozn. mj. str. 107.}.
Dobra Voda.
Po obavijestima sadanjeg gvardiana franjevačkog samostana u Tolisi, fra Ilije Oršolića, našao se u ovom selu (kotar Dervent) godine 1876. ili 1877. prigodom krčenja novčano blago, koje je sastojalo od drahmi Apollonije i Dyrrhachiuma. Mora da je bilo vrlo obilno, jer fra Dobroslav Božić navodi u "Vjestniku", 1888., str. 127.: da je težina srebra bila "od prilike 15 kilograma" i da je on "pune pregršti" srebrnog novca iz ovog nalaza godine 1880. vidio u jednog kujundžije (zlatara). Posredstvom fra Božića dospjelo je samo 25 komada u zagrebački muzej, ali su ondje, kako je profesor Brunšmid konstatovao, po pokojnom Šimi Ljubiću u tamošnjoj zbirci izmješani s mnogim drugim drahmama Apollonije i Dyrrhachiuma, bez da je označeno odakle potječu. Fra Oršolić dobio je deset komada, no ovi se izgubiše tečajem godina.
Kako kazuje fra Grgo Došen, tadašnji župnik u tri sata odaljenim Potočanima, našao je u Dobroj Vodi godine 1886. neki seljak prigodom oranja na dva razna zemljišta dvoje novčano blago. Jedno je sastojalo od "kakovih 200 komada" drahmi Apollonije i Dyrrhachiuma, koje su bile pohranjene u zemljanoj posudi. Dosad nije se na žalost moglo iznaći, u kojem odnošaju stoji ovaj nalazak spram onog drugog i starijeg, da li je naime sasvim samostalan ili možda tek prije neopaženi dio njegov. Na žalost se i ovaj nalazak rasipao; samo ovaj jedini komad dobio je naš muzej od fra Došena na dan 30. augusta 1900.:
A.: MENIΣKo[Σ, tip na desno, u desnom polju znak izlizan. R.: ΔΥΡ ΛΥ ΚΙΣΙ Κογ, kvadrat od ravnih crta. - Komad je izlizan, premjer mu je 19 mm a težina 2.36 g.;. J. pl. Schlosser, "Beschreibung der altgriechischen Münzen", I., str. 53., br. 175.; J. Brandis, "Zeitschrift für Numismatik", I., str. 64.
Drugo novčano blago iz godine 1886. sastojalo se po izjavi fra Došena od kakvih 50 komada manjeg broncanog novca, od kojih je rečeni otac franjevac dobavio i nama takogjer 30. augusta 1900. godine darovao samo ovaj jedan komad:
A.: CONSTAN TINOPOLI, lik božice Constantinopolis sa kacigom, ovjenčanom lovorikom, mantijom, mingjušama i ogrlicom, okrenut na lijevo; pred lijevim ramenom žezlo. R.: Victoria, koracajući na lijevo i stavljajući desnu nogu na kljun lagje, drži u desnici na koso koplje, a ljevicu je prislonila na ovalni štit; u odjelku: ·SMHΓ. Premjer 19 mm, težina 2.03 g; Cohen 1, br. 15. Kako je taj komad održan ko da je upravo izišao iz kovnice, to je ovo novčano blago zakopano u zemlju ubrzo poslije kovanja. Po J. W. Kubitscheku{2 "Rundschau über ein Quinquennium der antiken Numismatik", str. 96.} kovan je novac Constantinopolis za zajedničke vladavine Constantiusa II. i Constansa. Ko terminus post quem vrijediće sada godina 339., koje je po vjerovatnim Seeckovim{3 "Zeitschrift für Numismatik", 1898., str. 59. i dalje; Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie", VII., stupci 1053. i 1090.} razlaganjima Konstantinopel izjednačen s Rimom te su u proslavu tog dogagjaja kovani spomen-novci.◊421
Na isto doba upućuje i višegradski{1 Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 251.} nalazak novca, koji je najmanjim svojim dijelom dospio u naš muzej. U njemu su zastupane one vrste manjeg broncanog novca stare Rome, koje odgovaraju Constantinopolis-novcima. Vrijedno je da se istakne, da novci nagjeni dosada u Domaviji, našoj najvećoj rudarskoj varoši u istočnoj Bosni, sižu samo do Constantina II. (umro godine 340.){2 W. Radimsky u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", 1., str. 251.}.
Obzirom na naš vrlo oskudni materijal, moramo se u ovaj čas ograničiti na ovo poredanje, uz koje se priključuje onaj nahogjaj sa "Ade" kod Bos. Broda, o kojemu je bilo govora naprijed na str. 416. i dalje. Bogatija su opažanja, koja su sjeverno od Save pribrana na osnovu novaca iz ovog doba{3 1. Brunšmid, "Vjestnik", 1886., str. 10. i dalje, isp. 1897., str. 82.: Nalazak iz Gaboša kod Vinkovaca (Cibalae), po svoj prilici zakopan prije bitke kod Murse (351. poslije Hr.). - 2. Isti pisac, "Vjesnik", 1897., str. 82. i dalje: Nalazak iz Mitrovice-Sirmiuma, zakopan pred ili iza smrti Constansa (350. poslije Hr.), valjda uslijed pronuncijamenta Vetranija. - 3. Nalazak iz Vranića kraj Požege, u kojemu je bilo najmanje 20.000 komada sitnog bakrenog novca. Uzrok, zašto je zakopan ovaj novac, biće da leži u maršu Magnentiusa protiv Constantiusa II. Profesor Brunšmid obećao je da će objaviti ovaj veliki nalazak.}. Možemo se nadati, da ćemo odavle dobiti numizmatički komentar za objašnjenje onih velikih dogagjaja, što se odigraše u tom području. Mi smo u ostalom i inako o prizorima u Panoniji i Gornjoj Moeziji za vladavine sinova cara Konstantina Velikog daleko bolje poučeni, nego o prilikama u Dalmaciji.
Naša pokrajina spadala je k državnom dijelu najmlagjeg od te tri braća. Sudeći po sasvim istovjetnim natpisima:
CIL III 1982: D(omino) n(ostro) Fl(avio) Constanti victori ac triumfatori semper Augusto Fl(avius) Iul(ius) Rufinus Sarmentius v(ir) c(larissimus) p(raeses) p(rovinciae) Dal(matiae) d(evotus) n(umini) m(aiestatique) e(ius) i
CIL III 1983: D. n. Fl. Co[n]stantio victori [ac] triumfatori semper Augusto Fl. Iul. Rufinus Sarmen[ti]us v. c. p. p. Dal. d. n. m. e.
- podigao je njemu i Constantiusu praeses provinciae Flavius Iulius Rufinus Sarmentius u isti čas analogne spomenike u Saloni, koja je varoš i inače udioništvovala u uspjesima njegovog vladarskog doba: u slavu pobjede, održane nad Frankima godine 342. postavljen je ovdje spomenik CIL III 6375 = 8709 = Dessau 728: [Victor]iae Franci[cae] Fl. Con[stanti]s victoris [ac trium]fatoris sem[per] Aug....{4 Seeck u Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Constans, stupac 949.}.
Još više slavi ovog vladara Sarmentius u spomeniku iz Riditae: CIL III 2771. (isp. str. 1035.): Virtute et felicitate omnes retro principes supergresso d. n. Fl. Iul. Constanti victori ac triumfatori semper Aug. Fl. Iul. Rufinus Sarmentius v. c. praes[e]s prov. Dalmatiae d. n. m. eius.
Naprotiv gradilo se tada po odredbi vlade u Burnumu po glasu natpisa CIL III 2829 (isp. str. 1627.) Imperator Fla. Costans Aug.
Čini se, da je Sarmentius i poslije Constansove smrti (godine 350.) ostao na namjesništvu Dalmacije, jer je na odličnomu mjestu (epistylium) bio smješten natpis iz Salone CIL III 8710.: D. n. Fl. Constantio victoriosissimo semper Augusto Fl. Iul. Rufinus Sarmentius v. c. p. p. Dal. d. n. m. e.; gragjevina jedva da je dakle izvedena za života Constansa{5 Vremenu poslije goidne 350. pripadaće takogjer fragmenat CIL III 1804 (isp. bilješku uz br. 1842. Narona) Constantio devotus.}. Predsjednik bio bi pao, slaveći ponovno Constantiusa, pod sumnju kod Constansa, koja bi se bila udvostručila obzirom na blizinu granice izmegju obiju polovina države.◊422
Za odregjivanje vremena, kad je Sarmentius službovao u našoj pokrajini, bio bi podao precizniji oslonac sada oštećeni natpis "Vjesnik", 1895., str. 153 ........] stae Fl. Iul. Rufinus Sarmentius v. [c.] p. p. Dalmati[ae] clementiae eiu[s] semper dicatiss[i]mus, koji je postavljen nekom ženskom članu carske kuće.
Iz mnogih spomenika vidimo ali svakako, da je Sarmentius bio vrlo okretan i marljiv činovnik. Pita se sad: da li je njegova okretnost bila na korist pokrajine, ili je bila pak upravljena samo na to, da on za sebe postigne uspjehe na carskom dvoru; svakako pada u oči, što iz doba vladavine Constansa i Constantiusa nema njegovih spomenika, koji bi se odnosili na gragjenje cesta. Ovo pomanjkanje spomenika moći će se pripisati više zavladalom nemaru u cestogradnjama{1 Isp. Schillera, "Geschichte der römischen Kaiserzeit", II., str. 295.}, nego li praznini u monumentalnom predanju, jer se sačuvaše miljokazi iz vremena prije godine 337. pa i poslije godine 361. Prije 22. maja godine 337. pada naime osim kamena CIL III 10177 sa ceste Iader-Burnum, na kojem se spominje Constantinus I.{2 CIL III 13325 = Ballif-Patsch, "Römische Strassen in Bosnien und der Hercegovina", I., str. 54., br. 48. sa ceste Prolog-Banjaluka može da pripada i Constantiusu I.} još i kamen CIL III 10170 sa ceste od Salone u Aequum: D. n. Fl. Constantio nob. Caes. filio d. n. Constantini maximi victoris ac perpetui semper Aug., a Julijan spominje se ne manje od šest puta. Njegovi spomenici nagjoše se uz ceste: Narona-Nevesinjsko Polje{3 CIL III 3207, 13303 = Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 66., br. 38.}, Narona-Salona{4 CIL III 13318 = Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 62., br. 31.} i Scardona-Iader{5 CIL III 3208, 3209. Isp. naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VII., str. 72., primjedba 5. - CIL III 3211 nepoznatog je nalazišta.}.
Tadanje vladine odredbe protiv pogana{6 Schiller, na ozn. mj. II., str. 289. i dalje.} nijesu se ni u Dalmaciji rigorozno provagjale. Tako je imao mithraeum u Konjicu i pod Constansom i Constantiusom svoje vjernike i svoje redovne dohotke{7 Naše "Wissenschaftl. Mittheil.", VI., str. 206. i dalje.}. U Saloni vjerovatno se činio od vremena na vrijeme veći pritisak na starovjerce, ali jedva da je imao odregjeno djejstvo, pošto su tu pogani imali oslonac u starim odličnim korporacijama, kao što se vidi iz natpisa CIL III 1981 (isp. str. 1509.): Fl. Constanti nobilissimo ac beatis[simo] Caesari [c]oll(egium) fabrum Veneris{8 W. Liebenam, "Zur Geschichte und Organisation des römischen Vereinswesens", str. 294.; J. P. Waltzing, "Étude historique sur les corporations professionelles chez les Romains", I., str. 198., br. 1. i u Ruggierovom "Dizionario epigrafico" pod oznakom collegium, str. 358., 359. i 362.; Hirschfeld, "Aquitanien in der Römerzeit" ("Sitzungsberichte der Berliner Akademie", 1896.), str. 17., primjedba 5.; Bulić u "Bull. Dalm.", 1900., str. 54.}, koji je zavještan izmegju 333. i 337. godine.
"Ecclesia Salonitana" ostavila je samo neznatne tragove iz ovog doba{9 CIL III 2654 (isp. br. 8652.) a, 358; 9503 a, 360; 9504 a, 300. Isp. Mommsen, CIL III str. 305.; L. Jelić u "Bull. Dalm.", 1892., str. 180. i dalje; Delahaye, "Analecta Bollandiana", XVIII. (1899.), str. 399.; Ch. Diehl, "Nella Dalmazia Romana" ("Bull. Dalm.", 1900.), str. 36.; Bulić u "Bull. Dalm.", 1900., str. 277. i dalje.}. Biskupi ove crkve ne ističu se ni malo, dok je to slučaj kod prelata u susjednim pokrajinama, primjerice kod Valensa u Mursi i Ursaciusa u Singidunumu, moćnim savjetnicima Constantiusa II. za sporova sa Athanasijem{10 Farlati, "Illyricum sacrum", II., str. 1. i dalje.}. Na nijednom od crkvenih sabora, koji na brzo zaredaše jedan za drugim te se većim dijelom obdržavahu u susjedstvu Dalmacije, ne spominju se biskupi Salone; jedino je poslanica, što je izdana na arijanskom◊423 protusaboru u Plovdivu (Philippopel, godine 344.){1 C. J. pl. Hefele, "Conciliengeschichte", I. 2, str. 614. i dalje.}, adresirana takogjer na biskupa Maximiusa u Saloni{2 Hilarius fragm. 3. - Farlati, na ozn. mj. str. 8. i dalje.}. On nije dakle sudjelovao ni u sinodu, obdržavanom u Serdici.
Ne zna se, da li je nauka Arijeva kod nas našla pristaša. Athanasius ubraja Dalmaciju megju pokrajine, koje su prihvatile micejsko vjerovanje, a "doctor ecclesiae" sv. Jeronim, rogjen oko godine 340 u dalmatinskoj varošici Stridon, diči se time, da je dijete katoličkih roditelja{3 Ep. 82 ad Theophilum c. 2. - Isp. Grützmachera, "Hieronymus", str. 107.}.
U političkoj povjesti onih dneva spominju se dva dalmatinska mjesta: varoš Flanona, gdje oko godine 354. caezaru Constantiusu Gallu odrubiše glavu{4 Mommsen, CIL III, str. 389.; Schiller, na ozn. mj. str. 301.; Seeck u Pauly-Wiesowa, "Realencyclopädie", VII., stupci 1074., 1099.} i ostrvo Boa (Bua) ispred Trogira, koje je odregjeno ko obitalište državnih uznika. Julian je godine 361. na to ostrvo spremio u zatočenje magistra officiorum Florentiusa{5 Amm. Marc., XXII., 3., 6., isp. XXVIII., 1., 23.; "Cod. Theod.", XVI., 5., 53.; Pauly-Wissowa, "Realencyclopädie" pod oznakom Boa.}.
Osim gore spomenutih miljokaza može se od svih u Bosni i Hercegovini nagjenih spomenika ovoj periodi prilično pouzdano pripisati jedino veliki nadgrobni spomenik, nagjen u Šipovu na Plivi (jugozapadno od Jajca), CIL III, dodatak, br. 13237 = Ballif-Patsch, na ozn. mj. str. 60., tab. VIII.: Fl(aviis) Apollinari et Honorio filiis carissi[mis] et Frontino fratri et Maxim(a)e matri.... Plastični ukras, oblik slova i gentilno ime upućuju taj spomenik u prvu polovinu četvrtog stoljeća. Ova je porodica dobila gragjansko pravo za jednog cara druge flavijske dinastije{6 Isp. Mommsen, "Neues Archiv", XIV., str. 536.}.
Potočani.
Iz ovog sela posjeduje naš muzej novac Clodius Albinus, Cohen 1 56, a iz sela
Novigrada
novac Antoninus Pius, Cohen 1 784. Obadva ova komada nagjoše seljaci osamljeno na svojim poljima.
II. Kotar Gradačac.
Iz ovog kotara u okružju Donja Tuzla potječe drahma grada Dyrrhachiuma sa ΞΕΝΩΝ u aversu, koja se sada nalazi u posjedu povjerenika financijalne straže gosp. Pöscheka u Ljubuškom.
O novcu Liciniusa I., Cohen 1 114 veli se da je nagjen u
Gradačcu,
ali je dvojbeno, da li izravno potječe iz glavnog mjesta ovog kotara{7 U posjedu gg. Jovana Babića u Gradačcu i Nine Duića u Bos. Šamcu nalazio se stanoviti broj zlatnog novca, koji po svoj prilici potječe iz jednog nalaska. Komadi, što sam ih vidio, pripadaju Mark Aureliju i Lucilli. Od njih dospješe neki komadi u vlastništvo gospode: okružnog predstojnika Karla baruna Pitnera u Mostaru, pokojnog kot. predstojnika Marka Poljanića i vlad. savjetnika Myrona pl. Zarzyckog, dok je nekoliko komada neki poštarski činovnik prodao u Berlin. O njihovoj provenijenciji moglo se jedino ustanoviti, da je g. Babić svoje komade kupio godine 1878. od nekog otom. činovnika Ibrahim eff., koji se poslije okupacije odselio u Malu Aziju. O novcu koji je dospio u ruke pokojnog Nine Duića, veli njegov sin Ante: "da su te novce valjda seljaci negdje iskopali" . Kako spram ovoga nije posvjedočeno, da su ti novci odista nagjeni u Bosni, ne ćemo se mi na nje ni osvrtati u ovom našem raspravljanju.}.◊424
U
Modriću
našao se novac, cara Hadriana, Cohen 1 718. U varošici
Bos. Šamac
našao se navodno novac Constantiusa II., Cohen 1 275. Iz sela
Domaljevca
dobavio je naš muzej novac Calpurnia, Babelon 2, a franjevački samostan Tolisa novac Severusa Alexandra, Cohen 1 437. Iz sela
Luke
prikupio naš bos.-herceg. zemaljski muzej ove novce:
1. Drahmu Damastion (slika 1.). A.: Glava Apollona s lovor-vijencem, gleda na desno. R.: ΔΑΜ VΣ[T] IN[ΩN] sa šiljastim čekićem. Izlizan i probušen komad, premjer 16.5 mm, težina 1.91 g. Isporedi Imhoof-Blumera, "Zeitschrift für Numismatik", I., str. 112., br. 15.
Slika 1.
2. Didia, Babelon.
3. Rutilia, Babelon, str. 413.
4. Antoninus Pius, Cohen 1 69.
Franjevački samostan u Tolisi posjeduje iz ovog sela:
1. Augustus, Cohen 1 177.
2. Marcus Aurelius, Cohen 1 74.
3. Constantius II., Cohen 1 246.
Iz sela
Tremošnice
znade se za ove komade:
1. Drahma Dyrrhachiuma. A.: M]ENIΣKoΣ, tip na lijevo, iznad toga ptica kako trči nadesno. R.: ΔΙο NY [ΣΙΙοY, kvadrat od ravnih crta. - Premjer 17 mm, težina 2.50 g. Schlosser, "Beschreibung der altgriechischen Münzen", str. 50., br. 116. do 118.; Brandis, "Zeitschrift für Numismatik", I., str. 64.
2. Iulia, Babelon 9.
3. Iunia, Babelon 15.
4. Mamilia, Babelon 6.
5. Papia, Babelon 1.
6. Claudius II., Cohen 1 168.
7. Valentinianus II., solidus, Cohen 1 16. (U posjedu franjevačkog samostana u Tolisi.)◊425
Srebrenik.
Iz ovog sela imamo po jednu drahmu Apollonije (br. 1.) i Dyrrhachiuma (br. 2.).
1. A.: ΑΓΙΑΣ, tip na lijevo. R.: ΕΠΙ KA ΔοΥ, sferički kvadrat. - Dobro održan komad, premjer 17 mm, težina 2.54 g. Schlosser, na ozn. mj. str. 28., br. 20.
2. A.: ΞΕΝΩΝ, tip na lijevo, u desnom polju ravno stojeći klas, u odjelku [grozd]. R.: ΔA [MH] NoΣ, kvadrat od ravnih crta. - Izlizan komad, po obrubu djelomice odlomljen. Premjer 21 mm, težina 3.12 g. Schlosser, na ozn. mj. str. 49., br. 102.; Brandis, na ozn. mj. str. 65.
III. Kotar Brčka.
Tolisa.
Iz ovog sela imamo za sada najdulji red tamo nagjenog novca:
1. Apollonia, drahma. A.: ΑΓΙΑΣ, tip na lijevo. R.: ΕΠΙ] KA ΔoΥ, sferički kvadrat. - Komad izlizan i mjestimice obrezan. Premjer 17.5 mm, težina 2.38g. Schlosser, na ozn. mj. str. 28., br. 20.
2. Dyrrhachium, drahma. A.: ΝΙΚΑΔΑΣ, tip na desno, u desnom polju Caduceus, u odjelku grozd. R.: API ETH NoΣ, sferički kvadrat. Izlizana, srebrna prevlaka pogdjegdje prelomljena. Premjer 19 mm. težina 2.34 g.
3. Denar, Babelon I., str. 93., br. 2.
4. Carisia, Babelon 4.
5. Cassia, Babelon 1.
6. Claudius I., Cohen 1 79 (u samostanu Tolisa).
7. Nero, aureus, Cohen 1 59. (Nagjen mjeseca augusta 1900. u blizini samostana, gdje se sada nalazi.)
8. Hadrianus, Cohen 1 349 (u samostanu Tolisa).
9. Marcus Aurelius, Cohen 1 151.
10. Elagabal, Cohen 1 134 (u samostanu Tolisa).
11. Constantius I., Cohen 1 126 (u samostanu Tolisa).
12. Constantinus I., Cohen 1 433 (u samostanu Tolisa).
13. Constantinus II., Cohen 1 138 (u samostanu Tolisa).
14. Valens, Cohen 1 72 (u samostanu Tolisa).
Iz sela
Boka
nabavismo za naš muzej:
1. Apollonia, drahma. A.: ΞΕΝοΚΛΗ[Σ, tip na lijevo. R.: ΧΑΙ PH NoΣ, sferički kvadrat. Izlizana, premjer 17 mm, težina 3.10g. Schlosser, na ozn. mj. br. 51.
2. Polu Victorias, Babelon I., str. 41., br. 10.
3. Fabia, Babelon 1.
Franjevački samostan u Tolisi ima ova dva komada:
4. Constantinus I., Cohen 1 433.
5. Constans, Cohen 1 134.
Oštraluka.
U mahali Šošić našlo se u ovom selu novčano blago, sastavljeno od Antoniniana. Kad su 30. aprila 1901. orali njivu "Gaj", vlasništvo Kaje Šošićke, izbacio je plug◊426 iz zemlje odlomke zemljane posude i veliki broj srebrenog novca, nekoliko dana kasnije našla je Kaja na istoj njivi, kad je s Markom Zrnićem sijala kukuruz, drugo novčano blago, sastavljeno od iste vrste novca, a pohranjeno u već razbijenom zemljanom loncu. Rečena žena i njezin susjed Marijan Šošić sabraše odmah nalazak, ali pokloniše i preprodaše dijelove od njega u Oštru Luku, Matiće, Bok, Donju Mahalu, Orašje, Brvnik i Bos. Šamac, pa u još neka sela, za tim franjevačkom samostanu u Tolisi. Učitelj u Boku Ilija Ivanić prodao je 36 komada ovog novca hrv. nar. muzeju u Zagrebu, zbog čega je protiv njega poveden postupak u smislu postojećih zakonskih propisa, no g. profesor Brunšmid je najljubeznije i ovog puta te novce zamjenom prepustio našem muzeju. O rečenim nahogjajima obavijestio je muzejsko ravnateljstvo g. Ivan Ečer, opć. bilježnik u Orašju te se je na našu molbu odmah uputio na nalazište pa je ondje poduzeo kopanje, čime je pronašao još četiri komada novca i dva odlomka od zemljanih posuda. Uz pripomoć upravitelja kot. ispostave u Bos. Šamcu, g. Alojzija baruna Schweiger-Lerchenfelda i tamošnjeg oružničkog stražmestra g. Josipa Zimmera posabrao je naš vrijedni prijatelj g. Ečer pojedine komade novca kod onih ljudi, u čije su ruke dospjeli. No mimo sveg tačnog njegovog nastojanja zatajen je svakako po gdjekoji komad. Obadvije posude sadržavale su najmanje 204 komada; od ovih se nalaze 193 komada u našem muzeju (uračunajući ovamo ona 36 komada, što ih dobismo dobrotom g. prof. Brunšmida), deset komada jesu u posjedu fra Franje Jurića, župnika u Gradačcu, a jedan je komad u Nikole Nikolića u Orebrici (kotar Gradačac). - K ovom broju valja još dodati dva ili tri komada "starog novca", što ih nagjoše - kako vele seljaci iz Oštre luke - pred dvije-godine na istoj ovoj njivi. Ti komadi potječu valjda od jednog ili drugog novčanog blaga, jer se izvidima gosp. Ečera ispostavilo, da je onaj prvi lonac ležao jedva 0.50 m ispod zemlje i jer mu je gornji rub već prigodom prvašnjh oranja odlomljen ralom. A kako je sad upotrebom novije vrste pluga oranje pošlo u veću dubljinu, to se je došlo do čitavog zakopanog blaga.
Po dokazu prikupljenih odlomaka je rečena posuda trbušasti lonac oniskog podstavka, sagragjen na lončarskom kolu od sive gline (slika 2.). Od druge posude spremljen nam je samo maleni odlomak od trbuha, po kojem se može konstatovati jedino to, da je sagragjena od golubi-sivkaste gline i da je bila deblja od onog prvog lonca. Posude ležale su u zemlji same za sebe. Drugih antiknih ostataka nije se našlo na rečenoj njivi.
Slika 2.
Nagjeni novac ne može se razlučivati po obim loncima. Da se novčano blago zakopa u dvjema posudama, konstatovao je Brunšmid{1 "Vjesnik", 1900., str. 9. (po separatnom otisku).} već kod nahogjaja Antoniniana u Garčinu (vidi niže str. 436.), gdje je u jednom loncu bilo 124, u drugom 128 komada. Čini se da razdjelba blaga nije uzrokovana veličinom posuda, nego da se osniva, na nekakom računu.
Sa našim nahogjajem postupaše djelomice upravo nemilosrdno. Kako su skoro svi komadi bili prevučeni ilovačom, pokušalo se čišćenje, pri čemu ih izlizaše i ostrugaše, grebotinama oštetiše i razlomiše. Koliko mi znamo, još se nikad nije sa nagjenim starim novcem ovako vandalski postupalo.
Evo spiska tog nahogjaja:◊427
Broj; Lice; Zaličje; Cohen (prva naklada); Primjedba;
I SEPTIMIUS SEVERUS.
1.; SEVERVS PIVSAVG; PMTRPXIII COSIIIPP; 292; ;
CARACALLA.
2.; ANTONINVSPIVSAVGGERM; PMTRPXVIIIICOSIIIIPP;202; ;
ELAGABAL.
3.; IMPCAESANTONINVSAVG; SALVSANTONINIAVG; 123; ;
4.; IMPCAESMAVRANTONINVSAVG; VICTORA[NT]ONINIAVG; 146; ;
GORDIANUS III.
5.; IMPCAESMANTGORDIANVSAVG; A EQVITASAVG; 6; ;
6.; IMPGORDIANVSPIVSFELAVG; A EOVITASAVG; 9, isp. VII, str. 245.;
7., 8.; IMPCAESMANTGORDIANVSAVG U pečatu različni.; CONCORDIAAVG U pečatu različni.; 18; ;
9.; IMPGORDIANVSPIVSFELAVG; DIANALVCIFERA; 28; ;
10.; Isto.; FELICITA ST EMP ORVM; 29; ;
11.; IMPCAESMANTGORDIANVSAVG; FIDE S MILITVM; 34; ;
12., 13.; IMPGORDIANVSPIVSFELAVG U pečatu različni.; FORTREDVX U pečatu različni.; 39; Broj 13. na rubu odlomljen.;
◊428
14.; IMPCAESMANTGORDIANVSAVG; IOVICONSE RVATORI; 44; ;
15.; IMPGORDIANVSPIVSFELAVG; IOVI SATTORI; 49; ;
16.-18.; Isto. U pečatu različni.; LAETITIAAVG N U pečatu različni.; 53; ;
19., 20.; IMPCAESMANTGORDIANVSAVG U pečatu različni.; LIBERALITASAVGII
U pečatu različni.; 57; Broj 20. vrlo oštećen.;
21.; IMPGORDIANVSPIVSFELAVG; LIBERALITASAVGII; 60; Izlizan.;
22.; Isto.; MARSP R OPVG; 64; ;
23.; IMPCAESMANTGOR[DIANVSAVG]; [PA]X AVGVSTI; 70; Skoro polovina odlomljena.;
24.; Isto.; P MTRPIICOSPP; 77; ;
25.; Isto.; P MTRPIICOSPP; 85; Ostrugan.;
26.; Isto.; P MTR PIICOSPP; 87; ;
27., 28.; IMPGORDIANVSPIVSFELAVG U pečatu različni.; PMTRIIIICOSIIPP U pečatu različni.; 109; ;
29.; Isto.; PMT R PVCOSIIPP; 114; Ostrugan.;
30.-32.; Isto. U pečatu različni.; PMTRVCOSIIPP U pečatu različni.; 117; Broj 32. rub odlomljen.;
33.; IMPGORDIA[NVSPIVSF]ELAVG; PR[OVI]DAVG; 125; Rub odlomljen.;
34.; IMPCAESGORDIANVSPIVSAVG; ROMAEAETERNAE; 137; ;
35.-37.; IMPG[ORDIA]NVSPIVSFELAVG Kako se čini jednaki u pečatu.; [SEC]VRITAS PERPETVA Kako se čini jednaki u pečatu.; 145; U sva tri rub odlomljen.;
◊429
38.; IMPCAESMANTGORDIANVSAVG; VICTO RI AAVG; 155; ;
39.; Isto.; VIRTVS AVG; 160; ;
40., 41.; IMPGORDIANVSPIVSFELAVG U pečatu različni.; VIRTVTIA VGVSTI U pečatu različni.; 166; Broj 41. izlizan.;
42.; ....GORDI]ANVS....; Na lijevo lik koji sjedi.; ; Maleni fragmenat, po glavi mogao se ipak odrediti.;
PHILIPPUS I.
43., 44.; IMPMIVLPHILIPPVSAVG U pečatu različni.; AEQVITASAVGG U pečatu različni.; 9; Broj 44. razlomljen.;
45., 46.; Isto. U pečatu različni.; ANNONAAVGG U pečatu različni.; 14; Broj 46. izlizan.;
47.; Isto.; FELIC ITASTEMP; 20; ;
48.; IMPPHILIPPVSAVG; FIDE SEXERCITVS; 21; ;
49.; Isto.; FORTVNAREDVX; 28; ;
50.; IMPMIVLPHILIPPVSAVG; LAETFVNDAT A; 33; ;
51.; Isto.; LAETITFVNDAT; 36; ;
52., 53.; Isto.; LIBERALITASAVGGII; 38; Od broja 50. sačuvan samo fragmenat.;
54., 55.; Isto. U pečatu različni.; PMTRPIICOSPP U pečatu različni.; 50; Broj 55. na rubu odlomljen.;
56.; Isto.; PMTRP III COSPP; 52; ;
57.; IMPPHILIPPVSAVG; PMTRPIIIICOSIIPP; 59; ;
◊430
58.; IMPMIVLPHILLIPPVSAVG; PMTRP IIIICOSIIPP; 60; ;
59., 60.; Isto. U pečatu različni.; ROMAEAET ERNAE U pečatu različni.;70, isp. VII, str.250; ;
61.; IMPPHILIPPVSAVG; SAEC]VLARESAVGG; 86; Odlomljen.;
62., 63.; Isto.; SAECVLVMNOVVM; 89; Broj 63. ostrugan.;
64.-67.; IMPMIVLPHILIPPVSAVG U pečatu različni.; SECVR ITORBIS U pečatu različni.; 97; Broj 65. ostrugan i razlomljen.;
68.; Isto.; VICTORIA AVG; 103; ;
69.; IMPMIVLPH]ILIPPV[SA]VG; [VIRTVSA]VG; 109; Rub odlomljen, mogao se po liku odrediti.;
OTACILIA.
70.; MOTACILSEVERAAVG; CONCORDIAAVGG; 3; ;
PHILIPPUS II.
71.; IMPMIVLPHILIPPVSAVG; AETERNITIMPER; 6; ;
72.; IMPPHILIPPVSAVG; LIBERALITASAVGGIII; 12, isp. VII, str. 253.; ;
73.; Ml VLPHILIPPVSCAES; PRINCIPU VVENT
DECIUS.
74.; IMPCMQTRAIANVSDECIVSAVG; ABVNDANTIAAVG; 2; ;
75.; Isto.; ADVENTVSAVG; 4; ;
76., 77.; Isto.; DACIA; 11; Broj 77. rub odlomljen.;
◊431
78.; IMPCAETRAOECAVG; GEN[I]L LIRICI; 22; Rub odlomljen.
79.-83.; IMPCMQTRAIANVSDECIVSAVG Svi u pečatu različni.; GENIVSEXERILLYRICIANI Svi u pečatu različni.; 26; Broj 82. ostrugan.;
84.; Isto.; PANNONIAE; 39; ;
85.; Isto.; VBERITASAVG; 48; ;
86.; IMPCMQ]TRAIANVSDECIVS[AVG; V[ICTORIAA]VG; 51; Rub odlomljen.;
ETRUSCILLA.
87., 88.; HERETRVSCILLAAVG U pečatu različni.; PVDICIT[IAA]VG U pečatu različni.; 10; Broj 88. rub odlomljen.;
89., 90.; Isto. U pečatu različni.; Isto. U pečatu različni.; 12; Broj 90. izlizan.;
ETRUSCUS.
91.; Q]HERETRMESDECIVSNOBC; PIETASA[VGVSTORVM; 11; Ostrugan i na rubu odlomljen.;
92.; QHERETRMESDECIVSNOBC; PRINCIPIIVVENTVTIS; 13; Sjedeći Apollo na lijevo, drži u desnici granu; lica nema.;
HOSTILIANUS.
93., 94.; CVALENSHOSTILMESQVINTVSNC; PRINCIPIIVVENTVTIS; 21; Obadva komada vrlo oštećena; od broja 94. održana samo polovina.;
GALLUS.
95.; I]MPCCVIBTR[EB]GALLVS[PFAVG; AEQVI]TASAVG; 7; Vrlo oštećen.;
96., 97.; IMPCCVIBTREBGALLVSPFAVG U pečatu različni.; FELICI TASPVBL U pečatu različni.; 19; Ostrugan.;
◊432
98., 99.; IMPCAECVIBTREBGALLVSAVG U pečatu različni.; FELICIT A SPVBLICA U pečatu različni.; 22; ;
100., 101.; Isto.; Isto.; 24; Od broja 101. održan samo komadić.;
102.,-104.; IMPCCVIBTREBGALLVSAVG U pečatu različni.; IVNOMARTIALIS U pečatu različni.; 26; U broja 103. rub vrlo polomljen.;
105.; IMPCCVIBTREBGALLVSPFAVG; Isto.; 28; ;
106.; IMPCAECVIBTREBGALLVSAVG; LIBERTASAVGG; 36; ;
107., 108.; IMPCCVIBTREBGALLVSAVG U pečatu različni.; LIBERTASPVBLICA U pečatu različni.; 37; Broj 108. ostrugan.;
109., 110.; IMPCCVIBTREBGALLVSPFAVG U pečatu različni.; MARTI P ACIFERO U pečatu različni.; VII, str. 259., br. 2.; U broja 110. rub polomljen.;
111.; IMPCCVIBTREBGALLVSAVG; P A X AETER N A; 41; ;
112.; IMPCAECVIBTREBGALLVSAVG; PIETASAVGG; 45; Rub polomljen.;
113.; IMPCCV]IBTREBGALLV[SAVG; PIETASAV]GG; 48; Malen fragmenat, ali se mogao odrediti po liku.;
114.; IMPCAECVIBTREBGALLVSAVG; SALVSAVGG; 65; ;
115.; IMPCCVIBTREBGALLVSPFAVG; VI[CT] ORIAAVG; 68; Izlizan.;
116., 117.; IMPCAECVIBTREBGALLVSAVG U pečatu različni.; VICT ORIAAVGG U pečatu različni.; 70; Izlizan.;
VOLUSIAKUS.
118.; IMPCAECVIBVOLVSIANOAVG; AEGVITASAVGG; 5; ;
119., 120.; IMPCCVIBVOLVSIANOAVG; FELICITASPVBL; 17; Od obadva komada održani samo fragmenti.;
121.; I]MPCAECVIBVOLV[SIANOAVG; P A X A V G G; 40; Izlizan i polomljen.;
◊433
122.; IMPCAECVIBVOLVSIANOAVG; PM[T]RPIIIICOSII; 61; Ponešto izlizan.;
123.; Isto.; P MT R PIIIICOSII; 52; ;
124., 125.; Isto. U pečatu različni.; VIRTVSAVGG U pečatu različni.; 79; ;
126.; IMPCCVIBVOLVSIANVSAVG; VIRTVSAVGG; 80; ;
127.; ...CVI]BVOLVSIAN[... AV]GG; ; Malen odlomak.;
AEMILIANUS.
128.; IMPAEMILI]ANVSPIVSFELAVG; APOLCON[SERVAT; 2; Rub vrlo polomljen.;
129.; IMPAEMILIANVSPIVSFELAVG; DIANAE VI CT RI; 6; ;
130.; Isto.; ERCVLVICTORI; 8; Izlizan.;
131.; IMPCAESAEMILIANVSPFAVG; Isto.; 9; Izlizan.
132.; IMPAEMILIANVSPIVSFELAVG; IOVICONSE RVAT; 11; ;
133.-135.; Isto. U pečatu različni.; P M T R P I P P U pečatu različni.; 19; Broj 135. ostrugan.;
136.; Isto.; ROMAE AETERN; 22; ;
137.; Isto.; SPES PVBLICA; 24; Ostrugan.;
138.; Isto.; VICTORIAAVG; 27; Rub odlomljen.;
VALERIANUS.
139.; IMPVALERIANVSPAVG; CONCORDIAEEXERCITI; Cohens 2 36; ;
140.; Isto.; CONCOREXERC; Cohen 1 30; ;
141.; IMPVALERIA[NVSPAVG; CO[NCORDIAEXERXIT] ili CO[NCOREXERC]; 28 ili 30; Odlomak.;
◊434
142.; IMPVALERIANVSPAVG; CONCORLEGG; 31; ;
143.-151.; Isto. Više pečata.; FIDESMILITVM Više pečata.; 48; četvrti komad vrlo oštećen.;
152.; IMPVALERIA]NVSPAVG ili IMPCPLICVALERIA]NVSPAVG; LIBERAL[ITAS]AVGG; 73 ili 74; Ostrugan.;
153.; IMP VAL[ERIANVSP]AVG; TEM[PORVMF]ELICITAS; 135; Rub polomljen.;
154.-156.; IMPPLICVALERIANOAVG U pečatu različni.; VICTORIAGERMANICA U pečatu različni.; isp. 153; Cohen 1 ima IMPCP.;
157.-162.; Isto. Više pečata.; VIR T V SAVGG Više pečata.; 163, isp. VII, str. 262; Treći komad oštećen.;
163.-165.; IMPVALERIANVSPAVG U pečatu različni.; VIRT V SAVGG U pečatu različni.; 165; U broja 165. rub polomljen.;
MARINIANA.
166.; DIVAEMARINIANAE; CONSECRATIO; 4; ;
167,-177.; Isto. Više pečata.; Isto. Više pečata.; 9; Dva polomljena, dva na rubu oštećena; uz broj 167. isporedi niže str. 436.;
GALLIENUS.
178.; IMPCPLICGALLIENVSAVG; PAXAVG[G; 400; Izlizan.;
179.-186.; IMPGALLIENVSPAVG Svih osam različni u pečatu.; SALV SAVGG Svih osam različni u pečatu.; 509; ;
Novac consecracije Tita.
187.; D I V O T I T O; CONSECRATIO; 321; ;
188,-193.; Šest odlomaka od novaca Antoniniana, koji se ne mogu sastaviti pa ni odrediti, no koji spadaju svakako naprijed spomenutim vladarima.; ; ; ;
◊435
Od odregjenih 187 komada, koji, izuzevši jedino dva denara pod brojevima 1. i 9. pripadaju Antoninianima, otpadaju na pojedine vladare po broju:
1. Septimius Severus: 1.
2. Caracalla: 1.
3. Elagabal: 2.
4. Gordianus III.: 38.
5. Philippus I.: 27.
6. Otacilia: 1.
7. Philippus II.: 3.
8. Decius: 13.
9. Etruscilla: 4.
10. Etruscus: 2.
11. Hostilianus: 2.
12. Gallus: 23.
13. Volusianus: 10.
14. Aemilianus: 11.
15. Valerianus: 27.
16. Mariniana: 12.
17. Gallienus: 9.
18. Novae Consecracije: 1.
Ovaj nahogjaj pokazuje dakle, da je upravo onako sastavljen kao naprijed na str. 391. i dalje opisani novčani nalazak iz Podastinja, koji počinje takogjer sa Septimijem Severom te se svršava sa dinastijom Valerianusa. Glavne razlike sastoje u tome, što u pošljednjem nalazu kraj 101 odregjenog komada Antoniniana imamo jedanaest denara i što su u njemu zastupani takogjer Geta, Aquilia Severa, Alexander, Salonina i Valerianus II., dok Mariniana fali. Obadva nalaza imadu samo po jedan consekracioni novac: Oštra luka Titusov, Podastinj Hadrianov, što ponovno dokazuje, "da ta vrsta novca nije bila upravo obična"{1 J. W. Kubitschek, "Wiener numismatische Zeitschrift", XXXII. (1900.), str. 192.}.
Kako nijesu zastupani novci Valerianusa II. i Saloninusa, to bi nas to moglo navesti na misao, da su ona dva novčana blaga iz Oštre Luke zakopana prije nego što je Valerianus imenovan caesarom. Ne zna se pouzdano, kad je taj princ dobio ovu čast{2 Isp. H. Dessau-a, "Prosopographia", II., str. 273.}, no svakako se to dogodilo prije godine 256./7. poslije Hr.{3 Isp. A. pl. Salleta, "Die Daten der alexandrinischen Kaisermünzen", str. 76.}; protiv toga čini se da govori jedino to, što i Salonina nije zastupana{4 Isp. O. Vöttera, "Die Münzen des Kaisers Gallienus und seiner Familie" u "Wiener numismatische Zeitschrift", XXXII. (1900.), str. 121. i dalje.}. Na tragove u pogledu istrošenja zbog kolanja u prometu ne mogu se najmlagji komadi novca ispitati, jer su poslije nego što su izvagjeni iz zemlje stradali, kako rekosmo vandalskim brisanjem i struganjem. Na svaki ipak način može se reći, da zakapanje tog novca stoji u svezi sa navalama Gota i njihovih saveznika u zapadni Illyricum, koje navale počinju godine 254. i 255., kad je invazija gotska po naslućivanju B. Rappaporta{5 "Die Einfalle der Goten in das römische Reich bis auf Constantin", str. 51., primjedba 3.} sizala do Siscije. Da je naše područje bilo u opasnosti, dokazuje natpis, nagjen u obližnjemu Sirmiumu (Mitrovici) CIL III 3228 = Dessau I., str. 546.{6 Na novo nagjeni kamen objavio je Brunšmid sa nekoliko ispravaka u izdanju Matice Hrvatske: "Spomen cvieće iz hrvatskih i slovenskih dubrava", 1900., str. 274. i dalje.}: [I. o.] m. monitori [p]ro salute adque incolumitate d. n. Gallieni Aug. et militum vexill(ationum) leg(ionum) [G]ermanicianar(um) [e]t Brittanicin(arum) [cu]m auxilis [e]arum[... V]italianus[... pro]tect(or) Aug. n. [praepo]situs [v.] p. Po ovom natpisu, koji potječe iz doba Gallienove samovlade, zasvjedočeno je, da je na donjoj Savi koncentriran zbor, sastavljen od odjelaka germanskih i britanskih legija{7 Isp. Rappaporta, na ozn. mj. str. 53.}. A da su odista bile ugrožene panonske i gornjo-moezijske megje, može se izvoditi upravo iz novčanih nahogjaja, jer osim nalaska iz Oštre Luke ima analognih nalazaka još iz ovih mjesta:◊436
1. Podvornica u kotaru Velika Gorica (na sjeverozapadu od Siska), gdje su nagjeni novci od Gordianusa III. do Saloninusa; Brunšmid u "Vjesniku", 1901., str. 3. i dalje (po separatnom otisku){1 Nalazak iz Podastinja (vidi naprijed str. 391. i dalje) zakopao se valjda iz drugog kojeg uzroka, jer je ovo nalazište ipak predaleko od Save.}.
2. Garčin na sjeveroistoku od Slav. Broda sa novcima od Commodusa do Saloninusa i protucareva Macrianusa i Quietusa; Brunšmid u "Vjesniku", 1900., str. 7. i dalje (po separatnom otisku). Nešto starije biće novčano blago, nagjeno u nekom selu uz lijevu obalu Morave izmegju Jagodine i Kruševca, u kojem su zastupani novci od Elagabala do Aemiliana; isp. Kubitscheka u "Wiener numismatische Zeitschrift", 1900., str. 185. i dalje{2 U pogledu sličnih nahogjaja u Daciji isp. Mommsena, CIL III, str. 161.; J. Junga, "Römer und Romanen in den Donauländern", drugo izdanje, str. 176. i "Zur Geschichte der Pässe Siebenbürgens", "Mittheilungen des Instituts für österreichische Geschichtsforschung", dodatni svezak IV., str. 11. (po separatnom otisku); Rappaporta, na ozn. mj. str. 52.}.
Izmegju ovog novca Antoninianâ valja da se istakne komad Mariniane, kako se naslućuje supruge Valerianove{3 Isp. Dessau-a, "Prosopographia", II., str. 344., br. 212.; B. Picka, "Die antiken Münzen von Dacien und Mösien", I., str. 59.}, jer je na denaru caesara Maximusa tako prekovan, da je prijašnje lice postalo zaličjem. Prekovani lik izbija jasno na srijedu i u slici i u pismu zaličja (slika 3.):
<
Slika 3.
CΟIVLVERVSMRATIOES, dakle Iul. Verus M[aximus Ca]es, a povrh toga Co[nsec]ratio; za tim ispod pauna konture na desno okrenute glave bez lovor-vijenca.
Na licu raspoznaju se ispod novog natpisa samo pojedina slova prvotne legende: ≣E≣SAVG dakle [Pi]e[ta]s Aug. = Cohen 1, Maximus 1.
Vidovice.
Odavle je dobio franjevački samostan u Tolisi ove novce:
1. Traianus, Cohen 1 43.
2. Numerianus, Cohen 1 35.
3. Constantinus II., Cohen 1 136.
Brčka.
Dvojbeno je, da li iz Brčke potječe Maximinus Daia, Cohen 1 98. U ovdje združenim trim kotarima◊437
Derventa, Gradačac i Brčka
nagjeni su još i ovi komadi, ali se ne mogu više pouzdano odrediti njihova nalazišta. Izuzevši br. 2. nalaze se svi ostali komadi u franjevačkom samostanu u Tolisi.
1. Agrippina Germanici, Cohen 1.
2. Traianus, Cohen 1 77.
3. Gallienus, Antoninian, izlizan.
4. Probus, Cohen 1 340.
5. Diocletianus, Cohen 1 246.
6. Diocletianus, Cohen 1 VII, p.344, br. 12.
7. Maxentius, Cohen 1 58.
8. Licinius I., Cohen 1 81.
9. Constantinus I., Cohen 1 517.
10. Constantinus II., Cohen 1 80.
11. Constantinus II., Cohen 1 148.
12. Constans, Cohen 1 163.
13. Constantinopolis. Cohen 1 15.
14-16. Roma, Cohen 1 13.
17. Valentinianus I., Cohen 1 50.
18-20. Valens, Cohen 1 72.
21-23. Gratianus, Cohen 1 VII, p. 404, br. 2.
24. Iustinianus, follis, izlizan.
25. Viminacium, Philippus I., izlizan.
Posavina.
Pod ovim imenom označeno je sasvim općenito nalazište jedne tetradrahme Philippa II., koja je notirana u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 121. pod br. 62.
VII. Nalazak solida u okrugu Požarevac.
Mjeseca oktobra godine 1901. vidio sam u Pere Tona iz Janjeva kod Prištine šest solida, koji svakako potječu iz nagjenog novčanog blaga. Svi su jednako održani i pripadaju caru Theodosiji II. (408.-450. poslije Hr.) O njihovoj provenijenciji saznao sam jedino to, da ih je neki seljak donio na prodaju u Braničevo selo u srpskom okrugu Požarevcu, gdje je, kako neki vele, drugi neki seljak iz Janjeva od njega kupio tri analogna zlatna komada. Možda će ova naša objava imati taj uspjeh, da se prikupe daljnji podatci o tim novcima. Od spomenutih šest komada nabavljen je onaj pod brojem 2. za naš muzej. Taj je komad na najuzdignutijem relijefnom mjestu ponešto izlizan, a na rubu pomalo u najnovije doba obrezan; težina mu je sada 4.23 grama.
Broj; Lice; Zaličje; J. Sabatier, Description générale des monnaies byzantines
1.; DNTHEODO SIVSPFAVG; CONCORDI AAVGGA U odjelku: CONOB; Str. 114., br. 2.
2.; Isto.; GLORORVI STERRAR U odjelku: TESOB; Isp. str. 114., br. 3.
3.; Isto.; VOTXX MVLTXXXΓ U lijevom polju zvijezda. U odjelku: CONOB; Str. 116., br. 13.
4.; Isto.; VOTXX MVLTXXXЄ U polju nema zvijezde. U odjelku: CONOB; Isto.
◊438
5.; DNTHEODO SIVSPFAVG; VOTXX MVLTXXXH U lijevom polju zvijezda. U odjelku: CONOB; Str. 116., br. 13.
6. Isto.; VOTXXX MVLTXXXXΞ U desnom polju zvijezda. U odjelku: CONOB; Str. 116., br. 14.
Možemo misliti na to, da je taj novac zakopan u vrijeme navala Hunna, kojima su ko žrtve pale takogjer varoši Viminacium, Margum, Singidunum i Naissus{1 Isp. H. Gelzera, "Geschichte der byzantinischen Literatur", str. 916. i dalje.}.
