Karl Patsch. Epigrafsko pabirčenje. GZM. sv. 2. 1895. str. 285-292.
◊285
Ulomak vapnenaste ploče; desno čini se da je okrajak; visina 0.34, širina 0.215, debljina 0.1; površina vrlo isplavljena. Nađena u ritu Žbanici, zemljištu, koje se prostire južno od jahaćeg puta Županjac-Buško blato, među selom Stipanićima i sedlom Prevalom; sada u muzeju.
Slika 1.
...rus] Nep(os) [...b(ene)] m(erenti) p (osuit)(Sva je prilika, da tu pred sobom imamo nadgrobni kamen.). [L(oco) d(ato)] d(ecurionum) d(ecreto).
Koliko je taj ulomak malen, opet ima svoju vrijednost u pogledu topografije Duvanjskog polja, gdje se - po mome mnijenju s razlogom - zamišlja Delminium, koje je Momsen lokalizovao u Gardunu kod Trilja u Dalmaciji(Evans "Archaelogia" 1884., str. 71.; Novaković, Bull. Dalm. II., str. 56.; F. Bulić, Bull. Dalm. X., str. 153.; isp.. O. Hirschfeld C.I.L. III., str. 2161.; H. Kiepert "Formae orbis antiqui", prilog XVII., str. 5., primj. 51.).
Središte toga područja bijaše, kako se može suditi no prostoru, po kojem se nahode razvaline (barem 15 ha(Isp. V. Radimskoga tačni opis toga kotara. "Glasnik" 1894., str. 304. i d.), kod današnjeg kotarskog mjesta Županjca. Zapadno je od toga mjesta selo Stipanići, blizu koga je nađen ovaj naš kamen(Isp. nacrt u Radimskoga na označenom mj. str. 284.). To je mjesto poznato kao polje rimskih◊286 razvalina; Radimski(Na dr. mj. str. 311.) mu površinu računa više od 3 ha. Naš natpis kazuje, da je općinsko vijeće to mjesto za grob Neposu darovalo.
Time prvi put doznajemo iz natpisa, da je u Duvanjskom polju bila varoš. Pošto u Županjcu bijaše glavno mjesto toga područja, to ne možemo uzeti, da je kod Stipanića (dakle blizu Županjca) bila još jedna varoš. Ovdje je po svoj prilici bio vicus, koji je bio atribuiran municipiju ili koloniji županjačkoj. Teritorij jednoga grada zajedno s njegovim vici i castelli bio je pod upravom i jurisdikcijom predgrađa(Marquardt St. V. I2., str. 7. i d.). Za to se na jednom kamenu kod Stipanića spominju dekurioni od Županjca.
Kraj Stipanića prolazila je cesta Salone-Trilj-Han Brekalo -Županjac(Ph. Ballif, Röm, Strassen I., str. 25. u d.; Radimski na označenom mj. str. 312. i d.).
Otinovci (jugozapadno od Bugojna na Vrbasu; ekspozitura kupreška) bili su od više vremena poznati kao nahodšite rimskih ostanaka(Isp. C.I.L. III. 2763.). To je u novije doba istakao F. Balif, "Strassen" I., str. 22. (cesta Prolog-Livno-Šujica-Kupres. Isp. str. 60.) i primijetio, da su spomenici kod tamošnje župe nađeni prigodom kopanja temelja za novu katoličku crkvu. Na ponuku muzejske direkcije dobavljeni su svi komadi s natpisima, arhitekturnnm ostancima i relijefima, koji su u mjestu još bili pohranjeni, u muzej, i pridruženi ovdašnjim zbirkama, a uprava ekspoziture u Kuprešu pobliže je ispitala, gdje je što nađeno.
Slika 2.
Na mjestu današnje crkve stajala je bazilika sa tri lađe (isp. sliku 2. no priposlanom nacrtu), kojoj su se substrukcije do građenja nove crkve "još sasvim dobro vidjele". U baziliki bijaše rimsko kamenje uzidano kao građevni materijal. Otuda se tumači jadno stanje tih ostanaka: nijedan komad nije sasvim očuvan a samo su se nekoji mogli djelomice rekonštruirati. Unatoč tome može se na temelju množine ulomaka◊287 i načina njihove izrade, koja pokazuje obilatu izmjenu ornamenata - osobito se ugodno doimlje variranje rozete - pouzdano tvrdim, da je u Otinovcima bila bogata, oveća rimska naseobina. Nekropola njena biće da je bila blizu stare bazilike i sadašnje župne crkve.
Ovdje slijedi nacrt i prikaz znamenitijih komada.
1. Ulomak gornjeg okrajka jedne vapnenaste ploče; nad višestruko okvirenim i ponešto oštećenim ispisanim poljem ostanci trokuta od zabata s jednom paterom (?) u sredini i po jednim velikim listom po uglovima; straga obijen. Visina 0.26, širina 0.31, debljina nejednaka, od prilike 0.08. Kako svjedoči vrsta kamena, veličina i karakter pisma, kao i smisao natpisa, pripadaju amo još dva fragmenta, koji se hvataju jedan drugog. Visina 0.145, širina 0.26, debljina nejednaka, od prilike 0.03. Objavljeno u Ballif-Patsch: "Römische Strassen" I., str. 60. na osnovu dvaju sadrenih snimaka, koji su u muzeju. Isp. C. III 2763 = 13.230. Radi nejasnosti nacrta nije se onda raspoznalo, da ulomci pripadaju jedan drugomu.
Slika 3.
D(is) M(anibus). Aur(elius) Licinianu[s v] ivus sibi et ...... memoriam fe[cit. ◊288
Na priječkama nad natpisnim poljem urezano je: ZAD a povrh toga kao iglom zaparano Antonius; crte pred tim imenom biće da potječu od M, koje se je dva puta pokušavalo napisati. Prva su tri pismena moderna; M. Antonius može biti antikno.
2. Ulomak vapnenaste ploče; uokolo okrnjen; visina 0.26, širina 0.18, debljina 0.15. Objavljeno po jednoj fotografiji u Ballif-Patsch: "Strassen" I., str. 60. s razlikama u r. 1. 3. 4.
Slika 4.
Sva je prilika, da je ovo vojnički natpis. Ja bi taj fragmenat ovako dopunio:
....vete]r(ano) c[oh(ortis)] prim(ae) [pra]et(oriae), de[fun] c(to) an(norum) [....? Po]stu[mia...
Mjesto pra] et(oriae) moglo bi se čitati i Ra] et(orum); ali meni se je prvo činilo vjerojatnije, jer se ništa o tome ne zna, da je cohors I Raetorum(Isp.: Mommsen, E. E. V., str. 179.) bila u Dalmaciji, dok su pretorijanci u nas bili naseljeni, o čemu će biti govora u narednom svesku "Glasnika".
-
U Ballif-Patsch: "Strassen" I., str. 60. objavljeni drugi fragmenat, koji možda amo pripada, na žalost nije dospio u muzej.
3. Tri ulomka od gornjeg kraja neke vapnenaste ploče; visina 0.22; debljina 0.115; natpisno polje ostrugano. (Vidi sliku 5.)
U 1. retku čini se da je treće pismo Q. Kosa hasta iza pošljednjeg A biće da je samo slučajno nastala u ostruganom polju.◊289
Slika 5.
D(is)] M(anibus) Aeq[uitin]o(??) ann(orum) [.... et] Dasio ....
Za Aequitinus isp. C. III 2021. Dasius, također Dassius domaće ime, koje se u nas često nahodi.
4. Ulomak, unaokolo okrnjen, s gornjeg kraja nadgrobne ploče od vapnenca; straga odbijen; nad neokvirenim natpisnim poljem u sredini rozeta, a lijevo tragovi, kako se čini, jednog lista, kome je vršak bio prama spoljašnoj strani obrnut. Visina 0.19, širina 0.18, debljina 0.13.
Slika 6.
R. 1. Ulpius; prije toga mora da je nešto bilo, kako se može suditi no ornamentu krune; valjda pronomen M(arcus).
R. 2. Prvi ostanak pismena ne da se odreditm; drugo bijaše A. Među objema ima oveći prostor, mora se dakle uzeti, da je ovdje bila interpunkcija. Možda prema tomu treba popuniti a[nn(orum)].
5. Dva ulomka, koji pristaju jedan uz drugi, od vapnenca, unaokolo polomljeni, valjda potječu od sanduka za pepeo; visina 0.17, širina 0.16, debljina nejednaka, od prilike 0.04. (Vidi sliku 7.)◊290
U 3. r. čini se da je desno slijedio prelom obline od O. Ispod ovog reda, sudeći po praznom prostoru pod N, nije ništa više bilo.
Slika 7.
R. 1. .....ma....
R. 2. test]ame[nto?
6. Dva ulomka lijevog ugla prednje ploče sanduka za pepeo, koji pristaju jedan uz drugi; vapnenac; visina O.215, širina 0.32, debljina spram spoljašnjeg okrajka pojačana 0.055. Natpis, od koga se je očuvala samo prva hasta M, bijaše u jednoj tabula ansata, oko koje je bio obilat biljevni ornamenat. Lijevo raste iz vaze s dvjema ručicama vinova loza. (Slika 8.)
Slika 8.
7. Ulomak od sredine lijeve strane prednje ploče škrinje za pepeo od pješčenjaka; visina 0.15, širina 0.22, debljina nejednaka, od prilike 0.05. Natpis, od koga je samo još ostalo M, bio je u jednoj tabula ansata, kojoj ručice bijahu ukrašene po jednom ružicom. (Slika 9.)
Slika 9.
8. Dva ulomka jedne laporaste ploče, koji pristaju jedan uz drugi; uokolo okrnjeni. Neosedlan konj, koji na desno koraca; motiv, koji se kao ukras na nadgrobnim spomenicima u Dalmaciji kako u◊291 starom, tako i u srednjem vijeku često nalazi. Visina 0.40, širina 0.39, debljina 0.09, visina relijefa 0.05. (Vidi sliku 10.)
Slika 10.
9. Ulomci okvira od jednog ugla vapnenaste ploče; visina 0.18, širina 0.17, debljina 0.007, u svakoj priječki vinova loza. (Slika 11.)
Slika 11.
10. Ulomak vapnenaste table; visina 0.20, širina 0.19, debljina 0.08; četvrti dio sedmeroliste rozete s listom; dugme izlomljeno; valjda od poklopca neke kasete; za ukras nadgrobnog spomenika prevelik. (Slika 12.)
Slika 12.
11. Nadgrobni kamen s frizom na obluk, kome su otvori ukrašeni rozetama; valjda od krune nadgrobnog spomenika; vapnenac; izrađen; visina 0.18, širina 0.48, debljina 0.20. (Vidi sliku 13.)◊292
Slika 13.
III. Vitez u dolini Lašve(Od ostalih starina iz toga okružja isp. rasprave Ć. Truhelke i K. Pača u "Wissenschaftliche Mittheilungen" III., str. 240.).
Ulomak vapnenaste ploče, unaokolo polomljen; visina 0.17, širina 0.145, debljina 0.035; lijepa pismena. Nađen u viteškoj (ili gučanskoj) kapeli, sjeverno od Viteza; dospio darom g. dra. M. Hernesa u zemaljski muzej.
Slika 14.
C.I.L. III. 8382 pometnjom u r. 1.
.... U]lpia[....co]niu[gi ....
U Sarajevu, mjeseca aprila 1895.
Dr. K. Pač.
◊285
Epigrafsko pabirčenje.
I. Stipanići u kotaru županjačkom.
Ulomak vapnenaste ploče; desno čini se da je okrajak; visina 0.34, širina 0.215, debljina 0.1; površina vrlo isplavljena. Nađena u ritu Žbanici, zemljištu, koje se prostire južno od jahaćeg puta Županjac-Buško blato, među selom Stipanićima i sedlom Prevalom; sada u muzeju.
Slika 1.
...rus] Nep(os) [...b(ene)] m(erenti) p (osuit)(Sva je prilika, da tu pred sobom imamo nadgrobni kamen.). [L(oco) d(ato)] d(ecurionum) d(ecreto).
Koliko je taj ulomak malen, opet ima svoju vrijednost u pogledu topografije Duvanjskog polja, gdje se - po mome mnijenju s razlogom - zamišlja Delminium, koje je Momsen lokalizovao u Gardunu kod Trilja u Dalmaciji(Evans "Archaelogia" 1884., str. 71.; Novaković, Bull. Dalm. II., str. 56.; F. Bulić, Bull. Dalm. X., str. 153.; isp.. O. Hirschfeld C.I.L. III., str. 2161.; H. Kiepert "Formae orbis antiqui", prilog XVII., str. 5., primj. 51.).
Središte toga područja bijaše, kako se može suditi no prostoru, po kojem se nahode razvaline (barem 15 ha(Isp. V. Radimskoga tačni opis toga kotara. "Glasnik" 1894., str. 304. i d.), kod današnjeg kotarskog mjesta Županjca. Zapadno je od toga mjesta selo Stipanići, blizu koga je nađen ovaj naš kamen(Isp. nacrt u Radimskoga na označenom mj. str. 284.). To je mjesto poznato kao polje rimskih◊286 razvalina; Radimski(Na dr. mj. str. 311.) mu površinu računa više od 3 ha. Naš natpis kazuje, da je općinsko vijeće to mjesto za grob Neposu darovalo.
Time prvi put doznajemo iz natpisa, da je u Duvanjskom polju bila varoš. Pošto u Županjcu bijaše glavno mjesto toga područja, to ne možemo uzeti, da je kod Stipanića (dakle blizu Županjca) bila još jedna varoš. Ovdje je po svoj prilici bio vicus, koji je bio atribuiran municipiju ili koloniji županjačkoj. Teritorij jednoga grada zajedno s njegovim vici i castelli bio je pod upravom i jurisdikcijom predgrađa(Marquardt St. V. I2., str. 7. i d.). Za to se na jednom kamenu kod Stipanića spominju dekurioni od Županjca.
Kraj Stipanića prolazila je cesta Salone-Trilj-Han Brekalo -Županjac(Ph. Ballif, Röm, Strassen I., str. 25. u d.; Radimski na označenom mj. str. 312. i d.).
II. Otinovci.
Otinovci (jugozapadno od Bugojna na Vrbasu; ekspozitura kupreška) bili su od više vremena poznati kao nahodšite rimskih ostanaka(Isp. C.I.L. III. 2763.). To je u novije doba istakao F. Balif, "Strassen" I., str. 22. (cesta Prolog-Livno-Šujica-Kupres. Isp. str. 60.) i primijetio, da su spomenici kod tamošnje župe nađeni prigodom kopanja temelja za novu katoličku crkvu. Na ponuku muzejske direkcije dobavljeni su svi komadi s natpisima, arhitekturnnm ostancima i relijefima, koji su u mjestu još bili pohranjeni, u muzej, i pridruženi ovdašnjim zbirkama, a uprava ekspoziture u Kuprešu pobliže je ispitala, gdje je što nađeno.
Slika 2.
Na mjestu današnje crkve stajala je bazilika sa tri lađe (isp. sliku 2. no priposlanom nacrtu), kojoj su se substrukcije do građenja nove crkve "još sasvim dobro vidjele". U baziliki bijaše rimsko kamenje uzidano kao građevni materijal. Otuda se tumači jadno stanje tih ostanaka: nijedan komad nije sasvim očuvan a samo su se nekoji mogli djelomice rekonštruirati. Unatoč tome može se na temelju množine ulomaka◊287 i načina njihove izrade, koja pokazuje obilatu izmjenu ornamenata - osobito se ugodno doimlje variranje rozete - pouzdano tvrdim, da je u Otinovcima bila bogata, oveća rimska naseobina. Nekropola njena biće da je bila blizu stare bazilike i sadašnje župne crkve.
Ovdje slijedi nacrt i prikaz znamenitijih komada.
1. Ulomak gornjeg okrajka jedne vapnenaste ploče; nad višestruko okvirenim i ponešto oštećenim ispisanim poljem ostanci trokuta od zabata s jednom paterom (?) u sredini i po jednim velikim listom po uglovima; straga obijen. Visina 0.26, širina 0.31, debljina nejednaka, od prilike 0.08. Kako svjedoči vrsta kamena, veličina i karakter pisma, kao i smisao natpisa, pripadaju amo još dva fragmenta, koji se hvataju jedan drugog. Visina 0.145, širina 0.26, debljina nejednaka, od prilike 0.03. Objavljeno u Ballif-Patsch: "Römische Strassen" I., str. 60. na osnovu dvaju sadrenih snimaka, koji su u muzeju. Isp. C. III 2763 = 13.230. Radi nejasnosti nacrta nije se onda raspoznalo, da ulomci pripadaju jedan drugomu.
Slika 3.
D(is) M(anibus). Aur(elius) Licinianu[s v] ivus sibi et ...... memoriam fe[cit. ◊288
Na priječkama nad natpisnim poljem urezano je: ZAD a povrh toga kao iglom zaparano Antonius; crte pred tim imenom biće da potječu od M, koje se je dva puta pokušavalo napisati. Prva su tri pismena moderna; M. Antonius može biti antikno.
2. Ulomak vapnenaste ploče; uokolo okrnjen; visina 0.26, širina 0.18, debljina 0.15. Objavljeno po jednoj fotografiji u Ballif-Patsch: "Strassen" I., str. 60. s razlikama u r. 1. 3. 4.
Slika 4.
Sva je prilika, da je ovo vojnički natpis. Ja bi taj fragmenat ovako dopunio:
....vete]r(ano) c[oh(ortis)] prim(ae) [pra]et(oriae), de[fun] c(to) an(norum) [....? Po]stu[mia...
Mjesto pra] et(oriae) moglo bi se čitati i Ra] et(orum); ali meni se je prvo činilo vjerojatnije, jer se ništa o tome ne zna, da je cohors I Raetorum(Isp.: Mommsen, E. E. V., str. 179.) bila u Dalmaciji, dok su pretorijanci u nas bili naseljeni, o čemu će biti govora u narednom svesku "Glasnika".
-
U Ballif-Patsch: "Strassen" I., str. 60. objavljeni drugi fragmenat, koji možda amo pripada, na žalost nije dospio u muzej.
3. Tri ulomka od gornjeg kraja neke vapnenaste ploče; visina 0.22; debljina 0.115; natpisno polje ostrugano. (Vidi sliku 5.)
U 1. retku čini se da je treće pismo Q. Kosa hasta iza pošljednjeg A biće da je samo slučajno nastala u ostruganom polju.◊289
Slika 5.
D(is)] M(anibus) Aeq[uitin]o(??) ann(orum) [.... et] Dasio ....
Za Aequitinus isp. C. III 2021. Dasius, također Dassius domaće ime, koje se u nas često nahodi.
4. Ulomak, unaokolo okrnjen, s gornjeg kraja nadgrobne ploče od vapnenca; straga odbijen; nad neokvirenim natpisnim poljem u sredini rozeta, a lijevo tragovi, kako se čini, jednog lista, kome je vršak bio prama spoljašnoj strani obrnut. Visina 0.19, širina 0.18, debljina 0.13.
Slika 6.
R. 1. Ulpius; prije toga mora da je nešto bilo, kako se može suditi no ornamentu krune; valjda pronomen M(arcus).
R. 2. Prvi ostanak pismena ne da se odreditm; drugo bijaše A. Među objema ima oveći prostor, mora se dakle uzeti, da je ovdje bila interpunkcija. Možda prema tomu treba popuniti a[nn(orum)].
5. Dva ulomka, koji pristaju jedan uz drugi, od vapnenca, unaokolo polomljeni, valjda potječu od sanduka za pepeo; visina 0.17, širina 0.16, debljina nejednaka, od prilike 0.04. (Vidi sliku 7.)◊290
U 3. r. čini se da je desno slijedio prelom obline od O. Ispod ovog reda, sudeći po praznom prostoru pod N, nije ništa više bilo.
Slika 7.
R. 1. .....ma....
R. 2. test]ame[nto?
6. Dva ulomka lijevog ugla prednje ploče sanduka za pepeo, koji pristaju jedan uz drugi; vapnenac; visina O.215, širina 0.32, debljina spram spoljašnjeg okrajka pojačana 0.055. Natpis, od koga se je očuvala samo prva hasta M, bijaše u jednoj tabula ansata, oko koje je bio obilat biljevni ornamenat. Lijevo raste iz vaze s dvjema ručicama vinova loza. (Slika 8.)
Slika 8.
7. Ulomak od sredine lijeve strane prednje ploče škrinje za pepeo od pješčenjaka; visina 0.15, širina 0.22, debljina nejednaka, od prilike 0.05. Natpis, od koga je samo još ostalo M, bio je u jednoj tabula ansata, kojoj ručice bijahu ukrašene po jednom ružicom. (Slika 9.)
Slika 9.
8. Dva ulomka jedne laporaste ploče, koji pristaju jedan uz drugi; uokolo okrnjeni. Neosedlan konj, koji na desno koraca; motiv, koji se kao ukras na nadgrobnim spomenicima u Dalmaciji kako u◊291 starom, tako i u srednjem vijeku često nalazi. Visina 0.40, širina 0.39, debljina 0.09, visina relijefa 0.05. (Vidi sliku 10.)
Slika 10.
9. Ulomci okvira od jednog ugla vapnenaste ploče; visina 0.18, širina 0.17, debljina 0.007, u svakoj priječki vinova loza. (Slika 11.)
Slika 11.
10. Ulomak vapnenaste table; visina 0.20, širina 0.19, debljina 0.08; četvrti dio sedmeroliste rozete s listom; dugme izlomljeno; valjda od poklopca neke kasete; za ukras nadgrobnog spomenika prevelik. (Slika 12.)
Slika 12.
11. Nadgrobni kamen s frizom na obluk, kome su otvori ukrašeni rozetama; valjda od krune nadgrobnog spomenika; vapnenac; izrađen; visina 0.18, širina 0.48, debljina 0.20. (Vidi sliku 13.)◊292
Slika 13.
III. Vitez u dolini Lašve(Od ostalih starina iz toga okružja isp. rasprave Ć. Truhelke i K. Pača u "Wissenschaftliche Mittheilungen" III., str. 240.).
Ulomak vapnenaste ploče, unaokolo polomljen; visina 0.17, širina 0.145, debljina 0.035; lijepa pismena. Nađen u viteškoj (ili gučanskoj) kapeli, sjeverno od Viteza; dospio darom g. dra. M. Hernesa u zemaljski muzej.
Slika 14.
C.I.L. III. 8382 pometnjom u r. 1.
.... U]lpia[....co]niu[gi ....
U Sarajevu, mjeseca aprila 1895.
Dr. K. Pač.
