Pretraži ovaj blog

Patsch 1897.

Karl Patsch. Novi spomenici iz Županjac-Delminiuma. GZM. Sv. 2. 1897. Str. 227-243.
◊227

Novi spomenici iz Županjac-Delminiuma.


Naše se znanje o rimskom Županjcu, kuda nam je po mome mišljenju premetnuti Delminium("Glasnik" 1895., str. 285.-299.), srećnim slučajem znatno obogatilo. U tamošnjem katoličkom groblju, nazvano Кaraulom, kome ima po prilici 20 godina, jednom se već naišlo na rimski spomenik, i to na fragmenat od sarkofaga, koji je objavljen u "Glasniku" od god. 1895. str. 582. slika 15(Isporedi V. Radimski: "Die vorgeschichtlichen und römischen Alterthümer des Bezirkes Županjac in Bosnien", "Mittheilungen" IV., str. 156.), ali je kud i kamo vrednije, što se tamo pronašlo istom u god. 1896. mjeseca maja i jula. U prvo naznačenom mjesecu, kopajući jedan grob, izbiše na vidjelo oltari br. 1., 2. i 7., a u mjesecu julu nahodio je nadžupnik, prečasni Fra Anđeo Nuić ostale objekte, što su niže nacrtani, gradeći kapelu na prostoru, koji obuhvata po prilici 8 m3. Svi su nalasci sačuvani staranjem imenovatog prečasnog gospodina za zemaljski muzej, i prenijeti su amo u Sarajevo posredovanjem kotarskog ureda u Županjcu.

Nalasci pripadaju dvema različitim kulturnim epohama ove zemlje: rimsko-mnogobožačkoj (br. 1.-22.) i srednjo-vjekovnoj hrišćanskoj (br. 23., 24.). Pošto je jedan dio nahođaja iz rimsko-mnogobožačke epohe posvećen epihoričnim bogovima, kojima se služilo još prije nego su Rimljani vladali provincijom, to se može dosta pouzdano tvrditi, da su još stari Iliri ovdje prinosili žrtve, da je dakle vijekovima smatrano to mjesto svetim, pa služi i danas crkvenim svrhama, što ponovno dokazuje, kako neko mjesto može neprekidno da zadrži jedno i isto opredjeljenje. Dublja istraživanja, koja će se preduzeti u god. 1897. trebaće da utvrde tačniji položaj kulturnih naslaga (slojeva) jednih povrh drugih.

Spomenike rimske možemo podijeliti u dvije grupe, u votivne i u nadgrobne spomenike. Počećemo sa votivnim radi veće vrijednosti njihove.◊228

1. Žrtvenik (ara) od vapnenca sa lijepo izrađenim gornjim kornižem na glavici i na donjem podnožju are s lica i na obim pobočnim stranama. Кorniž s lica (na pročelju) uriješen je pasom (Friesschmuck): tri četveroliste ružice i između njih po jedna šara na formu  u medaljonu u obliku pletenog konopca. Takvu dekoraciju sretamo ovdje prvi put u Bosni i Hercegovini. Gornja strana i začelje nije uglađeno. Polje za natpis desno nešto izodbijano; pod natpisom prazna površina. Dimenzije su: visina 0.27; širina pri kornižu 0.16, inače 0.13; debljina pri kornižu 0.135, inače 0.115. (Slika 1.)


Slika 1.

Dian(a)e s(acrum). Ael(ius) Maximinus.

Što je ovdje ispuštena zavještajna formula, za to imamo i drugđe podataka, ispor. i. pr. C. III 1896. 2766 a = 8374 (isp. "Mittheilungen IV., str. 248.) 2802., 8430., 9810., 9866., 12798.

2. Žrtvenik od vapnenca s jako isturenom osnovom i gornjim završetkom na pročelju i na obima pobočnim površinama; na svijem trima stranama označene su akroterije usječenim linijama. Gornja površina i strana sa začelja nije uglađena. Mjere su žrtveniku: visina 0.33; širina pri osnovi 0.20, inače 0.163; debljina pri osnovi 0.202, inače 0.16 m. (Slika 2.)


Slika 2.

Neobična su skraćivanja u 1. i u 3. retku.

Dia(nae) Aug(ustae) sac(rum). T. Fl(avius) Secun(dus) v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito).

Mjesto Secun(dus) moglo bi značiti Secun(dinus) ili Secun(dianus).

Gentilno ime Flavius dokazuje, da su ovdje građansko pravo već pod Flavijevcima pojedinim osobama darivali.

3. Odlomak s gornje strane jedne, nekoliko puta uokvirene ploče od pješčanika. Mjere toga odlomka iznose: visina 0.115; širina 0.115; debljina 0.03. Polje za natpis izlizano. Slova izjedena, te ušljed toga nešto unakažena, visoka su 0.017 (Slika 3.)◊229


Slika 3.

U prvom redu čini se da je tačka stavljena preveć blizu prvoga I. Natpis nije lako dopuniti, jer se pravo ne da prosuditi, koliko je s lijeve strane odbijeno od ploče. Ja bih, gledajući na mjesto nalazišta i na neobični način skraćivanja, što smo ga susreli pod br. 2., predložio ovo tumačenje:

Di(anae) Lici[ni..] Ama[...

4. Odlomak jedne ploče od pješčanika, čiji je donji a djelomično ii desni okrajak još održan; vis. 0.215; šir. 0.215 a deb. 0.065. Relijef mjestimice izodbijan. Izrada prosta. Osnova za skulpturu na oskok uklesana je nejednako duboko. Čovječja podoba, zaodjenuta u visoko potpasano odijelo i u lovačke obuće, iskoraknula je snažno na desno. Ispred te podobe razabiru se još leđa, vrat i dio od glave neke životinje, biće najprije jednog psa, koji leti u istom pravcu. Nošnja, pratnja, kao i ta okolnost, što se odlomak našao◊230 na istom mjestu, na kome i žrtvenici br. 1. i 2., navraćaju da u toj slici upoznamo votiv Diane. (Slika 4.)


Slika 4.

5. Odlomak od lijevog donjeg ugla jedne ploče od pješčanika; visina 0.11; širina 0.17; debljina 0.045. Donja i lijeva površina sa strane, što se očuvaše, isklesane su skroz na skroz rapavo i žljebasto, s toga, da se tabla može bolje učvrstiti u zid. U izdubljenom polju razabire se realistički prikazan pas, gdje je skočio za nekom osobom, koja je snažno iskoračila na desno. Osoba je u lovačkim obućama; sudeći no uzanom ostatku ispred psećih prednjih šapa, kao da bijaše odjenuta u visoko potpregačeno odijelo. Na osnovu razloga što smo ih naveli pod br. 4., pripisati nam je i ovu sliku Diani. (Slika 5.)


Slika 5.

Ovdje prikupljeni spomenici poslužiće i opet kao dokaz, koliko je bio po Dalmaciji raširen kult Dianin; a da je Diana samo rimsko ime jednog starog, epihorijskog božanstva, to je prvi istakao R. pl. Šnajdert (R. von Schneidert)("Archäol.-epigr. Mittheilungen" IX., str. 63.).

6. Žrtvenik od pješčanika sa nešto izodbijanom osnovom i gornjim završetkom u pročelju i po obima pobočnim stranama. Začelje i površina ozgo nije uglađena. Žrtvenik je visok 0.39; širok pri osnovi 0.225, inače 0.18 a debeo pri osnovi 0.195, inače 0.17. (Slika 6.)


Slika 6.

Armato s(acrum) Sest(ia) Onesime ex voto pos(uit) l(ibens).

Sudeći po kognomenu bila je dedikantkina libertinom.

Za Armatus-a ispor. niže str. 233. i dalje.

7. Žrtvenik od vapnenca sa ravnim kornižem i podnožjem na obim pobočnim i na prednjoj strani žrtvenika; na ovoj pošljednjoj strani korniž je odbijen. Začelje nešto izglađeno, a tjeme nije uglađeno. Polje za natpis izlizano i mjestimice udarcima ozlijeđeno. Dispozicija usječenih slova nevješta. Visina mu je 0.50; širina◊231 pri kornižu 0.275, inače 0.25; debljina pri kornižu 0.29, inače 0.25.(Slika 7.)


Slika 7.

Nad 1. retkom nije stojalo ništa. U retku 2. biće da je prvo, malo načinjeno T naknadno pridodano. U retku 3. iza LI biće po svoj prilici tačka. Libes mjesto libens nije nikakva pogrješka klesača ili onoga, koji je natpis sastavio, već je to vulgaran oblik toga participionalnog adjektiva, koji se javlja i na spomenicima drugih, sasvijem različitih nalazišta: C. III 1945: Salonae; 2906 Iader; 13236: Halapići kod Glamoča; "Glasnik" 1895., str. 380, Burnum i t. d.

Arm(ato) Aiug(usto) s(acrum) Mattonia Tertia libe(n)s posuit.

8. Odlomak lijevog gornjeg roglja jedne ploče od pješčanika; visina mu je 0.18; širina 0.20; debljina 0.06; mjestimice je izod◊232bijan (slika 8.). U duboko uklesanom polju razabira se glava i gornji dio trupa neke gole, licem prama nama okrenute muške podobe, ali bez brade; ova podoba stoji, oslanjajući se na lijevu nogu. Desnicu je spustila niza se a lijevu je mišicu opružila. Na glavi joj je vijenac, sa koga su se na obe strane spustile grane od bršljana, koje su uopće uzevši skladno raspoređene, i lijevo ispunjuju cijelo polje relijefa. Desno su nešto manji listovi uklesani više skučeno, što nas navraća da slutimo, da je na toj strani postojao osim ukrasa na glavi još i koji drugi atribut prikazanog božanstva, koji je na neki način bio u svezi s opruženom mišicom. Dolje na lijevom rubu, gdje je ploča odlomljena, vidi se nešto ispupčeno, što je puno slično gornjem dijelu od glave.


Slika 8.

Uz dopunu relijefa može se na tome spomeniku izraženo božanstvo samo tako odrediti, ako uzmemo u pomoć votivne ploče, što su pronađene u hramu božanstva Libera i Libere u Zemunu-Taurunumu god. 1882. i 1891.(J. Brunšmid: "Vjestnik hrv. arkeol. društva", str. 189.). Jedna od tih ploča(Na spom. mj. slika 127.), na žalost također samo fragment, slična je, što se tiče držanja i ukrasa na glavi, na dlaku ovom našem odlomku, te nas navodi da uzmemo, da i ovdje Liber spuštenom desnicom lijeva vino iz vrča Satiru u pehar, koji čuči niže njega u lijevo. Za dopunu lijeve ruke imamo pak osim gore dobivene indicije i drugi jedan oslonac a u slici, što potiče iz istog svetilišta(Na spom. mj. slika 128.); božanstvo je ljevicom izdiglo visoko nad sobom Thyrsus-ovu palicu.◊233

Na temelju ove jednoobraznosti, što je češće puta sretamo kod spomenika iz nalazišta, koja su jedno od drugih tako udaljena (Županjac i Zemun) moramo zaključiti, da je u provincijonalnoj plastici postojao u neku ruku opći tip, po kome se izobražavalo božanstvo Liber-a, (pa za cijelo i Libere, kao i grupa obojih božanstva), od koga se lokalno samo u toliko odstupalo, i koliko se ticalo kojih uzgrednih dodataka.

Po veoma velikom broju tih natpisa u čast boga Libera u dunavskim zemljama, kao i po tome, što se "inače rijetko a ovdje srazmjerno baš često nalaze združena oba božanstva, Liber i Libera". došao je G. Visova(Roschers "Mythol. Lexikon s. v. Liber" I., str. 2027. isp. str. 2030.) do zaključka, da je "po svoj prilici nekakvi domaći par bogova ovih krajeva zamijenjen i izjednačen sa rimskim božanstvom Liber-Libera".

*

Nema sumnje, da su se votivni oltari i votivne ploče božice Diane, boga Libera i boga Armatusa, o kojima smo malo čas zborili, nekoć u skupu nalazili u jednom povećem svetilištu. Mimo toga božanstvo po imenu Armatus bilo je dovde sasvijem nepoznato, isto tako kao i u god. 1895. na vrelu Privilice kod Bihaća novo otkriveni Bindus-Neptunus("Glasnik" 1896., str. 113. i d.). Prema tome nijesmo na čisto, u čemu se sastoji biće njegovo. Da će taj bog biti također jedan od domaćih bogova, čije je samo ime latinizirano, svjedoči nam ta okolnost, što mu se prinose žrtve na istom mjestu sa Dianom i Liberom, pod čijim se imenima, kako je već poznato, kriju domaća božanstva. On je na svu priliku bio ugledan, čim se među poštovaocima njegovim nalazi i jedna Sestia Onesime (br. 6), koja zacijelo nije bila domaćeg porijekla. Što pak na dosada poznatim oltarima samo ženskinje nahodimo, biće zar puki slučaj.

Svetilište udruženih božanstva biće da je bilo, - sudeći po srazmjerno mnogim pronađenim votivnim spomenicima, jedno od najznamenitijih u gradu, i zacijelo je moralo postajati još u prvoj polovici drugog stoljeća, čim nahodimo gentilno ime Aelius (br. 1.), što i opet svjedoči, koliko dugo vremena postoji epihorijski kult.

Crjepovi ovalni i užljebljeni, što su se našli istom zgodom, biće da potiču od krova toga hrama.

*

U drugu grupu idu ostaci tamošnjeg grobišta. To su doduše samo fragmenti od poklopaca rimskih sarkofaga, ali tako neobičnog oblika, da sa toga posve samostalno mjesto zauzimaju u skupini◊234 nalazaka iz Bosne i Hercegovine. Svi su jednog te istog tipa; poklopci su izrađeni bez izuzetka na formu krovova od hrama ili od kuće. Кrov im je s uzdužne strane to strmiji a to položeniji, dok popriječne, uzane strane čine zabat sa akroterijama sa strane. (Ostaci od akroterija šljemena nijesu se mogli nigdje uočiti). Po jedan je zabat, kao ono pročelje u kakve zgrade, bogato ukrašen i ima na arhitravu grobni natpis; a drugi zabat u začelju naprotiv posve je ravan i bez ukrasa. No i pokraj sve jednovrsnosti u arhitektonskim osnovnim oblicima ima u pojedinostima ipak raznolikosti, - samo se dva komada podudaraju i u figurama na zabatu, - tako da se ne može uzeti, kao da je majstor ili da su majstori za tijem išli, da imitiraju neku stanovitu zgradu, možda još takvu, koja bi postojala bila u njihovom mjestu. Ne može se čak ni toliko reći, kao da su ikako htjeli podražavati nekoj zgradi u svima pojedinostima, jer su na uzdužnim stranama kao i na zabatima prikazani takvi dekorativni detalji, urezi i polumjeseci, kakvi doista ne bi pristajali bili ni na kakvu zidanu zgradu. Njima se hotjelo, da tek općenito ostvare predodžbu, da i mrtvima priliči kuću imati. Da li je bila ista misao izvedena i na trupu od sarkofaga, to se ne da pouzdano utvrditi; čini se da nije, pošto se ne mogu konstatirati ni na jednom poklopcu glavice od stupova ili glavice od antena, po kojima bi se dalo zaključiti o deblu stupova na sanduku. Valja nam dakle napustiti želju, da što pobliže saznamo o provincijonalnoj arhitekturi našoj. Pa ipak ne ćemo ostati sasvijem naprazno, trudeći se da saznamo što o tadašnjem, makar i najprimitivnije izraženom umjetničkom poslovanju u ovijem zemljama. Jednom, kad se ono raspravljalo o nadgrobnim spomenicima iz bihaćke okolice, bilo mi je nekako već na ruku istaknuti, kako su po pojedinim mjestima ove provincije određene neke ornamentalne oblike naročito milovali, te koje su klesarske radionice ili same izazvale, navraćene na to čas čvršćim a čas mekšim materijalom, kojim su raspolagali, ili su ih se pridržavali, jer su u stanovništvu zatekli naročitu naklonost prama ovijem oblicima. Pa kao god što su u Golubićnma, Čavkićima, Jezerinama i t. d. zauzeti bili za linearnu i geometrijsku dekoraciju, tako su se opet u Županjcu, izrađujući sarkofage, držali došljedno arhitektonskih oblika.

Istovrstan je i materijal, meki pješčannk, od koga su istesani poklopci od sarkofaga; svi su pojednako izdubljeni na unutrašnjoj strani; jednak im je žlijeb, koji je usječen ivicom za to, da poklopac čvršće uklapa u sanduk; pojednak im je i volumen. Sudeći po veli◊235čini njihovoj, bijahu određeni svaki za jednu osobu. Namijenjeni su odraslima za mjesto pokoja, no ipak nađeni su u njima i leševi od djece.

Nekad je broj sarkofaga, što se nalaziše na tome mjestu, morao biti još veći; za cijelo da nijesu još svi iskopani. Poneki će biti da je i izgubljen za navijek. Tako je još u god. 1886. gosp. dr. Ć. Truhelka nahodio tamo jedan fragmenat, koji je od tada neznano iščeznuo(Objavljen u "Glasniku" od god. 1895., str. 582., sl. 15. u crtežu, što mu ga je predao sam nahodilac.).

Po velikom broju njihovom rekli bi, da nijesu mogli nikako biti smješteni u kakvoj mrtvačkoj kući, nego su baš postavljeni na polju, kao ono sredovjekovni nadgrobni spomenici, tako zvani bogumilski mramorovi ili biljezi. Na to nas upućuje i to, što su posve loše održani, pa i to, što su sa tri strane uriješeni.

Vrijeme, u kome je nekropola postala, možemo za sad samo tako približno odrediti, ako se obazremo na imena pokopanih; u ovom slučaju jedino na ime P. Ael(ius) C....("Glasnik" 1895., str. 582., sl. 15.); iz čega slijedi, da su ovdje mrtvaci pokopavali u prvoj polovini drugog stoljeća. Ako sad isporedimo datum ovaj sa vremenom, što smo ga dobili raspravljajući o trojstvu bogova Diana-Armatus-Liber (str. 233.), onda možemo reći, da su hram i groblje postojali jedno uz drugo kako po mjestu tako i po vremenu.

9. Dva odlomka, koji pristaju jedan uz drugi, od prednje strane; i jedan komad ugla sa stražnje strane poklopca od sarkofaga. U sredini zabata, opervaženog zupčastim nakitom, prikazan je oblik kuće: na dva no dužini uspravnim žljebovima ukrašena stupa počiva luk sa visoko izvijenim akroterijama na obe strane.

Na podnožju stupova jasno se razlikuju plintha i thorus; a glavica od stupa čini se da je korintska. U prostoru ispod luka postavljena je po svoj prilici na jednom podnožju amphora. Sa obe strane opisanog oblika kuće prikazan je po jedan delfin, kako pliva, a pod njime polumjesec, koji je načinjen šestarom; razabire se jasan trag od vrha šestarovog, kako je po dvaput zabadan. Na stranama duž strehe, koje su donjim rubom također zupčasto uriješene, ima uokviren urez i opet polumjeseci, koji su istim načinom izrađeni kao i oni na prednjoj strani. Visina obojih komada od prednje strane iznosi 0.24, širina 0.66, visina 0.35.◊236 Visina fragmenta od začelja 0.19, širina 0.35, dužina 0.325. (Slika 9. Pogled s pročelja, sa strane i uzdužni presjek.)


Slika 9.

Tei(us??) Ursio Lavoni con[iug]i b(ene) m(erenti), def(unctae) an(norum) XXX, pos(uit).

Gentilno ime je skraćeno; razumije se no sebi da je Teius (isp. C. IX 890. 2385) sasma nepouzdano nagađanje; ime ženino, dovde nepoznato, biće ilirsko.

10. Odlomak od desnog prednjeg ugla sa poklopca rimskog sarkofaga; na svima stranama izodbijan. Кoliko se daje po ostatku suditi rekli bi, da je strana od zabata bila isto tako izrađena kao i ona◊237 u slici br. 9., samo što je ispod i ispred delfina usječen kolut od koncentričknh krugova na mjesto polumjeseca. Oba sarkofaga biće da su blizu u isto doba postala. Crte za natpis jasno su zabilježene. Visina mu je 0.20, širina 0.235, duljina 0.26. (Slika 10.)


Slika 10.

....Vict[o]r a[n(norum)?..]

11. Odlomak desnoga prenjeg ugla sa poklopca sarkofaga; prednja strana oštećena. U polju od zabata, koji je zupcima porubljen, prikazana je riječnom šaranu slična riba, okrenuta prema sredini, sa tačno označenom škrgom, ljuskama, trbušnim -, zadnjim - i repnim perajama. Кako se čini, ukrašen je akroterijon polupalmetom. Uzdužna strana ima isti nakit kao i slika br. 9., samo što urez nije uokviren. Visina mu je 0.24, širina 0.30, dužina 0.335. (Slika 11. Pogled spreda i sa strane.)


Slika 11.

....]ius Ian[....

12. Odlomak od desnog predljeg ugla sa poklopca sarkofaga; strana prednja jako oštećena. U polju od zabata, koji ovaj put nije zupčasto uokviren, šesterolista ružica, izvedena jako na oskok; na uzdužnoj strani isti motivi kao i u sl. br. 9., samo što su zupci na gornjem◊238 okrajku veoma krasno isklesani i što nema polumjesecâ. Кrov je okomitiji, a na njemu je ležao lav kao akroterijon sa strane. Stražnja je površina tako uglađena, da je sva prilika, da je poklopac načinjen bio od dva ili i više komada. Visina mu je 0.365, širina 0.43, dužina 0.29. (Slika 12.)


Slika 12.

Prema ostatku poslijednjeg slova mislim da je jedva moglo slijediti još koje slovo:

...?? Au]r(elius) In[g(enus?)

13. Odlomak s lijevog prednjeg ugla sa poklopca sarkofaga; prednja strana puno oštećena. U polju od zabata, koji je (sa izuzetkom dônjega okrajka) finim zupcima uriješen, na sredini poprsje jednog čovjeka en face, flankirano s obe strane po jednom ružicom. Na uzdužnoj strani samo zupci, a na uglu leži lav kao akroterijon. Visina mu je 0.26, širina 0.31, dužina 0.44. (Slika 13.)


Slika 13.

Sc....

Očuvana dva slova ne dopuštaju da nagađamo išta osnovanoga. U Bosni i Hercegovini moglo se dosada samo u jednom jeditom slučaju dokazati (ispor. str. 239. primj. 1.), da bi se lav stavljao kao akroterijon na sarkofage, dok je ovdje eto toliko puta već prikazan, dijelom kao samostalan nadgrobni pastavak a dijelom na nadgrobnim relijefima(Ispor. prijegled u "Wissenschaftl. Mittheil." IV., str. 278., 290.).
◊239 … ◊240
Slijedeće Ba[u?...] može označivati drugo ime očevo od onoga, koji je tu pokopan, a može da označuje i ime onoga, koji mu je podigao nadgrobnik. Epihorička imena nalaze se i inače na ovijem sarkofagima, isp. sliku 9. Ta nam imena svjedoče, da su domaći, urođenički žitelji stanovali i po većim mjestima.

15. Odlomak sa uzdužne strane jednog poklopca (kapka) od sarkofaga; između dva uokvirena ureza kolut. Po okrajcima nema zupčića. Visina mu je 0.195, širina 0.175, dužina 0.21. (Slika 15.)


Slika 15.

16. Odlomak sa stražnje strane poklopca od dječijeg sarkofaga; strana od zabata uglađena; no uzdužnoj strani uriješen zupcima i kolutom. Na akroterijonu paralelne brazde. Visina mu je 0.185, širina 0.44, dužina 0.36. (Slika 16.)


Slika 16.

U zaokvirenom zabatu poprsje jednog mladića (?), licem prema nama obrnutim i tek ovlaš nagoviještenim gibovima od odjeće; na lijevo od poprsja jedna ružlca (kao u slici 13.) Na okomitom krovu leži lav kao akroterijon sa strane. Donjom ivicom žlijeb i unutrašnjost izdubljena kao i kod ostalih poklopaca. Visina mu je 0.395, širina 0.45, dužina 0.43. Sad je u zemaljskom muzeju. (Slika 14. a)

Prvi ostatak od slova nije dovoljno razgovjetan, pa ipak mi se čini da je isključeno drugo gentilno ime (recimo Ulpio) do Julio. U filio bilo je drugo I previđeno. Na kraju vidi se jedva hasta slova A.

I]ulio Teutmeitis fil[i]o Pla[tori?.... ◊241

17. Odlomak od ćoška jednog poklopca; naokolo jako izodbijan; po uzdužnoj strani zupci, više njih polumjesec i zaparana kružnica sa nastavcima po strani. Na akroterijonu paralelne brazde kao u slici 16. Visina mu je 0.12, širina 0.27, dužina 0.26. (Slika 17.)


Slika 17.

18. Poprečna strana od poklopca jednog dječijeg sarkofaga. Strana od zabata naprosto uokvirena sa izgrebanim, hrapavim poljem. Na ćoškastom akroteriju odsjek od kugle. Visina pri akroteriju 0.20, širina 0.50, dužina 0.82. (Slika 18.)


Slika 18.

19. Poprečna strana od poklopca jednog dječijeg sarkofaga bez ikakvog ukrasa. Кamen što je upotrebljen, bio je oštećen još kad izrađivan, te je za to lijevi akroterijon u obliku kugle postavljen više nazad. Visina mu je 0.25, širina 0.46, dužina 0.36.

20. Odlomak od ćoška jednog poklopca od sarkofaga; strana od zabata odbijena; uzdužna strana bez ukrasa. Visina mu je 0.20, širina 0.33, dužina 0.62.

Ovome redu sarkofaga neka slijede i oba niže opisana odlomka radi ornamentacije, koja se na njima ponavlja.

21. Dva odlomka, koji pristaju jedan uz drugi, sa gornjega dijela jednog kamenog bloka od pješčanika. Visina 0.46, širina 0.50, debljina 0.61. U pročelju tri polovna stupa sa glavicama, koje su jako svedene sa strane. Udubljena površina između tih stupova◊242 uriješena je uokvirenim uklesanim paralelogramima, koji su jednaki onim "urezima", što smo ih viđali na uzdužnoj strani nekojih gore prikazanih sarkofaga. U cjelini izgledaju kao dvokrilna vrata, koja su ukrašena umetnutim duguljastim pločama. Isti je motiv nagoviješten i na ravninama sa strane. Začelje je uglađeno. Na gornjoj površini ima udubina, plitko usječena samo za 0.03; širina je udubini 0.30, a dužina 0.40; rupe (Dübelloch) nema. Okrajci okolo udubine široki su pak 0.10. Svi gornji bridnjaci su zaobljeni. (Slika 19.)


Slika 19.

22. Odlomak od sličnog spomenika, unaokolo izodbijan. Visina 0.37, širina 0.19, debljina 0.53. (Slika 20.)◊243


Slika 20.

Na što su služila ova dva spomenika nije mi nikako jasno. Da li su stojali u bližoj kakvoj bilo svezi jedan s drugim, ili je možda svaki za se služio u neku svrhu, pravo ne bih umio reći. Meni nije poznat takve ruke podstavak niti žrtvenik.

Ostatke sredovjekovne kapele, što je postojala na Кarauli, čine do sad samo ova dva fragmenta:

23. Jako oštećen odlomak romanske Acanthus-glavice sa kovrčicama (volute); ozdo ima čepnicu, rupicu, kojom se može nasaditi na stup, da čvršće stoji; materijal fragmentu pješčanik. Visina 0.21, širina 0.17, debljina 0.10. (Slika 21.)


Slika 21.

24. Odlomak od stupa, koji se ozgo i ozdo sužuje; na četiri mjesta isprutan naokolo usporednim brazdama; površine ozdo i ozgo uglađene. Visina 0.47, promjer 0.14. - Materijal fragmentu pješčanik. (Slika 22.)


Slika 22.

Sarajevo, početkom godine 1897.

К. Pač.