Alfons Pavich. Prinosi povjesti Poljica. GZM. Sv. 3. 1903. Str. 406-482.
◊405
Piše Alfons Pavich pl. Pfauenthal, c. kr. podpredsjednik namjestništva u m., Zadar. (Svršetak.)
Sinovcich Giorgio (Sinovčić Juraj) 1626.-1628., ugarski plemić, slijedi mu po "Bullettinu" Sudgich Paolo.
Franceschi, "Dalmazia", 1845.. br. 12., str. 94., br. 22., str. 173. - "Bullettino", na ozn. mj. str. 38. - Erber, na ozn. mj. str. 19.
Sinovčić je bio čovjek, koji je sve svoje suvremenike, koliko tjelesnom toliko i duševnom snagom daleko natkriljivao, - jedan od onih ljudi, čija se imena besmrtno u hramu slave ovjekovječuju. Sinovčić je bio odvažan, visokog i jakog stasa, pa je u svim prigodama, gdje je tjelesne snage trebalo, sve ostale nadjačavao. U općenju bio je uglagjen i vješt govornik, čovjek velikoga uma i odličnih vojničkih vrlina; - radi svih tih svojstava bio je i kod turskih vojskovogja vele štovan i ljubljen.
Sinovčić bio je prvi veliki knez, koji je svoj izbor podložio sultanovoj potvrdi{1 Franceschi, "Dalmazia", 1846., br. 22., str. 173.}.
Uslijed svojih osobitih vrlina bijaše Sinovčić sa osobitom poveljom velikog gospodara, pisanom od ruke Cazastiera Zulfikara Efiendi, velikog kancelara Divana, sa familijom podignut na stepen vojvode, oprošten svake daće, da može nositi odijelo zeleno i crveno, pasati sablju od srebra ili zlata i jašiti plemićkog konja po cijelom turskom carstvu; a to bijaše u ono doba izvanredna povlastica za kršćana u Turskoj{2 "Bullettino", na ozn. mj. str. 38. - Erber, na ozn. mj. str. 19.}.
Sudgich Paolo (Sudgić Paval) 1628.-1632., ugarski plemić, slijedi mu po "Bullettinu" Juraj Pavich.
Franceschi, "Dalmazia", god. 1846., br. 22., str. 173. - "Bullettino", na ozn. mj. str. 38. - Erber, na ozn. mj. str. 19.
Sudgić Paval bio je odvažnog, čvrstog značaja, koji je duhove iz duboke ogorčenosti podigao. On je bio onaj čovjek, koji je započeo pripreme, da se strese turski jaram; prerana smrt njegova pomela ga je u izvršenju ove njegove namisli{3 Franceschi, "Dalmazia", 1846., br. 22., str. 173.}.◊406
Slijede na hrvatski jezik prevedeno dvije turske isprave iz ovoga vremena:
Tugra sultan Murad Hana IV., sina sultan Ahmed Hana I.
Ti plemeniti vezire i preuzvišeni mušire, ti redatelju svijeta, ti, koji upravljaš javnim poslovima prosvijetljenim umom, koji rješavaš ljudske potrebe i zamršaje svojom pravednošću, nepromašivom pameću, ti utemeljitelju zgrade sreće i obilja, učvrstitelju temelja blagostanja i veličine, ti, koji si svakovrsnim darovima obasut od Svevišnjeg Boga, Moj vezire Bajram pašo, koji upravljaš Kliškim sandžakom (Bog ti trajnom učinio veličinu); - i ti uzoru kadija i sudaca, izvoru kreposti i riječi, Naš gospodine kadijo u Klisu, - neka vam je poznato, čim stigne carski previšnji znak. Seljani Poljica, koja su u spomenutom okružju, došli su i predali molbu te navode, da su s dosadanjim upraviteljem Mehmed kjatibom zadovoljni i zahvalni bili, on je pače i podanike iz Nice (?), koji su bili pobjegli, opet na njihova mjesta natrag povratio i smjestio, te ovi bivši u zadovoljstvu i miru, odregjeni su im kao upravitelji, da ih susprežu Klisa, Lončarice i mjestnih tvrgja, neki ljudi od strane bosanskog tefterdara Osmana (trajna mu budi veličina).
Njihovi zabiti (upravitelji) zakvačiv ih napadaju ih i zlostavljaju proti šerijatu, kanunu i proti od starine postojećemu, što bi moglo uroditi rasulom pripadnika Nice, te izrazivši, da im se na ovaj način uvećava ogorčenost, prose moju previšnju zapovjed, u pogledu predusretanja svim prestupcima protiv šerijata, kanuna i protiv od starine opstojećega običaja.
Ja zapovijedam, da zapriječiš i ukineš te zlostave, ako bivaju, te nalažem, da čim ovi stignu s uzvišenom odlukom, pravedno izvidiš i ispitaš. U istinu ako budu bunjeni i uznemirivani od strane svojih zabita protiv šerijata, kanuna i od starine postojećega običaja, ne dozvoljava se, te zapriječi da se u buduće ne nanosi nepravda spomenutoj raji od njihovih zabita protiv rečenim zakonima.
Dakle da se nikomu protiv šerijata i kanuna i protiv od davnina usvojenih običaja ne postupa. One pako, koji neposluhnu, te bude nužno prijaviti, opiši i dostavi, da ne bi uslijedile ponovne tužbe. Ovako znaj i osloni se na uzvišeni znak.
Pisano početkom mjeseca rebiul-evela 1040. godine (početkom oktobra 1630.).
(Mjesto, gdje je dato, nečitljivo.)
Povod je pisanju ovo:
Grgo, sin Tadijin, iz sela Satine (Setine, Sitna), općina Poljica, koja spada u carsko područje, prisustvovao je ustašama i ukrao jedno tukli (šilježe) i sa društvom pojeo. Zato sud povede istragu u državi, te uze odštetu, koja pripada državi, uslijed čega bi ova namira napisana i u ruke mu data, da se ne bi ponovno uznemirivao. To bi napisano u mjesecu ševalu godine 1048. (1630.).
Potpis i muhur:
Milost božija, Nuh, sin Jusufov.
Juraj Pavich (Giorgio-Zorzi-Pavich-Pavić), plemić ugarski 1632.-1655.
Pavichiaje kollino velliko,
Toh nemoxe zanekati nikko,
Jer porrodih mnoghe vitezove
U Pogliczih velike knezove,
Koji turkom puno dodiasce
I gniove glave odsiczasce.
Vellikoga ratta od Candije
Bihu onni silne Mejdancije;
Jedan bisce Pavichiu Jurisca
Silni junak kanilo Smiglianichiu,
Pod Klissom je glave odsiczao,
Kadnogaje Foscul uzzimao{1 Opsada kliške tvrgjave trajala je od 16. do 31. marta 1648.};
Drughi biscce Pavich Dom Nikola,
Silnih junak zmija krilatiza,
Desset turrak pogubio bisce,
Kad pod Graczem Turzi izghibosce{2 27. marta god. 1649. Klaić, na ozn. mj. str. 142.};
Trechi bisce soko Tiza siva
Mjelovanga poznavaše xiva,
Po imenu Pavichiu Dom Jure,
Velikoga ratta od Morije{3 Rat morejski, koji se zove takogjer rat svetog saveza, trajao je od godino 1684. do 1699. i svrši ugovorom karlovačkog mira dne 26. januara 1699.}
Strascan Pusckar dom Jure bihasce,
Ter u Kamisc žarnom udarrasce,
I pogubih trideset Turaka,
Bisce dika Poglicki Junaka{4 "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" po fra Andrii Cacichiu (Kačiću) u Mleczi na 1759., str. 277.}.
Izvješća Lunarda Foscola, općeg proveditora Dalmacije. Arhiv Frari Venezia. Prov. Generale in Dalmazia Sr. Lunardo Foscolo Senato III Secreta. 250/1647, 386/1648. - U spisima namjestništvenog arkiva 24. septembra 1651. i 13. oktobra 1651. - ◊407 "Historia della Guerra di Dalmazia tra Veneziani e Turchi" dei Dottor Francesco Difnico dall’ anno 1645 sino alia pace di Candia 1669 e separazione delli confini nel 1671 dedicata all' Illust. sign. Battista Nani. - Postoji samo u rukopisu; pisac ima prepis rukopisa od gospodina savjetnika prizivnog suda Alačečevića. Rukopis je objelodanjen u časopisu "La Domenica Zaratina", god. 1889., br. 4., 5., 7., 8., 9., 11., 14., 15., 17. do uklj. 51., god. 1890., br. 1,-3. O Klisu br. 9.-12., 14., 15., 17., 19. do uklj. 22., 24., 25., 28., 30., 40.-45., 48. do uklj. 51., god. 1891. br. 1., 2., 4., 5., 6., 7., 9., 10., 13., 15., 17., 19. do 21., 35. do uklj. 44. - "Historia dell' ultima guerra tra Veneziani e Turchi" di Girolamo Brusoni dall' anno 1644 fino al 1671. Venezia 1673, Libro settimo str. 163. - "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" po fra Cacichiu (Kačiću) u Mleczi na 1759. - "Documenti storici sull'Istria e la Dalmazia" da V. Solitro Vol. 1 Venezia 1844. Relazione della presa di Clissa. Scritta dal dottore Gio: Andrea Tommaseo, str. 469. Franceschi, "Dalmazia", na ozn. mj. str. 38. - Pavlinović, na ozn. mj. str. 74. i 76. - Klaić, na ozn. mj. str. 141., 142. i 143. - Erber, na ozn. mj. str. 25., 26. i 27. - "La contea della Poljica". Studio del Dr. Giacomo Chiudina Cap. III. - "Narodni Koledar Matice Dalmatinske", na ozn. mj. str. 128. i 129.
Ovdje slijedi prevod fermana sultana Ibrahima, sina sultana Ahmed Hana, izdan koncem augusta 1640. o pojedinim tužbama poljičkim onog vremena{1 Isprava, primljena na ogled od Monsignora Bulića, ravnatelja muzeja u Spljetu.}.
Tugra sultana Ibrahim Hana, sina sultana Ahmet Hana.
Uzoru kadija i sudaca, izvoru kreposti i riječi, našemu gospodinu kadiji za Klis - čast mu se veličala - neka je, čim mu stigne Previšnji carski znak, poznato: da su skupno svi stanovnici ispostave Poljica, što leži u gore pomenutom kotaru moje države, koji posjeduju moj carski ferman, jednoga čovjeka k meni poslali sa pismenim podneskom, u kojem se žale:
1. da suvremeni povjerenici za rečenu nahiju (ispostavu) naprotiv postojećoj Previšnjoj zapovijedi i naprotiv zakona, realitete (zgrade i nasade) i ostavštinu onakovih stanovnika rečene nahije, koji umru bez muškog djeteta, ne uručuju onomu izmegju stanovnika rečene općine, koji to zatraži, kao što se čini sa zemljištima vrsti mirije{2 Mirije = carsko zemljište, gdje posjednik samo pravo upotrebljivanja uživa, i koje pod nekim uvjetima opet carstvu natrag pripasti može.}, nego je uručuju strancima, koji to uz veću cijenu zaištu, premda je još prije u ruke stanovnika rečene ispostave istavljena Previšnja zapovijest, da se realiteti i ostavštine onakovih stanovnika rečene nahije, koji umru bez sina, ne uručuju strancima, koji bi to tražili uz veću cijenu, nego da se uručuju stanovnicima rečene nahije uz cijenu, koju odmjere nepristrani ljudi;
2. da, akoprem su rečeni stanovnici Previšnjom zapovijedi opredijeljeni na posluživanje tvornice soli, njih protiv previšnje zapovijedi tjeraju na rad oko popravka tvrgjava, te kad k njima kao ophodnja (patrula) dolaze, dogju im sa povećim brojem konjanika i pješaka, te besplatno oduzimaju hranu i krmu, a osim toga od njih utjeruju velike novce pod izlikom globe, a da nije utvrgjeno i dokazano, da su rečeni stanovnici po pravosudnim propisima i državnim zakonima kakovu krivicu počinili:
3. da, pošto su dvojica trojica sudionici povjereničkog zvanja, oni jedan za drugim sa svojim pristašama dolaze, te čine raznovrsna nasilja i pretjeranosti, a osim toga, kada oni pokušaju zakonitim putem doskočiti onomu, koji je megju njima za uhodu postavljen, onda im se uzimlje novčana gloha i nebudući koja stvar po šerijatu{3 Šerijat = islamski duhovni zakon.} (pravnoj nauci) dokazana, otpušćaju se pod uvjetom, da što više novaca donesu; i zameću parnice protiv šerijata i bespravnog protivnika, pa im se tako više puta oduzimlje novac;
4. da im se zemljišta, koja su oni po dvadeset trideset godina uživali, oduzimlju, te za jedno pseto protivno uzvišenom šerijatu, drugima predaju;◊408
5. da se, Previšnjom zapovijedi knezovima nahije (ispostave ili općine) za njihova službovanja opredijeljene nagrade i pristojbe oduzimlju, i tomu slično čine mnoga tiranstva, nepravde i pretjeranosti, koje da oni nikako dalje podnositi ne mogu, te da su svi zaključili, ako se to ne zabrani i ne zapriječi, bježati i napustiti svoju postojbinu.
Još su nadodali, da su prije svoje poteškoće prikazivali, te da je godine 1040. početkom mjeseca Rebiulahira{1 Rebiulahir = ime mjeseca po arapskom koledaru.} iz kabinetske pisarne i ministarstva financija Previšnja zapovijed izdata, da se gore opisane nepravde zabrane i zapriječe, te da se ne dopusti tiranstvo, nasilja i pretjeranosti, koje su posve protivne šerijatu, zakonu i uobičajenim pravima; napokon su zamolili, da se gornja odredba obnovi, uslijed čega ja sve gore istaknuto ponavljam i odregjujem, da se po rečenoj Previšnjoj zapovijedi postupa.
Dalje zapovijedam, kada moja Previšnja odluka tamo prispije, da postupaš po mojoj zapovijedi, koja je u nazočnoj stvari uslijedila, te ako su se od strane povjerenika rečene nahije nad stanovnicima iste, gore opisana nasilja i tiranstva zbivala - da to zabraniš i zapriječiš, i ne dopustiš, da bi od danas u buduće stanovnicima spomenute nahije ikoji od povjerenika protiv šerijatu i zakonu, i proti uobičajenome pravu i mojoj carskoj zapovijedi, gore opisanim načinom kakovo tiranstvo ili nasilje počinio, i pošto moja carska volja ne trpi, da se ikojem od svih stanovnika rečene nahije proti šerijatu i zakonu čine nasilja, imaš prema tome strogo bditi i nedopustiti, da se ikomu od siromašne raje (podajnika) tiranstvo i nasilje učini.
Još su se žalili, da kad oni svako godine svojim svećenicima odlaze, te im bir davaju, njima povjerenici smetaju, - pa ne smiješ dopustiti, da povjerenici njima usprkos uzvišene fetve{2 Fetva = pravilo na osnovu duhovnog islamskog zakona.} (šerijatska ustanova), koju oni u rukama imadu, zabranjuju odilaziti po starodrevnom običaju svake godine njihovim svećenicima, te im bir davati.
Žalili su se i na to, da im povjerenici, naprotiv uzvišenog šerijata. mnoge novce uzimlju i onda, kada nema nikakovoga tužitelja, za to, što se marva kojeg od njih izmakne, te u koju njivu unigje, - pa ne smiješ više dopustiti, da oni, koji čast povjerenika obnašaju, na taj način pod imenom globe i samo jednu paricu ili jedno zrnce od naroda uzimaju - naprotiv uzvišene fetve (šerijatsko pravilo ili ustanova islamskog prava), koju oni u rukama imadu - niti onda, kada marva na gore opisani način u njive zalazi, doklegod ne bude tužitelja i protustranke.
Nedopušćaj nikomu učiniti ništa, što je šerijatu (islamskomu pravu), zakonu i mojoj Previšnjoj zapovijedi protivno, i ne daj povoda za ponovnu tužbu radi gore istaknutih činjenica, koje su posve prikorne.
Tako znaj i Previšnji znak uvažavaj!
Pisano sredinom Džemazi ul evvela{3 Džemazi ul evvel = ime mjeseca po arapskom koledaru.} 1050.
Dodaje se još prijevod jedne turske izjave privatno-pravne naravi od godine 1636.{4 Isprava, primljena na ogled od Monsignora Bulića, ravnatelja muzeja u Spljetu.}.
Elena kći Jakova, nastanjena u selu Cetini, nahija (kotar) Poljica, kuća Klis, došla je preporukom emina (činovnika u ono doba) pred šerijat i izjavila, da je njoj njen bliži rogjak Pavligher, sin Petra, zdrav tijelom i duhom poklonio sve svoje nekretnine, koje je imao u selu Gati. - Elena izjavljuje u prisustvu svjedoka, koje je ona dovela, da je ona jedina posjednica, i da njena sestra Peskora - koje je muž Tohio u namjeri, da parnicu vodi, tvrdio, da ima prava na tu nekretninu, - nema nikakva prava.
Šerijat, našavši izjavu Elene pravilnom, smatra nju kao zakonitu posjednicu, te presugjuje u isto doba, da je molba Peskore neosnovana, i da je ovo na Elenu upravljeno.
Dato godine 1046.
Slijede potpisi svjedoka i šerijata.
Kako bi stavljen na čelo vlade Juraj Pavić, ne pusti ovaj, da idu stvari po sreći, nego uvigjajući u radinosti, u obrtu, u odvažnosti ljudi svaki napredak, posveti sav svoj um i svoje snage tomu, da povrati domovini bolja vremena. - S toga zamoli potajno od republike mletačke primjerenu obranbenu silu, da spasi u bjesnilu boja, što bi im bio nesumnjivo nanio bijes turski; savjetova s toga, da se ponajprije ima tvrgjava Klis, vrata i bedem Poljica, u rukama◊409 Mlečića utvrditi, obećavši, da će staviti na kocku i dobra i svoje ljude, samo da sretno postigne svoj cilj. - Ovi, svom opreznošću vogjeni pregovori, dovedoše do ugovora, koji bje sklopljen od velikog kneza Jurja Pavića sa općim provediturom i vojskovogjom Leonardom Foscolom (slika 18.) u Omišu:
Slika 18. Leonardo Foscolo. Opći proveditur Dalmacije od decembra 1645. do februara 1651.
"Mi knez, prokuratur, vojvoda i vikarij od Poljica. U ime Isukrsta slavodobitnika od njegova porogjenja 1647. na 28. maja u ponedjeljak. Budući prišao ovde u Omiš prisvitli i preuzvišeni gospodin Leonardo Foscolo s oružjem slavodobitnim privedre republike mletačke; budući providur gjeneral od Dalmacije i Arbanije, a posli nego isti gjeneral osvoji sada grad Solin i forticu od Kamena. Mi knez, prokuraturi i vojvoda, kančelir i vikari od provincije poljičke, s oblašću i na ime svih ostalih od velika do maloga, pridasmo se pod krilo privedroga principa, pod posluh i naredbom od istoga gjenerala želeći njegovu čestitost to veću, ne samo obećajemo posluh i obećajemo i zaklinjemo se, da ne će nikor niti od nas manji izmegju nas ustati na pomoć neprijateljima Turcima i nijednu od najmanjih zgoda, aliti ponutkovanja turskoga, nego da ćemo se združiti svi pod barjak istoga gospodina gjenerala, ali ostalih prisvitlih i preuzvišenih zapovjednikov odregjeni vojevati, navlastito za uzeće Kliško od svih nas mnogo žugjeno i uzdisano, koje ufamo u milosrgje gospodina Boga i u junačku desnicu našega gjenerala, da će se izvršiti. Ostajući mi na posidovanje naše rodne provincije, imat ćemo biti potvrgjeni i uzdržani sa svim našim privilegjami, koja dosad uživasmo od principova od previsokoga blagodarstva, po načinu kako smo se pogodili istim gospodinom gjeneralom. Da li budući vazda sumljive zgode od rata, ne da to Bog, da uzeće Kliško ne bi se zgodilo, bit će nam bez ikakve plaće provideni brodi od principa, koji će nas primetnut ali u Istriju ali u otok Velje sa svom robom i živinom i obiteljima i◊410 onde ćemo biti provigjeni zemljami i paškulom, da možemo živiti i pribivat; a buduć da sad uživamo od Turčina fajdu zdol imenovana, bit će nam tnkogjer od principa podijeljeno, t. j. knezu velikomu dukat 12 na misec, vojvodi dukata 6, kančeliru toliko, a dvanaest knezovom šest dukata na svakoga, a četirima prokuraturima dukata šest na glavu na misec; po isti način imadući biti uzdržan jošćer i vikarij od provincije kako redovnik naš, koji se uložio u ovi posao, kako je bilo ugovoreno s gospodinom gjeneralom, od kojega megjuto u kripost njegovih naredba bit ćemo uzdržani slobodni i čašćeni, kakono pridobrostivi podložnici{1 Klaić, na ozn. mj. str. 141. i 142.}."
"A upravljene kojih stvari prid noge poklonitog gosp. gjenerala Foškula, bila je podpisana ova pogodba od našega kančelira od obćine, odabran od naše provincije, imenovan Andrija Ivanišević, i pečatjena s našim pečatom. U dukalam principovim 14. juna 1647. pisanim priuzvišenomu gosp. gjeneralu Foškolu uzdrži se kako slidi pisano:
"Što se pridadoše to je od nas pohvaljeno i vi ćete jih nagovarati da se imadu uzdržati u dobroj viri prema nami, poradi sgoda koje bi se mogle sgoditi, imadući opazu, ako bi uzmožno bilo primiti jošter koje povirovanje jačje, u čemu ćete se upravljat na sgode, kako vam bude iskazivat i učit vaša mudrost, potvrgjujnći mi megjuto pismo od ugovora, kojega primiše isti l’oljičani i koje se uzdrži u načinu podobnomu{2 Izvješća L. Foscola, Arhiv Frari, Venezia ad 250/1647. Pavlinović, na ozn. mj. str. 74. i 75.}."
Ovome je ugovoru priložio Foscolo ovaj odgovor od Sandžaka Kliskog, Tefterdara{3 Tefterdar je državni fiškal, koji je upravljao državnim blagom i državnim dobrima.} Bosne, upravljen na velikog kneza Jurja Pavića i ostale knezove Poljičke, a od ovih Foscolu 27. maja 1647. podnesen, koji glasi:
"Od nas Tefterdar paše i gospodina srećnog Cara, pozdrav knezu Jurju Paviću, velikom knezu Poljice, i svima ostalim knezovima.
Mi primismo Vaše pismo, u kojemu pišete, da sumnjate o jednom nasrtaju Latina u Vašu krajinu. Imajte pravedno srce, te nemojte podupirati Vi sami taj nasrtaj niti učiniti kakvu glupost. Ta se je krajina već od onog vremena, kada je barun Kružić u Klisu bio, srećnome Sultanu pokorila, a Vi ste se hranili kruhom Sultanovim. Svjetujte mladež.
Vojska iz pograničnih zemalja je prispjela, a ostatak se primiče. Dobili smo vijest, da i Mustafa aga Baraković sa svojom vojskom po moru dolazi. Skoro ćete imati prilike dobrih stvari da vidite. Zadržite to u pameti. Tebi, kneže, govorio sam u usta. Kapetan od Drina prispio je sa svojim graničarima. Od danas na sutra biće i ostatak vojske ovdje. Ova je nekoliko kaštela osvojila i popalila. Ali skoro će ti valovi biti ovdje. - U zdravlje Sultanovo to ne znači ništa; ostajte uvijek zdravi"{4 Izvješća Lunarda Foscola, Arhiv Frari, na ozn. mj. br. 240. i ad 250/1647.}.
Kao što se vidi iz uvoda gore spomenutog ugovora, imao je Foscolo na početku godine 1647. u svojim rukama turske tvrgjave Solin i Kamen, - koja je zadnja ležala blizu Poljičke zapadne megje kod rječice Žrnovnice - ove dvije vrlo važne predstraže za tvrgjavu Klis. Već prije, i to baš na 24. augusta 1646. osvojio je Foscolo jurišem od Turaka jedno jako branište, tvrgjavu Zadvarje{5 Turci započeše - kao što je prije spomenuto - gradnju tvrgjave Zadvarja 20. juna 1543. - Lago, "Memorie sulla Dalmazia", Mleci 1869.}, koja je ležala blizu istočne Poljičke megje nedaleko od Cetinskog slapa "Velika Gubavica", zarobio je od posade 8 momaka, a ostatak isjekao; ali su i Mlečani već susljedne godine, i to baš na četvrtak 11. novembra 1647. tu tvrgjavu opet izgubili, te tako ostade ona sve do godine 1652. u turskom posjedu{6 Maschek, "Manuale", god. 1874., str. 116.}.
Megjutim je Foscolo najvećom opreznošću sve one mjere poprimio, koje su mogle zajamčiti uspjeh napadaja na jaku tvrgjavu Klis, te tako preduzme u proljeće godine 1648. izvršenje ove svoje namjere.
Slika 19. Cetinski slap "Velika gubavica" kod Zadvarja{1 Sa lijeve strane slapa obala Poljička, a s desne strane Zadvarje.}.
Na 12. marta 1648. prispije Foscolo sa 7 galija, 50 mletačkih brodica, sa 2 ratna i sa drugim brodovima punih vojske iz Šibenika kod rta sv. Srgja blizu◊411 Spljeta, da vojsku, ako vjetar popusti, iskrca u Solinu - koje je mjesto kao oružište služilo; - ali radi nepogodnog vremena moglo se je iskrcanje obaviti tek na večer 14. marta kod Solina. - 800 konjanika pod zapovjedništvom generalnog proveditura Zorzi, koji su preko Kaštela iz Šibenika prispjeli, zatim pješadija, što se u pokrajini sakupila, a u Spljetu prenoćila i u Solin pridošla, zaštićivahu iskrcavanje te vojske. - Veliko odjeljenje od 1200 Poljičana stavilo se već na večer 14. marta kod Solina Foscolu na raspolaganje. - Ostatak pod vodstvom guvernatura Jakova i Simuna braće Marianovića{2 Jakov Marianović bio je kapetan satnije od 100 Poljičana u Spljetu; osnovanje iste bijaše dozvoljeno dukalama 30. maja 1592. i 17. juna 1595.; dužnost te satnije bila je, da čuva lazaret i da prati karavane. Erber, na ozn. mj. str. 23. i 24. - Šimun Marianović obnašao je čast kapetana Poljićke satnije u Omišu. - Izvješća Lunarda Foscola, Arhiv Frari, br. 128. i 129., god. 1646} dogje drugog dana, da odmah stupi u akciju.
Na 16. marta krene vojska, oko 7000 ljudi{3 Erber, na ozn. mj. str. 25.}, na visine Grebena kod Klisa. Nakon kratkog boja bez gubitka ijednog vojnika bijahu Turci, po prilici 400, koji su ovdje u dobroj poziciji u opkopima stajali, poglavito uslijed napadaja pukovnika Sorgo s legja, iz njihovog položaja potisnuti, te se povukoše u tvrgjavu.◊ 412
Tvrgjava se uzdiže na jednoj strmenitoj hridini a podijeljena je bila u tri dijela{1 Vidi sliku Klisa kod "knez Pavao Pavić", 1596.}.
Prvi, zapadni dio, bio je najniži, te ga nadvisivahu ostale utvrde i brdo Greben; kapija tvrgjave bila je sa zapadne strane; pred kapijom bili su turski grobovi. Do kapije se dolazilo pored jednog hana, koji bijaše prizidan na istočnoj strani na zidinama tvrgjave, i ležaše poviše ravnice "Megdan".
U drugom bedemu dizala se kula Oprah sa nekoliko manjih kula i malo kuća; i taj je dio još nadvisivalo brdo Greben.
U trećem bedemu bila su obitališta zapovjednika, a nekada knezova, i dvije čatrnje. Ovaj kao najviši dio tvrgjave nije ni s koje strane bio nadvisivan.
Izvan ovih obzida pružalo se s južne strane jedno predgragje sa više od 200 kuća; ovo predgragje bilo je okruženo jednostavnim zidinama. - Druga kućišta ležahu sa zapadne strane prama Grebenu na podnožju hridine, na kojoj je stajala tvrgjava.
Blizu tvrgjave bijaše nekoliko izvora, a najbliži je bio tako zvani "izvor svetih triju kralja", gdje je nekada stajao franjevački samostan sa crkvom, posvećenom trima svetim kraljima. Još se jedan izvor nalazio u Banji Dolcu.
Kad se raznio glas o predstojećoj opsadi Klisa, povukoše se u tvrgjavu Sandžak Kliški Mehmed Mustajbegović, sin Mustaj bega, ovaj potonji opet sin sestre sultana Selima II. - Sandžak je bio unuk paše Mustajbegovića, koji je prije 52 godine oduzeo Klis (1596.) carskoj vojsci. S njime je u tvrgjavi bio i njegov brat po mlijeku Mustaj beg Nurulahović. Osim njih bili su u tvrgjavi Ahmet aga Baraković, čovjek velikog ugleda, - Ahmet Spahi Omerbašić iz Solina, zapovjednik Kamena, koji bijaše mudar Turčin, Mustaj beg, Jusuf beg Filipović iz Glamoča, Isaj beg Atlagić iz Livna, Mehmed Čorbašić iz Sarajeva, harambaša Mehmed Žigaričić i drugi vigjeniji Turci, koji su se sa svojim dobrom i imetkom i njihovim obiteljima u sigurnu tvrgjavu zatvorili{2 "Historia della Guerra di Dalmazia tra Veneziani e Turchi" del Dottor Francesco Difnico dall' unno 1645 sino alla pace di Candia 1669 o separazione delli confini nel 1671 dedicata all' Illust. signor Battista Nani. - Časopis "La Domenica Zaratina", br. 9., god. 1890.}.
U tvrgjavi bilo je od prilike 400 spahija i 200 janičara. Čete Foscolove opkoliše odmah tvrgjavu i odbiše još istog dana dva nasrtaja.
Nakon zapreme Grebena bijahu topovi iskrcani i teškom mukom blizu Klisa postavljeni; a 17. marta već stupi jedna baterija od tri topa pedeset-funtaša i jednog dvadesetfuntaša u djelatnost; ovaj se zadnji žalibože već nakon malo metaka rasprsnu, te bude zamijenjen sa jednom dvadesetfuntaškom kolobrinom.
Nabrzo provale ovi topovi prvi obzid, a na 19. marta, na dan sv. Josipa, bude prvi bedem pod vodstvom sergente maggiore Sabbini, sergente maggiore Conte Begna i guvernatura Crutti, junačkim jurišem zauzet.
Turci nastaviše hrabro i odvažno obranu tvrgjave, a poticahu ih vogja kliški Baraković, Alaj beg Filipović, Alimet Spahi Solinski i dvije age janičarske, te druge vigjenije vogje i Sandžak Mehmed Mustajbegovića.
Kod najopasnije tačke, kod Ozrine, podigoše se prikopi, da se zaustavi turska vojska, koja se je za oslobogjenje tvrgjave primicala. - Ovdje stajaše, uz ostale, i glavna vojska Poljičana pod zapovjedništvom Jakova Marianovića, kapetana poljičke satnije u Spljetu, Spljećani pod zapovjedništvom Čipči-a i 200 Morlaka.◊413
Pošto je Ozrina na taj način osigurana bila, a uslijed neprekidnog pucanja iz topova i u drugom bedemu provala učinjena, bi na podne 21. marta uzalud pokušano, da se provale jurišem uzmu. - I 22. marta u rano jutro poduzeti juriš ostade sa gubitkom od 7 mrtvih i 23 ranjenika bez uspjeha.
Nakon ponovnog pucanja iz topova, pokuša pukovnik Sorgo na 22. marta u 12 sati, da jurišem u drugi bedem prodre; ali juriš bude opet odbijen, i Sorgo puščanim zrnom u lice teško ranjen, a 34 vojnika ubijena.
Sorgov brat povede opet četu na juriš; i on bude puščanim zrnom u lice i kamenjem ranjen, ali ovoj četi ipak pogje barem za rukom, da se u provali drugog bedema ugnijezdi, da se tu održi i zahvati nešto zemljišta.
Pošto se dalje napredovanje suviše teško činilo, namjesti Foscolo sa velikim poteškoćama, s boka tvrgjave drugu bateriju.
Strašna bura 23. i 24. marta onemogući svako ozbiljno preduzeće, te se opsjedači ograničiše tek na ispaljivanje pojedinih metaka iz topova.
Na 24. marta uhvatiše kod Ozrine jednog Turčina s listovima, koji je imao obavijestiti opsjednute u Klisu, da se približuje turska vojska za oslobogjenje tvrgjave. - Već na 25. marta prispije ta, 4000 konjanika jaka vojska pod zapovjedništvom Tekeli-paše i navali odmah odvažno na prikope kod Ozrine; al turske čete budu od Poljičana, Primorana i Morlaka hrabro suzbijene i progonjene. Na bojištu ostade 9 mrtvih i mnogo ranjenih Turaka. Od kršćanskih boraca ne pogibe ni jedan.
Foscolo, u svojoj odluci od povjerenika Foscarini-a podražavan, držaše shodnim da neprijatelja, koji se je povukao u Dugopolje, prije nego mu pomoć stigne, odmah narednog dana napadne sa konjaništvom i redovnom pješadijom.
U rano jutro 26. marta započne se napredovanjem; Turci su imali samo još toliko vremena, da se stave u bojni red; ali još prije, nego što započe pravi napadaj, povukoše se Turci natrag i ostaviše svoje čadore i prtljagu. Nego kad vidješe, da im Morlaci počeše pljačkati tabor, okrenuše se ponovo, te opet pregjoše u odvažan napadaj. U tom času stavi im se pukovnik Longavallo sa Oltramontanima i talijanskim oklopnicima, a pukovnik Destone sa redovnom pješadijom, s kojom se i Poljičani borahu, te kapetan Begna sa morlačkim odjelom nasuprot, i nagnaše brzo tursku vojsku u potpuni bijeg. Mnogo Turaka zaglavi na bojnom polju.
Radi umora konja i radi kamenitog, za pješadiju odveć teškog polja, nije se mogla ta odlučna pobjeda potpuno izrabiti.
Kod Klisa se megjutim Mlečani sa jednom baterijom primakoše još bliže tvrgjavi; pucalo se već iz pušaka i bacale u nju bombe i granate.
Na 28. i 29. marta nastade opet jaka bura, ali pucanje iz topova trajaše neprestano, te bi kula "Knesi Cuch" (Knežev Kuk) zapaljena.
Već osvanu četrnaesti dan opsade (29. marta); druga dva proloma bijahu otvorena od baterije, koja bješe postavljena sa strane tvrgjave, ponovni juriši učinjeni, ali sve bijaše zbog strmenitih hridina uzalud.
Foscolo naredi, da sve topništvo, što bijaše na sjevernoj strani, obori vatru na treći obzid, da se ovdje jedan započeti prolom proširi i da se jedna kula u temelju uzdrma. Na 30. marta izjutra produži ova baterija krepko i sa najboljim uspjehom svoj rad.
Osim toga dade Foscolo jedan, Turcima na drugom bedemu oduzeti trideset-funtaški top, upraviti na treći obzid, da iz take blizine u te zidine puca. Od◊414 početka opsade izbaciše Mlečani već oko 3000 metaka na tvrgjavu{1 Izvješća Arhiv Frari, Venezia ad br. 390., god. 1618.}. - Sada tek dadoše Turci znakova, da su voljni ugovarati. - Vatra prestade, a na skoro izagjoše iz tvrgjave jedan aga janičarski, Ahmet Spahi, Atlagić i dva druga Turčina. - Oni očitovaše u ime Sandžaka pridošlom provedituru Zorzi i knezu Scoto, da će tvrgjavu predati, ako im se dopusti, da se svi u potpunoj slobodi i sa njihovim oružjem odaleče.
Foscolo, koji se je iz Solina požurio, predoči Mujagi Čauševiću, nezakonitom bratu Sandžaka, Ahmet agi janičarskom i reisu Sandžaka, koji su preko proloma sašli, da se obzirom na stanje, u komu bijaše tada tvrgjava, samo ženama i djeci može dozvoliti, da se slobodno odaleče. Od Turaka se je često jedan ili drugi u tvrgjavu povukao, da obavijesti starješine o hodu ugovaranja. Pošto se takav sporazum nije polučio, izmole turski odaslanici rok do drugog dana, da se predomisle. - Foscolo se vrati na 10 1/2 sati noću na svoju galiju, da 31. marta rano iz jutra, praćen od povjerenika Foscarini-a i proveditura Covo, kao i mnogih drugih mletačkih plemića opet na lice mjesta dogje, gdje se nastaviše u blizini jedne kuće pregovori o predaji tvrgjave, kojima je i brat i zamjenik Sandžaka prisustvovao. Mješte zaprečenog Ahmet-age pristupi harambaša Žigaričić.
Ma da su Turci imali još džebane (oko 25 barda praha), živeža, vode i oružja u obilnoj mjeri, i ma da još imagjahu 600 boraca (oko 100 ih je poginulo), bijahu ipak oko podne od njih primljeni ovi uvjeti: da se slobodno odaleče bez oružja i prtljage, da ostave 6 vigjenijih osoba kao taoce, dokle se ne povrate knez Capra, kapetan Gandussi i drugi zarobljeni kod Klisa i Šibenika, kao i kapetan Bortolazzi, koji je kod Zadvarja sa drugom dvanaestoricom zarobljen bio, a od kojih nekoliko bijahu u Carigradu.
Kao što bi ugovoreno, ugjoše u 2 1/2, sata po podne pobjedonosne zastave republike u tvrgjavu; tako je bio za Mletke zadobiven - kao što Foscolo veli - ključ Dalmacije, velika Poljička provincija.
Da se osigura odlazak Turaka sa njihovim mnogobrojnim obiteljima, poprimio je Foscolo opširne mjere i zapovijedio kapetanu knezu Zorzi da ih izvrši; on sam stajaše sa velikom pratnjom kod kapije prvog bedema. Sve konjaništvo i veliki dio pješadije bijahu postavljeni u dva reda. Ali ne samo da se sa više strana počeše pljačkati kuće u tvrgjavi, nego nastade još i u vojsci kao i u seoskom pučanstvu radi izdržanih muka izvanredna kipnja protiv odlazećih Turaka.
Najprije izagjoše 4 Turčina sa turbanima u ruci; za njima ranjen od topovskog zrna aga Baraković, koga je nosilo 6 ljudi; za ovima igjahu Kliške i strane turske obitelji. - Oko 240 osoba bilo je već iz grada izašlo. Baraković obruži Poljičane radi njihovog držanja protiv sultana, i zaprijeti im, da će ih, ako ozdravi, kazniti; sad dostigne uzrujanost najviši stepen. Baraković, kojega je radi njegove zločeste ćudi i globljenja mrzila cijela okolica, bude utučen; isto tako bijaše i drugih 200 Turaka, megju kojima i 5 žena, ponajviše od Morlaka izmrcvareno i od same vojske porobljeno, a ostali Turci oplijenjeni. Samo teškom mukom mogao se spasti život Sandžaka; turban i sablju mu otrgoše.
Foscolo, mačem u ruci, upotrebi svu svoju energiju, da zaštiti raštrkane Turke, da ih sakupi i dalje mirno odalečenje njihovo osigura. - On sam ubije mačem nekoliko svojih ljudi, koji se nijesu htjeli pokoravati.◊415
Drugoga dana razvije sam Foscolo na tvrgjavi zastavu Mletačke republike i prisustvova svečanoj misi u gradskoj džamiji.
Od opsjedača poginu, po prilici, 150, veći broj bijaše ranjen, a još veći oboli uslijed jake zime.
U gradu nagjoše bogat plijen u novcu i u drugim vrijednostima, ukrasnom oružju, dragocjenim jahačkim sedlima, jer su Turci iz okolice već prije opsade sve njihove dragocijenosti unijeli u tu - kako oni mišljahu - nepredobivu tvrgjavu. - Osim toga nagjoše u tvrgjavi 5 topa, 200 pušaka, veliku zalihu praha i druge ratne sprave{1 Francesco Difnico, Časopis "La Domenica Zaratina", br. 20., god. 1890.}.
O Poljičanima javlja Foscolo u svom izvješću o opsadi Klisa od 1. aprila 1648., br. 386, koje bijaše podlogom ovim retcima ovo:
"Kod ovoga poduzeća Poljičani su se zaista izvanredno spravnim pokazali; pošto sam im poslao guvernature braću Jakova i Simuna Marianovića, oba porijeklom Poljičana, odmah su došli, a gdje je nužno bilo pokazaše se kao strastveni služitelji republike Mletačke, i potpuno dostojni javnog okrilja; da se ugovoreno izvrši, prikazaše se tačno i činima dokazaše meni zadato obećanje. Marljivo proučavam otugjenje ovoga puka od pokornosti prema Turcima, da ih za oružje republike zadobijem kao jednu vrlo znamenitu stranku. - Pošto Poljičani bijahu bez oružja, dao sam im doznačiti oko 300 velikih i malih pušaka, akoprem iskahu i veći broj, jer je samo po prilici četvrti dio od njih bio naoružan."
Kao što je malo prije spomenuto u junačkoj pjesmi Kačićevoj, borio se odlično hrabrim načinom i Juraj Pavić. Još se pri tom poduzeću osobito odlikovaše kapetan knez Zorzi, knez Scotti, mjernici Benaglio, Magli, Namur i Župić; a odlikovaše se takogjer "sergente maggiore di battaglia" Sabbini, guvernatur Crutta, koji je najprvi drugi bedem prekoračio, dalje guvernaturi galija plemići Marcello, Valier, koji je pri jurišima u najžešćoj borbi mačem u ruci stajao, Bombo, Donado, Zane, Dolfino, Malipiero i proveditur Cocco.
Kao taoce zadržao je Foscolo šest Turaka na ime: Mustajbega, brata Sandžaka, Jusuf bega Filipovića od Glamoča, Isaj bega Atlagića od Livna, Mehmed Čorbašića od Sarajeva, Ahmet Spahi Solinskoga i Mehmed harambašu Žigaričića od Klisa. - Pošto Filipović bješe pobjegao, morade Sandžak Mehmed beg ostati kao talac.
Za zapovjednika grada odredi Foscolo proveditura Frana plemića Valerio. - Oko 400 momaka sačinjavahu novu posadu.{2 Leonardo Foscolo, proveditore generale. Izvješće o osvojenju tvrgjave Klisa sa galije kod Solina 1. aprila 1648. Arhiv Frari, br. 50. Prov. Gen. Sr. Foscolo 1648 Marzo fin Luglio Senato III (Secreta); u Solinu 7. aprila 1648. ad br. 389.; ovo zadnje je isprava o predaji tvrgjave. - "Historia dell'ultima guerra" di Girolamo Brusoni, na ozn. mj. str. 163. - "Documenti storici", Solitro, I. sv., na ozn. mj. str. 269.}.
Tvrgjava Klis bijaše pod Mlečićima djelomice pregragjena i znatno pojačana.
U Poljicima, u Donjem Docu, čuva se u kući Mate Bilića uz ostale uspomene na negdašnju Poljičku provinciju, o kojima će kasnije biti govora, i jedan trešnjasto-crveni, izderani i krvlju poprskani svileni barjak, pod kojim da su se Poljičani kod Klisa i pri sinjskom jurišu (1686.) borili{3 Pisac ovih redaka više puta je vidio ovaj barjak kod Bilića u Donjem Docu.}. Barjak ima duljinu po prilici od 2.50 m i širinu od 2.05 m.
Po ugovoru, sklopljenom sa Foscolom u Omišu 28. maja 1647., primila je republika na sebe godišnji trošak od 1512 dukata{4 Erber, na ozn. mj. str. 26.}.◊416
Obzirom na štete, koje su pučanstvu poljičkom uslijed rata nanesene, poslaše oni dostojanstvenici, kojima u tom ugovoru bijahu dosugjena godišnja beriva, knezove Frana Sudgića, Ivana Novakovića, vojvodu Jura Kulišića i kancelira Ivaniševića kao odaslanike Poljičke u Zadar, da podnesu Foscolu molbu, da bi se od tih 1512 dukata provinciji Poljičkoj svake godine doznačilo 300 dukata od njima obećanih beriva. Samo vojvoda Jure Kulišić, koji je imao većih trošaka, imao se je ostaviti u potpunom uživanju svojih beriva. Molbenica bila je predana Foscolu 16. jula 1648. u prisustvu svjedoka dra Jerolima Soppe i Tripa Mladineo.
Foscolo udovolji toj molbi{4 Namjesništveni arhiv, Spisi generalnog proveditura Leonarda Foscola, knj. I., tab. 367. - Erber, na ozn. mj. str. 26.}.
Slika 20. Klis 1688., iz, djela Padre Coronelli-a.
Radi odlučnog sudjelovanja pri jurišanju Foscolovu na Klis, navukoše Poljičani na se osvetu Turaka. - Mjeseca marta 1649. poduzeše Turci izvršenje te njihove namjere, da se Poljičanima osvete i njihovu zemlju ognjem i mačem da opustoše. - Za to provali Turska vojska od 6000 momaka pod pašom Muhamedom Tophanom preko Zrnovnice u Poljica; desnim krilom zapovijedaše Sejid paša, lijevim Izuran Alija, a sredinu sa jezgrom svoje vojske predvodio je Tophan sam; svi su imali zapovijed, da ništa ne štede i svakoga da ubiju.
Nesretni Poljičani zaludu se utjecahu Mlečanima za obećanu pomoć; samo prijatelji njihovi iz susjednih krajeva i sela pomogoše im, te tako skupiše kakovih 1000 momaka, s kojima se povukoše u svoje planine. Starce, žene i djecu posakrivaše po špiljama i pećinama Mosorskima. - Bijesni Turci uzeše sada harati i robiti sela, polja i šume, te ubijati i mučiti žitelje, koji ne bjehu umakli. - Izabrana četa Poljičana od 200 momaka, koju vogjaše boju vješti Stjepan Bobetić,◊417 vojvoda Juro Kulišić i rogjak mu Petar Kulišić{1 Kulišići su iz Čvrčića, odlomka sela Srinjina.}, napadaše na Turčina, gdje bi samo mogla, te ga nastojaše domamiti u planinu, gdje bijahu ostali Poljičani pod vodstvom njihovog velikog kneza Jurja Pavića u zasjedi.
Turci provališe kao harajuća bujica. Razorena sela, uništena polja, goruće stogodišnje šume, na smrt izmučene lešine označivahu njihov put od rijeke Žrnovnice na megji Poljičkoj sve do ravnice pod Gradcem, gdje se svake godine veliki knez birao. - Ovdje se veliki knez Jure Pavić spusti dne 27. marta sa svima Poljičanima s planine u nizinu, te se svom silom sa junačkom svojom četom obori na Turke, i natjera ih u bijeg{2 Franceschi, "Dalmazia", na ozn. mj., 1847., str. 114., 169. i 170. - Klaić, na ozn. mj str. 142. i 143.}. - Veliki dio bjegunaca bijaše iz ravnice nagnan u klanac Ilijinac, koji prama selu Zakučcu blizu Cetine svršava dubokim ponorom od kojih 200 stopa. Turcima ne ostade drugo, već da se u taj ponor strmoglave{3 Kako me pri putovanju u onom predjelu uvjeravahu, nalazi se i danas pod hridinama mnogo čovječijih kostiju.}. - Oko 360 Turaka, megju njima 60 begova, aga, serdara i dizdara, bijahu zarobljeni, množina njih poubijano i mnogo oružja i zastava zaplijenjeno{4 Kačić, na ozn. mj. str. 278. i 279., - o Kulišiću str. 281.}. Po Kačiću se kod ove prigode megju Poljičanima osobito istaknuo i Nikola Pavić, koji je sam 10 Turaka ubio.
Slika 21. Mala ravnica pod Gradcem, gdje je Juraj Pavić Tophan-pašu potukao; u dnu Mosor.
Po usmenom porodičnom predanju bio je jedan Nikola Pavić najstariji brat velikog kneza Jurja Pavića.
Ovdje valja spomenuti i junačko djelo jedne djevojke, koje je u živoj tradiciji u cijelom Poljičkom pučanstvu daleko rasprostranjeno, i koje je znatno pobjedi doprinijelo. - Poljička junakinja Mile Gojsalića{5 Gojsalići su nastanjeni u Kostanjama.} bila je, veli se, nevjesta hrabroga Petra Kulišića. - Tužnim srcem rastala se od svoga dragoga, kada je◊418 krenuo sa četom u boj, ali veća ju tuga morila, što se bojala, da će Turci ovoga puta uništiti Poljica. - Ljubav za Petrom i za otadžbinom duboko se kosnulo njezina srca, te smisli jedno junačko djelo. - Bila dična cura plemenite poljičke kuće Gojsalića. - Preobuče se u najsjajnije odijelo, naresi se zlatom i srebrom, te pogje u čador Tophan paše, da ga začara svojom ljepotom, da joj dade pristupa k barutani pokraj čadora. gdje je ona odlučila podmetnuti vatru. Prah će prsnuti, paša će poginuti, poginuće i mlada junakinja, ali će se Turci smesti, i Poljica biće spašena. Što zamislila, to junački izvela. Jednoga popodneva, kada se najljući boj bio ispod Mosora, kada Turci čekali zairu i zapovjedi od svoga paše, podiže se velik oblak crnoga dima, začu se strašan tutanj; izgori barutana i čador, poginu Tophan paša, poginu i Mile Gojsalića, ali kada Turci dočuše za pašinu smrt, ostadoše ko bez glave, smeli se, pobunili i stadoše bježati po izgorjelom taboru. Poljičani ih tada snažno zaokupiše, ne dadoše im stopom krenuti natrag, već ih nagnaše nad visoke klance povrh Zakučca, i tu u duboke ponore do jednoga strmoglaviše{1 "Narodni Koledar Matice Dalmatinske 1898.". Poljica, Frano Ivanišević, str. 129. Ovo saopćenje junačkoga djela Gojsalićeve temelji se, po pismu m. p. popa Ivaniševića dneva 30. marta 1901., na usmeno predanje.}.
Slika 22. Predjel oko Zakučca; gdje je mali slap, tamo je ponor; u dnu Mosor.
Ovo junačko djelo opisaše pjesnici August Šenoa i Gjuro Kapić, prvi u jednom kratkom spjevu u zagrebačkom časopisu "Viencu", br. 12., god. 1887., str. 181., a potonji u ovećoj romantičko-epskoj pjesmi, isto u "Viencu" br. 8., 9., 11., 12., 13. i 14. god. 1887.; i ovi spjevi temelje se na usmenom predanju{2 Pismo Kapića na pisca ovih redaka.}.
I Pavlinović spominje na temelju usmenog predanja junačko djelo Mile Gojsalićeve, nego čini se, kao da ga on u ranije doba prenaša{3 Pavlinović, na ozn. mj. str. 67.}.◊419
Na 24. septembra 1651. dogjoše veliki knez Juraj Pavić, Don Petar Gargatović i Miho Okiašić{1 Okiašić ili Očašić.} u Zadar, te ponoviše ovdje zakletvu vijernosti u ime cijele provincije, a u znak njihove vijernosti ponudiše sa ovim podneskom godišnji danak od pô groša na svaku kuću, za ratnih i za mirnih vremena{2 Namjesništveni arhiv. Spisi generalnog proveditura Jerolima Foscarini 1650.-1652., libro unico, tab. 30. - Erber, str. 27.}.
Slika 23. Crkva svetoga Jurja na Gradcu.
Ovaj podnesak glasi:
Prisvitli i PreuzviŠeni Gospodine Providuru Ćenerale! Puci od Provincije Poljičke, premda pritisnuti od turske sile i od njegove snage obvladani, jesu vazda u svome sircu uzdaržali onu viru prama Privedrome Principu, koja od sladkosti Principova vladanja utvardjena jako u svoji stariji bila je paker (taker) u njiove sinove prinesena po bašćenskome naslićenju i od njih po sve vrime pomljivo uzdaržana.
Zagrliše prošasni godina zgodu, koja jim se prikazala na uzeću Kliškome; zašto pridajući se povoljno i zaklevši se da će biti virni združiše se Njiovim oružjem na osvojenje Klisa i udilovaše u tomu i u svakoj stvari, koliko se pristojaše dobrim vojnikom i virnim podložnikom, a sada zato većma opravdati svoju ljubav prilagajući se svojima starijima, koji u stara doba pridavahu arač Principu, prikažiju sada po Nami Juri Paviću Knezu Velome, Don Petru Gargatoviću i Knezu Iliji Okiašiću, daće pridavati svake godine u Kamaru Splicku arač toliko u vrime mira koliko u vrime rata po pô groša na svaku kuću, imadući se početi plaćati na 1. Decembra došasnoga.
Mole zato dobrostivo principa, da primi dobrovoljno ovo maleno ali istinito svidočanstvo od njiove stalne vire i primi ovo njiovo sirčeno pridavanje za zlamenje ljubavi očeve i odvitovanja, kojega su uživali njiovi stariji pod krilom Principa Privedroga i koje i oni uzdaju se uživati od Principova Veličanstva{3 Isprava u prepisu primljena od m. p. popa Ivana Lučića.}.
Na 14. oktobra 1651. primi generalni proveditur Jerolim Foscarini u Trogiru glede danka poljičke provincije ovo pismo:
Prisvitlome i Priuzvišenome Gnu, Gnu Jerolimu Foscarini, Prokuraturu Svetoga Marka i providuru Generalu u Dalmaciju i Albaniju, Gnu Našemu poljubljenome poklon i pridragi pozdrav od Nas Kneza Jure Pavića Kneza od Poljice, Petra Bašića kapetana,◊420 Kneza Ivaniša Novakovića i Kneza Stipana Bobetića Prokuratura vlastele, od Kneza Mije Okiašića i Ivana Lukačevića Prokuraturov Didića i od sve gospodo Didića puka i od svega Našega Zbora Poljičkoga.
Ova naša umiljena i privirna Općina Poljička jednačijući se naredbom svojih Starijih u želji pokazat istinitom i ljubav sarčenu prama Privedrome vladanju Mletaškome, budući se zato sakupija običajnim načinom Zbor, jesmo primili ovo odrećenje koje Vam združujemo svima knjigama moleći Vaše P. Gospostvo, da ga primite i na utišenje sviju ovih pucih, koje mole Boga Gna za napunjenje to veće Vaše slave i slavodobića, da ga primite za kuntenstvo njiova vikovita poklona. Ove knjige biće Vam pridane od Poštovanoga Gospodina Dom Petra Gargatovića i Kneza Vrane Sučića, koji na tu svarhu bivaju poslani prid noge V. P. G. i priponizno ljubimo Vam skute.
U Poljici na 14. Otombra 1651.
Andrija Ivanišević, Kančilir.
Ovome pismu bijahu priložene ove isprave:
U ime Isukrsta slavodobitnika.
Godine od Njegova poroćenja 1651. na 30. Rujna.
Budući skupija Zbor Poljički na Gradac pod crikvom Svetoga Jurja, prid Knezom Jurom Pavićem Knezom Velikim, pri Vojvodom Lukom Bašićem, Knezom Ivanišem Novakovićem i Knez Stipanom Bobetićem Prokuraturom vlastele i prid Knezom Mijom Okiašićem i Jivanom Lukačevićem Prokuraturom Didića i Andrijom Ivaniševićem Kančilirom. Zboru bilo je proštiveno na visok glas strag pisano pismo, prikazano Priuzvišenomu Gnu Generalu Voškarincu od istoga Kneza Pavića, Mije Okiašića i Gna Don Petra Gargatovića na ime sve Obćine od svih jednoglasno i skladnom koliko Gospode toliko Didića bilo je potvrgjeno i povaljeno moleći zato ista Obćina, da poradi plaće od arača po pô Groša na kuću da bi se dostojao Gn General utvardati i razbistriti isti arač na dvista Groša{1 200 groša iznose po našem današnjem novcu 1736 kruna. - 1 groš = 12 karantana.} svake godine od iste obćine Poljičke brez da bude smetnja svake godine pobrojivat kuće, na koje bi se vadilo po pô Groša što je bilo obetano u istomu pismu, obetajući se isti Poljičani za se i za svoj ostatak posve izpunjivat u svakoj stvari pod viru i pečat one iste zakletve od virnosti, koja u prošasni godina od njiovi Glavari bila je učinjena u ruke Prisvitloga i Priuzvišenoga Gna Generala Foškula i tako{2 Pavlinović. str. 75. i 76. - Isprave u prepisu primljene od m. p. popa Ivana Lučića.}.
Ovome pismu bio je priložen i prepis gorespomenutog podneska, što ga je veliki knez Jure Pavić 24. septembra 1651. predao generalnome provedituru u Zadru.
Ovoj molbi o utanačen ju danka sa 200 groša udovolji generalni proveditur Jeronim Foscarini 9. novembra 1651.
Mi Jerolim Vogkarinac
Prokuratur S. Marka za Privedru Republiku od Mletak, Providur Ćeneral od Dalmacije i Albanije.
Budući se prikazali prid našu oblast 24. Rujna prošasnoga na ime Općine Poljičke Jure Pavić Knez veliki, Dom Petar Gargatović i Knez Mijo Okiašić s pismom u kojemu pokazujući virnost onizi puci koju u svako vrime ukazaše prama privedromu Principu. Za svitlije svidočanstvo njiove ljubavi obetaše pridat u Kamaru Splicku svake godine arač toliko o miru koliko o ratu po groša na svaku kuću imadući počet plaćat na 1. Decembra došasnoga moleći da Princip primi dobrostivo ovo maleno ali istinito svidočanstvo njiove vire i primiti ovo njiovo srčeno pridavanje za bilig otčeve ljubavi i odvitovanja svarhu kojega pisma onda smo se saravnivali daćemo utvarditi, kako dobrostivost Principova jest običajna dilovati u takovi zgoda, kada ista Općina Poljička potvardi svoje isto obećanje. I budući se posli skupijo Zbor iste Općine Poljičke na 20. istoga miseca, potvardi obećanje rečeno a proseći sada ista Općina da plaćanje arača po pô groša na kuću da bismo se dostojali utvrditi i sastaviti isti arač na dvista groša na godinu, kojeće se pridavat od iste Općine za da se digne uzrok svake godine pobrisivat kuće, za koje bi se imalo vadit po pô groša, kako je bilo opetano kako zgora i svojima knjigama od 14. Otombra, budući Nam poslali svoju potvrdu s tumačenjem takovim je nam istim knjigam i zajedno Pom. Don Petru Gargatoviću Knezu Vrani Sućiću njiovima Poklisarom uzmoliše, da je primimo na utišenje onoga puka. Mi dobro razumijući otčevu ljubav, kojom u svako vrime i u sve zgode bili su zagrljeni i odvitovani oni puci od◊421 Privedroga Principa, kojim temeljom jošće od Nas u vrime ovoga Našega vladanja bili su vazda poljubljeni i otčevim okom gledani prilagajući se zato njiovoj prošnji, primamo dali sve na volju Principovu Poljičko obetanje, da će plaćat po dvista groša na godišće arače u Splicku kamaru, što će se počet plaćat na dan zgor upisan obetajući istima Poljičanom, da kako oni primljeni pod krilo Privedroga Principa uživaće vazda bilige od njegove ljubavi i odvitovanje, tako isti Poljičani odgovarajuć Principovu dobročinjenju, oćese usilovat saki dan pokazati to veće očite i življije bilige i svidočanstva njiove vire i podložnosti, zapovidajući Mi da ova bude pečatjena običajnim pečatom S. Marka i jispisane gdije od potribe u Viru.
Iz Zadra na 9. Novembra 1651.
Jerolim Voškarinac Prokuratur, Providur, Ćeneral{1 Isprava u prepisu primljena od m. p. popa Ivana Lučića.}.
Poljičani bijahu u odviše nepovoljnu položaju.
Po ugovoru od 28. maja 1647. staviše se isti pod Mletačko suverenstvo i obvezaše se, da će se pod Mletačkim zastavama boriti, a sada plaćahu Mlecima i gore spomenuti danak. - Nakon osvojenja Kamena, Solina i Klisa prijegjoše odista okoliši tih tvrgjava u posjed Mletački, ali ostale megje posjeda republike i turske države ostaše još za dugo vremena nepromijenjene, tako da su Poljica zbilja ostala pod suverenstvom turske države, a ova je - kako proizlazi iz čitavog niza isprava, koje će se na dotičnom mjestu navesti, - i vršila ovo pravo suverenstva.
I nakon dugog ratovanja na Kandiji 6. septembra 1669. sklopljeni ugovor o miru, nije u stvari ništa promijenio, pošto je u 2. tački republici mletačkoj bilo ostavljeno mirno uživanje samo tvrgjave kliške sa zemljištem što joj pripada i sa svima stečevinama u Dalmaciji, kojima Poljica ne pripadahu.
Baš u doba vladanja velikog kneza Jurja Pavića pada još drugi, koncem mjeseca septembra 1654. izdani ferman sultana Muhameda IV., sina sultana Ibrahima, koji označuje u to doba vršenje prava turskog suverenstva nad Poljicima i čiji prijevod iz izvornika ovako glasi:
Tugra sultana Muhameda IV. sina sultana Ibrahima.
Vi uzori kadija i sudaca, izvori kreposti i učenosti, kadije od Imockog i Sinja, čija čast neka se uzvisi, i Vi ponosi svojih ravnih i svojih drugova, dizdari gradova i vojničke age na granici Zadvarja, Imockog i Sinja, čija čast neka se uzvisi, kad stigne visoki carski nalog neka Vam je poznato, da su podanici (raja) iz sela zakupa Poljica, koje je moje carsko dobro, poslali u moju carsku vojsku čovjeka s tužbom i prijavili, da su nekoje čete vojnika iz Sinja i Zadvarja došle i pritisle im sela, zarobile im gjan i porodice i zaplijenili im marvu i imetak, pa da se tamo ne mogu smiriti, dok su oni svoj otpadajući harač činovnicima, koji su ga ovlašteni sakupljati, podmirili, a nijesu učinili nikakva postupka protiv uzvišenog šerijata, niti su imali ikakve sveze sa vjerskim neprijateljem, te su zamolili za moju carsku odluku, kojom će se to dokinuti i zabraniti.
S toga zapovijedam, da raju iz sela Poljica razbojnici tako ne uznemiruju, budući su oni raja pod haračem, pa nalažem, kad moja previšnja odluka prispije, da po mom previšnjem Fermanu, koji je u tom pogledu izdan, postupate i da u rečenim kotarima na mjestima, gdje se narod skuplja, jasno opomenete i oglasite, da niko nikad protiv uzvišenog šerijata ne da napadati na imetak, djecu i porodice raje iz Poljica, pošto su oni raja pod haračom. To ne dajte, dokinite i zabranite! Kogod se od sada ne sustegne, nego bude protiv mog previšnjeg naloga plijenio raju iz Poljica i njihovu djecu i porodice kao ratujuću stranku robio i napadao, takove sve ukorite i zasluženo ih kaznite.
Vi opet, koji se ne mognete ispričati, što ste zanemarili svoju dužnost i zapustili se, vrlo ćete se kajati: to jest Vi, vojničke age u spomenutim kotarima, ako ne budete zaptili svoje vojnike, pa prouzročite ovakove korupcije (uzbune, fesad) ili u držanju reda zanemarite Vašu dužnost, poslije ćete se vrlo kajati. Tako znajte i oslonite se na previšnji znak!
Dano na Čupri-polju (Küpri sahrasi) početkom mjeseca zil-hidžeta godine hiljadu šezdeset i četvrte (koncem septembra 1654.){2 Isprava, primljena na ogled od Monsignora Lulica, ravnatelja muzeja u Spljetu.}.◊422
Iz tih se isprava vidi, da su Poljičani u ono doba osim danka od 200 groša Mletačkoj republici, morali plaćati još i Turcima harač.
Pored svega toga držahu se Poljičani vjerno ugovora, sklopljenog dne 28. maja 1647. u Omišu; oni se boriše pod zastavama mletačkim na Kandiji god. 1644.-1669. na osobiti način, kod Klisa, Sinja, Novoga, Knina, kod Kule Norinske, kod Čitluka, Gabele i u drugim prigodama. Ako bi pak Turci i s velikim četama u njihovo područje provalili, kao u martu 1649. čak pod Gradac, 1663. i u julu 1686. do Doca donjeg, tada su uvijek bili sami i na same sebe upućeni.
Trebalo je mudrog, diplomatskog upravljanja sa strane velikih knezova, da se mala država sačuva od propasti i da se izvuče iz ovakih opasnosti.
Kako potvrgjuju povjesnički dogagjaji, bio je Juraj Pavić radi svoje mudrosti, svoga razbora i srčanosti toj teškoj zadaći potpuno dorastao{1 Franceschi, "Dalmazia", na ozn. mj., 1846., str. 501.}, pak i danas - kako je pisac ovih redaka pri putovanju u Docu Donjem, gornjem i Srijanam, rodnom mjestu Pavića, čuo - spominju velikog kneza Jurja Pavića prosto sa pridjevkom Juraj veliki.
Juraj Pavić imao je, po porodičnom predanju, 3 brata i 6 kćeri. - Nikola je bio najstariji brat, a za ovim slijede veliki knez Juraj, pak brat Stefan, koji je kao svećenik umro, i napokon brat Pava, koji je ostavio veće potomstvo.
Kćeri velikog kneza Jurja bile su sve poudane i to: jedna za Novakovića, jedna za Narančona u Primorju, jedna za Utroličića na Slime, jedna za Lučića u gornjem Docu, jedna za Lukačevića i jedna za Vladovića.
Sve ove sestre prodaše svoje dijelove od posjeda svojemu stricu Franu Paviću, najstarijemu sinu Pava Pavića.
Jurja Pavića, tog oca domovine i preporoditelja slobode u Poljicima, naslijedio je poslije dugog i srećnog vladanja Jure Sinovčić{2 Franceschi, "Dalmazia", 1846., str. 502. - "Bullettino", god. IV., str. 37.}.
Po predanju, po oporuci pokojnika i po ispravama, što su kod članova porodice Pavićeve u Srijanam, - počiva veliki knez Juraj Pavić, koji je umro g. 1660. na svom dobru u Srijanam, u tamošnjoj župnoj crkvi B. D. M.{3 Saopćenje Ante Pavića p. Petra i Marka Pavića pok. Mije, Srijane dneva 8. aprila 1901. - Vidi sliku župne crkve u Srijanam na početku ovih povjesničkih prinosaka.}.
Konačno se navode iz vremena vladanja velikog kneza Jurja Pavića još ove turske, u hrvatski jezik prevedene isprave:
"Pošto su rečeni Karale i njihova braća Polo (ili Jula, nečitljivo) i Jakov, stanovnici Cetine, dok im se otac zvao Petar, svi u bijegu (nepoznatoga boravišta), prodadoše se sve njihove nekretnine. Na temelju ove tapije kupio je te nekretnine Maman, Petar i Juraj, kliški stanovnici. - Ove iste nekretnine pregjoše u posjed Matije, Jurjevoga sina, koji je pak putem baštine postao jedinim vlasnikom istih."
Povod spisu jest ovaj: Pošto je Jelena, kći Jakova, iz sela Stijene umrla, spala je po zakonu pod tapiju njezina baština, koju je ona posjedovala na temelju tapije gruntovničkog činovnika u selu Gati, pa je tu baštinu zatražio stanovnik sela Stijene, a muž njezin Tadija, sin Jurja, našto je tapijska pristojba, koja spada državi, ubrana i u njegove ruke ovaj tapijski list izručen, da rečenu baštinu sa svim sastojinama i pripatcima posjeduje, te da mu u tome niko ne smeta.
Spisano početkom zilhidžeta god. 1051. (1634.)
(Potpis nečitljiv.)
Povod spisu jest ovaj: Pošto je stanovnik Stijene, Tadija Parskoč umro, a umro mu opet i sin Ivan, te mu dio baštine spao pod tapiju, koju tapiju je zatražio njegov brat◊423 Petar, i uplatio prenosnu pristojbu, što spada državi, to je uslijed toga ovaj tapijski list napisan i Petru uručen.
Pisano u mjesecu ševalu 1061. (1644.)
Suvremeni zastupnik erara: Jusuf.
Pošto se baština pokojnoga Jurja, Matova sina, uredila glede našljedničkoga prava, ovo se izdaje da služi po pravu Jurjevim nasljednicima, koji stanuju u Cetini, kotara Poljičkog.
Napisano od Šerijata god. 1031. (1624.){1 Ova se isprava po njezinom popravljenom nadnevku ima uvrstiti kod velikog kneza Radoša Sudgicha (1609.-1626.) na str. 272. ovog "Glasnika" (2. sv., 1903.) poslije turske isprave od god. 1622.}.
Bobetich Stefano (Bobetić Stjepan) 1652. 8. marta.
Erber, na ozn. mj. str. 30.
Po usmenom predanju Stjepan Bobetić je na žalostan ali zaslužan način zaključio svoj život. - On imagjaše jednu vrlo lijepu sinovicu, kćerku pokojnog brata svoga po imenu Katu, koja je sve imanje očevo posjedovala, i kojim je imanjem upravljao stric njezin, Stjepan Bobetić.
Ovaj posjeti za vremena, kada već nije više obnašao čast velikog kneza, sa svojom sinovicom Katom sajam u turskom Zadvarju, koji se je 24. augusta držao, ali se povrati sa istog sam u Ostrovicu natrag, a Katu ostavi u rukama dizdara od Zadvarja, komu je svoju sinovicu prodao, da se tako dočepa njezinog posjeda. - Da je zastraši, dade dizdar Katu baciti u tamnicu, a kad joj se približi da je siluje, usmrti se Kata sama jednim nožem, što ga je sobom nosila. - Radi toga nastane velika uzrujanost u Poljicima, te u jednoj skupštini pod Gradcem bude Stjepan Bobetić, koji istoj prisustvovaše, radi toga pozvan na odgovornost.
Poslije skupštine požuri se Bobetić k dizdaru Kliškom i javi mu, da ga u toj skupštini 4 svećenika obružiše, i da nagovaraše narod da se digne protiv Turaka. Dizdar pozove ova četiri mlada svećenika u Klis, te ih bez saslušanja osudi na smrt, i dade ih pogubiti blizu sela Kučine, gdje ima dubokih pećina.
Kad je narod o ovom novom nedjelu Bobetića dočuo, pohrli sa sviju strana k njegovoj kući. - Bobetić je za to još na vrijeme doznao, pa otruje jelo i piće i zapovjedi svojim ljudima, da ovo pred velikog kneza i ostale dostojanstvenike iznesu, te izjaha svoga konja da u Spljet pobjegne. - Služinčad dokaže pridošlim dostojanstvenicima, da je jelo i piće otvovano; nekoliko snažnih ljudi pohita za Bobetićem, dostignu ga na vrhu Kopile nedaleko sela Postrane i tu ga ubiju. Kuću Bobetića u Ostrovici zapale a ostatke zidova poruše.
I danas su još te ruševine svjedoci ovih dogagjaja.
Ovaj je dogagjaj opisao J. Kapić iz Spljeta u vrlo lijepom spjevu u br. 15. "Pučkog lista" godine 1896.{2 J. Kapić navodi u svome pismu od 4. jula 1901., da je svoju pjesmu sastavio po usmenom predanju.}, "Kako je Bobetić prodao bratučedo Turcima i druga pogana djela počinio, pa sve to platio glavom".
U časopisu "Hrvatska Vila", svezak IX., str. 190., godina 1882. nalazimo članak g. Srećka Karamana pod naslovom "Narodna pjesma iz starinskog rukopisa"{3 Svojta Stjepana Bobetića.} o smrti Stjepana Bobetića, iz kojeg vadimo ovo:
Prebiruć neke stare listine, dogje mi pod ruke narodna pjesma, koja nam razjašnjuje smrt nekog narodnog junaka. Pomislio sam, kako ne bi bilo s gorjega, da ju priopćim u kojem listu, te sam se ovo obratio našoj "Hrvatskoj Vili".◊424
Pjesma{1 Izvornik pjesme nahodi se u m. p. popa Petra Škarice.} je u bistroj poljičkoj ćirilici. Pripada prošlome vijeku, pisana je malo kasnije, nego se je čin zbio. Na svršetku nosi ta pjesma neki nerazumljivi pečat, koji će možda biti od starinske obitelji Ivaniševićeve, a to sudim po tom, što se je našla megju starim spisima te kuće, te su ju kućani sahranili po svoj prilici s toga, jer spominje nekog Don Luku Ivaniševića iz istog koljena.
Stjepan Bobetić je narodni junak, o kom nam pjesma pripovijeda.
Povijest nam pokazuje Bobetića kao osobu junačku i na glasu, koji se opošteni, kad je na čelu čete od 200 Poljičana gonio Turke, koji su preko Žrnovice bili provalili u broju od 6000 momaka, pod pašom Muhamedom Tophanom, s divljom namjerom da haraju i robe poljičku župu. Stjepan Bobetić spominje se opet godine 1651. kao jedan od prokuratura sa strane vlastele, kad su Mlečići od Poljičana tražili harač; a to dakako u znak harnosti, što su te godine Poljičani pomogli Mlečićem uzeti tvrdi grad Klis! U toj prigodi glavari i prokuratori, tako usilovani odlučiše u zboru pod crkvom sv. Jurja davati mletačkoj vladi harač od 200 godišnjih groša.
Po onom, što nam pjesma pripovjjeda, bio bi taj Bobetić, kojega nam povjesničari pokazuju junakom i domoljubom, u zadnja vremena svog života nisko pao, bio bi umro od puške nekog Luke Mrkonjića, a to rad crna izdajstva, što ga je počinio, predavši s prevarom Babometoviću, kliškom kapetanu, Lučića Radoša i Don Luku Ivaniševića, koje je Babometović dao pogubiti.
Poljički zakoni sudili su na smrt onoga, koji bi se bio okaljao izdajstvom, te bi mu zapalili i iskopali kuću, a cijelo imanje njegovo dobio bi onaj, koji bi ga smakao. Tako se zgodi i junaku Bobetiću. Dan danas vide se još razvaline njegove kule u selu Poljičkome "Ostrovica"{2 Po drugim predanjima bio bi Stjepan Bobetić glavom pobjegao, niti se zna gdje je svršio, a po pjesmi ubio ga je knez Markonjić Luka. A druga priča kaže, da je ovaj Bobetić još prije ulovio i na prevaru predao Turcima u Livnu jednu gizdavu Poljičku djevojku i da je šurovao s Turcima na Klisu i s Livanjskim sandžakatom. (Saopćenja m. p. popa Petra Škarice.)}.
Pjesma nam se ne pokazuje savršena, jer na više mjesta mora da je izostavljeno nekoliko stihova. Mi joj ni jesmo ništa htjeli nadodati, te priopćujemo sasma vjerni prepis.
Krševita lipa su Poljica!
U njima je malena glavica
Što se zove selo Ostrovica,
A kraj nje je kula Bobetića,
I ona je tvrdo ogragjena;
Ali joj je zaludu lipota,
U njoj sidi Bobetić Stipane,
Podviv noge bilu knjigu piše,
Ter je šalje Klisu bijelome
A na ruke Kliškom kapetanu!
"Pobratime Kliški kapetane!
"Kažem pravo da bi bio zdravo,
"Pogubi mi Sučića Radoša
"I don Luku Ivaniševića;
"Ako li jih pogubiti ne ćeš
"Oni hoće i mene i tebe."
Kada njemu bila knjiga dogje,
Knjigu štije drugu udilj piše,
Ter ju šalje u kršna Poljica,
A na ruke Bobetić Stipana:
"Avizajte{3 Izvijestite.} Sučića Radoša
"I don Luku Ivaniševića,
"Neka dogju u bile brigove,
"Da ne bude druga nijednoga;
"Od cara sam emer izvadija
"Što će valjat za vaša Poljica."
Kada knjiga Bobetiću dogje
Onu štije drugu udilj piše
Ter je šalje mladim Poljičanim:
"Što činite, mladi Poljičani!
"Što činite, ter ne zborujete,
"A to na zbor ispod Gradca klanca.{4 Samotno mjesto (u selu Gata) u jednoj dolini ispod brdašca, na kom stoji crkva sv. Jurja, zaštitnika poljičke župe. Sastoji od nekoliko golemih kamena, neuredno posagjenih i od prirode poput velikih stolica porazregjenih. Na ovom mjestu držali su stari Poljičani svoje zborove.}
Kada njima bila knjiga dogje
Zbor učine mladi Poljičani,
Govorio Sučiću Ivane:
"Što smo došli, Bobetiću kneže?"
On je tada njima govorio:
"Pošaljite Sučića Radoša
"I don Luku Ivaniševića
"Pošaljimo Klisu bijelomu,
"Neka idu Kliškom kapetanu;
"Kapetan mi bilu knjigu piše,
"Neka idu u bile brigove -
"Da ne bude druga nijednoga -
"Da j' od cara emer izvadija
"Što će valjat mladim Poljičanom."
I otigje Sučiću Radoša
I don Luka Ivaniševiću;
Otigjoše u bile brigove,
Nevodeći druga nijednoga.◊425
Kad su došli u bile brigove,
To se šeta Kliški kapetane,
I sa njime tridest janjičara;
Ter govori Kliški kapetane;
"Davor kneže, Sučiću Radošu!
"I don Luka Ivaniševiću,
"Vi hoćete mene pogubiti?"
A oni su njemu govorili:
"Ni istina, mili gospodine."
Kad to čuo Kliški kapetane;
Mašio se u žepe dolame
I izvadi knjigu Bobetića,
Ku je pisa Bobetić Stipane.
Knjigu štije pope Ivaniše
Ku je pisa Bobetić Stipane,
Da Turčinu o neviri rade.
Kada vidi Kliški kapetane
Tad dozivlje triest janjičara,
Da ih gube mladi janjičari.
Poginuše dva Arvata mlada
Niže Klisa bijeloga grada.
Pope Luka, pokojna ti duša,
Ko te smače, usahla mu ruka!
Još nebi se zora zabilila,
Ni danica zdrake popuštila,
Zavikala iz Mosora vila:
"Što činite, mladi Poljičani!
"Poginu vam Sučiću Radoša
"I don Luka Ivaniševiću,
"Niže Klisa u bilih brigovih."
Kad to čuli mladi Poljičani.
Zbor učine na ravnih Gojinah,
Više crkve svetoga Jurija,
Da Bobetić neviru činija{1 Ovdje je, kako se vidi, posve provincijalna forma, dočim kasnije pravilno stoji "činio". U izgovoru poljičkom, to u pravničkim pismina, to u statutu, to u privatnim poslanicami, svegjer običavaju upotrebljavati glagolj "činija1" a ne "činio". - Množinu oblika mogao bi navesti za osvjedočenje. Tako ima i drugih nedosljednosti, no mi, kako već rekosmo, u svemu, u pravopisu i u interpunktaciji donosimo samo vijeran prepis.}.
Govorio Sučiću Ivane;
"Što sidite, braćo Poljičani!
"Bobetić nam neviru činio,
"Čini smaknut Sučića Radoša
"I don Luku Ivaniševića."
Govorili knezu od Poljica:
"Ko pogubi Bobetić Stipana,
"Ostaće mu njegova bašćina;
"Sad ajdemo raskopat mu kulu."
To je čuja Markonjiću Luka,
Ter vazimlje svitlu pušku svoju,
Tere igje da lovak ulovi;
I dobar je lovak ulovio,
Ulovio Bobetić Stipana. -
Svojoj puški živi oganj dade,
I udari Bobetić Stipana,
U zlo ga je misto udario,
I zlom ga je ranom oranio,
Od ke rane priboliti ne će, -
Njemu osta njegova bašćina!
Osta pusto dobro Bobetića
I bijela u Zvečanju kula,
Ko se znade i današnji danak.
Bobetića neostaje nikor,
Jer su ovi nevirom živili
I nevirom život izgubili!"
Sinovcich Giorgio (Sinovčić Juraj) 1655.-1676., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi mu Sučić Pavao.
Franceschi "Dalmazia", na ozn. mj., 1846., br. 50., str. 502. - "Bullettino", na ozn. mj. str. 38., godina IV., br. 4., str. 56. - Klaić, na ozn. mj. str. 143. (1666.-1670.). - Erber. na ozn. mj. str. 26. (1664.), str. 28., 29. (1666.), str. 32. (1670.).
Pod vladanjem Jurja Sinovčića obasja novi sjaj slave cijelu provinciju Poljičku.
Godine 1663. sakupe Turci opet jednu vojsku, opljačkaju selo Žeževicu i prodru u Poljica, da se osvete za poginule u Poljicima Turke god. 1649. - Nego im i ovoga puta loša sreća bila.
Veliki knez sakupi svoje ljude, a mlado i staro pohrli amo. Poljičani se postave u zasjedu; u zgodnom času navale na Turke, potuku ih, odrube im do 300 glava i zaplijene oko 800 pušaka i skoro isto toliko zelenih dolama (ćuraka){2 Kačić, str. 279.}.
U vrijeme vladanja ovog velikog kneza pada i sklopljenje mira na Kandiji dana 6. septembra 1669., kojim se - kao što je već kod velikog kneza Jurja Pavića spomenuto - nije nikakovih teritorijalnih promjena u Dalmaciji dogodilo, nego je mletačkoj republici bilo ostavljeno samo mirno uživanje kliške tvrgjave sa pripadnim zemljištem i sa svima stečevinama u Dalmaciji, kojima Poljica ne pripadahu.◊426
Tvrgjava Zadvarje, koju su Mlečani već mjeseca februara 1652. zaposjeli, morala se po odredbama zaključka ovog mira Turcima natrag povratiti. Poljica ostadoše kao i do sada pod turskim gospodstvom{1 "Memorie sulla Dalmazia" di Valentino Lago. Mleci 1869.}.
Dodaju se iz ovoga vremena dvije, u hrvatski jezik prevedene turske isprave.
"Povod ovome listu bijaše ovaj: Od državnih sela, što spadaju rajonu Poljica, sela Stijene, stanovnik Ivan Mikolčić otišao je u svijet, te se ne zna, je li živ ili mrtav, uslijed čega su zemljišta jedne baštine, koja je on posjedovao, pod tapiju spala, te je posjednik ovoga lista Petar Matijević zatražio tapiju, pa se od strane države rečena zemljišta gorespomenute jedne baštine sa oranicama i šumama, vinogradom i baščom to kućištem i ostalim pripatcima rečenome uz tapiju izručuju i pošto je tapinska pristojba za državu primljena, napisan je ovaj list kao tapija i njemu uručen, da dokle god državne pristojbe plaća, niko ga ne smije smetati u uživanju.
Napisano koncem ševala 1083. (1666.).
Suvremeni činovnik gruntovnice Osman-aga."
"Tugra sultana Muhameda IV., sina Ibrahimova,
Ti uzoru kadija i sudaca, izvoru kreposti i učenosti, Naš gospodine kadijo … čija čast neka se uzvisi, kad stigne visoki carski nalog, neka ti je poznato, da su se stanovnici sela … što leži u spomenutom kotaru megju selima mojeg carskog područja, nosioci carskog fermana … i … potužili kod moje visoke porte i prijavili, da su nekoje osobe od stanovništva rečenog kotara sa vlastodršcima jednodušne, pa im dolaze s pismom (musevvede) i pojave im se u kućama, gdje oni stanuju sa svojom djecom i porodicom, te traže od njih novaca pod imenom globe i krvarine, govoreći, da se oni bave sakrivanjem tatova i razbojnika, te ih tako uznemiruju, a oni se bave samo svojim poslom i nije ništa protiv njih po šerijatu s pravim svjedocima dokazano, te su zamolili za moju visoku zapovijed, da se to dokine i zabrani.
S toga nalažem, da dok oni stignu s mojom carskom odlukom, rečenu stvar s potpunom pravdom i pravicom po šerijatu jedanput ispitaš, i ako ne bude riješena pregledaš. - Ako bude, kako je prijavljeno, onda postupaj u tom pogledu prema propisima šerijata; pa pošto protiv njih nije ništa s pravim svjedocima po šerijatu dokazano, ne daj da budu uznemirivani, tražeći novaca pod imenom globe i krvarine; to dokini i zabrani!
Ne daj nikom da postupa protiv uzvišenog šerijata i mojeg carskog naloga. - Ne pripuštaj one, koji nemaju pristupa u sugjenje, a koji ne budu slušali, nego se budu inadili i protivili, prijavi ih imenom i s opisom, te kako se je dogodilo. Ne poradi, da u ovoj stvari opet moj nalog dolazi!
Tako znaj i osloni se na uzvišeni znak.
Dano u Bogom čuvanom Drinopolju (Edrena) početkom mjeseca muharema, godine 1083. (sredinom mjeseca aprila 1672.)."
Za vremena rata na Kandiji živio je i jedan odličan član porodice Sinovčić, i to Marko Sinovčič iz Dubrave.
Ovaj Marko vojničkim duhom opojen, tražio je još u svojim mlagjahnim godinama ratna bojišta, te se uputi u Njemačku, da se tamo usavrši u vojničkoj vještini, gdje se brzo uslijed svojih osobitih vrlina dovine do višeg stepena.
Kad je buknuo rat na Kandiji, pogje odmah i Sinovčić tamo i stupi kao vogja prekomorskih konjanika{2 Prekomorski konjanici sastojahu se od Hrvata, Dalmatinaca i Arbanasa.} u mletačku službu, gdje se na skoro pojavi kao strastven protivnik Turaka, koji se borahu pod zapovjedništvom prvoga vezira Ahmeta. - Kod svakog napadaja bio je Sinovčič na čelu svojih konjanika, i postane pravim strašilom neprijatelja. U dvjema bitkama bio je Sinovčić teško ranjen, ali se ipak brzo na bojištu opet pojavi; - u malo dana padoše pod njim šest konja dijelom ranjenih a dijelom mrtvih. - Kad je jednom konj pod Sinovčićem poginuo, padne i on, - uslijed mnogih rana oslabljen, - u nesvjesticu, i bude zarobljen, te u čador prvoga vezira donešen.◊427
Ahmet se nadao, da će dobrim postupanjem Sinovčića iz neprijatelja preobratiti u prijatelja, te ga dade brižljivo izvidati i ponudi mu mjesto paše, ako se iznevjeri svojoj vjeri. Pošto Sinovčić ostade postojan ponudi mu Ahmet svoju lijepu kćerku, s kojom je Sinovčić nekoliko puta govorio, za suprugu i osim toga još jedan pašaluk, ako u tursku službu pregje i vjerom krene. Kad je Sinovčić i tu ponudu odbio, dade ga Ahmet nekoliko puta pod vješala dovesti da mu pokaže sramotnu smrt, koja ga čeka, - ali sve uzalud. - Tako progje punih 13 mjeseci, kada jedne tamne i burne noći pogje Sinovčiću za rukom, da umakne i da se povrati Mlečanima. - Ahmet odredi na glavu Sinovčića nadarje od 12.000 reala.
Radi svojih velikih zasluga u ratu na Kandiji podijeli mu mletačka republika barunstvo od Novaka u Istri blizu Montone.
Car Leopold, koji je doznao za junačka djela Sinovčićeva, pozove ga u svoju vojnu službu i postavi ga god. 1669. za zapovjednika cijele lake hrvatske konjice. Malo nakon toga poziva padne Sinovčić žrtvom teške boljetice{1 Franceschi, "Dalmazia", na ozn. mj., god. 1847., br. 3., str. 17.}.
Sučić Pavao (Sučić Paval) 1676.-1678., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi iza njega Ivaniš Novakovich.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56. - Klaić, na ozn. mj. str. 143. (god. 1677.).
Novakovich Ivanis (Novaković) 1678.-1684., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi mu Luka Sinovcich.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Iz vremena vladanja ovoga velikoga kneza imade šest turskih fermana, koji glase u hrvatskom prijevodu ovako:
"Tugra sultan Mehmed-Hana IV., sina sultan Ibrahim-Hana.
Ti plemeniti vezire i preuzvišeni mušire, ti redatelju svijeta, ti koji upravljaš javnim poslovima svojim prosvijetljenim umom, koji riješavaš ljudske potrebe i zamršaje svojom pravdu nepromašivom pameću, ti utemeljitelju zgrade sreće i obilja, učvrstitelju temelja blagostanja i veličine, ti, koji si svakovrsnim darovima obasut od Svevišnjeg Boga, Moj vezire … pašo, koji upravljaš bosanskom pokrajinom (Bog ti trajnom učinio veličinu), čim stigne carski previšnji znak, neka ti je na znanje ovo:
Carskog dobra sela Poljica raja u stanju bez pomoći odaslali su jednoga čovjeka ovamo i podastiru jednu molbu, te navode, da je prije nekoliko vremena defterdar bosanske blagajne, imenom Šaban, povjerio i na odgovornost stavio kliškom kapetanu Hadži-Muhamedu (povećala mu se čast) danak, kojeg od starine daju Poljica u izvjesnoj svoti od 2060 dvije hiljade i šezdeset za jednu godinu.
Da se ponovo dade asker zbog upisa odnosnog roka Ahmetu kapetanu Kamen-grada, došao je spomenuti Ahmet, te od nas više novaca tražio.
Tvrde da je on prekršio i šerijat i kanun. Moj ferman izlazi na to, da se u tom pogledu niti prekoračuje niti smanjuje, nego da se ima pobirati ona svota, koja je odregjena po starom ugovoru, i nalažem ti, da čim moja uzvišena rješidba stigne, na stvar se dadeš te čisto izvidiš.
U istinu, ako bude stvar, kako ovi tvrde, to zapriječi, da se protiv ugovora, koji je od starine sklopljen, protiv šerijata i kanuna postupa, da se ne obzire na višak ni manjak, nego da se posluje prema ugovoru.
Ne daj da se ikomu šta dogagja, što bi bilo u opreci sa šerijatom, kanunom i Mojom carskom zapovijedi i gledaj da ovakovim tužbama dadeš konac.
Ovako znaj i osloni se na uzvišeni znak.
Pisano u Carigradu 29. dana mjeseca zilhidžeta 1091, godine (19. januara 1680.)."◊428
"Tugra sultana Muhameda IV., sina Ibrahimova.
Ti, vrlo poštovani vezire i preuzvišeni mušire, upravitelju svijeta, ti, koji ravnaš javnim poslovima svojim svijetlim umom, ti, koji čvrsto držiš narodne poslove svojom pogagjajućom pameću, ti, koji učvršćuješ gragju države i blagostanja, ti, koji temeljiš stupove sreće i slave, ti, koji si obdaren svim božijim milostima, moj vezire, što upravljaš bosanskim vilajetom, čiju slavu neka učini Bog trajnom; - i ti, uzoru kadija i sudaca, izvoru kreposti i učenosti, Naš gospodine kadijo kliških nahija, - čija čast neka se uzvisi, - kad prispije visoki carski nalog, neka Vam je poznato, da su se podanici (raja) zakupa Stijene (može se čitati još Stijanga, Snijanga i t. d.), drugim imenom Poljica, što pripada rečenom kotaru, potužili kod mog sretnog skuta i prijavili, da ili osoba imenom Abdul-Dželil uznemiruje govoreći: Vi ste ubili mog brata imenom Musu, ja ću za ubojicu od vas uzeti krv i krvarinu, - dok se ovi bave samo svojim poslom, ne rade ništa protiv uzvišenog šerijata i nije u stvari ubojstva protiv njih po šerijatu pravim svjedocima ništa dokazano, te su ujedno kazali, da oni u tom pogledu imaju u rukama uzvišenu letvu od šejih-ul-islama, pa su zamolili za moju previšnju zapovijed, da se postupa u smislu uzvišene fetve i da se to dokine i zabrani.
S toga zapovijedam, da se protiv uzvišenog šerijata no uznemiruju, i nalažem, da, kad stigne moja previšnja odluka u smislu moje zapovijedi, koja je u tom pogledu izdana, postupate i stvar po šerijatu jedanput pregledate.
Ako ne bi bilo riješeno i ne bude prošlo petnaest godina, ispitajte po potpunom pravu i pravici, obazrite se na njihovu uzvišenu fetvu i svršite (pregledajte).
Ako bude, kao što je prijavljeno, postupajte po čvrsto stojećem šerijatu i ne dajte, da ih gore navedeni u buduće uznemiruje, dok im ne bude po šerijatu pravim svjedocima dokazano ubojstvo. To zabranite i dokinite!
Ne dajte, da ko postupa protiv šerijata i moje previšnje zapovijedi!
Ne pripuštajte nikoga, ko nema pristupa u sugjenje, a koji ne bi htjeli slušati, nego bi se protivili, napišite i prijavite ih!
No poradite, da radi rečene stvari opet moja zapovijed dolazi. - Tako znajte i oslonite se na previšnji znak!
Dano u Bogom čuvanom Carigradu koncem mjeseca džumad-el-ula godine 1093. (koncem maja 1683.)".
"Tugra sultana Ahmed-Hana IV., sina Ibrahim sultana.
Ti, plemeniti vezire i preuzvišeni mušire, ti redatelju svijeta, ti, koji upravljaš javnim poslovima prosvijetljenim umom, koji riješavaš ljudske potrebe i zamršaje svojom pravdu nepromašivom pameću, ti utemeljitelju zgrade sreće i obilja, učvrstitelju temelja blagostanja i veličine, ti, koji si sa svakovrsnim darovima obasut od Svevišnjeg Boga, Moj vezire, koji upravljaš bosanskim vilajetom (Bog ti trajnom učinio veličinu); - i ti, uzoru kadija i sudaca, izvoru plemenitosti i riječi, Naš gospodine kliške okoline kadija (povećala ti se krepost), uzmite na znanje, čim vam prispije Naš visoki znak ovo:
Obveznici Mukata (narod pod dankom) Mog vlastitog carskog dobra u Poljicima u spomenutom kotaru, podastrli su molbu Mom sretnom skutu, te navagjajući, da su kao pripadnici Memlehe, koja se tiče spomenute mukate, kao što je u carskom defteru (zemljištniku) unešeno, izvršili dužnosti, koje na njih spadaju, protiv šerijata nikomu ništa nepravedna i protupravna nijesu počinili, te ne bivši ništa protiv njih po šerijatu postojalo, ipak su ih rečene mukate povjerenici, pretpostaviv po jedan slučaj, htjeli zatvarati i globiti, da su ih napadali i mučili, te da se ove nepravde i napadanja - da se novca na silu domognu, - riješe, molili su Moju previšnju zapovijed, da se to zapriječi i ukloni.
Moja je zapovijed, da se dokine svako prekoračenje i napadaj protiv šerijata, te nalažem, da se - čim visoka odluka prispije - dadeš na stvar, radi koje je Moja zapovijed izašla, te spomenuti odnošaj zdušno i savjesno ispitaš. - Ako bude kao što podnesak sadržaje, nikako ne postoji Moje uzvišeno zadovoljstvo, da se u Mojim blagim danima ikomu kakva nepravda nanosi. - Spomenuti su dužnostima, što na njih spadaju zadovoljili, a budući protiv njih ništa po šerijatu nepostoji, kao što se svjedočanstvom pravednih ljudi ispostavlja, to ne daj povjerenicima, da ove potežu i zatvaraju, da im novac na silu uzimlju, ne daj da se napadaju, to zabrani i dokini!
U buduće zabrani, da se ikomu što dogodi, što je protiv šerijata i carske zapovijedi. Ovako znaj i osloni se na uzvišeni znak.
Pisano u Carigradu početkom mjeseca gjemazel-ahira 1093. god. (koncem maja 1683.)"
"Tugra sultana Mehmed-Hana IV., sina sultana Ibrahima.
Ti, plemeniti vezire i preuzvišeni mušire, ti redatelju svijeta, ti, koji ravnaš javnim poslovima svojim prosvijetljenim umom, koji riješavaš opće potrebe i zapletaje pravdu◊429 nepromašivom pameću, ti, utemeljitelju zgrade sreće i obilja, učvrstitelju temelja blagostanja i veličine, ti, koji si svakovrsnim darovima obasut od Svevišnjeg Boga, Moj vezire … pašo, koji upravljaš bosanskim vilajetom (trajna ti budi veličina!); - i ti, uzoru kadija i sudaca, izvoru kreposti i učenosti, Naš gospodine kadijo u Klisu (povećala ti se krepost!) - uzmite na znanje, čim vam stigne uzvišeni carski znak ovo:
Radnici solane u državnom lenu Poljicima, čiji se prihodi uračunavaju u prihode bosanske blagajne … i … i … i ostali, predali su na Moju portu blaženstva podnesak, te navode, da rečene mukate zabiti, premda su kao podanici u novom carskom registru rečene solane uneseni i tributalnoj dužnosti kroz svoje sinove udovoljili, i premda pri njima više ništa nije ostalo i protiv njih se nikakav protušerijatski prestup nije pokazao, protupravno i protiv zakona s odnosom prilikama ono, što se nije dogodilo, toliko su puta novac od njih oduzimali i tim nepravdu im nanosili. Oni su s toga zatražili Moju previšnju zapovijed, da im se protiv šerijata i zakona nasilje i nepravda ne čini, te da se takove stvari zabrane i dokinu. Za to Ja zapovijedam, da se protiv šerijata, zakona i protiv deftera prama nikomu ne postupa i nalažem, da čim prispije Moja uzvišena odluka po zapovijedi, koja ovom prigodom izlazi, stvari se sasvim odavši, ispitaš. Ako bude, kao što se navodi, to ne postoji Moje zadovoljstvo, da se u Mojim sretnim danima (vlade) siromašnoj raji zulum i nepravda čini. Budući se svjedočanstvom pravednih ljudi ispostavlja, da protiv njih nikakovo protušerijatsko djelo ne postoji, to strogo opomeni emine (zabite), da im u ime globe ne uzimlju novac ili žito; to zabrani i dokini. - Zabrani takogjer, da se u buduće ikomu šta čini, što je u opreci sa šerijatom, zakonom, defterom i carskom zapovijedi. - Nedaj povoda, da bi na ponovnu tužbu glede spomenutog odnošaja izašla i Moja ponovna zapovijed. - Ovako znaj i osloni se na uzvišeni znak!
Pisano u Carigradu sredinom mjeseca redžeba 1093. god. (sredinom jula 1683.)."
"Tugra sultana Mehmed-Hana IV., sina sultana Ibrahima.
Ti, plemeniti vezire i preuzvišeni mušire, ti ravnatelju svijeta, ti, koji upravljaš javnim poslovima svojim prosvijetljenim umom, koji riješavaš opće potrebe i zamršaje svojom pravdu nepromašivom pameću, ti, utemeljitelju zgrade sreće i obilja, učvrstitelju temelja blagostanja i sreće, ti, koji si svakovrsnim darovima obasut od Boga Svevišnjega, Moj vezir-pašo, koji upravljaš bosanskim vilajetom (trajna ti budi veličina!); - i ti, uzoru kadija i sudaca, izvoru kreposti i učenosti, Naš gospodine kadijo okolica Kliških (povećana mu budi krepost!), uzmite na znanje, čim stigne carski uzvišeni znak ovo:
Raja državnog lena Stevabanke, što spada bosanskoj blagajni, predala je na Moju portu blaženstva molbu, te navodi, da joj, premda je dužnosti i daćama, što na njih glasom "Carskog deftera" spadaju, svake godine svojim zabitima, kako defter zahtijeva predavši, udovoljila, i premda pri njoj nije nikakovih zaostataka bivalo, čuvari tvrgjava Prologa, Tutijaka i Havale, a naročito zapovjednici imenom Abdul-Medžid, Mehmed, i Mahmud samo da se domognu i da otmu, pod izgovorom da je pri njima još hiljadu groša ostalo, toliko puta novac oduzimali, pošto bi je zatvorali i torturali, te tim veliki zulum činili.
Zato oni mole Moju uzvišenu zapovijed, da se zabrani i dokine nepravda i nasilje pri nepravednom zahtijevanju novaca te da se, na šerijat pogledavši, protiv njega i zakona ništa ne poduzimlje.
S toga zapovijedam, da se postupa po šerijatu, te naregjujem, da čim stigne moja uzvišena odluka, radiš po zapovijedi, koja ovom prigodom izlazi, te da ove stvari po šerijatu, po pravdi i pravici izvidiš i ispitaš. - Ako se bude zbivalo, kao što ovi tvrde, da su naime svojim dužnostima udovoljili i daće, koje na njih spadaju, po zakonu i defteru predali, te tim pri njima nikakovih zaostataka nije ostalo, i da su ih ponovnim traženjem novaca njihovi zabiti mučili i tištili, to ti zabrani njihovim zabitima, da ih ponovnim oduzimanjem novaca zlostavljaju, da ih zatvaraju i biju; postupaj po uzvišenom šerijatu, te to zabrani i dokini, budući se svjedočanstvom pravednih ljudi dokazuje, da protiv njih nikakovo protupravno djelo ne postoji. - U buduće ne daj, da se ikomu protiv šerijata, zakona i deftera i protiv Moje carske zapovijedi išta dogagja i nedaj povoda, da bi glede spomenutog odnošaja uslijedila Moja ponovna zapovijed.
Ovako znaj i osloni se na uzvišeni znak!
Pisano u Carigradu sredinom mjeseca redžeba 1093. god. (sredinom jula 1683.)."
"Tugra sultana Muhameda IV., sina Ibrahimova.
Ti, uzoru kadija i sudaca, izvore kreposti i učenosti, Naš gospodine kadijo od Klisa, čija čast neka se uzvisi, kad stigne Naš visoki carski nalog neka ti je poznato, da su se popovi i fratri manastira u rečenom kotaru potužili kod mog carskog skuta i prijavili, da se, ne budući po šerijatu pravim svjedocima protiv njih ništa dokazano i ne bivši nikomu dužni, zapovjednici državnog zakupa (mukata) Poljica ne ustručavaju◊430 činiti im nasilja, govoreći, da ja odregjujem, da se oni protiv šerijata, zakona, popisa (deftera) i carske zapovijedi u solani, koja je u mojoj vlasti, u posao upotrebljuju, te su zamolili moju uzvišenu zapovijed, da se to zabrani i dokine.
S toga zapovijedam, da se protiv šerijata i zakona na taj način nasilje ne čini, pa nalažem, da kad stigne moja carska odluka, u spomenutoj stvari po mojoj zapovijedi, koja je u ovom pogledu izdata, potpuno pravo postupaš, te da zatražiš prave i muhurlejsane (pod pečatom) prepise od novih carskih popisa (iskaza, deftera, registra), koji su izdati ispod mog sretnog skuta i da ih pregledaš.
Pošto imadu u defteru (registru) zabilježeni pripadnici (raja) rečene solane, pa ako ovi ne budu unutra unešeni, to ja, kako je već gore navedeno, ne dozvoljavam, da se u mojim sretnim danima na taj način njima nasilje čini.
Nedaj, da ih zapovjednici rečenog zakupa (mukate) protiv šerijata i zakona i bez carskog naloga uznemiruju, govoreći, da ih ja dajem upotrebljavati besplatno u solanskoj službi; to zabrani i dokini. Nedaj, da se iko protiv uzvišenog šerijata. zakona, popisa (deftera) i carske zapovijedi u posao uzima, i ne učini, da se u ovoj stvari ponovno potužuje i opet moja zapovijed dolazi. - Tako znaj i osloni se na uzvišeni znak!
Dano u carskom Carigradu sredinom mjeseca redžeba god. 1093. (sredinom jula 1683.)."
Sinovcich Luka (Sinovčić) 1684.-1701., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi iza njega Marko Barich.
Za vladanja ovog velikog kneza započela je borba Mlečana sa Turcima radi posjeda mnogih utvrgjenih dalmatinskih mjesta i suzbijanje Turaka sa dalmatinskog zemljišta. - U ovim borbama sudjelovahu osobitim i sa mletačke strane pripoznatim načinom i Poljičani.
Slika 24. Nutiak 1688, iz djela Padre Coronelli-a.
Početak ovim bojevima bilo je osvojenje Nutiaka.
Nutiak je bila mala tvrgjava ispod sela Garduna kod Trilja u predjelu knežije Brodarić, a ležala je na Cetini blizu granice Poljičke provincije.
Generalni proveditur Petar Valier izvijesti dneva 30. marta 1685. dužda mletačkoga, da je baš tada dobio vijesti o nenadnom nasrtaju Poljičana na tvrgjavu Nutiak. - Nutiak nije od Turaka bio dosta čuvan. Poljičani uhvatiše nekoliko zarobljenika.
Drži se korisnim ovo osvojenje ne samo kao dobar znak za početak bojeva, već i zato, što je s tim Turcima oteščana provala u Poljica, a tiče se isto još i tvrgjave Zadvarja{1 Namjesništveni arhiv, sv. I. Izvješća generalnog proveditura Petra Valiera na senat, br. 57., list 66.}.◊431
Slika 25. Sinj sa zapadne strane 1688., iz djela Padre Coronelli-a.
Slika 26. Sinj sa jugozapadne strane 1688., iz djela Padre Coronelli-a.
Nutiak bijaše nekad u posjedu Dražoevića. Kako Sanudo 13. jula 1499. izvijesti, htjede poznati junak vojvoda Žarko Dražoević kao posjednik ove tvrgjave, koja je tada graničila sa turskim zemljištem, prodati je Mlecima{1 "Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 10., str. 152.}, pošto je nije mogao više održati.◊432
Kada je Žarko mjeseca novembra 1502. bio u Mlecima, ponudi opet tvrgjavu na prodaju{1 "Bullettino”, na ozn. mj., "od. IV., br. 11., str. 166.}. - Pored sveg navaljivanja Žarkova ne primiše Mlečani Nutiaka ni na 3. februara 1504., pošto knez Spljetski - kako isti javljaju - nije novaca imao, da posadu naplaćuje{2 "Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 12., str. 180. i 181.}.
Kad su Turci napred prodrli, pao je nesumnjivo u turske šake i Nutiak.
Kao što je gore spomenuto, Poljičani su koncem marta 1685. oteli Nutiak Turcima.
Generalni proveditur Alojzije Mocenigo odredi svojim riješenjem iz Zadra dneva 18. juna 1701. naoružanje i čuvanje tvrgjave Nutiaka, koja bijaše tada u mletačkom posjedu{3 Namjesništveni arhiv.}.
Od Nutiaka ostale su sada samo razvaline. Kad je tvrgjava napuštena, nije pisac mogao da ustanovi. - Kad su Turci iz Imotskog (1717.) potisnuti bili, nije ona imala baš nikakve važnosti.
U proljeće naredne godine 1685. krene generalni proveditur Petar Valier, da oduzme Turcima važnu Sinjsku tvrgjavu. Valier sakupi kod Klisa do 1500 uvježbanih pješaka, nekoliko četa konjanika i oko 3000 Dalmatinaca, te zapovijedi morskom provedituru Michieli-u, da pogje pred Sinj.
Na 1. aprila započne Michieli opsadom tvrgjave. - I Valier prispije sa velikom četom dobrovoljaca. - Kroz 7 dana pucalo se žestoko ali bezuspješno na tvrgjavu iz 2 lumbarde i 2 haubice.
Tada stiže glas, a i straže sa Prologa navijestiše sa tri metka iz mužara, da se 10.000 Turaka, koje je bosansko-hercegovački paša sakupio, iz Livna primiču.
Valier im pošalje u susret hrabrog harambašu Nikolu Žarka sa jednim odjeljenjem konjanika. - Žarko pregje preko Cetinskog mosta, koji bijaše poviš Hana, i navali odmah na Turke u njihovom taboru, ali se morade prevelikoj sili ukloniti.
Drugoga dana pregje turska vojska u najboljem redu preko Cetine, potuče vojsku Valiera, koja ostavi na bojištu 300 mrtvih, i rasprši je na sve strane.
Za nasrtaja ručao je Valier u svom čadoru; serdar Ćudina stavi mu svoga konja na raspoloženje, te mu tako pogje za rukom, da se uz Visočicu spase. - Cio tabor pade u turske ruke. Nakon kratkog odmora dade se turska vojska u potjeru za Valierovim ljudima put Klisa; no tu ih dočekaše Poljičani i bace se na njih takom žestinom, da je 400 Turaka poginulo, te ih progje želja, da naprijed prodiru{4 "Tabularium arhivi u Dalmaciji”, dio II. i III., sv. 4. i 1., str. 119.-123. - 1685. 9 aprile Spalato. "Relazione sulla sconfitta toccata ai Veneti sotto Sign." - "Franjevačka država presv. otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji." Ot. Stipan Zlatović, Zagreb 1888., str. 144., 150. - "Sinj i njegovo slavlje god. 1887." Fra Ivan Marković, Zagreb 1898., str. 16. i 17.}.
Po jednom pismu Sergente maggiore di battaglia Borri (Spljet dneva 10. marta 1685.) odredio je hercegovački paša poljičkom knezu rok, do kojeg se ima vratiti pod pokornost (obbedienza) sultanu. Knezu bi savjetovano, da bez otezanja odgovori, te mu je obećana i pomoć.
Po drugom jednom pismu iz Spljeta od 15. aprila 1685., obnoviše Poljičani svečano zakletvu vijernosti poticanjem jednog kod njih dobro vigjenog kapucina, kojeg im je na tu cijelj bio spremio glavni proveditur{5 "Tabularium arhivi u Dalmaciji”, dio III., sv. 1., str. 123., 126.}.◊433
Kod velikog kneza Jurja Pavića (1632.-1655.) spomenuta je historija Zadvarja.
Mjeseca februara god. 1652. dospjela je ova tvrgjava u mletački posjed. No u miru od Kandije god. 1699. morala se je opet povratiti Turcima.
Godine 1684. oduzeše Mlečani pod vodstvom generalnog proveditura Lovra Donà opet Turcima Zadvarje.
Ove je godine započeo i rat na Moreji, koji trajaše do sklopljenja mira Karlovačkog dneva 26. januara 1699. Na Moreji boriše se i Poljičani u redovima mletačkim, - megju ostalima i Don Jure Pavić{1 Kačić, na ozn. mj. str. 277.}.
Slika 27. Zadvarje 1688., iz djela Padre Coronelli-a.
Dalmatinci su se osobito odlikovali pri jurišanju na Crotonu. - Ali povratimo se na dogagjaje pred Zadvarjem.
Noću izmegju 17. i 18. juna 1685. primicaše se vezir hercegovački brzim hodom iz Radobolja k Zadvarju.
Generalni proveditur Petar Valier izda odmah Primorcima, Poljičanima i Drnišanima zapovijed, da veziru na put stanu; no pošto se radi kratkog vremena nije mogao sakupiti dovoljan broj ljudi, povukoše se isti uz neprestanu borbu ispred Turaka natrag, koji na ovaj način dogjoše do Zadvarja.
U tvrgjavi Zadvarja zapovijedaše August Tartaglia, koji izjavi, da će radije poginuti, nego li tvrgjavu predati; sazvaše se borci iz Kaštela, Spljeta, Klisa i Poljica, da se pohita Zadvarju u pomoć. Sam generalni proveditur Valier primicaše se sa nekoliko stotina boraca, kojih je broj usput znatno narastao. - Na 18. juna pregju Poljičani preko rijeke Cetine i sjedine se sa Petrom Tartagliom, ocem zapovjednika u Zadvarju, Augusta Tartaglie. - Dneva 19. juna dobije◊434 Valier od Petra Tartaglie vijesti o očajnom položaju Zadvarja. - Kule Arsalić i Poletnica, koje Zadvarje nadvisivahu, bile su već u turskim rukama, te se svakog časa iščekivao pad Zadvarja. Tad upravi Valier vatren govor na pojedine vogje, i svi se zakleše, da će se do posljednje kapi krvi boriti. Na čelo jednog odjeljenja od 600-700 momaka stavi Valier Josipa Vusia, zamjenika na galiji pod Bračom, rogjaka Petra Tartaglie, koji navali tako žestoko na Turke u prikopima, da ih je nakon ljutog rvanja natjerao u bijeg. - Zadvarje bijaše spašeno. Vusio se dade u potjeru za neprijateljem; vezir se povuče natrag u Radobolje.
I Turci, koji se zatvoriše u kuli Poletnici, predadoše se junačkim Dalmatincima; bilo je u njoj 60 Turaka, megju kojima nekoliko časnika.
Poginulo je oko 300 Turaka, mnogo ih bijaše ranjenih, a zaplijenjeno je mnogo oružja i zastava.
Ovom potpunom pobjedom bila su Poljica od turskih provala s ove strane osigurana.
Valier bude opozvat, a na njegovo mjesto odredi mletačka republika hrabroga generala Jerka Cornara{1 "Franovci države presv. otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji." Ot. Stipan Zlatović, Zagreb 1888., str. 149. i 150. - "Sinj i njegovo slavlje god. 1887." Fra Ivan Marković., Zagreb 1898., str. 16. i 17.}.◊435
Da se osvete Poljičanima, prodre po Kačiću 10.000 Turaka, izabranih konjanika - (po svjedočanstvu generalnog proveditura Jeronima Cornara dneva 22. januara 1689{1 Erber, na ozn. mj. str. 30.}, koje će kasnije ovdje slijediti, bilo ih je samo 6000) - u ljeto 1686. pod vodstvom poznatog junaka Perut paše iz Carigrada u Dolac. - Sav Dolac Turci opljačkaše a Srijane sažegoše; što nije na vrijeme na Mosor umaklo, bi, ako je staro bilo, izmrcvareno, a mlado odvučeno u roblje.
Odmah se podigoše Poljičani, mlado i staro, koje je samo sablju pasati moglo, i počeše Perut pašu goniti, koji se htjede na Sinj povući. Jedna četa Poljičana pohita ispred njega, stavi se u zasjedu i zatvori Perut paši put za uzmak. Kad se Perut primako, navališe Poljičani, predvogjeni junačkim knezom Don Jurom Pezeljićem i Ivanom Tomičićem, na njih kao vuci. - To je bilo 2. jula 1686. Nastade grozno krvavo hrvanje. - Pezeljić je sam 36. a Tomičić skoro isto toliko turskih glava odrubio. - Poginulo je 19 mladih buljukbaša, 2 bega, 2 alajbega i brezbroj momčadi. - Ropstva dopade 300 Turaka, megju kojima četvorica od visokog plemstva, na ime Mustaj beg Babametović (Chiaichia), Baraković i napokon poznati junak Murat beg Filipović.
Nije bilo kneza ni viteza, koji se nije junački borio i turskih glava odsijecao; i djevojke su oduševljeno sudjelovale u redovima braće i otaca svojih u ovoj borbi, kao Marija Hugliević, koja ubi dva Turčina a jednoga zarobi, ruke mu sveza i k roditeljskoj ga kući dotjera. - Mlada Bare Leksić smaknula je jednog Turčina sa kosijerom a drugoga zarobi{2 Kačić, na ozn. mj. str. 279. i 280.}.
I sam Don Jure Pezeljić poginu u ovom boju.
Slika 28.
Kad se ide s Biska put Dolca donjeg, naigje se po sata ispred kuće Jelićeve na spomen kamen u samotnom predjelu, koji pokazuje mjesto, gdje je Pezeljić junačkom smrću poginuo. (Slika 28.) - Zaista, prost spomen-kamen, ali duboka, topla uspomena na ovog junaka, koja je ostala sačuvana u srcu naroda, ljepša je od najveličanstvenijeg spomenika{3 Pri putovanju s Biska u Dolac - bilo je to 13. oktobra 1897. - upadne piscu ovih redaka taj prost stari spomen-kamen osobito u oči. - Na istomu je kratak natpis: Don Juraj Pezelj 1686. - Kad je pak 14. oktobra po podne u Donjem Dolcu boravio, baš se svršilo podučavanje u pučkoj školi a učenici odlazahu kućama - upita pisac jednoga gjaka, da mu nešto reče o Pezeljevom spomen-kamenu. - Dječak se ne mogaše dovoljno začuditi, da mi što takovo nije poznato. - Po tom mi pripovijedaše zavarenim očima ukratko ovo: Godine 1686. prodru Turci u Dolac-Srijane; Poljičani ih suzbiju, a u redovima potonjih borio se junački i Don Juraj Pezelj: tu ga pogodi, kad su Turci već u potpunom uzmicanju bili, - jedno tane u prsa. Pezelj je osjećao, da mu je životu kucnuo pošljednji čas, ali da svoje ljude ne zaplaši, poviče im - zatajivši svoju ranu: da neprijatelja bez milosrgja progone; njemu da se je odriješio opanak, te ga mora opet zavezati. - Kad se Poljičani pobjedonosno povratiše, nagjoše Pezslja mrtva na onom mjestu, gdje spomen-kamen stoji. - Koračajuć dalje, naigje pisac na ruševine jedne kuće, sazidane od gorostasnog kamenja blizu izvora Vrela, koje je u vrlo čarobnom kraju, na tom kamenju se nalazi stari natpis: Pezelj 1644. - Pisac pitaše seljane, stare i mlade, o značenju Pezeljevog spomen-kamena; a od svakoga dobi isto razjašnjenje, kao što mu ga je dječak iz škole dao. Tako živo štuje ovaj narod svoje junake u svojoj već više od 200-godišnjoj staroj tradiciji. - Pri povratku iz Srijana-Dolca u Bisko na 15. oktobra 1897. fotografisao je pisac uz put ovaj spomen-kamen (vidi sliku 28.). S desne strane križa je tadašnji župski pomoćnik dolnjeg Dolca, Ivan Banić, s lijeve Marko, pa Antun Pavich, a iza konja namjesništveni savjetnik Nasso.}.
Pod jesen god. 1686. naumi generalni proveditur Jerko Cornaro da savlada Sinjsku tvrgjavu. - Topništvo se u red stavilo; isto sastojaše od 2 velika i◊436 10 manjih topova i 4 haubice. - Pošto je Cornaro oko 3000 što pješaka iz posada, što sa galija, 3000 krajišnika i 600 konjanika sakupio kod Solina i ovdje primio blagoslov spljetskog biskupa Stjepana I. Kosmija, pogje sa cijelom ovom silom pod Sinj. Naprijed je išla redovna vojska pod zapovjedništvom vojvode od Parme, a za njom stupaše Cornaro s krajišnicima, s drugim dobrovoljcima i s topovima.
Vojska je stigla iz jutra 25. septembra pred Sinj; topovi započeše odmah žestoku vatru i kroz nekoliko ura otvoriše široku lazu na bedemu. Sada nastade juriš. Vojnici kano razdraženi lavovi lete i penju se u tvrgjavu. Mnogi padaju mrtvi, al drugove njihove to ništa ne pometa.
Provališe prvu obzidu, jurišaju na drugu, a kada i ovu osvojiše, jurišaju na treću, s koje se Turci junački i očajno brane. - No brzo je i treća obzida uzeta. - Slavodobitna kršćanska vojska ni jednomu Turčinu ne prosti, nego ih svekolike sasiječe{1 "Sinj i njegovo slavlje." Fra Ivan Marković, na ozn. mj. str. 17. i 18.}.
Po već spomenutom svjedočanstvu generalnog proveditura Jerolima Cornara od 22. januara 1690., bijahu junački Poljičani prvi, koji podigoše pri jurišu na bedeme tvrgjave njihovu zastavu{2 Erber, na ozn. mj. str. 36.}.
Tvrgjava Sinjska pade, kao što je spomenuto, 26. septembra kršćanima u ruke.
Mjeseca septembra godine 1687. krenuše Mlečani, potpomagani vojskom pape Inocenta XI. na opsadu Ercegnovog (slika 29.). - Na 1. septembra stigne generalni proveditur sa svojom vojskom u Rože prama Ercegnovom, a na 2. septembra iskrcala se vojska i odmah započne opsjedanje Ercegnovog.
Slika 29. Ercegnovi 1688., iz djela Padre Coronelli-a.
Na 15. septembra dogju paše bosanski i hercegovački sa 5000 Turaka opsjednutima u pomoć, ali ih Cornaro potuče.
Nakon hrabre obrane Turaka i junačkih navala opsjedatelja, preda se tvrgjava nakon 28-dnevnog otpora na 30. septembra 1687.{3 "Manuale del regno di Dalmazia." Maschek, na ozn. mj., god. III., str. 81.; god. IV., str. 128. - "Franovci države presv. otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji." Stjepan Zlatković, Zagreb 1888., str. 151.}.◊437
I ovdje Poljičani, kao Što se ističe u više spomenutoj dukali Cornara, pokazaše osobitu hrabrost i učiniše mnoga junačka djela.
Već druge godine 1688. krene Cornaro, da opsjeda jaku tvrgjavu Kninsku. (Slika 30.)
Slika 30. Knin 1688., iz djela Padre Coronelli-a.
Po savjetu upravitelja franjevačkog samostana u Visovcu, oca Andrije Resića, izabere Cornaro najkraći put, da stigne pod Knin; poveo je svoju vojsku prvo do mlinova na Krki kod Buga, odovlen je preveze na samostanskim čamcima na Brinu i prodre u potpunom redu preko Miljevca put Knina. - Seoske puteve dade Cornaro malo dana prije popraviti po svojim vojnicima.
U vojsci bijaše biskup Calegari i mnogo drugih svećenika i mnoštvo dobrovoljaca iz puka, koji su se trudili oko otpremanja topova, streljiva, ratnih sprema i živeža. Topove postave na brdo Ljubač prema tvrgjavi i odmah se započne na nju pucati. - Tvrgjava bijaše sa sviju strana opkoljena. - Turci se iz početka branjahu na najhrabriji način, ali kad se srušiše gradski bedemi a pomoći ni s koje strane, uhvati ili velika briga.
Kad to opazi upravitelj samostana Andrija Resić, uzme zastavu u svoje ruke i povede ljude na juriš. - Nabrzo se popeše do proloma, i sam Resić podigne kršćansku zastavu na bedeme Kninske. Turci položiše oružje i predadoše se na milost i nemilost. - Samo zapovjednik tvrgjave, beg Atlagić, bi kao zarobljenik poslat prvo u Mletke pa kasnije u Bresciju, ostali Turci bijahu otpušteni u Bosnu. - Odmah posveti biskup Calegari - bilo je to na dan sv. Jerolima, t. j. na 29. septembra 1688. - glavnu džamiju za katoličku crkvu i obavi u njoj blagodarenje{1 "Franovci države presv. otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji." Ot. Stjepan Zlatović, Zagreb 1888., str. 157. i 158.}.
Kod ovog se poduzeća istakoše Poljičani njihovom hrabrošću tako, da ih je Cornaro u spomenutom svjedočanstvu zato pohvalio.◊438
Već godine 1685. zauzeli su - i ako ne trajno - Mlečani kulu Norinsku; ovom su prigodom jedan aga i cijela turska posada poginuli{1 "Memorie sulla Dalmazia" di Valontino Lago. Mleci 1869., str. 338.}.
Godine 1687. uzeše Mlečani kulu Norinsku u trajni posjed{2 "Führer durch Dalmatien" od Reinharda Petermanna, Beč 1899. - "Historija neretvanskog područja", str. 384.}.
I kod ovog se poduzeća odlikovaše osobitim načinom Poljičani po više spomenutom svjedočanstvu generalnog proveditura Jerolima Cornara dne 22. januara 1689., kao i kod poduzeća na Čitluk i Gabelu.
Pravi juriši na Čitluk i Gabelu (u neretvanskoj dolini) bijahu, kao što je poznato, kasnije i to na 20. juna 1694.
A sada donosimo spomenuto svjedočanstvo generalnog proveditura Jerolima Cornara, koje u hrvatskom prevodu glasi:
Mi Jerolim Korner!
Vitez, za prevedru republiku od Mletaka generalni proveditur od Dalmacije i Albanije.
Vjernost puka poljičkoga prama Prevedrome principu usagjena u srcu njegovu za mnogo vijekova vazda stalni u promjeni sreće, što biva posvjedočeno u časnoj dukali i pripoznato plemenitim privilegijama, ispušćenim od Veličanstva principova u ovomu ganuću oružja proti Turčinu, dadoše Poljičani o sebe istih svjetlo i hrabreno zlamenje, dostojno Naše pohvale.
Netom se oglasi rat protiva nevjernikom, da oni isti ne videći časa ukloniti se od jarma turskoga kojemu u prošlom miru ne po dobroj volji, dali po nesrećnoj zgodi bijahu se utekli, ne pazeći dakle isti Poljičani pogibelj od smutijivili zgoda rata, prvi od svijuh s hvaljenom prilikom jesu odmah pokazali svoje hotjenje i prikazali principu svoju čeljad i provinciju oliš svjetlih zgoda junaštva i vjere, što isti Poljičani prikazaše pred prošasnim Preuzvišenim generalima, što pokazujući njihove svjedočbe jesmo i mi imali zlamenita biljega za poznat njihovu vjernost u proglašenome nasrnuću turskomu na Dolac sa šest hiljada Turaka, gdje isti Poljičani malo ih brojem ali puni junaštva i smionosti potjeraše Turke, toliko jako, pobivši mnoge turske glavare i zmije ljute, na Krajini osužnjiše kapetana od Sinja i Nućaka i pobiše i osužnjiše dvanaest buljukbaša. Sada mi opsjedosmo Sinj i osvojismo ga hvala Bogu, prvi barjak Poljički izagje na bedem, a oslobodiše Sinja istoga, kada s mnogo vojske opsjednuo ga biše paša bosanski.
Sada sljedećom pomoću gospodina Boga osvojismo Ercegnovi i Knin i na uzeću Norinskom i na opsjednuću Čitluka i Gabele u nezgodna vremena i pretrpljenje mnogih nevolja jesmo Našima istima očima vidjeli poljički posluh, junaštvo, vjernost i želju za dobiće principovo i raširenje Njegova Prevedroga vladanja u izbigu vlaškome pod krilo Našega principa i u svakoj zgodi od Nas naregjeni vazda Poljičani biše prvi, koji srčano i junaštvom opslužiše Naše zapovjedi oliš onoga truda, kojega vidiše prinoseći zajiru i džebanu sve dobrovoljno ispunjajući gdje biše zapovjegjeno.
Zato neimadući se ukapati tolika dostojanstva starih i sadašnjih doba iste vjerne i prepoljubljene provincije jesmo zato sudili podati im ovo očito svjedočanstvo, koje će im služiti za ostan za to većina užigati se zadostojati pomilovanje i plaću od principova Veličanstva. - U vjeru.
Iz Spljeta, na 22. januara 1689.
Jerolim Korner, vitez generalni proveditur.
Lucio Delbelo, kancelar generalov{3 Erber, na ozn. mj. str. 36. i 37.}.
U već spomenutoj pogodbi o miru, sklopljenoj izmegju Mustafe II. i mletačke republike u Karlovcima dne 26. januara 1699., utanačene su glede Dalmacije u tački VIII. ove odredbe:
Tvrgjave Knin, Sinj, Čitluk, Gabela ostaju u mletačkom posjedu. - Granica izmegju turskog i mletačkog posjeda proteže se u pravcu od kninske na vrličku tvrgjavu, od ove na sinjsku tvrgjavu, pak na Zadvarje, a odovlen na Vrgorac, na Čitluk i na Gabelu. - Zemljište, koje leži na po sata u polukrugu ovih tvrgjava u turskom području, spada isto tako u mletački posjed.
Tako bijaše Poljica za uvijek odmaknuta od sfere turskog upliva.◊439
Barich Marco (Barić Marko) 1701.-1704., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi mu Sinovcich Marko.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Sinovcich Marco (Sinovčić Marko) 1704.-1708., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi mu Barich Marko.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Sinovcich Zuanne (Sinovčić Ivan) 1706. 14./9.
Isprave Alfonsa pl. Pavicha.
Novaković Giorgio (Juraj) 1707., 24./11.
Erber, na ozn. mj. str. 42.
Barich Marco (Barić Marko) 1708.-1710., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi mu Barich Zuanne.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Barich Zuanne (Barić Ivan) 1710.-1712., plemić ugarski. Po "Bullettinu" naslijedi ga Barich Marco.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Barich Marco (Barić Marko) 1712.-1716., plemić ugarski. Po "Bullettinu" naslijedi ga Sinovcich Zuanne.
"Bullettinou, na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Dneva 8. decembra 1714. navijestio je veliki vezir Damad Ali paša iz Carigrada Mlečanima rat; generalni proveditur Dalmacije Angjeo Emo predvigjao je, da će se prva navala oboriti na ovu zemlju, i to baš na tvrgjavu sinjsku. - Cetinjani, potaknuti mletačkim provediturom Jurjem Balbijem, počeše odmah nasrtati i pod njegovom upravom, ni malo ne počasiv, udare na utvrgjena mjesta, što ih Turci još imagjahu s ove strane Prologa i osvoje Grardun, Čačvinu i Prološku kulu. Ovo se sve dogodilo mjeseca januara 1715. Megjutim general Emo dade što se bolje moglo utvrditi grad, obnoviti šance, popraviti zgrade i kule.
Turci se već godinu prije za rat spremili, a serasker Melimed paša sakupi sada pod Kupresom svoju vojsku.
Narod iz okolice dovuče svoje imanje u žitu, vuni i t. d. u Sinj, što se sve spremi u tamošnjoj novoj crkvi.
Na 23. jula 1715. navijestiše tri hitca iz mužara sa braništa Prološkog, da je krenula turska vojska iz Livna. - U tvrgjavi Sinjskoj bilo je do 700 momaka, što uvježbanih vojnika, što krajišnika, pod zapovjedništvom Ploucheta. - U tvrgjavi bijaše i sinjski proveditur.
Već na 23. jula sagje turska vojska sa Prologa i utabori se na Cetini.
Na 24. jula prodru turski konjanici u sinjsku ravnicu, a na 25. jula - žareći i paleći - čak do Dicma.
Na 27. jula nasrnu Turci na Otok; stanovnici Otoka braniše se junački, poginulo ih je 140, a Turaka 1000, dokle zauzeše selo Otok.
Turski buljuci krstariše neprestano kroz sinjsku ravnicu, a druge čete njihove uputiše se na Vrliku i Drniš.
Na 5. augusta utaboriše se Turci tri milje daleko od sinjske tvrgjave, i poslaše na 7. augusta ugovornika, da zaište predaju tvrgjave pod prijetnjom, da◊440 će se inače sva posada na kolje nabiti. - Na odgovor, kojim se njihov predlog zabacio, opkoliše Turci tvrgjavu, i već noću započeše kopanje šančeva. Mlečani sasuše na te radnike vatru iz pušaka i topova i obasuše ih kamenjem. Usprkos svemu tomu bijahu već izjutra 8. augusta podignuti opkopi okolo tvrgjave i 4 topovnice postavljene, od kojih je jedna udarala topom od 20, dvije topovima manjeg ušća a četvrta iz dvije lumbarde, od kojih jedna izmećaše taneta od 300 librica a druga od 100. Sve četiri pak baterije bijahu tako pokrivene, da im topovi tvrgjave trudno mogahu nanijeti kvara. - Na 8. dakle neprijatelj mnogim metcima pozdravi tvrgjavu, a ni ova nije oklijevala odvraćati, prosuvši na nj žestoku vatru, te prvim hitcima ušutka mu onaj top od 20 funata.
Na 8. augusta izgori sav sinjski varoš osim nekoliko čvrsto sazidanih kuća, i mnogi stanovnici izgiboše od turskih taneta.
Od 9. do uključivo 13. augusta pucali su Turci takom žestinom na tvrgjavu, da su bedemi već na više mjesta uzdrmani bili. - Na 14. augusta započe opći juriš. Borilo se još kroz tri sata najvećom jarošću; junački odbijahu branitelji tvrgjave razdražene turske nasrtaje; mnogi Turci izginuše, a i u tvrgjavi bilo je 30 mrtvih i 45 ranjenih.
Noću izmegju 14. i 15. augusta povukoše se Turci, pošto je njihova vojska i uslijed bolesti prevelikih gubitaka imala, opet natrag u Livno{1 "Sinj i njegovo slavlje god. 1887." Fra Ivan Marković, Zagreb 1898.}.
Spomenusmo opširno ovo opsjedanje sinjske tvrgjave, pošto je svršetak ovog boja za sudbinu poljičku vrlo znamenit.
Poljica bijaše i sa ove strane protiv turskih navala za vazda osjegurana.
Sinovcich Zuanne (Sinovčić Ivan) 1716.-1717., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi iza njega Barich Zuanne.
"Bulletino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Barich Zuanne (Barić Ivan) 1717.-1721., plemić ugarski. Po "Bullettinu" naslijedi ga Novakovich Zuanne.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4.. str. 56.
Svršetkom jula godine 1717. odluči generalni proveditur Dalmacije. Alojzije Mocenigo III., da Turcima otme tvrgjavu Imotsku.
Noću izmegju 26. i 27. jula postave Mlečani topove svoje u topovnice, a iz jutra na 27. jula započne pucanje na vrlo jaku tvrgjavu Imotsku. - Dva puta se barutane u tvrgjavi zapalile i rasprsnule, a ipak se posada junački branila.
Nečuvenom hrabrošću navale Dalmatinci na tvrgjavu; jedan drugoga dizaše na ramena, i usprkos očajnoj obrani Turaka prodru preko prvog bedema, razvale odmah na istomu vrata, ugnjezde se ovdje i podignu svoju zastavu. - Turci se povukoše u drugi bedem, te nastaviše i ovdje svoj očajni otpor bacanjem kamenja i pucanjem iz pušaka.
Dva dana i dvije noći radili su neprestano lagumari. Kada Turci opaziše napredovanje ove radnje, koja bi morala dovesti do njihova uništenja, a pošto su im i bombe već 27 vojnika usmrtile, - podigoše bijelu zastavu. - Dva odaslanika izmole slobodan odlazak s oružjem u Trebinje ili u Mostar{2 "Manuale del Regno di Dalmazia", Maschek, god. IV., Zadar 1874., str. 155.}.◊441
Predaja tvrgjave zbila se je dakle na 30. jula{1 "Franovci države presv. otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji." Stjepan Zlatović, 1888., str. 214.}.
Da zaposjednu što prije još nerazvaljeni dio tvrgjave, koja služaše prostranomu okolišu kao branište - udovolje Mlečani ovoj molbi.
I kod ovog se poduzeća istakoše Poljičani na osobit način, pošto su se za otpremanje topova u ovom vrlo teškom polju osobito zauzimali, kao što se potvrgjuje u ovom na hrvatski jezik prevedenom svjedočanstvu generalnog proveditura Alojzije Moceniga dana 2. januara 1720.
U Požarevačkom miru dana 21. jula 1718. pregje Imotski stalno u mletački posjed, a turska granica, koja se po Karlovačkom ugovoru protezaše još uvijek neposredno pored Poljice, bude pomaknuta dalje u unutrašnjost zemlje.
Svjedočanstvo generalnog preveditura Alojzija Moceniga dana 2. januara 1720. glasi:
Mi Aloise Mocenigo, po prejasnoj mletačkoj republici treći opći proveditur oružja i povjerenik megjaša Dalmacije i Albanije.
Već je isteklo mnogo vijekova, da zaslužna pokrajina poljička nije odustala, a da ne pruži očevidnih dokaza svojeg vazalstva (podaništva) i svoje postojane odanosti prama općem imenu.
Glasoviti čini, i baš zamjerna djela dala su na javu ne samo hrabrost nego i točnost onih prevjernih podanika, što u prošlim ratovima sa požrtvovaujem svojih života nastojahu da dokažu njihovu postojanost u najsmjelijim sukobima, što bi im se desili s neprijateljem, tako da povećavajući od vremena na vrijeme stepene zaslužbe, dopriješe do toga, da zadobiju cijelo opće zadovoljstvo, kako to svjedoči više preuzvišenih terminacija Naših predšastnika, i kako se razabire iz sadržaja njihovih obilnih povlastica. Mi smo ipak u prošlom našem vladanju ove naše pokrajine imali službu tako plodnu i točnu, da netom bi im se zapovjedilo, ne bi propustili da se svi izvrgnu prilici steći zasluga. - U navalama pak tek minulog rata, u toku kojeg mogli smo uvidjeti hrabrost podanika, isti narod takmac radnja vrijednih njegovih pregja, združi se u početku službe stranci, što je bila povećana na štetu Mostarskog Blata. U tom smionom susretu, braneć se od srdžbe Turaka, što se krepko protiviše, odbijajući ih, pogje im za rukom, da ih protjeraju sa požarom i poharom istih polja.
Korisnog uspjeha radi iste stranke, utanačivši juriš na Imotski, za koji se uspjeh po dalekim i neprovoznim putovima moralo odvesti i topništvo, ne samo se rabilo rečenu čeljad u istoj službi sa pohvalnim primjerom, da li u mjestima bregovitim i vrletnim prenašahu ga na svojim legjima. Predavši se hrabrosti javnog oružja gorerečena Imoska tvrgjava, prekoračivši ogradnju, trsiše se s našim punim zadovoljstvom u svim potrebama što su se njima prikazale. - U nastavljanju istog rata sa susljednim vriednim djelima odlikovale su se njihove gorljivosti i smielosti radi, pošavši ponajviše prama Sinju, da se žrtvuju za slobodu one izložene granice, kadno Kuperli paša Bosne uhvativši prigodu prolaska naše vojske pod Odsinjom, čekao je sa možnim silama da provali u pokrajinu.
Kao što su se pak u teku sadašnjeg mira svi jednako pokazali poslušni i ustrpljivi, tako radi spomenutih valjanih razloga po pravu nalazimo, da ih obdarimo s ovim istinitim svjedočanstvima, da im budu služila, da sve to više zadobiju osobitu ljubav javnog mnijenja. In quorum i t. d.
Spljet dne 2. januara 1720. MV.
Aloise Mocenigo, treći opć. Proved.
Nikola Zorzi, Papadopulo Pomoć. na Banci tajničkog ureda Njegove Preuzvišenosti{2 Iz štampane zbirke svjedočanstava u namjesništvenom arhivu na str. 117.}.
Novacovich Zuanne (Novaković Ivan) 1721.-1732., plemić ugarski. Po "Bullettinu" naslijedi ga Sinovcich Petar.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Pavich Paolo (Pavić Paval) 1728. 28./10.
Isprave m. p. popa Petra Škarice.◊442
Sinovcich Pietro (Sinovčić Petar) 1732.-1740., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi ga Barich Marko.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Barich Marco (Barić Marko) 1740.-1742., plemić ugarski. Po "Bullettinu" naslijedi ga Novacovich Zuanne.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Novacovich Zuanne (Novacović Ivan) 1742.-1747., plemić ugarski. Po " Bullettinu " naslijedi ga Barich Marko.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
1745. vlastoručni potpis po podacima m. p. popa Petra Škarice.
Barich Marco (Barić Marko) 1747.-1761., plemić ugarski. Po "Bullettinu" naslijedi ga Novacovich Zorzi.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 57.
1751. 27./6. Erber, na ozn. mj. str. 44. i 48.
1752. 10./6., 13./12. Po ispravama, nalazećim se kod Alfonsa pl. Pavicha.
1755. 4./1. Isprava m. p. popa Petra Škarice.
1755. 17./10. Po jednom pismu Frana Grimani, proveditura mletačkoga.
Podaci m. p. popa Petra Škarice.
Za vladanja ovoga velikoga kneza izdao je tadanji generalni proveditur Jakov Boldù svjedočanstvo dana 21. jula 1748. o osobitim zaslugama Poljičana. - Isto glasi u hrvatskom prijevodu:
Mi Jakov Boldù, po prejasnoj mletačkoj republici opći proveditur Dalmacije i Albanije.
Preko dva vijeka su, da se je dobrovoljno predala prezaslužna poljička pokrajina, primljena u zakrilje presvjetle mletačke republike sa osobitim osjećanjem ljubavi, sa pojedinim iskazima harnosti i sa privolom različitih povlastica. - Na toliko iskaza višnje naklonosti odvratiše u istinu oni hrabri podanici kao na potvrdu zakletog i svojevoljnog podaništva sa lijevanjem vlastite krvi i sa opetovanim dokazima uspješne srčanosti u ratovima i prošlim i sadanjim, najviše pako u zadobiću Klisa, Knina, Sinja, Kaštelnovoga, Norinske kule, u raznim zasjedama i drugim pothvatima proti oružju i tvrgjam granične otomanske vlasti. Djela toli sjajna i toli dostojna proističu od najpodpunijih svjedočanstva, a megju drugim od četiri slavna Naša predšastnika Leonarda Foscola Katarina i Jerolima Cornara i Aloisa Moceniga, zatim preuzvišenog Deffonta. K ovim dokazima njihove čiste vjernosti, nadodaše drugi da će se Žrtvovati i sudjelovati jedan dio njih svojevoljno u javnim radnjama i drugim potrebama, a u naše doba krčenja Konjskovih livada, a to usljed naših ljubeznih nagovaranja, jer su prosti svakog nameta bilo imetka il osobe, izim obveze, kojoj proizlazi, da su vazda uspješno udovoljili, t. j. služiti za buknuta rata i doprinieti općem eraru danak od tri stotine godišnjih reala, čemu su obvezani po njihovim povlasticam. Sad kad nas prose, da im potvrdimo to povlastice, po onom što se i drugim općinam i narodima učinilo, drage volje im se odazivljemo, te uslijed ove odredbe i vlasti našeg vrhovništva potvrgjujemo molećoj prevjernoj i prezaslužnoj općini Poljica uživanje njenih povlastica, sa svima onim oprostima, koji su joj u doba njezina predanja i kašnje od javne blagodarnosti bili dozvoljeni, a od svijuh naših predšastnika potvrgjeni.
Rad tolike naše naklonosti na njihove prošnje stalni smo, da će se uspaliti još više srca onih preljubljenih podanika, e da u budućim zgodama iskažu svoju hrabrost na višu slavu i moć njihovog milostivog kneza.
In quorum i t. d.
Zadar, 21. jula 1748.
Jakov Boldù opć. Proved.
Zuanne Marchesini Taj.{1 Iz štampane zbirke svjedočanstava u namjesništvenom arhivu na str. 136.}.◊443
Pavich Ivan (Pavić Ivan) 1756. 20./7., plemić ugarski.
Isprave m. p. popa Petra Škarice.
Novacovich Zorzi (Novaković Juraj) 1760.-1768., plemić ugarski. Po " Bullettinu” naslijedi ga Gerovcich Zuanne.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 57.
1763. Isprava m. p. popa Petra Škarice.
1763.-1766. Povjesna kleveta nabačena na svećenstvo župe Poljica po sveć. Petru Škarici, Spljet 1899., str. 7.
Pavich Frane (Pavić Frane), ugarski plemić 1766. 15./3., 16./3., 5./8.
Isprave Alionsa pl. Pavicha.
Geroncich Zuanne (Gerončić Ivan) 1768.-1771., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi mu Pavich Francesco
"Bullettino", god. IV., br. 4., str. 57.
Pavich Francesco (Pavić Frane) 1770.-1777., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi mu Geroncich Zuanne.
"Bullettino", god. IV., br. 4., str. 57.
1772. 10./3., 11./3., 1773., 10./5., 23./9. Pavlinović, na ozn. mj. str. 78. i 80.
1770. 12./1., 27./6., 8./9., 1771., 7./3., 13./6., 13. i 23. 10.
1771., 4./11., 11./12., 15./12., 1772. 15./2. i 22./4.
1773., 28./10., 1774., 8./5. i 12./8., 1775. 31./8.
Isprave Alfonsa pl. Pavicha.
1775. Povjesna kleveta nabačena na svećenstvo župe Poljica po svećeniku Petru Škarici. Spljet 1899., str. 8.
Geroncich Zuanne (Geronćić Ivan) 1777.-1778., plemić ugarski. Po "Bullettinu" naslijedi ga Barich Andrea.
"Bullettino", god. IV., br. 4., str. 57.
1775.-1778. Povjesna kleveta nabačena na svećenstvo župe Poljica po sveć. Petru Škarici. Spljet 1899., str. 8.
1878. Jagić. Statut poljički, str. 129.
Barich Andrea (Barić Andrija) 1778.-1783., plemić ugarski. Po "Bulletinu" naslijedi ga Novacovich Zorzi.
"Bullettino", god. IV., br. 4., str. 57.
1780. 15./5. Isprava m. p. popa Petra Škarice.
1782. 15./5. Povjesna kleveta nabačena na svećenstvo župe Poljica po sveć. Petru Škarici. Spljet 1899., str. 8. - Ovaj veliki knez umro je nenadno.
Novacovich Zorzi (Novaković Juraj) 1783.-1789. 23./4., plemić ugarski. - Po "Bullettinu" naslijedi ga Sicich Zuanne.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 57.
1782. Isprava m. p. popa Petra Škarice.
1785. 24./7., 1787. 20./8., 1789. Povjesna kleveta nabačena na svećenstvo župe Poljica po sveć. Petru Škarici. Spljet 1899., str. 8.
Za vladanja ovoga velikog kneza izveo je Don Marko Pavić, sin Tadije Pavića († 1748.), vikar Poljica i Radobolja, kroz nekih 30 godina župnik u Klisu, po porodičnom usmenom predanju izmegju 1740.-1750. pregragjivanje stare◊444 kule Pavićeve, kolijevke cijele porodice u Srijanama, i dao joj današnji oblik. (Slika 31.) S lijeve strane vidi se na jednom malom brežuljku sv. Antunu posvećena obiteljska kapela. - Ovdje je Don Marko Pavić, kada se je iz javnog života povukao, još kroz 4 godine živio i u ovoj je kuli umro{1 Pismo župničkog pomoćnika popa Ivana Banića iz Dolca donjeg dne 27. februara 1898.} dne 7. decembra 1780.
O ovom vikaru Don Marku Paviću imade dvije isprave, dneva 27. jula 1785. i 25. augusta 1787., m. p. pop Petar Škarica.
Na glavnoj zgradi ovoga skupa kućâ bijahu prozori na prvom i drugom spratu povećani, krov nešto podignut i na 19. novembra 1889. otvorena u njoj mješovita pučka škola. Neka je u dobar čas za puk u Srijanam{2 Iz jednog lista Mate Jelića, Dolac donji dne 25. septembra 1887.}. -
Slika 31. Pavića kula u Srijanama.
Dok se je prema dosadanjim zakonskim ustanovama i starim običajima veliki knez birao iz redova ugarskih plemićkih obitelji, što je bivalo kroz tri vladavine, t. j. ugarsku, tursku i mletačku, to je sada na buntovni način napušten ovaj običaj, te je od naroda iz njegove sredine odabran velikim knezom Ivan Sicich{3 "Bullettino", god. IV., br. IV., str. 57.}.
Sicich Giovanni (Sičić Ivan) 1789. 23./4. odabran od naroda.
"Bullettino", god. IV., br. 4., str. 57.
1790. 28./4., 29./9. Vlastoručni potpis po podacima m. p. popa Petra Škarice. Erber, na ozn. mj. str. 49. i 50.
Povjesna kleveta nabačena na svećenstvo župe Poljica po svećeniku Petru Škarici. Spljet 1899., str. 12.
1791. 2./5. "Bullettino", god. XXIII., br. 12. na omotu.
Kružičević Mate 1793. 2./12., 12/11.
Na omotu "Bullettina", septembra god. XXIII., br. 8. i 9.◊445
Pavich Frano (Pavić Frano), ugarski plemić, 1796. 9./9.{1 Klaić, na ozn. mj. str. 133.}.
Vlastoručni popis isprava Alfonsa pl. Pavicha.
Slika 32.
Iznosimo u slici 32. jedan bosančicom napisani otpis koji glasi:
Mi Frane Pavić, knez veliki od provincije polic s vojvodom i s ostali glavari, odlučujemo prisvitloga gña vikara polic i radobolije dom Ivana Maneničića i mp. kneza Antona Maltića i mp. prokuratora Ivana Alvirevića, da privide kroz parnicu gñu do Nikoli Dragičeviću i nihovim partenikom i gñu do Marku Rudanu svaka s pomlom po naštimu i zakonu i tako u polici 9. šetembra 1796.
(Pečat) Frane Pavić, knez.
Mijo Xulevic, kančelar p. provincije polic.
Izvornik ovoga otpisa dug je 19 cm, a visok 14 cm. Na ovaj otpis udaren je mali pečat, koji su veliki knezovi upotrebljavali u manje znatnim prigodama, kao na pr. kod ugovora (pogodaba), oporučnih stvari, urudžaba i t. d.
Mali pečat, slika 33., nosi sliku sv. Jurja, a natpis glasi: Sigilum Comunitatis Poggicie.
Slika 33. Mali pečat.
Već kod velikog kneza Jurja Pavića (1632.-1655.) spomenuto je, da Mate Bilić u Poljici (i to u donjem Dolcu) imade nekoliko uspomena na negdašnju◊446 poljičku provinciju; to su, osim već spomenute zastave, pod kojom su se Poljičani kod Klisa borili, još druge dvije zastave, prepisi Statuta, nekoliko dukala u izvorniku i u prepisu. Jedna je od ovih dviju zastava iz mletačkog vremena (slika 34.), a druga po svoj prilici iz vremena prve austrijske okupacije. Obadvije su sasvim dobro sačuvane.
Jednom prilikom bijaše moguće ustanoviti, iz kojeg je vremena prva od ovih zastava.
Pridodaje se slika ove lijepe velike zastave. Cijela je zastava od svile i na objema stranama jednaka; lijevo gornje i desno donje polje je modro, a desno gornje i lijevo donje polje crvenkasto; mletački lav je utkan sa žutom svilom, a isto tako utkana je sa žutom svilom u desnom gornjem polju slika sv. Jurja.
Slika 34. Mletačka zastava Poljičana, duga 2.69 m, visoka 2.46.
Pored sv. Jurja s lijeve strane jesu dva bijela okruga sa natpisom u njima i okolo njih. Lijevi okrug nosi unutri slova DVD i natpis unaokolo: Conte Mateo Kružičević colonello: desni okrug ima unutri slova EVD i naokolo natpis: Conte Nicolo Barbarić colonello.
Po jednoj ispravi od 19. augusta 1796., na omotu "Bullettina", god. XXIII., br. 10. i 11., osnovaše Mlečani jedan poljički bataljun. Kad je izdana ova isprava bio je Mate Kružičević kolunel ovoga bataljuna. Ova je zastava dakle iz onog (1796.) vremena. O drugoj će zastavi biti kasnije govora.
Goiselich Frano (Gojselić Frano) 1797. 24.2.
Zanimljivu jednu relikviju iz vremena vladanja velikoga kneza Frana Goiselića imade pisac ovoga djela.◊447
To je neka vrsta prijestolne stolice (slika 35.). Ovu je stolicu imao župnik Čiste, kotara Imotskog Don Lovrinac Banović, koji je s materine strane potomak velikoga kneza Frane Gojselića. Putem uzajamnog obdarenja prešla je ova stolica mjeseca novembra 1898. u moj posjed. Majka Don Banovića umrla je 1893., navršiv 90 godina. Ona je često sinu svome opisivala, kaka je negda ova stolica bila. Po tom opisu je ova opet popravljena.
Slika 35. Prijestolna stolica velikog kneza Frana Gojselića. (Visina 1.32 m. Dubljina 46 cm. Širina kod sjedala 69 cm. U posjedu pisca.)
Sasvim dobro održano drvo bijaše fino izragjeno u Mlecima, a pored toga na više mjesta pozlaćeno. Naslon je od tamno crvene kadife, jastuk od kože iste boje; naslon i kožni jastuk opšiveni su trakama od čistog zlata, a na četiri kraja vise zlatne kite; kožni jastuk opšiven je zlatnim resama. Sve zajedno čini na gledaoca veliki dojam.
Austrijska vladavina.
Xuglievich Marco (Žuljević Marko) 1797. 18/10., 1798. 25./4.
Erber, na ozn. mj. str. 58. i 68.
Ušljed spletaka Napoleonovih dade aristokratična vlada u Mlecima na 12. maja 1797. ostavku, te je iste noći naslijedi demokratsko općinsko vijeće.
Dalmacija mišljaše, da se oslobodi sviju sveza sa Mlecima, te ne htjede da pripozna novu vladu; pak pošto nije nikoga u zemlji bilo, ko bi uzde vlade potrebitom opreznošću u rukama držao, nastadoše u mnogim mjestima i ozbiljni nemiri. Da se tome pustom stanju kraj učini, proglasiše mnogi gradovi svojim gospodarem cara Franju II. i otposlaše deputacije na Rijeku i u Beč, da pospješe ulazak austrijske vojske u Dalmaciju.◊448
Posljednjem generalnom provedituru mletačkom Andriji Queriniu pogje za rukom nagovoriti generala baruna Rukavinu, da što prije izvede sa svojom vojskom okupaciju, što se mjeseca jula 1797. zaista i zbilo. U ugovoru o miru kod Kampoformija 16. oktobra 1797. bi Dalmacija formalno predana caru Franji II.
18. novembra 1797. predstavile se carskoj i kraljevskoj dvorskoj komisiji u Zadru kao odaslanici poljički: Veliki knez Marko Žuljević, vojvoda Ivan Sinovčić, knezovi Stipan Bilić, Miho Marasović, Don Miho Barić i drugi, i izjaviše, da su Poljičani, spominjuć se njihove stare pripadnosti Ugarskoj, Bosni i Dalmaciji, radosnim srcem proglasili cara Franju II. svojim gospodarom.
Odaslanici položile zakletvu vijernosti za sve pučanstvo poljičko i izmoliše u dvorske komisije preporuku, da im car potvrdi njihove stare povlastice i sloboštine. Odaslanici se izjaviše spravnima, da dosadašnje daće i u buduće plaćaju i kod svake prigode njihovu krv za svog novog gospodara da prolijevaju{1 Odnosna isprava, Zadar dne 18. novembra 1797. nalazi se a namjesništvenom arhivu u svesku od god. 1797. Ona je potpuno preštampana i u Erberu, na ozn. mj. str. 59., a prepisana je i megju skoro potpunim gradivom, što se odnosi na austrijsku vladavinu te koje je pisac predao namjesništvenom arhivu.}.
Austrijska vlada primi blagonaklono ovo obećanje i potvrdi im prethodno uopće povlastice, pridržavši sebi konačko riješenje. - 29. decembra 1797. bijaše megjutim odregjeno, da će Poljica kao i prije plaćati godišnji danak od 300 reala ili 3000 dalmatinskih lira.
Nakon potankog posmatranja tih povlastica i čitavog stanja stvari, uvidjela je austrijska vlada, da se ipak Poljičanima ne može priznati potpuna samostalnost, jer bi to bila država u državi.
Na 17. jula 1798. izda vlada za Poljica nov ustav{2 Erber, na ozn. mj. str. 60. Odnosni spisi nalaze se u namjesništvenom arhivu.}, koji je istoga dana u Poljicima i to u Prijeku kod Omiša, u prisustvu velikog kneza, vojvode, četvorice prokuratora, kancelara, novog vladinog povjerenika i dvanaestorice knezova provincije, svečanim načinom bio proglašen. Svi prisutni položile zakletvu vijernosti i zakleše se, da će svoje časti savjesno obnašati.
U tom ustavu bijahu doduše pripoznate povlastice Poljičana, ali zato bijahu uvedene novotarije, koje su znatno ograničavale njihovu valjanost. Tako je bio megju ostalim odregjen za Poljica kraljevski tajnik, koji je imao nadgledati svu upravu, vršiti aktivno i pasivno izborno pravo u svim skupštinama i svakih 15 dana saopćivati sve prispjele spise u političkom i gospodarskom pogledu vladi u Zadru.
Prvim tajnikom imenova Njegovo Veličanstvo Andriju Kovačića.
Pomiriteljni sud ostao je za manje parnice kao i dosada neprizivljiv; kazneni sud provincije pako bijaše proglašen ovisnim od prizivnog suda u Zadru, a ne više kao do sada od banke. Plemići zadržale kao i dosada isključivo pravo na časti, ali se nije smjelo više činiti razlike izmegju ugarskog i bosanskog plemstva. Banka je morala prenijeti svoje sjedište u Gatu, a dokle se odnosna zgrada ne napravi u Prijeko, gdje je i vladin povjerenik imao svoje sjedište. U Prijeku bijaše u ovo doba i svećeničko sjemenište poljičko, koje je tada pohagjalo 60 pitomaca{3 Erber, na ozn. mj. str. 62.}.
Isprva su se poljički plemići prilagodili odredbama ovog novog ustava, ali 24. januara 1799. narediše svojim knezovima Marku Žuljeviću, Antunu Paviću,◊449 Mati Mianoviću, Franu Gosalicu, Ivanu Novakoviću i Ivanu Sinovčiću, da podnesu žaobu kod vlade u Zadru, u koliko bijahu njihove povlastice novim ustanovama ukinute, navlastito protiv gore istaknutih tačaka pri razlaganju o novom ustavu{1 Odnosna žaoba pohranjena je u namjesništvenom arhivu te je u izvatku priopćena u Erberu, str. 61.}, a osobito protiv ukinuća razlike izmegju ugarskog i bosanskog plemstva.
Vladar izda dakle na 13. aprila 1799. drugi ustav{2 Namjesništveni arhiv, sv. 1799. Ovaj ustav objelodanjen je i u "Raccolta di editti e proclami", štampan u Zadru 1799., sv. I., str. 247.-256., a imade ga i megju prepisima isprava u pisca. - Erber. na ozn. mj. str. 63.}, koji odgovaraše molbama Poljičana, te ih tako sasvim umirio. Ovaj ustav ostade sve do francuske okupacije, a glasi u hrvatskom prijevodu ovako:
Br. 1938.
Dneva, 13. aprila 1799.
Po nalogu i izričitoj želji Njegove Preuzvišenosti gospodina Rajmunda, grofa Svetog Rimskog carstva Thurn Hoffera i Valsassine, sadašnjeg tajnog državnog savjetnika Njegova Veličanstva, i Njegova dvorskog povjerenika c. kr. privremenog dalmatinskog namjesništva u ime Njegova Veličanstva cesara i kralja Franje II., Našeg premilostivog vladara, naregjuje, potvrgjuje, preinačuje i uregjuje sve do daljnje previšnje odluke ovo:
Prvo: Njegovo c. kr. Apostolsko Veličanstvo dozvoljuje i potvrgjuje poljičkoj krajini sve povlastice, prava i preimućstva, kako plemićkog tako i prostog staleža zakonito ustanovljena, što se ne protive općem dobru države, osim niže ubilježenih preinaka, što ne smetajuć sadržini istih povlastica, služe pače da odvrate od mana zloporabe i da bolje promiču dobar red, najtvrgji temelj sreće podanika i njihovih prigovora.
Drugo: E da bolje osjegura tijek pravde prema zaslugama i jamstvo dobara bez razlike staleža podanika poljičke krajine, Njegovo je Veličanstvo sve do novih previšnjih odredaba stvorilo i ustanovilo mjesnu višu vlast i jedno sudište mira, da baš bude po niže razregjenim osobitim dotičnim službama na opće dobro i na ono pojedinog, iscrpivši blagodati Svoje očinske providnosti.
Treće: Mjesnu višu vlast, poznatu od prije pod općim imenom Banke, sastavljaće i nadalje po načinu starih i uvijek upotrebljavanih sustava pokrajine veliki knez, vojvoda ili poglavar, četiri državna odvjetnika, svi pro tempore i njihov kancelar, i baš ovoj višoj vlasti ili Banki biće takogjer dužnost, da udovolji nježnim službama pridodatim mirovnom sudu.
Četvrto: Budući da je svim ostalim c. kr. vlastima u Dalmaciji sa providnom namjerom, da se pospješi što brže rješavanje prepiraka, i da se olakša podanicima trošak za iste, bilo sankcionirano, da može dotični mirovni sud bez pristatka neodvisno odlučiti o tim raspravama, isto se tako umješćuje s jednakom oblašću i onoj, što se želi da bude ustanovljena u Poljicima sa svotom od 25 forinata, što vrijedi jednako kao 300 dalmatinskih lira.
Ako bi pak iste stranke, koje se prepiru, htjele suglasno da se podvrgnu istom mirovnom sudu osudu prepiraka, čiji bi iznos prešao svotu od 25 forinata, onda moraju takogjer suglasno da ubilježe u kancelariji svojevoljno saslušanje pod izričitim uvjetom nepriziva, bez kojeg izričitog i neporječnog uvjeta moći će nadvladana stranka da prikaže u naročitom sudu pred mjesnom starijom vlasti svoju prepirku.
Peto: Mjesnoj višoj vlasti podvrgnute su sve prepirke, što prekoračuju vrijednost od 25 forinata i koje bi baš trebale pravilnog suda i što ne bi htjele stranke, kako je već gori ustanovljeno da završe pred mirovnim sudom, ostaju takogjer povjereni istoj višoj vlasti svi uredovni poslovi, t. j. plemenite službe suca, i zato će ista vlast raširiti svoj upravljajući upliv u cijeloj poljičkoj pokrajini nad svim opće političkim predmetima sa zavisnošću istih od same vlade, proslijegjujući putem utoka: a glede gragjanskih i kaznenih parnica od prizivnog sudišta, ustanovljenih sa ediktom od 17. decembra 1797. u glavnom gradu kraljevine.
Šesto: Potvrgjen megjutim, budući čvrste gorinavedene preinake, stari sustav pokrajine poljičke, Njegovo Veličanstvo sa željom, da uzgoji razboritim redom sudbenu i političku upravu, odregjuje i zapovijeda uvijek do novih odredaba, da se moraju držati četiri knjige, takozvani upisnici, jedna što sadržava naredbe, punomoćnice i dozivnice, druga političko-uredovna dopisivanja, treća sudbeno-gragjanske osude, a četvrta kaznene osude.◊450
U upisniku civilnih osuda moraće veliki knez da potpiše vlastoručno iste osude, a ministar i kancelar biće strogo odgovorni, da upišu pod istim osudama, da li su svi suci jednoglasno pristali uz osudu, i da ubilježe takogjer ime onog, koji bi slučajno bio protivan, i navesti po mogućnosti razloge njegove protivnosti.
Jednaki red moraće se obdržavati u upisniku kaznenih osuda, za koje ne će moći slijediti dotična ovrha, nego poslije roka od 14 dana, e da tako uzmogne okrivljenim strankama biti prosto uteči se prizivnom vijeću, koje može biti pozvano kroz rečeni rok, prikazujuć priziv na Banku.
Sedmo: Svi spisi i osude mogu biti ispisane u ilirskom jeziku i u istom jeziku mogu biti takogjer pisana uredovna dopisivanja sa vladom kraljevine i sa drugim vlastima u Dalmaciji, tako isto sve naredbe što budu proglašene od Banke, a upravljene stanovnicima Poljica, pak i malim knezovima njezinog kotara.
Osmo: Ne htijući vladar mijenjati običnih adeta, moći će Banka po običaju sakupiti se i odlučivati o raspravama na mjestu, što sačinjava predmet iste rasprave, a u slučaju nepovoljna vremena i u kućama općine dotičnih sela; budući je upravo to trajni starodavni običaj.
Deveto: Potvrgjuje se takogjer mjesto dvanaestorice malih knezova, što su u aktivnoj službi kod uprave dvanaest općina Donjeg Dolca, Gornjeg Dolca, Kostanja, Zvečanja, Čiste, Gata, Dubrave, Sitnog, Srijana, Duća, Jesenica i Postranja. Ali oni ne će moći nikad zahtijevati, da prisustvuju zasjedanjima suda mjesne više vlasti, ako ih ovaj izričito ne pozove, i to u slučajevima pripoznate prešnosti, gdje se radi o sveopćem dobru pokrajine, ili kad koja od osoba, što sačinjavaju Banku, po zakonitoj iznimci ne bi mogla da bude sudac u kojekakvoj prepirci.
Mali će knezovi pako morati nadgledati opći mir njihovih općina, kao što i vršiti nepristranu pravicu u njihovom okolišu, a ona će u buduće biti stegnuta na one razmirice, čija vrijednost ne će prekoračiti svotu od pet forinata, i moći će dobivati one pripatke, što su uživali pod starom vladom, držeći po mogućnosti upisnik onih osuda, što bi s vremena na vrijeme proglasili i od kojih će biti svako malo vremena pitan račun.
Deseto: Banka, koja će sačinjavati ne samo višu vlast, nego sve ostale službe vlastite kotara poljičkog, trajaće suglasno sa pokrajinskim ustanovama samo jednu godinu, tako da će se svake godine dne 23. aprila morati promijeniti sve osobe po redu i pravilnosti, što su bile od potrebe u upotrebi ovog povlaštenog prava pod prošlom bivšom mletačkom republikom.
Uzdržavanje dobrog reda, korist naroda, pažljivost i čast nove vlade, zahtijevajuć da budu bar djelomice uregjeni stari običaj i red, zabranjuje se toga radi svako i koje mu drago okupljanje osoba u Poljici, bez dopusta i privole više mjesne vlasti, i moraće se takogjer svake godine u mjesecu martu dvanaestorica malih knezova obratiti na istu da dobije dozvolu, da sazovu dotične općine dne 23. aprila, e da tako mognu pravilno i sa doličnim mirom pristupiti novim izborima.
Jutrom dne 23. aprila biraće poglavice obitelji sviju 12 općina dvanaestoricu malih knezova onako, kao što se do sada običavalo.
Poslije obavljenih izbora pristupiće iste starješine obitelji odmah imenovanju kandidata, što se ima predložiti u zboru ili kotarskom sastanku, da se pokrije sedam časti Banke, ujedno sa kancelarom pomoćnikom.
Po obavljenim izborima mali knezovi u pojedinoj od 12 općina poći će odmah u polje Podgradačko u pripadštinu Gata, gdje će sakupljeni položiti javni glas dotičnih općina. Ove će se časti pokrivati sa osobama plemićkih slojeva, bosanskih i ugarskih, moraće se za to u posebni obzir uzeti u dotičnom sastanku općina, da sve časti, a osobito ona velikoga kneza, budu podijeljene osobama, što osim poštenog njihovog značaja budu znale čitati i pisati, što se običavalo uvijek savjetovati pod pregjašnjom vladom. Pošto se obave svi ovi izbori, nastojaće sastavljena Banka da podnese dužni izvještaj vladi u Zadar.
Jedanaesto: Da se odstrane eventualni neredi, što su nesrećom više puta u prošlim vremenima uznemirivali javnu sigurnost i mir izbora u Podgradačkom polju, ne zabranjuje se narodu da pogje kao gledalac, ali svakoj od osam višebrojnih općina biće dopušteno odaslati samo deset osoba, a drugim četverima manjebrojnima ne više od pet.
Mali knez i župnik pojedine općine biće odgovorni vladi za mirno ponašanje, što će morati da izvrši ustanovljen broj tih osoba, jer će o njima ovisiti, da je izbere i umanji.
Župnici će megjutim prisustvovati sastanku općina, a vikar prvostolnik onom podgradačke skupštine.
Radiće crkovne časti, da udahnu u narod mir i poštovanje spram vladarevih zakona, pravicu i nepristranost u izabranju njihovih kandidata, ali ne će utjecati njihovim glasom na javne odredbe.◊451
U jedinom slučaju, u kojem bi jednakost glasova u podgradačkoj skupštini ostavila neodlučan izbor koje mu drago časti, vikar prvostolnik, koji stanuje u Poljicima, odlučiće svojim glasom.
Čiru se svrše izbori sedam gore spomenutih časti, novi će članovi ovog javnog zastupništva u društvu sa 12 malih knezova i s narodom poći u župničku crkvu Gata, da zahvale Svevišnjemu na sretnom uspjehu njihovih izbora, i da obnove zakletvu vijernosti po poznatom načinu.
Čim obave ovaj svečani čin vjere i iskrenog podaništva, svaki će se mali knez sa župnikom i svojim narodom odmah odvojiti i mirno vratiti u dotičnu svoju općinu.
Veliki će knez u pratnji vojvode ili poglavara i četiriju prokuratora i kancelara, bezodvlačno poći k svojoj kući, kamo toga dana ne će se smjeti ni jedna osoba približiti i tako će prestati navala naroda, koja bijaše nekada vrlo žalosnim povodom ne samo nutarnjim pomutnjama, nego i vrlo osjetljivu neskladu u privatnoj ekonomiji podanika, ponovno odregjenih na pokrajinske časti.
Dvanaesto: Pošto vježbanje i kultura prave vjere upliviše na opće dobro i na dobro pojedinog pučanina, i buduć takogjer od dobrog uzgoja i primjera svećenika ovisi i ponašanje svjetovnjaka, za to se velikom knezu i Banci izričito preporučuje, da posveti što veću pažnju uzgoju poljičkog svećenstva, što se uzgaja u ilirskom sjemeništu u Prijeku.
Trinaesto: Da pored običnih prihoda carske blagajne ostane sve ono, što se zova vladareva regalija, kao u prošlom, pod bivšom mletačkom vladom, tako i u buduće pod veličanstvenim carem i kraljem njegovog visokog vladara i privatnog prava.
Ovoliko se naregjuje sa sadašnjim ediktom preinačene organizacije na znanje i sveopće ravnanje.
C. kr. upravljajućem Sucu u Spljetu.
Odluka.
Ovdje se prilaže preinačena od vlade po nalogu i izričitoj želji Preuzv. ces. kr. Dvorskog Povjereništva organizacija poljičke pokrajine, da se sve to više udovolji onim podanicima u uzdržavanju njihovih povlastica, uživanih običaja i navadnih pravilnosti u vrijeme, kad bijaše raspuštena mletačka vlada. Vaša osoba odregjena je da ustanovi sa velikim knezom dan, kada će objaviti ovu naredbu i da onda pogje u mjesto zajedno sa jednim tajnikom ove više vlasti i da je upiše na ime vlade najsvečanijim načinom, na znanje i ravnanje cijele one pokrajine i njezinih stanovnika.
Trifun Pasquali, savj-k
Stratico, savj-k
Suppè, savj-k
Vrachien, savjk
Retzer, savj-k
Expediatur, Rinna{1 Namjesništveni arhiv; takogjer u piščevoj zbirci isprava i spisa, što je u namjesništvenom arhivu; dalje Erber, na ozu. mj. str. 63.-67.}.
Kako je poznato, uživali su poljički plemići u dalmatinskim gradovima po dukali od god. 1570. ista prava kao i ostali plemići u Dalmaciji. Pošto su neki od potonjih prisvojili poljićko plemstvo dobije veliki knez Marko Žuljević, ne bi li se predusrelo ovom neredu, dne 10. oktobra 1798. od vlade nalog, da podastre iskaz sviju poljičkih plemića, koji obitavaju u Dalmaciji.
Žuljević se odazove ovome nalogu 25. marta 1798.
Ovaj iskaz nije bio tačno sastavljen.
Pošto je vlada namjeravala, da u pogledu daća provede izjednačenje ovog poljičkog plemstva sa cijelim pučanstvom, izrodiše se radi toga mnoge tužbe, a poljička Banka odašalje kneza Matu Kružičevića u Zadar, da podnese opširnu tužbu, koja se temeljila poglavito na povlastici od godine 1570.{2 Erber, na ozn. mj. str. 69.}.
Vlada izda dakle 20. aprila 1799. nalog, da se podnesu novi, potpuni iskazi.◊452
Mianovich Mate (Mianović Mate) 1799. 21./5., 1801. 1./12.
Erber, na ozn. raj. str. 70., 71.
1801. 1./12. Po podacima m. p. popa Petra Škarice.
Veliki knez Mate Mianović odgovori spomenutom nalogu i podnese 21. maja ova, bosančicom napisana četiri iskaza{1 Sva četiri iskaza jesu u namjesništvenoin arhivu pod podnesnini brojem 3894. god. 1799., a iskaz pod 1. i u ispravama piščevim. - Erber, na ozn. mj. str. 70. i 71.} i to:
1. List ili prijepis kataloga, prevedenog doslovce iz ilirskoga jezika, u kojem on opisana imena i prezimena od koljena svih plemićkih obitelji, koje potječu iz poljičke krajine, i vuku lozu od triju sinova velemožnog i plemenitog gospodina kneza Miroslava, t. j. od Tišmira, Krešimira i Lemića, koji su najglavniji osnovatelji rečene pokrajine i od njegovog vijeća, tako da svi na kraju pisma opisani potomci proizlaze od istih, koji uživaju i uvijek su uživali već mnogo vijekova dopušteno im od Monarka i vladara njihovo prijašnje i izvorno plemstvo sa svim povlasticama, sazivljuć im sastanak i vijeće iste pokrajine, glasujuć svaka stranka radi nestašice služaba i ovi potomci plemićkih obitelji uvijek su ostali sa biljegom plemstva, i u vrijeme svojevoljnog njihovog podložništva bivšoj mletačkoj vladi, i koji i sada ostaju sa istim imenima u poljičkoj pokrajini, i jedan dio istih rasijan je u pokrajini Dalmaciji.
Ti plemići jesu:
Obitelji:
Megliocich reč. Sladovich, Zeliovich, Tomich i Banovich.
Deglich reč. Vladanovich.
Goiacovich reč. Mandalich i Bogdanovich.
Goisalich reč. Anivlich, Matiavich i Alinich.
Marcovich reč. Simunovich, Sarolich i Mindoglievich.
Vuchichievich reč. Ticinovich i Milevvich.
Radovcich reč. Strucich.
Carstoevich rec. Martich, Sicich i Pavonich.
Draxinovich reč. Boxich, Kruxich i Cruxichievich.
Ivagnich reč. Catusich, Stanich, Nevich i Vulletich.
Copeglievieh reč. Milichievich.
Andriasevich.
Jacovglievich reč. Kerzatovich i Rudalich.
Perincich reč. Castelanich i Kraguglievich.
Juranovich reč. Ivanich i Makala.
Ivanissevich.
Cumbrianovich reč. Pavissich, Domglianovich i Bujanovich.
Dragoevich reč. Generalich i Jerich.
Mircovich reč. Procevich, Beovich, Vucovich, Mekinich, Bartichievich i Caraman.
Jascovich reč. Bugatovich, Occassich.
Gliubatovich reč. Biletich.
Vidatovich reč. Stazich, Marisalich i Vulas.
Cocaglievich reč. Banich i Vlaich.
Pervich reč. Mandich.
Advocatovich reč. Marghich.
Simunich.
Tutussevich reč. Sussich.
Junussich reč. Sancovich.
Bracovich.
Raicich reč. Jadrich i Barnabich.
Radossich reč. Sagheglich.
Armacich reč. Bilich, Filipovich i Missetich.
Caçunich.
Vitacich reč. Vranovich.
Tavnich reč. Mercelich.
Margetich Oghnus.
Culich, Vladisalich.
Milcovich i Jurissich.
Xuglievich.
Xivalich.
Lucacevich.
Leksich.
Paucovich.
Arsoevich reč. Radatkovich, Covich i Krudisich.
Bassich.
Cotich reč. Novacich.
Radoicich reč. Radizza i Marassovich.
Stipagnich.
Uxignich.
Copich reč. Petricevich.
Fradelich reč. Gale, Covacich.
Sirotcovich.
Drughisich reč. Dorich, Ugrinovich.
Mianovich reč. Javorcich, Tomich i Vladussich.
Dessich reč. Amicich Ivichevich i Gruicich.
Tvardcovich.
Tolvević reč. Bartulin i Radeglia.
Boguvidovich reč. Bratimovich i Dupliancich.
Radunich reč. Sarcovich, Ligutich.
Bilianich reč. Tomasevich, Uglievich i Jercich.
Jurinovich, Ercegovich i Pecinich.
Draghichievich.
Slijede obitelji, koje su bile pridružene još u odaljenim starim vremenima k vijeću i sudstvu niže obilježeni i izvorni plemići poljičke provincije i uživali su i uživaju◊453 uvijek plemstvo i povlastice, koje opstoje sa biljegom istog plemstva još u vrijeme svojevoljnog podložništva pod bivšu mletačku vladu:
Ugrin reč. Sinovcich.
Novach reč. Novacovich i Pavich.
Relich reč. Jeroncich, Alfirevich i Zdere.
Gargasovich.
Novacovich.
Barich.
Scariza.
Marianovich.
Sugich.
Draxoevich reč. Gelich.
Slijedi katalog imena i prezimena dotičnih obitelji, koje su pridružene kao izvorno plemićke i pripuštene vijećima i sudstvima kao i one gorepomenute izvorne, godine 1482., dne 15. decembra, što su uživale i uvijek uživaju osobite povlastice poljičkog plemstva i u vrijeme svojevoljnog podložništva pod bivšu mletačku republiku:
Obitelji:
Crickovich reč. Stoissich, Milossevich Bogdan, Covich, Tiardovich, Tomicich i Braich.
Budacich reč. Pezoglievich, Silovich i Vodanovich.
Jurko sa bratom reč. Mandussich, Jakul i Manoglievich.
Bagancich reč. Pocovcich, Rusurich, Covacich i Ratagl.
Slidincich reč. Manenicich, Bognacich, Miaglievich i Cordunovich.
Borovina reč. Borovich i Kurir.
Tomassevich reč. Petrovich.
Dano u provinciji Poljičkoj 21. maja 1799.
Mate Mianović, veliki poljički knez.
Matija Vladušić, kancelar, vjerno prepisao po zapovijedi, usporedio i zapečata. In Fide etc.
2. List ili prijepis kataloga, u kojemu su upisana imena i prezimena izvornih potomaka poljičkih plemića, koje obitelji dandanas stanuju izvan rečene provincije u mjestima i gradovima dalmatinske kraljevine, jer većinom proizlaze iz prvog kataloga, te su upisane sa istim imenima, što se još i sada nalaze u Poljici.
U gradu Spljetu i predgragjima:
Giurco reč. Manolovich; Mircovich reč. Vucovich; Krischovich reč. Kovich, Bilinich reč. Tomas; Pecinich reč. Maroli.
U Lučcu: Draghissich reč. Dorich; Raicich reč. Barnabich; Laicevich reč. Bagatovich.
U velom Varošu : Ugrinovich reč. Sinovcich; Fratelich reč. Gale: Ligutich; Gotieh reč. Novacovich; Relich; Ivanissevich; Budacich reč. Pezeglievich; Covacich; Bogancich reč. Covacich i Ratagl.; Borovina reč Borovcich i Kurir; Mircovich reč. Pivcevich; Dragoevich reč. Generalich.
U Zrnovici selu Spljetskom: Micanovich reč. Ugrinovich; Tomich i Pavorcich; Pessich reč. Gruicich i Amicich; Bassich; Radicich reč. Radizza; Cozeglievich reč. Banich.
U selu Štobreću i Kamenu okoliša Spljetskog: Jaicevich reč. Ochiassich; Lucacevich reč. Goich.
Na otoku Šolti okoliša Spljetskog: Ivanich reč. Nevich; Kozaglievich reč. Vlaich, Andriassevich.
U Spljetskim Kaštelima okoliša Spljetskog: Reglich reč. Jevoncich, Alfirovich i Xdere; Barich; Marcovich reč. Sarolich.
U kaštelu Supetru na otoku Braču: Ugrinovich.
U Postiru na otoku Braču: Novacovich reč. Permich.
U Spliskoj na otoku Braču: Armocich reč. Filippovich i Missetich;
Na otoku Braču: Pervincich reč. Kragujevich; Cubrianovich reč. Bujenovich, Reglich reč. Peroncich i Alfirovich; Kriscovich reč Beovich.
U Pučišću na Braču: Covacich.
U Mircima na Braču: Ternich reč. Vladissevich.
U Povju na Braču: Draxinovich reč, Boxich.
U Dračenovici na Braču: Marcovich reč. Simunich; Sincovich reč. Sircich.
Na otoku Hvaru: Covacich.
U Drnišu okoliša kninskog: Mianovich.◊454
U Zlarinu okolišu sinjskom: Juranovich reč. Macala.
U Vodicam: Jaicevich reč. Ochiassich.
U gradu Zadru; Rubcich reč. Licina; Mircovich reč. Bartichevich; Novacovich.
Na otoku Krku: Juranovich reč. Juranich.
U Dicmu okolišu sinjskom: Possegliovich i Rodaucich reč. Stinich.
U čačvini: Cotich.
U Neoriću: Marissaglich.
U Čaporici: Braovich; Krickovich reč. Tiardovich i Milossevich; Xuglievich; Xivaglich; Dragoevich reč. Generalich; Radicich reč. Rogulich; Budacich reč. Pezeglievich; Paucovich reč. Pauletich.
U Rudi: Xuglievich.
U Novom selu: Radovcich reč. Cicotich; Xuglievich.
U Tijarici: Novak Novacovich reč. Pavich.
U Ugljanu: Mircovich reč. Pivcevieh; Novak Novacovich reč. Pavich.
U Budimiru: Xivaglich reč. Mladina.
U Rožima: Tovnich reč. Marcelich, Jacoglievich.
U gradu Omišu, Draxinovich; Kruxih reč. Kruxichevich; Radovcich reč. Struich; Copeglievich reč. Milichevich; Bassi reč. Zelanovich; Draxoevich reč. Jelich; Slidrich reč. Marenizza; Mircovich reč. Beovich; Ternich reč. Stanich; Novacovich reć. Covacich i Alfirevich.
U Radovlju okolišu Omiškom: Jurko reč. Mandusslich.
U Novom selu kod Omiša: Leksich; Tavnich reč. Culich; Lucacevich.
U Podgragju: Skarizza; Vukichevich reč. Milavich; Bilinich reč. Uglievich: Percich i Xuxa.
U Kučišću okolišu Omiškom: Radovcich reč Bilich.
U gradu Makarsko}: Ivajnich reč. Stanich.
U Neretvanskom: Ivanich reč. Stanich.
U okolišu imotskom: Goisaglich reč. Matiasevich; Armacich reč. Filipovich: Tarnich reč. Mlicotich, Jurissich i Vladislavich.
U okolišu Kliškom: Vidatovich; Radicich reč. Marasovich.
Dato u Poljičkoj provinciji dne 21. maja 1799.
Mate Mianović, veliki poljički knez.
Mate Vladušić, poljički kancelar, vjerno prepisao, po zapovijedi potpisao i zapečatio. In fide etc.
3. Prijepis kataloga onih obitelji, koje su bile pridružene od zbora i vijeća provincije poljičke radi njihovih plemića, koji imagjahn značaj ili biljeg poljičkih plemića i prijatni dar oprosta javnih nameta sa odlukom ex-mletačkog senata:
Obitelj Duimovich u Supetru, na otoku Braču;
Obitelj Rubcich reč. Licini, u gradu Zadru;
Obitelj Garaini, u gradu Trogiru;
Obitelj Petricevich reč. Mandich, u gradu Spljetu.
Obitelj Tassovcich reč. Dudan, u Velom Varošu Spljetskom i u Kaštelima.
Dauo u provinciji Poljičkoj dne 21. maja 1799.
(S. P. P.) Mate Mianović, veliki poljički knez.
Mate Vladušić, poljički kancelar, činio prepisati po zapovijedi, usporedio, potpisao i zapečatio. In fide etc.
4. Četvrti list, u kojem su opisane obitelji, koje su postigle samovoljne svjedodžbe od velikih knezova bez općeg vijeća i Banke poljičke provincije sa zlouporabnim imenom i od samovolje istih velikih knezova i to poslije podložnižtva ex-mletačkoj republici, te razglasuju ime i naslov izvornih plemića iste provincije. Ovi jesu:
Boxich reč. Canranfil, upisujući se na ime Boxicha iz Poljica, stanuje u gradu Spljetu.
Micacich na ime Micassovich iz Poljica, stanuje u Manušu Spljetskom.
Arxich reč. Ruxini i Bigoni, ua ime Radovcich iz Poljica, stanuje u velom varošu Spljetskom.
Bonazich na ime Drascovich iz Poljica, stanuje u velom varošu Spljetskom.
Didos reč. Giogo, stanuje u predgragju Spljetskom.
Ivancovich reč. Ancina, stanuje u velom varošu Spljetskom.◊455
Lisicich, stari pučanin poljički, stanuje u velom varošu Spljetskom, na ime Bassicha iz Poljica, stanuje dijelom u velom varošu Spljetskom, a dijelom u Zagorju Trogirskom.
Katich, stanuje u Spljetskom predgragju Dobrom.
Barbarich, stanuje u Spljetskom predgragju Dobrom.
Todorich, stanuje u Spljetskom predgragju Dobrom.
Topich, stanuje dijelom u Spljetskom predgragju Dobrom, a dijelom u Zagorju Trogirskom.
Scaricich iz Staroga kod Trogira, na ime Scarizze iz Poljica.
Dadich reč. Renich, stanuje u Spljetskom predgragju Lučcu.
Culich reč. Lucizza, stanuje u Spljetskom predgragju Lučcu.
Trambich, stanuje u Spljetskom predgragju Lučcu.
Cuzmich reč. Bechin, stanuje u Spljetskom predgragju Lučcu.
Bulich, na ime Bulicha iz Poljica, stanuje u Zagorju okoliša Trogirskog.
Fiorini, na ime Suitcovicha iz Poljica, stanuje u kaštelu Supetru na otoku Braču.
Velich, stari pučanin poljički, stanuje u gradu Omišu.
Ovoliko se je moglo pronaći, pošto se od ovih nijedan ne nalazi upisan u katalogu. Dano u Poljici dne 21. maja 1799.
Mate Mianović, veliki poljički knez.
Mate Vladušić, poljički kancelar, dao prepisati po zapovijedi, usporedio potp. i zapeč.
Na ovu molbu velikog kneza Mate Mianovića izdata je odluka, koja je opet povratila prijašnje odnošaje.
Br. 3984.
Zadar, dne 3. septembra 1799.
Odluka za višu poljičku vlast.
Po zasluzi djelatnosti tog velikog kneza poljičkog iscrpljena je zapovijed vladina, izrečena u odluci 20. aprila k. br. 1892.
Nijesu se mogle većom tačnošću izbrojiti kako razne obitelji plemićke u poljičkoj provinciji, tako i one što proistječu iz njih, te su rasijane i nastanjene u drugim gradovima i mjestima kraljevine Dalmacije, kao takogjer i one, sakupljene od tog sveopćeg vijeća, napokon i ono, što su zloporabno prisvojile ime, te uzdržaše značaj izvornih plemićkih obitelji sa svojevoljnim pridjevima, ili što su postale plemićkim s privatne samovolje nekih knezova po samoj njihovoj oblasti, ili sa zloporabnim imenom Banke i zbora.
Buduć stalno, megjutim što je bilo odregjeno odlukom bivšeg mletačkog senata od 6. juna 1570. i sa sušljednim dukalama od 26. januara 1774. otpisuje se na utjehu te provincije, da se nije nikad namjeravalo niti u poglavljima dotičnih teritorijalnih organizacija dirati u njihove osobite povlastice i prava, već se htjelo stati na put onoj samovolji, što je pod izlikom tobožnjeg poljičkog plemstva, mogla biti uzgojena na nedužni teret i tegotu sveopće mase zemljaka.
Za to bi doglasno naregjeno dotičnim višim vlastima, da sve do druge Previšnje odredbe plemićke obitelji bosanske i ugarske, koje su se nastanile u dotičnim gradovima kraljevine i kao takve odlikovane trima pismima predane vladi, imaju se podvrći samim nametima, što spadaju plemićima dotičnih mjesta, kako mora da bude poljički narod onim drugih naroda.
U odsutnosti Nj. Preuzv. G. Grofa Thurna:
Ivan Krstitelj Rinna.
Glede pojedinih poljičkih porodica opaža se ovdje još ovo: Koncem 18. stoljeća bijaše u Poljicima samo pet rodova vlasteoskih (ugarskih), na ime Pavići, Gerončići, Barići, Novakovići i Sinovčići; plemićkih porodica bosanskih (didića) bijaše nasuprot do stotine, a najodličnije bijahu Stazići, Simunići, Ivančevići i Gjurići. Oko 1666. nalazimo Paviće u Gornjem Dolcu, Novakoviće u Srinjinama, Sinovčiće u Dubravi, zatim Staziće u Donjem Dolcu, a Gjuriće u Srijanima{1 Klaić, na ozn. mj. str. 133.}.
Iz gore navedenih iskaza pod 1. i 2. proizlazi, da se spljetska porodica Pavić godine 1799. u Dalmaciji podijelila na tri ogranka. Koljeno porodice◊456 bijaše u Poljicima i to kao što je poznato, u Srijanima, a ogranci iste porodice u Ugljanu i Tijarici, selima u kotaru Sinjskom.
U Ugljanu je - po spisima iz namjesništvenog arhiva - slijedila investitura Pavića Nikole i Ivana iz Poljica u posjed zemalja u Ugljanu, pod Mocenigom god. 1696.-1702.{1 Spisi iz namjesništvenog arhiva, knj. IV., list 358. Mocenigo 1718.-1720.; knj. II., list 123., 509. - I megju prepisima pisca.}.
Iz drugih spisa namjesništvenog arkiva, i to iz investiture Angjela Dieda, generalnog provedatura Dalmacije i Albanije, dne 28. juna 1791. razabire se. da su ove godine braća Mate i Nikola Pavić iz Tijarice uvedeni u posjed zemalja, koja su ondje graničila sa posjedom Jakova i Zuanna Pavića.
Iz okolnosti, da je već godine 1791. više Pavića u Tijarici nastanjeno bilo, može se zaključiti, da su Pavići već kroz nekoliko vremena prije ondje bili i da su po svoj prilici nakon potisnuća Turaka (zauzeća Imotskog 1717.) pridošli u Tijarice{2 Koliko je god puta pisac boravio u Srijanima, posjetio je ondje svoje suplemenike, a 7. oktobra 1897. one u Tijarici, i 20. oktobra 1897. one u Ugljanu.}.
Po usmenom predanju Pavića iz Srijana bila su dva sinovca velikog kneza Jurja Pavića (1632.-1655.) prvi Pavići, od kojih se jedan preselio u Ugljane, a drugi u Tijarice{3 Pismo popa Jakova Banića, upravljeno piscu iz Donjeg Dolca dne 19. januara 1897.}.
Giovich Ivan (Zović, Čović Ivan) 1803. 23./4., 1804.-1805.-1806.
1805. 23./12. Vlastoručni potpis (slika 36.). Isprave Petra Škarice.
Erber, na ozn. mj. str. 73., 74.
Slika 36. Vlastoručni potpis pošljednjega velikoga kneza Poljičkog na jednoj ispravi od godine 1805.
Isprava je vlasništvo piščevo.
Čović, koji je jaku stranku za sobom imao, izradio je te bijaše više godina sušljedice izabran velikim knezom.
Knezovi Frane Gozalić, Mate Kružikiević, Ivan Sinovčić, Mate Mianović i Mate Vladušić, glavni protivnici Čovićevi, podnesoše 4. maja 1805., br. 5290 tužbu na vladu, u kojoj su tražili, da se Čović odmah svrgne. U tužbi se naglasilo, da je Čović god. 1803., 1804. i 1805. protiv odredaba dukala mletačkog senata od 4. decembra 1445. bio izabran za velikog kneza, koja dukala izrično odregjuje, da veliki knez samo jednu godinu u svojoj časti ostaje i da prije pet susljednih godina ne može biti opet izabran. Prepis te dukale priložen je ovom podnesku{4 Namjesništveni arhiv br. 5290, god. 1805. - Erber, na ozn. mj. str. 73. - Latinski sastavak dukale, Erber, na ozn. mj. str. 74.}.
Ovaj podnesak bijaše 6. jula odaslan Banci, koja se 18. augusta izrazila, da se Poljičani nijesu nikad držali ove dukale, kao što se vidi i odatle, da su za vremena mletačke vladavine veliki knezovi kroz 10 i kroz 20 godina obnašali ovu čast.◊457
Na to vlada odluči, da se Čović do idućeg izbora dne 23. aprila 1806. ostavi u zvanju i u časti, a da u buduće ni jedan veliki knez ne može više od jedne godine u toj časti ostati{1 Spisi iz namjesništvenog arhiva. - Erber, na ozn. mj. str. 73. i 74.}.
Slika 37. a. Prednja strana zastave. 2.18 m duga, 1.65 m široka.
Slika 37. b. Naličje zastave.
Već kod velikog kneza Frane Pavića 1796. spomenuto je, da su u Mate Bilića u Donjem Dolcu dvije zastave, od kojih je jedna iz vremena mletačkog gospodstva, a druga po svoj prilici iz prve austrijske vladavine. Da je ovo potonje◊458 vjerovatno, dokazuje i to, što je zastava, koja je načinjena od jakog lanenog platna, još posve dobro održana. Sveti Juraj i ugarski državni grb naslikani su bojom na platnu (slike 37. a i b).
Francuska vladavina.
Dogagjaji, koji su se odigrali za vremena francuske vladavine u poljičkoj provinciji sve do njezinog nasilnog svršetka, opisani su opširno u povjesnom djelu Erberovom "La Contea di Poglizza" 1886. počevši od str. 79., i u djelu Abbe Pavla Pisani "La Dalmatie de 1797 a 1815", Paris 1893., na str. 274. do 277., gdje se navode mnoge izvorne isprave{1 U zbirci, što ju je pisac predao namjesništvenom arhivu, ima više prepisa isprava i spisa iz ovoga vremena.}.
Kratak pregled ovih dogagjaja služiće samo za lakše razumijevanje dviju zanimljivih isprava, koje do sada - u koliko je meni poznato - nijesu još nigdje objelodanjene.
U miru, sklopljenom u Požunu 26. decembra 1805., odstupila je Austrija negdašnje mletačke pokrajine Francuskoj, te tako i Dalmacija i Poljica dogjoše pod francusku vladavinu. Mjeseca februara 1806. zaposjedne francuska vojska Dalmaciju.
Giovich Ivan (Zović, Čović), zadnji veliki knez 1807.
"Memorie degli avvenimenti successi in Dalmazia dopo la caduta della repubblica veneta" di Giov. Cattalinich, Spalato 1841, str. 122.
"Dalmatien in seinen verschiedenen Beziehungen". Franz Petar, drugi dio, Gotha 1857, str. 116., 117.
Pavlinović, na ozn. mj. str. 84., 85. - Klaić, na ozn. mj. str. 143., 144. - Erber, na ozn. mj. str. 79. - "Narodni koledar Matice dalmatinske 1898.", str. 130.
Malo iza osvojenja Dalmacije sa strane Francuza i nakon dolaska civilnog guvernera Vinka Dandola (slika 38.) dogje u Zadar veliki knez Ivan Čović sa vikarom Don Matom Sladovićem i kancelirom Mihom Marasovićem, da pozdrave Dandola i da izmole u njega održanje njihovih povlastica.
Dandolo se ponio vrlo oprezno.
Već mjesec dana kasnije, na 26. augusta 1806. naredi po spljetskom delegatu, da se obavi u Poljicima novačenje, pa izrazi u dotičnoj odluci svoje mnijenje, da bi valjalo ovu provinciju što prije razdijeliti megju obližnje kotare{2 Namjesništveni arhiv; dekret Dandola, Zadar dne 20. augusta 1806. - Na 6566 stanovnika u Poljicima valjalo je staviti 69 vojnika.}.
Gagarin je pak zagovarao u svom izvještaju iz Spljeta dne 31. augusta 1806., da se Poljica kao cjelina pridruže spljetskom kotaru, koji i onako bijaše slabo napučen.
Dandolo naredi Gagarinu 21. januara 1807., da sa mjerodavnim Poljičanima stane u dogovor i da ih zadobije za sjedinjenje; možda bi se - veli se u odnosnoj odluci - za ovu namisao predobiti mogli veliki knez namještenjem za poglavicu jednog kotara, a drugi Poljičani postavljanjem u službe, jer novac je svemoguć.
Gagariu pozove privatnim načinom velikog kneza Čovića na dogovor u Spljet. Čović propusti nekoliko nedjelja, dok napokon ne dogje u pratnji svoga◊459 kancelira i većeg dijela svojih knezova. - Ipak stupi Gagarin u dogovor, ali svi pokušaji nagovaranja ostadoše bezuspješni.
Megju ostalim izvijesti Gagarin 10. marta 1807., da su Poljičani svoje stare povlastice suviše jako prigrlili i da nema nikakve nade, da bi se mogli sa ostalim stanovnicima Dalmacije izravnati, osim ako se upotrebi sila.
Zgodu, kada bi se to moglo učiniti, mogao bi najbolje uhvatiti sam Dandolo{1 Izvješće Gagarina, br. 63., dneva 10. marta 1807.; namjesništveni arhiv.}.
Megjutim se opet dogodi jedan slučaj. - Dva fratra, fra Antun Longinatto i fra Miho Coster, koji sakupljahu za samostan na sv. Gotthardu milostinju, budu na 12. aprila 1807. na putu u Omiš od trojice Poljičana porobljeni; fratri se zaklone u sjemeništu u Prijeku, pak poslije pobjegoše u Omiš. Sud u Spljetu htjede postupati, ali kad se ustanovi, da Poljičani kako u gragjanskim, tako i u kaznenim stvarima imaju povlastice, da u I. molbi{2 Namjesništveni arhiv; mnijenje Pasquali-a, br. 83, Zadar dne 22. maja 1807.} sude, razgnjevi se Dandolo i izjavi, da valja učiniti kraj toj nepravilnosti{3 Namjesništveni arhiv; prilozi gore pomenutom mnijenju.}.
Slika 38. Konte Vinko Dandolo, generalni proveditur Dalmacije.
S jedne je strane odlučila francuska vlada, da što takovo više ne odobri, a s druge strane bijahu i Poljičani osvjedočeni, da su izbrojeni dani njihovih povlastica i sloboština, te silno zamrznuše na francusku vladavinu.
Kad se Rusi nakon osvojenja otoka Brača pokazaše sa svojim ratnim brodovima u Spljetskom kanalu, nadahu se Poljičani, da će kod njih brzu pomoć naći i sprijatelje se sa idejom otvorenog ustanka. - Gagarin izvijesti Dandolu◊460 iz Spljeta dne 22. juna 1807., da su u ovome pravcu osobito knezovi i svećenici jako zaposleni{1 Namjesništveni arhiv.}. I ruski izaslanici sa ratnih brodova činjahu što se dalo, da pučanstvo na ustanak zavode, oko čega je osim njih živo radio još i bivši poljički kancelir Kovačić, kojega postaviše Rusi upraviteljem otoka Brača.
Na ove dogovore Poljičana s Rusima prvi je naišao lučki kapetan Spljetski Antun Koludrović.
Odmak se Francuzi spremiše, no ipak u malom opsegu.
4. juna dogjoše ruski brodovi i to admiralski brod "Korablja" pod zapovjedništvom admirala Sinjavina{2 "Memorie della Dalmazia", Lago. sv. II., str. 193.} sa 110 topova, fregata "Sdrella" sa 60 topova i dva briga u zaliv Stobrečki, i iskrcaše sjeverno brda Grasso najprije vojsku, onda Bokelje, Crnogorce, Bračane i Šoltance, koji se sjediniše s Poljičanima.
Jednog francuskog stražmeštra, 11. pukovnije, koji je sa ophodnjom pratio kruh za posadu Omišku, ubiju kod Duća i glavu mu odnesu Rusima{3 Namjesništveni arhiv; izvješće Gagarina, Spljet, 4. juna 1807., br. 220, upravljeno Dandolu.}.
Vijest o ovome dogagjaju uzbuni posadu spljetsku i pukovnik Bachelu odmah se uputi sa 4 satnije 11. pukovnije put Stobreća. Dvije satnije te pukovnije, koje bijahu u Poljicima dobiju zapovijest, da se natrag povuku.
Bachelu još ne dogje ni do megje Stobrećke, kad ti ga dočekaše vatrom iz pušaka. Nakon žive borbe moradoše se Francuzi pred nadmoćnim protivnikom put Kamena natrag povući, te ne bijahu progonjeni. Poginuo je jedan francuski časnik, a nekoliko vojnika bijaše ranjeno{4 Namjesništveni arhiv: izvješće Gagarina, Spljet, 5. juna 1807., br. 232, upravljeno Dandolu.}. Ovaj uzmak Francuza bijaše povodom, da se sada i stanovnici Stobreća priključiše Poljičanima.
U Spljetskom kanalu i pod sedam Kaštela pokazaše se još i drugi neki ruski brodovi.
Nakon održanog ratnog vijeća u Spljetu sa strane generala Lecchi, Monfalcone, Teste i pukovnika Bachelu-a, bijaše zaključeno, da se odmah što više vojske sakupi i da se narednoga dana udari na neprijatelja.
5. juna u jutru uputi se iz Spljeta pod brigadirima Lecchi i Teste i pod pukovnikom Bachelu cijela 11. pukovnija i laka pješadija put Stobreća. Blizu sela dočeka čete živahna vatra, koja megjutim nanese samo malih gubitaka Francuzima. koji se postrojiše u kolone i jurišem zauzeše Stobreć.
Mnogi stanovnici baciše se u barke i pobjegoše na obližnje ruske brodove, a ostatak potukoše Francuzi.
Megjutim stigne pod zapovjedništvom generala Tirleta i 8. pukovnija iz Kaštela preko Solina u 6 sati na večer blizu Žrnovnice i utabori se iste večeri uzduž rječice usprkos žestokome otporu.
Francuzi, koji, kako je gore spomenuto, zauzeše Stobreć, zaokrenuše usprkos vatri ruskih ratnih brodova, prama toku rječice Žrnovnice, sjedine se okolo večeri sa 8. pukovnijom i uhvate tako cijeli tok rijeke Žrnovice, da provale u Poljica.
6. juna iz jutra produže generali Tirlet, Lecchi i Teste svoj put prama Poljicima.
Rusi, okolo 400 momaka uhvatiše dobar položaj na obali Strožanca, a 500 Poljičana stajaše na obližnjim brežuljcima kod puta, što vodi iz Spljeta u Postranu.◊461
Poljičani so opriješe vrlu živo francuskim četama, te izvojštiše već i nekoje dobiti, kad im se iznenada jedna francuska kolona pojavi iza legja. Bijaše to francusko lijevo krilo, koje ih je obišlo, te sad iza legja Poljičana stupilo u borbu.
Poljičani, izmegju dvije vatre, ne mišljahu više na dalji otpor, te se povukoše na ruske ratne brodove; i ruske čete, što su kod Strožanca stajale, bijahu opet ukrcane, a da nijesu ni najmanje u borbi sudjelovale. Za dva sata bijaše dovršen ovaj boj.
Sav okoliš, koji učestvovaše u ustanku, bijaše ostavljen pljačkanju francuskih četa i pandura; ko nije bježati mogao, toga su ubili. Samo 5 sela, koja nijesu u ustanku sudjelovala, bijahu poštegjena, te bijahu utočište mnogim bjeguncima. Tri dana trajaše pljačkanje, iste crkve pa ni grobovi ne bijahu poštegjeni, ma da se francuskim vojnicima nije stavljao otpor.
Kolona generala Tirleta uputi se iz Stobreća put Omiša uzduž obale i samo nju uznemirivahu ruski ratni brodovi, ali je ne zadržaše u njezinom napredovanju.
U Omišu sjedini se Tirlet sa drugim francuskim četama, koje se kroz Poljica tamo uputiše.
Kad je zapovjedujući general Marmont (slika 39.) čuo o ustanku u Poljicima, pohita za 18 sati iz Zadra u Spljet, gdje stigne 8. juna u 5 sati po podne, praćen poglavicom svoga generalnog štopa Vignolle i drugih časnika.
Slika 39. Francuski maršal Marmont.
9. juna u 4 sata iz jutra nastavi Marmont, koga je pratilo 140 pandura, svoj put u Poljica.◊462
Marmont odmah naredi, da se svima Poljičanima. koji su razoružani, ili koji sami predaše oružje, oprosti život.
Sela se počeše opet napučivati.
Marmont izda pukovniku pandura Vidoviću zapovijest, da pokori gornja Poljica{1 Izvješće Vidovića. Namjesništveni arhiv; izvješće Gagarina Dandolu, Spljet, 7. juna 1807., br. 141.}. U tri kolone, svaka od 120 momaka, uputi se Vidović na tri različita puta. Stanovnici Sitna pobjegoše, ali kad ih dostigoše panduri stadoše se braniti; od njih poginuše 7; tri pandura bijahu ranjena, jedan naoružan svećenik zarobljen i vojnoj oblasti predan.
Brzo dogjoše i župnici i načelnici sela Dolca, Sitna i Dubrave pred Vidovića da se predadu, ali i njih predadoše generalu Marmontu{2 Erber, na ozn. mj. str. 88.}.
10. juna 1807. izda Dandolo ovu objavu;
Sveopći proveditur u Dalmaciji.
Pošto se uvigja potreba, da se u poljičkom kotaru iskorjeni svaki uzrok otpora protiv javnih naredaba, uništuju se za uvijek povlastice onih stanovnika, što su radi ustanka postali nevrijedni svakog milostivog obzira.
Rasugjuje se:
1. Ukidaju se sve povlastice i oduzimlju se sve razlike u načinima, uvjetima i u izvršenju javnih časti u Poljicima, a ponajpače imenovanja i propisivanja velikih knezova i knezova Poljice.
2. Stanovnici Poljice imaju se vladati prama svima pravilnicima i vježbama kao sve druge krajine novog posjeda, te su toga radi podvrženi svim stvarima i osobitim nametima, desetini od proizvoda i ostalim običnim i izvanrednim tegobama, koje su zajedničke rečenim krajevima.
3. Poljički će se kotar razdijeliti i pridružiti obližnjim srezima prema mjesnim prilikama, te će u buduće biti propisan s drugom odlukom.
4. Nazočno će pismo biti tiskano u dvjema jezicima i proglašeno u svima općinama Dalmacije.
Dano u provediturskoj palači u Zadru, danas dne 10. juna 1807.{3 Namjesništveni arhiv.}.
Marmont je prenio svoj glavni stan u Gatu i odatle bijaše dne 13. juna objavljen na hrvatskom i talijanskom jeziku ovaj proglas:
General Glavar od vojske u Dalmaczii.
Hotiuchi stisnuti i pedipsati osctrim naçinim, kojih iziskuju okolostancze, odmetinstvo Pogliçana,
Naredjiva scto slidi:
Çlanak I. Ovako reççeni
Ivan Narakovich, Xupnik iz sela Zugare;
Petar Rosakovich, Pop iz sela Zugare;
Rosakovich, Prokuratur iz sela Zugare;
Nikola Musissich iz Sela Hignine;
Mate Branovaz, Provikar od Sela Doloz;
Velli Knez Lovich iz Sela iz Gatte;
Knez Mate Vladussich iz Zargnine;
Knez Petar Giovanovich iz Postrane;
Knez Frane Duich iz Primorja;
Knez Thane Voinovich iz Ducie;
Kançillir Mio Marasovich iz Primorja;
Knez Gerich iz Postranne;
Marko Sizich, Knez od Ostarize;
Kapetan Ivan Verousich iz Sela Ostarize;
Petar Prusehevich, Mesctar od Seminara u Selu od Zuezuane.
Zapoznani kako poghlaviti Glavari od sunechienja, i kako pomochniczi Mosckovski, bittichie satarveni iz Puscke kudagodir budu nasciasti, i bittichie uzeta sva gnihova immanja.◊463
Çlanak II. Ova gnihova immanja sluxitichie za naplatiti virne Podloxnike G. V. Cesara i Kraglia, koji su podnili koju skoddu radi ovoga sunechienja.
Çlanak III. Kuchie Velikoga Kneza, Kneza Marka Sizichia iz Ostaricze, Kapetana Ivana Uerosichia, Kneza Giovannovicha iz Postranne i Kançilira Marasovichia bittichie razorene i na gnihovom mistu bittichie uzdignut jedan kolacz s ovim natpisom: Pedipsa od Odmetinstva.
Bittichie razorene sjntra dan od istih Pogliçnaa.
Çlan. IV. Svimi Pogliçanim bittichie uzeto oruxje, i u Ponedigliak dosciastni na 15. Liepagna immatichie bitti pridali oruxje na Klisu; i poklonitichiejih ondi Officziru Tappovniku kojemuje naredjeno priatijih.
Çlanak V. Gosp. Spiro Gavalà Priloxen Odredjeniku od Vladanja u Splitu cinnitichie ispisati immanja uzeta i sckodde podnesene, i priatichie tuxbe, koje budu uççignene rad ovizih scodaa. Onchie meni pokloniti jedno namiscglienje za namiriti ove sckodde i zasada uzetichie vladanje onne Kraine dokle Gosp. Providur General bude učinio onna naredjenja, koja bude suditi podobnia za providiti na ovo vladanje.
Gosp. Pinelli, Glavar od Stranaa ostatichie u Pogliczim sa stoo pedeset Panduraa, za pomochi kollikose gnemu pristoji ispugnenje od onnoga sctoje naredjeno u ovoj Zapovidi.
Çlan. VI. Gospodi Spiru Gavalà i Pinelli naredjeno je ispitati varhu koje Çegliadi sumglise dasu bili uzbunitegli na sunechienje, a navlastito varhu onnizih, kojisu bili ustavglieni na moju zapovid: i dokazatichiemi plôd gnihovich izkuscenjaa.
Iz Bivaka od Gatte 13. Liepagna 1807.
General Glavar: Marmont.
Za Pripis Priličan,
General od Razdiglienja, Glavar Viscega Vichia Opchienoga od Vojske: Vignolle.
General Glavar od Vojske u Dalmaczii.
Hotechi postaviti svarim poticzanju Moskovaczaa, koji suproch zakonim od posctenja ne çinne rat u ovim strânam, nego uzbudjujuchi sunnechienja, i platjajuchi karvnike: i hotechi sahraniti Puk od Dalmaczie i od Kraine Dubrovascke od onnizih nesrichiaa, kojih Mosckovczi s' laxivim obetjanjim, i opakim prihignenjem navode vrhu gnegove glave.
Naregjiva scto slidi:
Çlan. I. Kojimudrago Dalmatin alli Dubrovçanin, zapoznan daje bio na brodove Mosckovske, bittichie priveden prid jedno zborno Pristoglie vojniscko, i odsudjen na smart.
Çlan. II. Generalom Zapovidnikom od Okoliscaa naslognenoje ispuniti ovu Zapovid, kojachie bitti prinesena u jezik Italianski i Harvaski, proglasena po svoj Dalmaczii, i prosctivena iz Otâra na Misi Xupanisckoj u svima Xupaniam.
Na Stanu Opchienomu od Splita 17. Liepagna 1807.
Zab. Marmont.
Za Prepis priliçan General od Razdiglienja, Glavar Viscega Vichia Opchienoga: Vignolle{1 Giornale "Il Reggio Dalmata", br. 26., od 27. juna 1807., str. 205.}.
Marmont ostavi Gatu, iza kako izdade naputke, koji bijahu potrebni.
U Poljicima je ostala cijela 11. pukovnija kao posada.
Zanimljiv je utisak, što ga učiniše Poljica i njezini stanovnici na Marmonta. O tome spominje Marmont megju ostalim u svojima zapisnicima u III. sves. desete knjige na str. 40. ovo: "Poljica, koja leže u jednoj prekrasnoj visdolini, nemaju nikakvih komunikacija i mogu se vrlo lahko braniti. Osamljenost ovoga mjesta skopčana sredstvima, koja je priroda stanovnicima njezinim pružila, da se pokornosti odmetnu, bez sumnje je uzrokom, da im Mlečani podijeliše njihove povlastice; oni ne plaćahu nikakvog poreza, vladahu sami sobom, imenovahu činovnike svoje i ne stavljahu ni vojnika ni mornara.◊464
Htjelo im se ove povlastice oduzeti, što bijaše povod njihovu nezadovoljstvu. Sigurno govori pogled na ovu malu zemlju u korist njezinog načina upravljanja; - ništa ne bijaše pravilnijeg, ništa pomnjivijeg od njihovog poljodjelstva, ništa pristalijeg od njihovih sela".
Poznato je, da se Marmont i Dandolo nijesu slagali. - Značajna je ova primjedba Marmontova: "Proveditur je njegovom bezumnom ohološću i krivim svojim mjerama nezadovoljnicima svoju pomoć pružio. - Njegovi agenti, ljudi njegovog pouzdanja uročivahu se, pa ipak ne htjede to nikada vjerovati."
Već je spomenuto, da general Tirlet sa svojim četama kretaše uzduž obale Omišu.
8. juna okolo podne iskrcaše Rusi nekoliko puta svoje čete u Prijeko prama Omišu. - Omišu bijaše naviješteno, da će se odmah, ako se grad ne preda, otpočeti lumbardanjem. Na molbu posade bijaše dozvoljen rok od 4 sata za promišljanje. Posada, jedna satnija Francuza, začepi dva topa, koja su bila u gradu, pobaca sve streljivo u Cetinu i napusti grad. Kroz Rogoznicu moradoše vojnici bodežem sebi put prokrčiti. Još prije izmaka roka od 4 sata za promišljanje zaposjedne jedno odjeljenje ruske vojske Omiš; za njima dogje na kraj još i Poljičana i Bokelja.
Na večer se iskrca ruski zapovjednik i jedna satnija pješadije; kao stalna posada ostadoše 140 momaka sa jednim kapetanom.
9. juna upute se francuska 11 pješačka pukovnija pod zapovjedništvom Bachelu-a i dvije satnije talijanske garde sa 4 topa iz Poljica prama Omišu. Pošto su Rusi sve barke prisvojili, ne mogoše Francuzi prijeći preko rijeke.
Francuzi zaposjedoše Prijeko i pucahu iz svojih topova na grad i na dva ruska broda, koji se natrag povukoše.
Rusi iskrcaše 600 momaka i 200 Poljičana u Omiš i unesoše u tvrgjavu, koja je poviše grada ležala, nekoliko topova.
Megju zapovjednicima Poljičana vidjelo se i velikog kneza Čovića, kneza Sičića, kneza Jovanovića, šoltanskog župnika Milikievića, Don Dujma Perašovića, provikara poljičkog Don Matu Sladoevića i mnogih Stobrečana.
Marmont izda zapovijest generalu Teste, da sa jačom vojnom silom krene preko Blata, Novog sela, Zadvarja i odovlen na visini brda put Omiša.
Teste neizmjerno brzo napredovaše i već 11. juna vidješe Rusi brda poviše Omiša zapojednuta Francuzima.
Nakon teškog boja, koji trajaše 10 sati, zaposjeduuše Francuzi okolo večeri Kaštel, usmrte dva ruska vojnika i rane mnoge, megju kojima bijaše i Poljičana. Noću odvuku Rusi svoje topove, a oko dva sata noću ukrcaše se ruske čete i Poljičani. Na 12. juna u jutru zaposjednu Francuzi grad{1 Erber, na ozn. mj. str. 81.-94.}.
Ustanak se protegnuo i na Primorje, ali ovdje bijaše brzo ugušen.
Na 20. juna izda Marmont iz Makarske na hrvatskom i talijanskom jeziku ovaj proglas:
Vojska od Dalmaczie.
Razglasegne.
Pribivaoczi od Poglizza i od Primorja vi jeste uzelli oruxje protiva vascem Kragliu, i vi jeste bili pedipsani. Odmetnutje protiva svome Poglaviczi, jest najvechia meju Kriviczam, i Nebbo navik pravedno, hotilloe da pedipsa slidi odma po za kriviczi. Vi isti◊465 vascim rukama zgradili jeste vasce nesrichie. Plaçite daklen svejer vascia pomankanja, koja bisce uzrok od sviuh vascih xallostih.
Pribivaoczi od Dalmaczie, okoristitese od xalosna, alli strahovita izgleda, koji vam se prikazuje, niti se uzdajte u laxiva potaknutja Mosckovaczaa, koji su odvech slabi za s' nami boj bitti na otvorenu. Gnihova oruxja jesu sunechienje i izdajstvo; i gnimise mallo mari od vasce srichie, mallo onni haju za vasce nesrichie. Onni traxe, onni hochic kerv; onnise ne sramuju kûpitije s kojemudrago czinom, tolliko da sahrane i neproliju kerv svoju. Alli poslie nego tolliko putaa pobigosce prid nami, bili jesu sillovani prolitie sada u Podgorri, i poznalisu i ostalisu pridobiveni da nepriategl nighdase k nami ne priblixa brez pedipse.
Pribivaoczi od Dalmaczie svaki put u kojem se prighnete na privare, koje oni ischiu prosuti, vi nechiete uççiniti drugo vech priteghnuti varhu vas najxescchie nesrichie, rasarditi Boga, i oruxatiga na osvetu.
Pribivaoczi od Poglicza i od Primorja, vi jeste pruxilli ruke protiva Vojniczim, koji biahu vassa Bratja i vassi Priategli: onnu istu Vojsku, koja vasje obranila i obogatila, vi jeste usillovalli da izlazi vassa nepriateglicza. Nie nighda bilo osvete zakonitie od ove. Alli Najvechi od Kragliaa jest joschie i najmilostivii; i ako on znade pedipsati, dragomuje i oprostiti … Povratite se k' vascim Kuchiam, budite virni i najtichiete, kakovo parvo u vascim Kuchiam i u vascim Poglim, mir i obragnenje.
Iz moga Opchien. Staana u Splitu na 23. Liepagna 1807.
General Glavar, zabilixen Marmont{1 Namjesništveni arhiv u spisima o Poljici. - Giornale "Reggio Dalmata", br. 27. od 4. jula 1807., str. 215.}.
General Glavar naredjuje, da ovo Razglasenje bude oznagneno po svoj Dalmacziji i bude prosctiveno u jezik Slovinski u Vrime Pripovidanja Vangelja meju Misom za tri slidechie Nediglie po svim Parokiam.
General od Razdiglienja, Glavar poglavitoga Viechia Generalskoga od Vojske: Vignolle.
U Poljicima izvrši pristav delegacije spljetske i privremeni vladin povjerenik u Poljicima Gavalà primljene zapovijedi i izradi nacrt za podjelu Poljice na troje, dok se vojnički zapovjednik Charsoy trudio, da pronagje sve krivce i da izvede potpuno razoružanje Poljičana.
Već 15. juna pošalje Gavalà oružje iz Gate, Zvečanja i Kostanja: 101 pušku, 1 bodež, 21 malu pušku i 17 noževa u Klis. Oružje udaljenih sela bijaše poslano u Spljet. Našlo se mnogo ruskog oružja i streljiva, a u jednoj pećini Mosorskoj svi spisi provikara Sladoevića Banovca, koji sadržavahu mnoge potankosti o ustanku.
Mnogo se dana čulo kod Klisa pucanje{2 Erber, na ozn. mj. str. 103.}.
Osuda ratnog suda od 15. i 16. jula 1807. glasila je:
Dalmatinsko Vojstvo.
Vojniçk ossobitoo naaredjenje.
Suud isrecen po Vojniçk' ossobitiim Naaredbenizim u Vjeçju dnevvi 15. i 16. Saerpgna 1807. u Spljettu u Dalmazii.
U Imme Privisogog Zarra i Kraaglja
U ovi daan petnaest Saerpgna, goodiseta G-va tissuçju ossam stottin i sedmooga.
Vojniçk' ossoobiti svjett skupgljen u Spljettu u Dalmàzii, isabran po naaredbi izvoersnog' Paervovlâstnika, uporavgljen po krêposti Zârske Naredbe sedamnaest Xetvara dvanaeste godiné, i slóxen po toom Naredbi kakko sljedi, to su G. G.
Caqueran, Cetto-glavár (tissuçnik) pjesniçkof, Nadostavgljen Opçennom Starjesçinstvu, Nadstojnik;
Schnetz, Cetto-Kogniçki glavár, Tâborski-pomoçnik G-ra Dilo Vlàstnika S. Cyra;
Ducroc, Nâçelnik (Stottignik) Nadostavgljen Opçennom' Starjesçinstvu;
Grollier, Stottignik u jedanaestom Sdaerxanju näednih Pjesçnikof;
Boissac, Naacelnik, Tâborski Pomoçnîk G-ra Dilo-Vlâstnìka Vignolle;◊466
Eudes. Stottìgnik u jedanaestom' Sdaerxanju narednih Pjesçnikof;
Belglava, Namjestnik u karabinjerskom Cetti Krâgljevske Straaxe Italianske;
G-r Boissac Naacelnik, jedan od tîh Naaredbenikaa çineçi Opovidjenje;
Svi nareçenni i ódabráni od priusvisçenog Parvovlâstníka Marmonta, opcennog' Stûpnika Kogniçkih-Tjeraozaa, narèscena s' Velikim Trakom Skuppa - ód - Cjásti Vitèsa-Sapovjédaoza reda Gvosdjenne Krunné, okiçena s' Velîkim rèdom Privisokog' Vürtemberskòga Krâglja, Velikog' Vojevode Dalmatinske i Arbanasçke Vôjske;
Tû nâdstajuçi Dupre cettorednik u jedanaestom' Sdôerxanju Nârednih-Pjesçnikof, Kangilljer álliti Pîsaoz isabran od Opovjednika;
Kojì svì níttísu u rodbini ni svoji, ni méghju gnimma ni s' Krîvzima, u kolliko sâkon brâni.
Tâ Vojniçk' Ossobiti Pomnizí, Sasvani po nâredbi G-ra Dîlo-Vlâstnika Vignolle, jednòga od Sapovjedalaaz Skuppa - od - Çjasti, Vittesa Sapovjédaoza u rêdu gvosdene Krunné, Opiçennich Starjescinaa u Dalmatinskom Vôjski glavara, òvako ispisanom:
"Po òdluzi Vélikog' Vójvodé, vojniçk' ossóbiti Sbôr, slóxen po nâredbi 17 Xetvara godiçta 12ga, i nareçen od istoga Parvovlastnika, sa da osudi viscé okrivljenich od Naabune tolikó u Poglizi koliko u straanam ókolo gnê; skúppitçese sa tô prikko suttra 15. ovoga u Spljettu u obiçjajnom mjesstu vjeçja Vojniçkog Sborra, olli u komugod druggom' podobnu mjesstu, buduçi jur svarsçeno Isiskivanje.
Pottjem rasumié Parvovlastnik, po nâredbi od Iskuscjanja, da tî sboor osudi na isti naçin vísce svieh Kîpaa ossudjenich u gnegovvom Naaredbi 13. Ljepgna proscjastoga isreçennom' u oní çjas u komu Odmettnizi bialiu ottjeràni.
U oçennom' Dvôru u Spljettu na 13. Saerpgna 1807.
Dila-opçenni- Vojvoda opçenne-oblaasti glavár potpisan Vignolle.
Skuppilisuse u Spljettu u Milesovom kucchi, sa suudit sljedeçjees tojest:
Tommu Echimovichja Knesa od Sittnog u Pogliçkom Kráini u Dalmazii, tuu ródjena i okucchjena, u godisçtim cetrêsti i scês; u visini peet nooga i pô; kosse mu i oboerve mooraste, occi riighje, noos debeo, ûsta u mjerri, obbal podbradak, ceelo obblo i otvoreno, liize obblo;
Antuna Braovichja Knêsa od dôgnega Dôza u Pogliçkom Kráini u Dalmazii, tuu rodjena i okucchjena, od cetraestijedne godiné, vi-visokka peet nooga i dvaa palaaçkáa, kosse-mu i óboerve na kostagn, occi m'odre, noos dugg, ûsta u mjerri, podbradak isnèsen, ceelo obiçjajno, liize obblo;
Ivana Ticinovichja Kneesa od Kostaagne Pogliske Kráiné u Dalmazii, rodjena i okucchjena tûder, od cetraesti i scees goodinaa, peet nooga i trií palaçkáa visine, kose-mu zaèrne, occi i obaerve riighje, noos scîrok, uusta u mjerri, podbradak isnessen, ceelo obblo i otvóreno, liize obblo i oppunno;
Maatu Krusgicevichja jur veelikog Knesa u Poglizim, ròdjena i okúchjena u Sveçjagni Pogliçkom Kráini u Dalmazij, seddam desset godinaa, vissine peet noogaa i okolo ossam pàlaçkich; kosse-mu i óboerve riighje, occi moddre, noos raatast, uusta mallahna, podbradak isnessen, ceelo i liize obbli;
Jakkoba Craglichja nàsvana Staich, Kneesa Xizzalé u Pogliçkom Kráini u Dalmazií, tuu ródjena i okúchjena, ókolo tridesti i cetaer godinaa, visok-je ókolo peet noogaa i sces paláçjkih, kosse-mu i oboerve zaérne, occi zoerglienne, noos isnessen, uusta málláhna, liize, ceelo i podbradak obbli;
Ivana Sinóvcichia Kneesa od Dubravvé u Poglizim u Dalmazií túder ródjena i okuchjena, od tridesti i sces godinaa, visiné ókolo peet noogaa i pet palaçkîh, kosse-mu i óboerve zaérne, occi módre, noos obiçjajni, uusta u mjerri, podbradak istó, ceelo obblo liize náoblo;
Gergûra Sladoevichja Kneesa od goorgneg' Dooza u Poglîzim u Dalmazzií, tuuder ródjena i okúchjena, od peeset-i sces-godinaa, visiné ókolo peet noogaa i ossam palaçkîh, kosse-mu i óbaerve na kostagu, occi modre, noos raatâst, ústa u mjerri, podbradak, ceelo i liize obbli;
Stojêçjee (tkoi su tûj); obádjene dassu motrilli i rasu-mjéllise s' Rússima sa ponukovatîh da opravvu nepriateglstvaa: dassu-im obla Kscialli ulásenje u Dalmaziu i nâprédovanje premma Vôjski Franceesom: dassu nosilli oruxja primma Franci i s'çgnom sadruxenu Kragliestvu od Itàlie.
Gjura Novakovichja, jednogga od cetaer Nâstojnika od Poglizze, texâka, ródjena i okúchjena u Sasinu-Doozu, Pogliçkoj Kràini u Dalmazií, godisçtim u okócetraest, visine peet nooggaa i jedan palaçki, kosse-mu i óbaerve na Kostagn, occi rîghje, noos débeó, ûsta málahna, cêlo sciroko, podbradak i lîze obbli;◊467
Tûj obádjena dàje oblakscjò népriateglu úhod u Dalmaziu i nâpredovanja premma Francèskiem Cettâm; i dàje oruxje nosió premma Frànci i premma Italiànskom Krâgljestvu sç'gnom uvjettovanu.
Taddéu Ticinovichja, Duhovgnâke olliti Xùpnika od Kostàgne u Poglizim u Dalmaziì, tûder ròdjena i okúchjena, u godisçim cetresti-i-devet, visine pet - nôgaa i pô, kosse-mu i obaerve naazderne, occi riighje, nos obiçjajni, ûista malahna, podbradak, ceelo i liize obbli;
Ivanna Rogulichja, Xùpnika od dôognega Dôoza u Poglizim u Dalmazií, tûdjer ródjena i okûchjena, od cetreesti i pet godinaa, visiné okó peet nôgaa magné dvá - pâleçkaa, kossemu i óboerve na Kostagn, occi sîghje, nôs dèboó, ûsta obicjanja, podbradak i lîze obbli, cêlo pokrivèno.
Petra Mianovichja Xùpnika od Sittna u Poglîzim u Dalmázii, tûder rodjena i okuchjena, visiné okó pet nôgaa i dvá palaçkaa, occi mu, kosse i óbaervo righje, noos raatast, ûsta obiçajna, podbradak obbal, cêlo obblo i odkrivenno, liize náoblo;
Taddìu Ciotichja Xùpnika od Dubravvé u Poglizim, tûder ródjena i okucchjena, od tridesti i cetoer godine, visine pet nôgaa i tri - pâlaçkaà, kosse-mu i obaerve plâvaste, oci modre, nos ljep, ûsta málahna, ceelo obblo s' brasgottinom (alliti bigljeggom od ranné) na ljevu i drugom magnom' u Srjedi, liize i podbradak obbli;
Mâtu Posegliechja Pôpa od dognega Doza u Poglizim u Dalmazii, tûder ròdjena i okucchjena, od peeset i sces godinaa, visine pet noogaa i jedan pâlaçki, kosse-mu i obarevo zoérne, occi rîghje, noos isnessen, u usta m´llahna. podbradak produglien, ceelo odkrivenno, liize ná oblo;
Jakobba Jeronsichja Pôpa od Costagne u Poglizim u Dalmazii, tûder ròdjena i okúchjena, od dvaesti i sedám godináa, visine pét nôgaa i tri paláçjkáa, kosse-mu i oboerve plâve, occi zoergljenne, noos krátak, ûsta obiçjajna, podbradak na jámmize, ceelo pokrivenno, lîze obblo;
Gjûra Cátucichja Mîsnîka od Sveçjagne u Poglizim u Dalmazii, tûder ródjena i okúcchjena, od triesti i ossám godináa, visiná okó pet nôgaa i ceter palaçjkáa; kosse-mu i oboerve riighije, occi móodre, nos Sâkuçjast, ûsta u mjerri, podbradak dúg i na jammize, ceelo pokrivenno, liize náoblo;
Gargûra Marcovinnu Pôpa od Túgari u Poglizim u Dalmazii, ródjena i okucchjena u Rasçnichju kod Dubravve, od triés' godinaa, visiné pet noogaa i tri palaçkaa, kosse-mu i oboerve na Kostagu, occi módre, noos débeó, uusta velikka, podbradak na jammize, ceelo scirokko, liize oppunno;
Pettra Radilovichja Pôpa od Ossichjaa kod Tugari u Poglizim u Dalmazii, tûder ródjena i nastàgnena u godisçtim dvaesti i scees, visiné pet nôgaa i dva palaçka i pô, kosse-mu i oboerve na kostagn, òcci zargliêné, noos u mjerri, ûsta malahna, podbradak obbal, ceelo odkriveno, liize náoblo:
Duja Gruizu Pôpa od Sittna u Poglîzim u Dalmazii, tûder rodjena i nastàgnena, od peeset i scés godinaa, visine okó pet noogaa i cetaer palaçkáa, kose-mu i óboerve riighje, occi zargljène, noos dúg, ûsta obiçjajna, brâda riighja i dugga pokrivamu podbradak, ceelo obblo, liize naoblo;
Tûj; obádjene dassu-se premma gnihovom sakletvi od vjernosti srocilli suproç Viliçjanstvu Zarra Napuleuna Krâglja od Itálie; dassu djellovitto motrilli sa iskorjè nit vjèrnos is Seglianaa; dassu pottizali s' obeçjagnim nâredbam olli prijètgnam Seglianne Poglìçke Kràiné na Odmetnûje dassu-ih hotté i s' namisçgljenom slobbóm podpomoghli i u djellovanju prié isvaerscenja i u istoj tvorbí koja ispunni odmetnûtje, dassu i óni bili u jednóm skuppo smûtgni veçje od petnaest orùxanjeh gljûdy:
Ivanna Bagattu Pogliçkoga Aràmbasçu ròdjena i nastanjena u Gatti u Poglizim u Dalmàzii, od scescet godinaa; visiné pêt noogaa i dva palaçkáa, kosse-mu i óboerve rîghje, occi zaergljene, noos raatast, uusta obiçjajna, podbradak scirok, ceelo obblo, liize náoblo i oppunno;
Ivanna Bratimovichja texâka, rodjena i nàstâgnena u Sittnu Poglîzim u Dalmàzii, od cetrêsti i ossám godinaà, visiné oko pet noogaa i tri palaçkáa, kosse-mu i óbaerve riighje, occi módre, noos raatast, uusta u mjerri, liize, ceelo i podbradak obbli;
Mâta Bagatu texâka, ródjena i okucchjena u Gatti u Poglîzim u Dalmàzii, od cetraesti i pet godináa, visine pet noogaa i sedam palaçkîh, kosse - mu i oboerve mooraste, occi riighje, plossan noos, uusta obiçajna, podbradak isnessen, ceelo scirokko, liize obblo;
Tûj, osvádjene dassu i oni bili od jednog buuglivva Skuppa veçeé úd petnees oruxjànich gliûdii:
Frana Martichja Xupnika od Svejanje u Poglîzim u Dalmázii, tûder ròdjena i nastâgnena, od peeset i seddám godinaa, visiné okó pet nôgaa i seddám palaçkih, kosse-mu◊468i oboerve nâzoerne, occi righje, noos dúg, usta obiçjajna, podbradak isnessen, ceelo pokrivenno, liize opunno;
Jêra Sladovichja, Poopa, ródjena i nastâgnena u Kostagni Pogliçkom Kraini u Dalmàzii, od dvaesti i pet godinaa, visinè okó pet noogaa i seddám palaçkih, kosse-mu i oboerve zàrne, occi na kóstagn, noos ljêp, uusta málahna, podbradak malahan, ceelo obiçajno, liize naoblo.
Marka Zugliovicbja Xupnika od goorgnog-Dôza u Poglîzim u Dalmazii, tûder ródjena i nàstâgnena, od cetreesti i cetaer godine, visiné pet noogaa i ceter palaçkaa, kosse-mu i oboerve nâzcerne, occi Zcergljenne, noos raatast, uusta obiçjajna, podbradak málahan ceelo obiçajno, liize obblo;
Pettra Schejehja Xúpnika od goorgnegh-Dooza Puticisçke Xûpe u Pogliziim u Dalmazii, tuuder ródjena i nastâgnena, od triess-godinaa, visiné pet noogaa i tri palaçkaa, kosse-mu i oboerve zaerne, occi na kostagn, noos ljêp, ûsta mállahna, podbradak obbal, ceelo obiçjajno liize nàoblo;
Audra Xivalichja Xùpnika od Trimbuci, roddjeua i okucchjena u sreddgnom Dôzu u Poglizim u Dalmàzii, od peeset i ossám godinaa, visiné pet noogaa i cetaér palaçkaa, kosse-mu i oboerve riighje, occi moddre i málahne, noos débeo i sâkuçjast, uusta i podbradak mallabni, ceelo obiçjajno, liize oppunno;
Andra Prossichja Xúpnika od Xizalle roddjena u Gatti, okucchjena u Xizzalli Pogliçkom Kráiní u Dalmazii, od trideesti i scés godinaa, visine okó pêt noogaa i pêt palaçkih, kosse-mu i óboerve nâzoerne, occi moddre, noos vélik, ûsta u mjerri, podbradak dvòrog, ceelo i liize obbli;
Stjêpa Stocichja, Pôpa roddjena i nàstagnena u Gatti Pogliçkom Kràini u Dalmàzii, od cetreesti i scés godinaa, visine pet noogaa i cetar palaçkaa, kosse-mu i obaerve na Kostagn, occi moddre;, nóos obbal, ûsta velikka, podbradak dvòrog, ceelo scirokko, liize nàoblo;
Tûj, osvádjene dassu udionizi gorrerecenich Slobaa:
Pettra Lussichja pisavca ulóxena na skupgljenje desettinjaa, rodjena i okucchjena u Omišçju u Dalmazii, od sceeset i scés godinaa, visiné pet noogaa i dvâ palaçkaa, occi mu, kosse i óbaerve riighje, nôs ukrivljen, uusta u mjerri, podbradak oobal, ceelo odkrjvenno, liize náoblo;
Tûj, osvádjena da je nastojo oblaksçjat népriateglju uhod u Omisç, privoernut vjernos vojnìkof Francêsih premma uzvisçenom Zarru Napoleonu Krâglju od Italie, i dáje uçinió da pannú u rùke népriateglju cetoer provodilççja (dessetignaaka) i dvanaest pusçkaraa 81.-ja Sdoerxanja nârednih Piesçnikof;
Petra Krusgicevichja Mesçtra od Seminària Slovinskoga (namciteglja u Stanisçtu mladosti uceçje) od Poglîzaa u Dalmazii, roddjena u Svecjagni, nastàgnena u recennom Shrànjsçtu;
Mâta Sladovichja Pogliçkog Podnamjestnika, roddjena i nastàgnena u gôrgnem Dôzu Pogliçkom Kráini u Dalmàzii.
Ivanna Ciovichja, Velikog Knèsa od Poglîzaa rodjena i okucchjena u Gatti Pogliçkom Kráini u Dalmàzii;
Ivanna Jeronsichja Pogliçkog Vójvodé, ródjena i nastàgnena u Ostrovizi Pogliçkoj Kráini u Dalmàzii;
Ivanna Novakovichja Xupnika od Tùgere u Pogliçkoj Kráini u Dalmàzii, tûder roddjena i okucchjena;
Pettra Novakovichja Pôpa, roddjena i nastagnena u Tùgari Pogliçkoj Kráini u Dalmàzii;
Nikollu Musinichja Xupnika od Srignine u Poglîzim u Dalmazii, tûder roddjena i okucchjena;
Marka Sicichja Knésa od Sveçjàgné u Poglîziim u Dalmàzii, tuuder roddjena i nastagnena;
Mâta Vladusichja Knèsa od Srígniné u Poglîzim u Dalmàzii, tûder roddjena i okucchjena;
Pettra Giovanoviehja Knésa od Postrâne u Poglîzim, tûder roddjena i nastagnena.
Frana Dujchja Knèsa od Primòria u Poglîzim u Dalmàzii, tûder roddjena i okucchjena.
Toimmu Voinovichja Knèsa od Ducihjé u Poglîzim u Dalmàzii, tûder roddjena i okucchjena;
Mîha Marassovichja pridjevkom Jevichja jur Knèsa Pogliçkog Pisavca (Kansilljèra) ròdjena i okucchjena u Pogliçkom Primorju u Dalmàzii;
Antùna Covacichja Xupnika od Gatté Pogliçkom Kràini u Dalmazii;
Gjura Rudanna Pôpa od Ostrolize u Poglîzim u Dalmàzii;◊469
Nikollu Bukanna pridievkom Caciunka, Pôpa, roddom iso dooza Pogliçke Kraine a pribìva u Braçjanskomu Otokku u Dalmàzii;
… Lôdu staroga, Bolskog segljànim u Braçju u Dalmazii;
… Lôdu mlâdoga, Sina pribivaoc za od istog mjesta;
Nikolly Milieevichja iz sveçjagne Pogliçke Kráine u Dalmazii;
Taddìû Sicichja Pôpa od Sveçjagne pogliçke Kráine u Dalmazii;
Gargûra Sladovichja Knèsa od Timbucci Pogliçke Kráine u Dalmazii;
Dûju Vucovichja jur Knesa od Jésnize Pogliçke Kráine u Dalmazii;
Luku Coisselichja is Costagne Pogliçke Kráine u Dalmazii;
Pava Coisselichja jur Knesa od Postrane u Dalmatinskim Poglîzim;
Matu Milieevichja Pôpa od Sveçjagne Pogliçke Kráine u Dalmàzii;
Gjûra Veelichja Knesa od Ducchje Poglîçke Kraine u Dalmazii;
Miha Sladovichja jur Knesa od Tugari Pogliçke Kraine u Dalmazii.
Gjûra Remoonsichja is Svegçjane Pogliçke Kraine u Dalmazii;
Pettra Petrînnu Pôpa od Jésnize Pogliçke Kraine u Dalmazii;
Pettra Ersegga Pôpa od istóg mjésta;
Luku Giaranna Pôpa od istóg mjésta;
Stiêpa Jurley tescâka is Sitnoga Pogliçke Kraine u Dalmàzii;
Dûja Perassovichja Pôpa od Stobrêçja Spljettske Kráiné u Dalmàzii;
Gargûra Knesovichja Pôpa od istog mjésta:
Jôza Knesovichja Nadbòjnika reçènog Stobrêçja;
Stjepàna Knesovichja texaka iz Stobrêçja Spljetaske Kráiné u Dalmazii;
Jôza Podrukku Xupnika od reçenòg Stobrêçja;
Luku Ociassichja tunder Aràmbasçiu;
Jôza Wanovichja Pogliçkog Pôpa pribivalza Drasçniçke Puustigné u Braaçkom Otokku u Dalàzii;
Marka Zvitanovichja Pogliçkoga Knesa, Odvjettnìka nastàgneua pribivàlza u rccennom' Otokku;
Andra Covacichja Sapovjednìka sa Mosçkof od recennog' Otokka;
Samovoglne; Osvádjene dassu djellovitto motrilli sa da népriategl uporavvî óprieke, dassu-îm ukâsali puut, i oblakscialli naacin sa uljestit u Dalmatinsku Kráinu, dassu-se premma gnihovom Sakletvi od vjernosti dogovorilli suproç Veliçjanstvu Zarra Napuleuna Krâglia Italiànskoga, dassu potàkli na uzbugnènje s' obeçagnima nâredbam prjetgnaam pribivaoce Pogliçkee i Stobreçke Krainé; dassu íh hotté i s' namiscgljenom Slobbóm podpomoghli i nadstalli-im tolikó u djellovanju príe isversçenja, kolikó u istoj tvorbi, kojà ispunj odmettnûtje; dassu i óní bili u jednôm Skuppo-smûtgni veççe od petneest oruxanieh glîuudi:
Ivanna Gliûbichja Kovâçja od Orûxja is Splietta u Dalmazií;
Miha Trogarlichja Segljànina od Vergorske Kráiné u Dalmazii;
… Ruubichja is istòg mjésta;
Pettra … texaka is Troghira u Dalmazii;
Samovóglne; Okrivljene dassu ódoerlî jednogga podnâredbenika 81-ga sdoerxanja nârednih Pîesçnikof pod Ducchj Pogliçkom seelu; dassu gneggovu glavu ponjeli Russima; dassu nossilli oruxje premma Franci i gnè drugu; dassu djellovitto motrilli sa da nepriategl uporavvi sçettnee ópriche:
Nadstojnik buduçi navjeçtio Vjeçje, narédj Kangilljêru (pisaozu) koi dònese i stavj prid' agn na toerpessu jedan isgled gorirecenne nâredbé 17. Xetvâra godisiçta 12-ga i Skup Sakonaa od Koijehsu isvádjeni sljedéçi sçkgljani; a pak nàarece Opovjednîku da prosçtiê sva djella i Kgnigghe voerhu okrivgljenîkaa, tolikó supróç gnimma, kolikko zjeçgnih; teesu Kgnigghe illiti djella brójom devedeset i - dvâ.
Issa kakkose prosçilo. Nadstojnîk narédj stràzi da dovedê Krivce stojèçje, koji-su bili uvedenni slóbodni i bes gvospodjaa prid Vjeçje sadrùxeni sçignihoviem Pàrzom.
Upitani viscc iminenaa, prisimmenaa, tkóga dobba, voerté, naukka, okucchjenja:
Odgovorisçe, kakko je verh svakkoga od gnih bilo odisgàr recènno.
Issa kakko - se dálo Osvadjenikom na snaáne svaçie Krivine, i bili ispitani svi po uustim Nadstòjnika, i svi occitto priklaadani (samjeereni) i prikaasana gnekkiem - od - gnìh tâj Nadrâsloxenja;
Buduçi isrekô Opovjednik svóe prikasanje i Ságlavu; a Osvadjenizi stojeçii gníhovu óbranu i po gnimma istiem i po ûstim gnihova Pârza, i pottîm spovidjèli da drugghé obrané nejmâdu; Nadstojnik upìtoje Naredbenikee immâdùlj josç sçtoggod Samjeritti illi isviedieti i rasumiuovsiçi da né, prí odvjettovanja, nâredj Pàrzu i Osvadjenike privode Straxa u tamnizzu. Kangiljer (pisasz) i slisçjaozi otigjosçe i oni po rjêci Nadstojnìka;◊470
Vojnich Opçenni Sboor
Svjettùjçise medju sobbòm s' vratima Satvórenîm, Nadstòjnik póstavi napose sa svakkoga od sljedeçih Kipaa ovakó isiskìvanje:
Dà
Tomma Ecbimovich,
Antùn Bràovicli,
Ivan Ticinovich,
Mâto Crusgicevich,
Jakkob Crâglich nasvan Staich,
Jivan Sinôvcieh,
Gargur Sladovich,
Gjùro Novàcovich,
Taddia Ticinovich,
Jivan Rogulich,
Pettar Mianovich,
Taddia Ciotich,
Mâto Pesèglievieh,
Jakkob Jerònsich,
Giuro Catucich,
Gargur Markovina,
Pettar Radilovicb,
Dûjo Grùiza,
Jivan Bagatta,
Jivan Bratimovich,
Mâto Bagatta,
Frâno Martich,
Gêro Sladovich,
Marko Zùglievich,
Pettar Scheich,
Andria Xivalich,
Andria Prossich,
Stjepo Stocich
i Petar Lussich.
Tûj; pòtánko odisgâr pokàsani.
Pettar Crusgicevich,
Mâto Sladovich,
Jivan Ciovich,
Jivan Jeronsich,
Jivan Novacovich,
Pettar Novacovich,
Nikolla Musinich,
Marko Sicich,
Mato Vladùssich,
Pettar Giovanovich,
Frâno Dûcich,
Tomma Voinovich,
Mîho Marassovich nasvan Jerich,
Antùn Covacich,
Gjûro Rûdan,
Nikolla Bucan,
… Lôde stâri, Otaz i
… Lôde mladi, sîna,
Nikolla Milicevich,
Taddia Sìcich,
Gargur Slàdovich,
Dûjo Vùcovich,
Luka Coîsselich,
Pàvo Coìsselich,
Mâto Milicevich,
Gjûro Vélich,
Mîho Slàdovich,
Gjûro Romonsîch,
Pettar Petrìna,
Pettar Ersegh,
Luka Gjàran,
Stjepo Jurley,
Dûjo Perassovich,
Gargur Knesovich,
Jôzo Knesovich,
Stjepo Knesovich,
Jôzo Pàdruk,
Luka Ociàssich,
Jôzo Wanovich,
Marko Zvitànovich
i Andria Covacich.
Samovoglm; pò tanko odisgàr,
Okrivljeni, dassu pokàsani djéllovitto udiòniizi od nàbuné ka je púkla na peet Ljêpgna prosçiàstoga u Pogliçkom Kráini u Dalmàzii namisçgljena ú pomoç nâprèdovanja Mosçkovskog oruxja premma Franceskîm cettamm, jessu - li Krivi?
Issa tegá Nadstojnik postavy voerb svakkòga dôli-receniih Kîpaa, sljedèçje isiskivanje, to jest:
Dà
Jivan Gljûbich
Mîho Trògarlich
… Rûbich
i Pettar … pribivaoca u Troghira.
Samovoglni: pòtanko odisgàr pokàsani:
Okrivgljeni dassu òdoerli jednogga podnâredbenika 81-ga Sdoerxanja nârednih Piesçnikof pòd Sélu od Ducchjé u dùm nâbune; jessu - li Krivi.
Vojniçk Ossobiti Svjett.
Proniisçgljauçi dassu Scegljani Sittnóg Dôza, Dubravve, Kostagné ec., svi gorànnini, bili priteghnuti na smuuçju od vellkóg Knèsa, od Podnâmjestnika (provekara) od Nauciteglja Shrànisçta (mesçtra od Seminàriâ) i od Knesòvaa i Pôpaa, koji-su imali i darxanje uvjexbatt - ih i uporàvit - ih u sviettovnòmu i u duhovnòmu i od uddesnoga isgleeda primoorskih segljanaa;
Promisçglauçi, da veçi dió od Pópóvaa bijo je i on pritéghuut na tê opàçine i Slotvoorstva od vario vitta ponùkovanja Provekaara i Mesçtra od Seminària; nu da gnekki◊471 od gnih nastòjálisu sa - svóm moççim i s' namisçgljenom slobódm dasse usmnoxxi nâbuna;
Promisçgljauçi, dassu svi occitto Krivi Slobnoga odmetnûtja;
Nù promisçgljauçi dà priusvisceni Poervovlastnik isrece u svôm rasglàsu od 23. Ljepgna prosçiasoga.
Da najveçi od Samovlàdaoza on je i nàjblaxi, i dà akko umijè pedepsat, dragomuje i prostit:
Nâdstojnik buduçi skùpio odvjette poçignuçi od najuixgnega i od nàjmlagjega od svîh Nâredbenikaa, i pottîm isrekó svoj odvjer,
Vojniçk Ossobito' vje'çje isgovaara
potpunno da
Iivan Rogulich,
Pettar Mianovich,
Dûjo Grùiza,
Giûro Novacovic,
Jêro Sládovich.
Stojeçi,
Pettar Crusgicevich,
Mâto Sladovich,
Jivan Ciovich,
Jivan Jeronsich,
Jivan Novacovich,
Pettar Novacovich.
Nikolla Musinich,
Marko Sicich,
Mâto Vladùssich,
Pettar Giovanovich,
Frâno,
Tomma Voìnovich,
Miho Maràssovich nasván Jèrich,
Aantùn Covacich,
Gjûro Rudan,
Nikolla Bucan,
… Lôde stari }
… Lode mladi } Otaz i Siin,
Nikolla Milicevich,
Taddia Sìcich,
Dûjo Vùkovich,
Mato Milicevich,
Pettar Petrinna,
Pettar Ersegh.
Luka Giàran,
Dûjo Peràssovich,
Gergur Knèsovich,
Gôzo Knèsovich,
Stjèpo Knèsovich,
Jôzo Pòdruk,
Luka Ociassich,
Jôzo Wanovich,
Marko Zvitánovich,
Andria Covàcich,
Jivan Gljubich,
Miho Trogarlich,
… Rubich,
i Pettar … pribivaoza u Troghira,
Samovoglni, krivi - su.
A na - sedam scees;
Dà
Andria Xivalich,
Tûj; kriv - je
Na - sedam pect;
Dà
Pettar Lussich, tûj, Kriv - je
Podpunno Dà
Frâno Martich,
Marko Zùgliovich,
Iivan Bratimovich,
Petar Scheich,
Andrja Prossich.
Stojeeçi,
Miho Sladovich,
Gjûro Remonsich,
i Stjèpo Jurley,
Samovoglni, niesu Krivi;
Ná sedam scecs,
Dà
Mâto Pesèglievich,
Jakkob Jerònsich,
Gjuro Càtucich,
Stjêpo Stòicich,
Stojeeçi,
Gaergur Sladoevich jur Knês od Trimbucci,
Luka Coisselich,
Pàvo Coisselich,
Gjûro Velich,
Samovoglni, níesu Krivi;
Nà - sedam pect;
Dà
Antun Braovich,
Jivan Ticinovich,
Jakkob Crâglich nasvan Staich,
Jivan Sinovicich,
Taddià Ciotih,
Iivan Bagatta,
i Mato Bagatta,
Stojeeçi niessu krivi,
Nà - sedam cettiri
Dà
Tomma Echimovich,
Mâto Crusgicevich,
Garguur Sladovich jur Knees Gôrgneggh Dôza,
Taddia Ticinovich,
Gargur Marcovina,
i Pettar Radilovich,
Stojeeçi; níéesu krivi.
Nadstojnik buduçi opet skuppiò odvjette na reccnné nâçin sa pedipsu krìvazaa.◊472
Vojnitçk' ossobito vjeçje ossudiva.
Podpunno dà
Ivanna Rogulichja Xupnika,
Dûja Grùizu Pôpa.
Gjûra Novacovichja jur Nâdstojnika,
Stojeeçje;
Pettra Crusgicevichja Mestra od Seminaria,
Mâttiu Sládovichja Provekara,
Ivanna Ciòvichja jur Velikog Knèsa,
Ivanna Jerònsichja jur Vojvodu,
Ivanna Novacovichja Xùpnika,
Pettra Novacovichja Popa,
Nikollu Musinichja Xupnika,
Marka Sicichja, jur Knèsa,
Mâta Vladussichja jur Knèsa,
Pettra Giovanovichja jur Knèsa,
Fr^åna Dûcichja jur Knèsa,
Tommu Voínovichja jur Knèsa,
Mîha Marassovichja pridjevkom Jerich, jur Pisàvca,
Antùna Covacichja Xupnika,
Gjûra Rudanna Pôpa,
Nikollu Bucanna, nadjevkom Caciunka, Pôpa,
Samovoglne;
… Lôdu staaroga,
… Lôdu mlaadoga,
Nikollu Milicevichja,
Taddiu Sicichja Pôpa,
Dûja Vukovichja jur Knèsa,
Mâta Milicevichja Pôpa,
Pettra Petrinnu Pôpa,
Petra Ersègha Pôpa,
Luku Giàranna Pôpa,
Dûja Perassovichja Pôpa,
Gargura Knesovichja Pôpa,
Jôza Knesovichja Nadbòjnika,
Stjepa Knesovichja texaka,
Jôza Podrukku Xupnika,
Luku Ociàssichja Aràmbascjiu,
Jôza Wànovichja Poopa,
Marka Zvitanovichja Pârza,
AAndra Covacichja Sapovjednika pod Russom Braçjanskoga Otokka,
Ivanna Gliubichja kavazia od Oruxja,
Miha Trògarlichja,
… Rûbichja,
i Petra … pribivaoza u Troghira,
na smoert, i na ogglobjenje gnihovich dobàraa u Kóris vjernich podloxnikaa privisokog Zarra Napuleuna Krâglia od Itàlié, kojisu pódnicli ziéç; nâbuné; po Sakonu u sljedeeçim sçkgljànima.
Sâkon od 6. Listopáda god.-ta 1791.
Drugghi dio K´dicja od pèdepsaa.
Uglava I-va Râsdielak I-vi
Sçkljáli I-vi. Koogod buddé nadrâsloxen daéd djellovó motrènja olli dasse rasumiò stanovitto s' innostrannom Vlasti olli s' gnèsiniem Opràvnizim sa ponukkovat - ih na djellovittaa nepriatèglstva, olli sa ukaasatim naçne da uporavvu boj premma Franci; bittçe pedèpsan s' smoertim prémda tà motrénja i rasumgljèvanja ne buddu isplodilli nepriateglstva.
Sçkgljan 4-ti Koémudràgo motrénju olli rasumjevànje s nèpriateglim sa oblaksçiattim uuhod u stràne Francêsog Cesàrstva, olli sa ispùstitt - im - gràdove, tvàrghje, lûkee, bròdove, shranne, ôrsane (bròdarize) kojee uttisçtû Françiu; olli podpommoçsih s' vojniizim, pjênesim, hraanom olli boiniçkom spravvom; olli uvrjexit na koimudrago nâçin nâpredovanja gnihovich oruxjaa na Francèskom Kràini olli sùproç násçjom Vòjski na morru illi na scemgli; olli isnevjerrit Nâredbènike, vojnike olli kê drugghee gràghiane, Francéskom Nârodu; bitt çe pedepsano s' smoertim.
Sçkgljàn 5-ti Gorisrecenaa isdànjaa i spremmu Uvjettovnizim France boj bojeçih suproç opciennom Nèepriategliu, bitt ce Podlóxnam istom pedèpsi.
Sâkon 29. Snjexnjâka god-ta 6-ga.
Sçkljàn drugghi. Koogód budé nadrasloxen daè nasoernuo na puutu alli opçennom drumu, pó - morru alli po - semgli, olli na opçenne ponose olli na ulakke ii gnìhove toorbee; olli na Kgniggonósçe od Vladanja od Opravvitegliaa, od postavglieni Vlaasti, illi od opçennih Vojvôdaa, olli na putgnike; bitt çe pedepsani s' smoertim, kád nadogodda od djella buddé occittovat daé namisçgljeno bilo tô rasbojstvo porobjenje olli sanessènje Lîstaa Kgniggaa óprâvaa, péemda nêbi bilo svoersceno t´j rasbojstvo porobjenje olli sanessènje.
Sâkon od 22. Livaddnog god.-ta 4-ga.
Sçkgljan jedini. Koemudrágo slôbnó Kuscjágne occittovano s' dvoorgnim djellom i s' sljedeçim pocètkom od isvoerscègna, bitt-çe pedepsano kô i Slatvoorstvo ispugneno, akko se Krivnik nije hotté i po sebbi négh po neuaadanom sgoddi ustavió od Kuscjanja.
Odlucivauçi sa nàj-nixu pedepsu po sçkgljanu 33. Sâkona 13. Slaanika (Bjeloroscnika)
5.-g; jedán Sboornik buduçi odviettovo sa glaavnú pedepsu dva sa dvà godisça gvosdjaa a cetirri sa dva godisìça tamnizze, Ossudiva Pettra Mianovichja, Xupnika, tûj, na dvi godine◊473 tamnizze i na bantu pollovinne gnegovva dohodka jedné godiné, po sçkgljaanima druggomu i treççemu od Sakona 30. Livàdnika 3-ga godisçta i dvaadestomu saakona druggog' dána ispunglivva reccenóg godisçta i tridesti i treççumu gorirecennom' ovako ispisaniem.
Sôkon 30. Livadnika god.-ta 3-ga..
Sçkgljan druggi. Bitt-çe primgneni kô odmetnizi svi oni koi supproç gnihovom Saklètvi podnixenja Sâkonima od Vliàgna, buddu - se srocili alii oruxjalli primma gnemmu.
Sçkgljan 3-ti. Glaavna pedepsa glâvârime, Sapovjednîkom i Vôjvodamu, Savodicíma, Samamiteglîm, ponukàvzim skuppa oruxjanich bez oblàsti vlâdánja. kóemudràgo voersté ólliti immenà.
Saakon 2. dàna ispunglivva 3-ga godisçta.
Sçkljan 20-ti. Sboor çe izrjett visce svich krivinaa ne istomàcenieh u 14. sçgljanu, pedepso narecenne u kódicju od Vojniçkih pedepsaa; mòtçeih i promjênut olli skrâtit, kad pò nâgodi olli Sgobbi magnà ukáxese sloçjuddnos, alli nè nighda usmoxit olli nadostavvit.
Saakon 13. Prjelossnika godisçta 5-ga.
Sçkgljan 33-ti. Kad veççi dío od pet odvjetaa nebisse skuppió sa odlûcit pedepsu priatçese suudu millostivjemu Krivniku.
Ossudiva sú peet vìsce seddam odvjetaa Jêra Sladovichja Pôpa, tûj na sc-ees-mjeseez tamnizzè i na bantu od cetvoertiné dódka jedné - godiné;
Ossudiva su'scees visu seddara odvjetaa Aandra Xivalichja Xupnika, tûj, na cetaer mjesez tamnizze i na bantu cetvoertiné dohódka jedné - godiné;
Po urédjenju gorirecènich Sâkonaa:
I odlicjuuçi sa millostiviú; cetaer Sboornika buduçi dali odvjet sa jedan mjéscz tamnizze, jèdan sa glâvnu pedepsu, a dva sa oslobodjenje Pettra Lussichja Pisaoza ulòxena na skuppgljenje dessutignaa, tûj, odriescivaga od Krivinaa od kòijch tî obàdjen i isgovaràga slòbodna, po sçkgljanu 33. Saakona 13. Bjelorossnika godisçta 5-ga gorirecènóga.
Odriesciva od Krivinaa od koijehsu bilj osvadjeni.
Dà
Frana Martichja Xupnika,
Marka Xuglievichja Xupnika,
Jivana Bratimovichja Texáka,
Petra Scheichja Xupnika,
Aandra Prossichja Xupnika,
Mâta Pesegljevichja Poopa,
Jakkoba Jeronsichja Poopa,
Gjûra Càtucichja Misnîka,
Stjepana Stocichjá Poopa,
Antuna Bràovichja jur Knèsa,
Ivanna Ticinovichja jur Knèsa,
Jakkoba Kraglichja, pridjevkom Stàichja jur Knèsa,
Ivanna Sinovcichja jur Knèsa,
Taddìu Ciotichja Xùpnika,
Ivanna Bagattu Aràmbascju,
Maata Bagattu Texaka,
Tommu Echimovichja jùr Knèsa,
Mâta Crusgicevichja jur Velikog' Knèsa,
Gargura Sládovichja jur Knèsa gòrgnega Dooza,
Taddìu Ticinovichja Xùpnika,
Gargura Markovinu Poopa,
Pettra Radìluvichja Poopa,
Stojeeçje;
Miha Sladovichja jur Knèsa,
Gjûra Remònsichja,
Stjepana Jurley Texaka,
Gargûra Slàdovichja jur Knèsa od Trimbuci,
Luku Goìsselichja
Pâva Coìsselichja jur Knèsa,
Gjûra Vèlichja jur Knèsa,
Samovoglne;
I naredjiva da budúi ónçjas oslobòdjeni i povráçeni gnihovîm kucchjam, po sçkgljânima 31. i 37. Saakona 13. Bjelorossnoga 5-og godisçta takó Sàcetîm:
Sçkgljan 31. kàd-bi tri Sboornika isrekli da osvadjeník nije kriv; bitt-çe òn ónçjas oslobodjen i po vràçen na gnegovve pôsle;
Sçkgljan 37. U gorirecennoj sgoddi dospjetçése tâj çjás isiskivanje s' ispûsçtègnem, odrjesçegnem od òsvade i sloboddom okrivgljenîka.
Naregjva pritisçtenje, occittovanje i rasdjêljenje ovegá Suuda brójem petstottin isghledaa, u Francèski Italiànski i Slovìnski jèsik.
Naregjùje Naacelnìku Opovjednîku da pròsçtie tâj-ças oví suud Ossudjenózim i Odrièscenikom stojeeçiim prid straaxom skùpljenom pòd oruxjem, i da ciné svakkojáko izvoerscit recenni suud, ò svem u sçtò uttisçtà pròdaju dobaraa ossùgjenieh na glaavnú pedepsu, i skupgljenje bântaa ossudjenich na tamnizzu, kojè-çe potêgnut Narèdbenik odrèdjen od príisvàrsnog Parvovlastnika.◊474
Pottim naregiva opravgl … svéga suuda, tolikò vèdro privissókom Marcscjallu (opçennom Parvo…u) Berthier, Bânu Neûscjatelskomu Opravviteglju od Bòj - ó priisvaersnom Parvovlastnikù Dalmatinske Vójske.
Ucignenno, satvóreno i osuudjeno bes pristànka u occitom Vjeçjju u Spljettu na 16. Saerpgna 1807. drugghi dàn isa kakko Sasjede Sboor; i Sboornizi s' pisàozom podpisalisu poervù ovéga Suda.
Belglava Namjestnik,
Eudes Naçelnik,
Boissac Naçelnik opovjednik,
Grollier Naçelnik,
Ducroc Naçelnik,
Schnetz Cetto - Kogniçki- Glavàr,
Caqueran Cetto - Glavàr, Nadstojnik,
Dupré Pisaoz.
Podpìsam na poervóm{1 Namjesništveni arhiv. Ova osuda imala je hiti štampana u francuskom, talijanskom i hrvatskom jeziku u 500 primjeraka. Od ovih je samo jedan primjerak u namjesništvenom arhivu.}.
Priloženi, iz talijanskog jezika prevedeni iskaz od 7. septembra 1807. pruža razjašnjenja glede zaplijenjenih dobara, i komu bijaše dosugjen utržak.
Klauzula Marmontova sastavljena je u francuskom jeziku.
21. septembra 1807. bi napokon proglašen ovaj iz talijanskog jezika preveden dekret, kojim bi proglašena dioba Poljica na troje:
Kraljevina Italija.
Kraljski vladin izaslanik u Spljetu po sankciji Nj. Preuzvišeuosti Prok. i t. d.
Presugjuje,
Da kotar Poljički bude razdijeljen izmegju općine Spljetske, Sinjske i Omiške ovako:
Onaj komad zemlje, što megjaši sa zapada s rijekom Žrnovnicom, s juga Jadranskim morem, sa sjevera vrhuncima Mosora a sa istoka crtom, što ide od megje sela Naklice sa istoka, te prošljedujuć naprečac zaustavlja se na megji sela Dubrave, takogjer sa istoka, priklopljen je i pridružen kotaru Spljetskom.
Bela Naklice i Dubrava pripadaju dakle kotaru Spljetskom, i tako isto sva ova (sela), koja ostaju s ove strane gore naznačene crte.
Onaj komad zemlje, što je omegjašen gore pomenutom crtom Naklica i Dubrave sa zapada, s juga i sa istoka rijekom Cetinom, sa sjevera Mosorom, te okrugom Kostanja sve do prvih zemalja gornjeg Dolca, pridružen je kotaru Omiškom.
Onaj komad zemlje, što je ogragjen Mosorskom dolinom, te što zauzimlje tri sela Dolca sa njima pridodatim zaselcima, pridružen je kotaru Sinjskom.
Ova odredba priopćuje se svakome po višom nalogu.
Za točan prepis: Cattani.
Pošljednji veliki knez Ivan Čović stupio je u rusku službu i umro je u Petrogradu. Pri bijegu svome na ruske brodove ponio je po nekima i škrinjicu sa štatutom i povlasticama, koju je svaki veliki knez kod sebe u pohrani držao. Drugi misle, da je škrinjica zaostala bila, a sadržaj njezin da je dospio u razne ruke{2 "Narodni koledar Matice dalmatinske 1898.", str. 130.}.
Dobrotom gospodina Stjepana Čovića iz Gate, unuka Andrije a praunuka velikoga kneza Ivana Čovića, dospjeli su piscu ovi vrlo zanimljivi podaci, koji unose svjetlost u dalji život i smrt do sada tminom zavijenog posljednjega velikoga kneza.
Najprije priopćujem ovo pismo velikoga kneza Ivana Čovića, pisano u Petrogradu 15. maja 1810. svome sinu Andriji. Isto glasi:
"Draghi Sinko Andria! Od godiscta 1807., od kada za spasit moj xivot, jesam pobighao iz Otaxbine, nisam zavas çuo nikakvogha Glasa, koja stvar çinime puno xalosna, sve zaludu da stojim dobro, kada vas nevidim.
fala Stvoritegliu ja stojim dobro, imam dobru plachiu od mogha Cessara Rusiskoga skojombi moghao Boghato xiviti i xivim zajedno s gospodinom Generalom Baratinskim, kojije bio onda u Dalmacij, skojim jidem zajedno i darxime vessela alli ogorçajemse za◊475 mojom Ditzom. Sinovi moji sluscajte sviti Otza Vascega; ja znadem da tamo vi posve xivete siromascno ovdese stoji dobro, Narod dobar i milostiv, Zemglia Bogatha i mnoghoje gdi reste grozdje, smokva i svaki Frukti, koji se moghu izmisliti a Imperator Premiloserdni kojichienam dati sve sctoje od potribe za xiviti, xivotine Velike i Sitne, xita, zemgliu, kuchiu dinamije ugodno za xiviti, tako ja mislim, da u niednom Kragliestvu nebise tako siskalo, nemislite da ovasu mista pusta i neplodna, a javas utvargivam, da nemoxe niko virovati Boghastvo i Obilnost u svemu, a suvisce dobrota i miloserdie u narodu a navlastito nad Inostrancima, dogieli Çovik Inostrani svakiga pomaxe i nemoxe propasti ko sjasprom ko srobom, a od jichia negovorim zascto moxe dochi dimu dragho i svakiga narani, i u kratko govorecki ovdije misto od ispugniegna ili obslnxegna S. Evangiela i mista blaxena ukojimse xive smirom brez ikakovoga Straja. Dakle Dizo moja akoli ochiete dobro xiviti onda dogite i piscitemi a jachiu postaratise çinitivas dochi ovamo odpiscitemi odma i dajte pismo na Dobri Selio xeni Gospodina Ivana Boxulicha Nadina Sina pokojnoga Boxa a ona poslatichiega kuda znade, i nepomagnajte datimi odgovor i dati na ruke iste istoj Gospoji zascto ufam dachie i ona dochi na ove Strane. - Ostajem vas gliubechi i Garlechi moji sinovi sviju i vascu Nevistu tojest xenu andriinu, pozdravite moga Bratta i svu gniegovu famigliu i sve moje priateglie i ostajem za vazda vasc
Godiš. 1810-gr u Sant Petroburghu, 15. maja.
Otaz Knez Veliki Ivan Çovich."
Veliki knez Ivan Cović saopćio je u drugome pismu svome sinu Andriji, da može uzeti novaca na banki u Milanu. Andrija bio je već krenuo da uzme novce, ali je megjutim obustavio putovanje zbog kontumacije, koja je bila uvedena radi kužne bolesti, štono se pojavila u Trstu. Megjuto umre 31. decembra 1816. knez Ivan. Naredio ga je sa Bogom neki pop Ivaka, bjegunac iz Kaštela, i ovaj je prijavio obitelji njegovu smrt i donio je iza učinjenog mira njegovu dolamu, ječermu sa tokama i gaće sa srebrnim pločama i jedno pismo kupovštine od jedne kuće u Varošu Dobri u Spljetu, kupljenu u nekoga Nade. koji se nahodio u Petrogradu, koju i danas Stipan Čović sa braćom posjeduju.
U jednoj knjizi pisao je Ivan Čović, da imade plaće na dan po jedan cekin holandeški.
Spomenuto pismo od 15. maja pisano je latinicom; da li je Ivan Čović, koji je bosančicu vješto pisao, i latinicu poznavao, nije Stipanu Čoviću poznato; on misli, a i način pisanja daje slutiti na to, da je ovo pismo možda drugi koji bjegunac, što je latinicu poznavao, napisao{1 Pismo gosp. Stjepana Čovića iz Gate od 4. februara 1902. - Nastojao sam, da štogogj pobliže saznadem o boravku Ivana Čovića u Petrogradu, ali je moja potraga ostala bezuspješna. Dodajem pri tome, da je u pismu od 15. maja 1810. spomenuti general Baratinski za vrijeme poljičkog ustanka boravio u Dalmaciji kao kapetan one ruske flotile od 9 lagja, koju je godine 1807. zamijenila eskadra vice-admirala Sinjavina, odregjena za operacije uz dalmatinsku morsku obalu.}.
Što se tiče škrinjice sa štatutom i povlasticama poljičkim, koju je veliki knez kod sebe u sahrani držao, ja bih naginjao mnijenju, da je škrinjica zaostala bila i da je njezina sadržina dospjela u razne ruke. Ovo bi mnijenje možda potvrdilo i to, što su mi pri mojem prvom dolasku u Donjem Dolcu 3. augusta 1883. bile pokazane bogato pozlaćene i lijepim bojama na pergamenu izragjene izvorne isprave povlastica republike mletačke, što se tiču prava poljačkih, dalje i jedna povlastica cara Rudolfa II. od godine 1584. Kod koga su ove isprave ostale, nije mi poznato. Kod Bilića u Donjem Dolcu, koji - kao što je gore na strani 445. i 446. spomenuto - imade poljičke zastave, vidio sam pri mojem boravku dne 14. oktobra 1897. u jednoj škrinjici knjigu, koja je sadržavala štatut, i drugu knjigu sa ispravama i sa nekoliko starih pergamena.◊476
Lako je dakle, da je škrinjica sa povlasticama, pošto su Francuzi s južne strane Mosora u Poljicu prodrli, u okolici Donjeg Dolca sklonjena i da su tako povlastice ovdje u različita skloništa dospjele. - Za mnijenje, da pošljednji veliki knez Ivan Čović nije škrinjicu sobom ponio, govorilo bi još i to, što je nakon njegove smrti i nakon sklopljena mira, dakle poslije 30. maja 1814., povraćeno u njegovu postojbinu samo svečano odijelo velikoga kneza, ali nikakve isprave.
Da se sve isprave, koje je pisac u Donjem Dolcu vidio, čuvaju sa tako velikim pijetetom, može se samo pohvalno priznati, te služi sahraniteljima odista na čast. - Bilo bi samo željeti, da ove za domaću povijest tako važne isprave nagju pohranu u jednom arhivu, n. pr. u namjesništvenom, u posebnom odjeljenju sa oznakom "Poljica", te bi tako bile pristupne povjesničaru, a sačuvale bi se od svake štete i gubitka.
Povjesnica Erberova o Poljiciina sadržaje još mnogo zanimljiva gradiva o pojedinim daljim dogagjajimu u Poljiciina za vremena francuske vladavine{1 Erber, na ozn. mj. str. 105. i dalje.}.
Mirom pariškim od 80. maja 1814. potpala je Dalmacija opet pod Austriju.
Neka je ovdje još nešto spomenuto iz ovo doba II. austrijske vladavine.
Podneskom 20. aprila 1817. obrati se nakon jednog povjesničnog osvrtaja D. Mate Millichievich, dalmatinskom grboslovnom povjerenstvu sa molbom, da se pripozna plemstvo poljičkih porodica, i to osobitim pogledom na to, što je sa strane vlade putem c. i kr. povjerenika, dvorskog savjetnika grofa Thurna, dekretom od 3. septembra 1799. ovo već ponovno pripoznato.
Molbenici su bile priložene:
1. dukala od 6. juna 1570.;
2. dukala od 29. marta 1773. glede obitelji Petra Sinovčića i braće mu iz Spljeta;
3. dukala od 26. januara 1799. glede obitelji kneza Gassovicha, rečenog Dudana;
4. gore spomenuti dekret od 3. septembra 1799.;
5. jedan imenik poljičkih plemića, koji obitavaju u drugim dalmatinskim mjestima i jedan imenik onih, koji zlorabe plemićki naslov.
Svi ovi prilozi bili su prosti prepisi. Molbenici bijaše priložena još jedna punomoćnica, potpisana od 24 Poljičana, no ova nije imala nikakve zakonite vjerodostojnosti.
Glede pripoznanja plemstva ne bijaše sa strane vlade uslijed dekreta, Zadar dne 17. maja 1817., br. 8045, potpisanog g. Nanijom, udovoljeno ovoj molbenici i to pogledom na okolnosti, što ona 24 Poljičana, koji bijahu potpisani na punomoćnici, ne bijahu vlasni da posreduju na ime sviju; - što je dalje okružnicom od 6. augusta 1816., br. 12.419 na temelju Previšnje odluke izrično izjavljeno, da plemićke korporacije, koje su god. 1806. ukinute bile, više ne ožive; - što ne bijaše dokazan nikakav, niti od jednog vladara niti od mletačke vlade podijeljeni izvorni plemićki naslov; - što se ovo pitanje, u koliko se plemstvo na temelju dukale 6. juna 1570. svojata, mora poravnati od grboslovnog povjerenstva u Mlecima; - što su napokon ustanove gore poinenutog dekreta c. kr. povjerenika, dvorskog savjetnika grofa Thurna, odredbama od god. 1806. ukinute bile{2 Spisi iz namjesništvenog arhiva. - I iz ovog kasnijeg vremena imadu u zbirci, što ju je predao pisac namjesništvenom arhivu, mnogi prepisi spisa.}.
A sada završujem ove prinose poljičkoj povjesnici živom željom, da potaknu hrvatske povjesničare na rad oko ovoga predmeta, ne bi li nam tako podali opširnu povjesnicu poljičke provincije.◊477
Dodatak.
Pavići u Poljicima bijahu po iskaznici od 21. maja 1799., spomenutoj već kod velikog kneza Mate Mianovića, u Dalmaciji na tri grane razdijeljeni, i to jedna grana u Poljicima, druga u Ugljanu a treća u Tijarici.
Po pučkom popisu 1890. zabilježeno je od obitelji Pavić u Poljicima 50 muških i 59 ženskih članova u 17, brojem označenih kuća, od kojih ima u Donjem Dolcu u jednoj kući jedno žensko, u Gornjem Dolcu u 4 kuće 4 ženske, a u Srijanama, i to u 12 sa brojem označenih kuća ostalih 50 muških i 54 ženskih članova.
U Ugljanu nabrojena su u obitelji Pavić po ovom pučkom popisu 42 muška i 41 ženski član, koji su stanovali u 8, brojem označenih kuća; u Tijarici bilo je 27 muških i 17 ženskih osoba u 20, brojem označenih kuća.
Od ovoga plemena Pavića bilo je dakle god. 1890. u Dalmaciji 236 članova, koji su stanovali u 45 kuća. - Oni, koji boravljahu u Poljicima, i to u Srijanama, imali su 35 konja (od ovih u Donjem Dolcu 1, u Gornjem Dolcu 2 konja), 109 glava goveda i 578 glava ovaca; oni u Ugljanu imagjahu 2 konja, 20 glava goveda i 134 glave ovaca, - a oni u Tijarici 19 konja, 53 glave goveda i 165 glava ovaca; - u svemu dakle 56 konja, 182 glave goveda i 877 glava ovaca.
One obitelji Pavićeve, koje su u mnogim drugim mjestima, kao n. pr. u kotaru Sinjskom u Sinju, Podvarošu, Goračiću, Radošiću, - u kotaru Benkovačkom u Lišanama i Gjeverskama, u Bribiru, Morpolači, - u kotaru Kotorskom kod Budve, i u kotaru Zadarskom, nastanjeni, - ne proizlaze od poljičkih Pavića.
Tačniji izvidi pisca ustanovili su, da Pavići u Poljici ne posjeduju više nikakvih važnijih obiteljskih isprava; u njih imade samo jedan dio Statuta iz 17. stoljeća i jedan dio jednog još starijeg Statuta, jedna nepotpuna isprava o porijeklu ugarskih plemića (vidi Škaričine i Jelićeve isprave), provod jedne dukale iz god. 1444. i nekoliko turskih isprava.
Poznavanje obiteljske povjesti osniva se na jednom, dakako vrlo rasprostranjenom usmenom predanju.
Negdašnji župski pomoćnik u Donjem Dolcu, pop Ivan Banić, našao se je god. 1898. prijateljski pobugjen, da ovu obiteljsku predaju, u koliko ona postoji, ustanovi i da piscu dotične podatke 27. februara 1898. dostavi.
Ante i Marko Pavić vele, da su prije 400 ili 500 godina na Glavici u Končulu u Srijanama bile 2 kuće, od jedne se još i danas vide ruševine; u tim kućama stanovali su Pavići, i to jedna obitelj sa vrlo mnogo članova. Onda su sve kuće u Srijanama ležale na prostoru od crkve Gospe do crkve sv. Luke pod Prčevicama. Kad su Turci prodrli u Srijane i sve ubili (misli se možda opustošenje od 30. jula 1530., kad su Turci, kao što je kod velikog kneza Augustinovića alias Dražoevića 1512.-1537. spomenuto, okolo 200 kuća u Poljicima spalili), usmrtili su takogjer sve stanovnike iz ovih dviju kuća osim jednog dječaka iz obitelji Pavića, koji se sakrio za svinjske kože. Kad se Turci povukoše, pobjegne ovaj dječak u selo, odraste i povrati se opet na Glavicu, gdje se oženio, i od njega proizlazi opet daleko razgranjena obitelj.
Sa Glavice preseli se jedan dio Pavića na Cetinu u Poljicima, jedan dio u Ugljane, u Razdoblje, jedan dio u Tijaricu, a jedan dio u Rašeljku u Poljicima.
Pavići, što su ostali na Glavici, razdijelili su - biće tomu 200 a možda i više godina - svoja dobra na dva dijela. Jednu je polovicu imao Marko Pavić sa petero braće svoje, a drugu njihov stric Stipan Pavić, koga su kao strica sinovci njegovi Stričevićem nazivali.
Radi zavada sa sinovcima preseli se Stipan Pavić na Cetinu u poljičkom području. Zbog ovih zavada tužio se Stipan Pavić kod velikog kneza, koji mu svjetova, da◊478 se oženi iz kuće Marčela, jer u ovoj obitelji ima mnogo muških glava, pak bi tako našao jaku zaštitu.
Stipan je imao sina Tadiju († 1748.), koji se opet na Glavicu povrati i sazida ovdje kuću. Od ovoga proizlaze Pavići, koji i danas žive u kuli Pavićevoj (vidi sliku kule Pavićeve kod velikog kneza Jurja Novakovića 1783.-1789.) u Srijanama{1 Vidi rodovnik br. 1.}.
Od ovih Pavića, koji su se - kao što je prije navedeno - u svoje doba ocijepili i na Cetinu sašli, imao je Ivan Pavić 4 sina{2 Vidi rodovnik br. 2.}: Mikloša, Jurja, Don Stipana i Pavla.
Juraj je bio veliki knez 1632.-1655. Ostale grane razabiru se iz rodovnika.
Martin Pavić, sin Pavlov borio se sa svojim stricem velikim knezom Jurjem Pavićem kod Klisa. Nakon pada Klisa zakleše se Turci, da će se velikom knezu Jurju Paviću i njegovom sinovcu osvetiti. Jurja Pavića izbaviše Novakovići i Ožežići uz isplatu od 840 groša od turske osvete.
Glede Martina Pavića ne htjedoše se Turci zadovoljiti sa isplatom; ovaj otigje sa četama Foscolovim i nije se više povratio, pak se ne zna, šta je s njime bilo. Ovako govori u glavnome usmeno predanje.
U povjesničkim djelima ili u ispravama spominju se ovi Pavići:
Juraj Pavich, veliki knez poljički 1537.
Paval Pavich, veliki knez 1596.
Niko Pavich, nećak Pavla Pavicha, V. Lopašić. Spomenici Hrvatske Krajine I., str. 239.
Juraj Pavich, veliki knez 1607.
Don Frane Pavich, gjakon, bi po prilici god. 1632. zarobljen od Turaka i odveden u Livno (V. Arhiv namjesništveni: Atti del prov. gen. Pietro Valier lib. I. carta 291 e seg.; Erber 1. c., str. 25.).
Niko Pavich, kapetan na jednom naoružanom brodu 4. marta 1632. Isprava u namjesništvenom arhivu.
Juraj Pavich, veliki knez 1632.-1655.
Frane Pavich, 1648., knez gornjeg Polja, dobi od Mletaka za stečene zasluge mjesečnu potporu od 6 dukata. Spisi iz namjesništvenog arhiva.
Don Frane Pavich, vikar Poljica i Radobolja 14. septembra 1706. Isprava m. p. popa Petra Škarice.
Marko Pavich, knez, 24. novembra 1707. (Erber str. 42.)
Paval Pavich, knez, bio je nazočan u zboru, držanom god. 1751. (Erber, str. 45.)
Ivan Pavich, veliki knez 20. jula 1756.
Frane Pavich, veliki knez 1766.
Frane Pavich, veliki knez 1770.-1777.
Don Marko Pavich, vikar Poljica i Radobolja 24. juna 1785., Škaričina isprava; 25. oktobra 1787., isprava m. p. Petra Škarice{3 Ovi svećenici biti će bez sumnje dobili svoje izobraženje u sjemeništu Prijeka prama Omišu u Poljicima - Po Lagu, "Memorie della Dalmazia", sv. II., str. 193., bijaše ovo sjemenište nastojanjem Pacifika Bizzo iz Raba, biskupa Spljetskog, za uzgoj poljičkih svećenika na slavenskom jeziku god. 1740. podignuto, god. 1809. od Francuza ukinuto, god. 1852. opet otvoreno, god. 1860. povećano i napokon god. 1879. posve zatvoreno.}.
Ivan Pavich, prokurator sudbeni 20. augusta 1787.
Don Tadija Pavich, župnik Srijana okolo 1790.{3 Ovi svećenici biti će bez sumnje dobili svoje izobraženje u sjemeništu Prijeka prama Omišu u Poljicima - Po Lagu, "Memorie della Dalmazia", sv. II., str. 193., bijaše ovo sjemenište nastojanjem Pacifika Bizzo iz Raba, biskupa Spljetskog, za uzgoj poljičkih svećenika na slavenskom jeziku god. 1740. podignuto, god. 1809. od Francuza ukinuto, god. 1852. opet otvoreno, god. 1860. povećano i napokon god. 1879. posve zatvoreno.}. Povjesna kleveta nabačena na svećenstvo glagolaško bivše župe Poljica, po sveć. Petru Škarici. Spljet 1899., str. 24.
Frane Pavich, veliki knez 1796.
Antun Pavich, knez god. 1799. Erber, str. 61.◊479
Zaključni dodatak.
Kad je ova rasprava već bila zaključena i dijelom odštampana, dostavio mi je mnogopoštovani g. pop Petar Škarica neke turske isprave, što se nalaze u njegovom posjedu te se odnose na Poljica. Iznosim ovdje prijevode tih isprava, izragjene posredovanjem ravnateljstva bos.-herc. zem. muzeja, zahvaljujući se usrdno gospodinu Škarici, što je imao dobrotu uz neke od njih dodati tumačenja.
Prva isprava od godine 1641. pada u doba velikog kneza Jurja Pavića:
Ovo je potvrda:
Pošto je zimija{1 Zimija znači: nemuslomanski (dakle kršćanski) podanik u islamskoj državi.} Ivaniš Mandelinić iz sela Kostane svoja, u Gojkovića zemlju spadajuća zemljišta, koja leže u granicama sela Sitna i koja on posjeduje u smislu zakona o posjedu zemlje, zimiji Tadiji, sinu Juranovu iz gornjeg sela Sitna prodao i uručio, i pošto je državi pripadajuća pristojba naplaćena, to mu se izdaje u ruke ova privremena potvrda.
Od sad neka spomenuto zemljište sa svim pripatcima uživa i neka ga niko u posjedu ne priječi.
Dano koncem Džumad-el-ula godine hiljadu pedeset i prve (t. j. u augustu 1641.).
(Potpis.) Ahmed Esad.
Iz vana muhur: Ahmed sin Omerov.
Druga isprava od godine 1658., za velikog kneza Jurja Sinovčića glasi:
Sav državni danak: harač i zakupninu, što spada na stanovništvo sela Čičili{2 Čičili, današnju Čičla, zaselak pripojen župi Gata.}, potpuno je uplatio i predao knez Matija, te osim mahale Zakučica{3 Zakučica, današnji Zakučac, pripada sada gradu Omišu.} na onim stanovnicima nije ostalo nikakva zaostatka. Zato im se izdaje u ruke ova potvrda, da je pri potrebi pokažu.
Dano koncem Šabana godine 1068. (t. j. u aprilu 1658. po jul. kal.).
(Potpis.) Ahmed Esad v. r.
Iz vana muhur: Ahmed sin Omerov.
Treća je isprava od godine 1673., iz doba velikog kneza Jurja Sinovčića:
Uzrok izdanju jest ovaj:
Pošto je zimija Franjo iz sela Landov dol{4 Danas nema u području Poljica sela ovog imena, niti se sačuvala uspomena na ovo selo bilo u ispravama, bilo u narodnoj predaji. Možda se ovako zvala koja turska karaula, u kojoj je do zgode stanovao kapetan Osman aga. Znade se posve pouzdano, da su turski kapetani iz ovakih karaula izdavali pod svojim muhurom tapije i druge isprave.}, koje spada u carsku krunovštinu (Krongut) u inozemstvo (neprijateljsku državu) pobjegao, to njegov dio baštine{5 Baština je zemljište, koje je iz državnog dobra (erara) davano vojnicima, naročito kršćanima, što su bili dodijeljeni pojedinim spahijama. Baština je dakle neka vrsta malenih timara.} spada onome, ko je najpreči za posjed toga zemljišta (mustehiki tapu). Budući je zimija Jura iz rečenog sela tapiju zatražio, to je od strane erara rečeni dio baštine sa pripadajućom šumom i ostalim pravima istom Juri u posjed uručen, tapijska pristojba naplaćena i ova potvrda u ruke izdana.
Budući je on pristojbu platio, to neka ga niko u posjedu ne smeta.
Dano početkom Zilkadeta godine 1083. (t. j. u februaru 1673. po jul. kal.).
(Potpis.) Kapetan Osman aga, namješten u Poljici.
Iz vana muhur: Osman sin Mehmedov.
Četvrta isprava od godine 1676., za doba velikog kneza Pavla Sučića ima ovaj tekst:
Ovo jo potvrda:
Pošto je Grgur Šarić iz sela Hum{6 Hum ili Humovi ime je sela, dobro poznata u Poljičkoj povjesti. U njemu ili u njegovoj neposrednoj blizini stajali su dvori Trpimirovi, koji je ovdje izdavao svoje povelje. Hum je glasovit i zbog toga, jer bijaše postojbina mnogih učenih osoba iz reda sv. Dominika i sv Franje. - To nekadanje selo danas je dio mjesta Tugari u Poljicima.} umro i prema starom običaju sa nasljednicima smrtovnica riješena. to da se ne bi ponovno uznemirivali, izdade im se u ruke ova potvrda.
Godine 1087. (t. j. 1676.).
(Potpis.) Siromah Ishak, kadija.
Iz vana muhur: Ishak.
Peta isprava od godine 1677., za vladavine velikog kneza Pavla Sučića glasi:
Selo Čičili 71 kuća, slovom sedamdeset i jedna kuća.
Budući su, prema gornjoj oznaci na njih otpadajuću sedamdeset i jednu džizju{7 Džizja je danak (Kopf-, Schutzsteuer), što su ga plaćali nemuslomanski podanici. Zanimljivo je, da je selo Čičla godine 1677. brojilo 71 kuća, dok sada ima samo 21 dom sa 104 stanovnika.} po starom običaju državi podmirili i uplatili, to im se izdaje u ruke ova potvrda.
Dano godine 1088. (t. j. 1677. po jul. kal.).
(Potpis.) Mustafa Esad, kapetanov zamjenik.◊480
Šesta isprava, pisana bosančicom nije datirana a ima ovaj sadržaj:
Od mene ćeimina (?) poljičkoga tebi Dragičeviću: da imaš udilj doći. Čeka te parac na sudu po penu pet cekina.
Muhur turski: Ahmed sin Mehmedov.
Izvana: (turski) Dragičević.
Sedma isprava, takogjer bez datuma a u turskom pismu i jeziku napisana:
Marku Paviću, stanovniku Poljica, koje spada u carsku krunovštinu.
Začetnik ove poslanice knez Jure Dragić{1 Zemljište, prijeporno izmegju Jure Dragića (Dragičevića) iz Ostrovice i Marka Pavića iz Gornjeg Doca, ležalo je po svoj prilici u nekoj uvali u zalegju planine Mosora, koja oba rečena sela dijeli.} došao je ovamo i prijavio, da se Vi pačate u zemljište, koje rečenom Juri po zakonu pripada, koje leži u selu Ostrovici, te je molio, da se napiše i pošalje poslanica.
Dok stigne (ova poslanica) treba da povučete ruke od tog zemljišta, za koje se sa spomenutim prepirete, ili ako imate kakav zakoniti prigovor, da dogjete i ovdje odgovarate. Drukčije ne postupajte!
Napisao: siromah Isak, kudija kotara Klis.
Iz vana muhur: Ishak sin Mustafin.◊481
Izvori.
Isprave i spisi iz pismohrane c. kr. dalmatinskog namjesništva.
Isprave iz arhiva Frari u Mletcima.
Isprave na turskom jeziku, koje mi je dao na upotrebu monsignore Fran Bulić, ravnatelj arheološkog muzeja u Spljetu, i pop Petar Škarica.
Isprave dijelom u izvorniku, dijelom u prepisu, koje mi je dao na upotrebu povjesničar c. kr. savjetnik prizivnog suda Gr. Alačević, pop Petar Škarica i župnik pop Ivan Lučić.
Odnošaji skupovlade mletačke prema južnim Slavenima, priopćeni u izvatku iz rukopisnih ljetopisa Marina Sanuda od god. 1496.-1533.
Pismohrana c. i kr. ratnog ministarstva u Beču. - Izvornik Croatia Junia 1596, Fasc. 6., Julia Fasc. 7, 71. - Rukopisi bečke c. i kr. dvorske knjižnice pod br. 5990, str. 214.-242.
Izvješća Lunarda Foscola, općeg proveditura Dalmacije. Arhiv Frari Venezia. Prov. Generale in Dalmazia S-r Lunardo Foscolo Senato III (Secreta) Nr. 107 / (1645a 1646) - (128, 129.) /1646 - (249, 250, 251, 254) / 1647 - (386, 388, 389, 390, 394) / 1648.
"Historia dell' ultima guerra tra Veneziani e Turchi" di Girolamo Brusoni dall'anno 1644-1671. Venezia 1673. Libro scttimo, pag. 163.
"Die Ehre des Herzogthums Krain" von Johann Weinhard Freiherm von Valvasor, Laibach, Nürnberg 1689., 2. izdanje, Rudolfswerth 1877.-1879.
Farlati Daniele, "Illyricum Sacrum", dal 1751 al 1819, 8 Volum.
"Razgovor ugodni naroda slovinskoga" po fra Andrii Cacichiu (Kačić). U Mleczi na 1759.
"Opuscoli riguardanti la storia degli uomini illustri di Spalato e di parecchi altri dalmati"; raccolti da D. Andrca Ciccarelli, sacerdote dei castello di Pucischie dell'isola Brazza. Ragusa 1811.
"Memorie degli avvenimenti successi in Dalmazia dopo la caduta della Republica Veneta" di Giov. Cattalinich, tomo unico, Spalato 1841, str. 122.
"Documenti storici sull'Istria e la Dalmazia" da V. Solitro, vol. I, Venezia 1844. Relazioni della Presa di Clissa, str. 269.
Franceschi, "Dalmazia", časopis, 1846. i 1847.
"Dalmatien und Montonegro", nach Sir .J. Gardner Wilkinson, bearbeitet von Wilhelm Adolf Lindau, Leipzig 1849, str. 184.
"Die Südslaven und deren Lander" von J. F. Neigebauer, Leipzig 1851; "Die Republik Poglizza", str. 165.
"Dalmatien in seinen versehiedenen Beziehungen**. Franz Petter, 2. dio, Gotha 1857, str. 116. i 117.
Burckhardt Dr. Eduard, "Denkwürdigkeiten des Marschalls Marmont, Herzogs von Ragusa von 1792 bis 1841". Nach dessen hinterlassenem Original-Manuscript. Aus dom Französischen. 1857.
"Rad Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti", od 1867. do 1900.
Ljubić S., "Listine o odnošajih izmegju južnoga Slavenstva i Mletačke Republike'. Na svijet izdala Jugoslavenska Akademija znanosti i umjetnosti, od 1868. do 1898.
"Starine". Na svijet izdaje Jugoslavenska Akademija znanosti i umjetnosti, od 1869. do 1898.
"Memorie sulla Dalmazia" di Valentius Lago, Venezia 1869.
"Wappenbuch des Königreiches Dalmatien", bearbeitet von Gari Friedr. Heyer von Rosenfeld, k. k. Hauptmann. Nürnberg 1873.
"Manuale del Regno di Dalmazia per l'anno 1872", compilato da Luigi Maschek, anno II, Zara 1872; anno V, Zara 1875.
"Pučki spisi" Mihovila Pavlinovića, Zadar 1876. "Poljica i Poljičani".
"Poviest Hrvatska". Po vrelih napisao Tade Smičiklas. Dio I. od najstarijih vremena do godine 1526. Zagreb 1882. Dio II. od godine 1526.-1848. Zagreb 1879.
"Bullettino di Archeologia e Storia dalmata", 1881, anno IV.
"Opis zemalja, u kojih obitavaju Hrvati", sastavio Vj. Klaić. Zagreb 1881.
"Lo Schiesone spalatino"; Lunario per l'anno 1883 del conte Pietro Kružić.
Lopašić Radoslav, "Spomenici Hrvatske Krajine" ("Acta Historiam Confini Militaris Croatici Illustrantia") 1884., 1885., 1889.
"La contea di Poglizza", studio storico dei Prof. Tullio Erber. Zara 1886.
"Cenno critico sul lavoro: La contea di Poglizza, seritta dal sign. Professore Ginnasiale in Zara Tullio Erber." Scrive Suburbiensis, Zara 1886.
"La contea della Poljica", studio dei Dr. Giacomo Chiudina.
"Franovci Države presv. otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji". Otac Stipan Zlatović. Zagreb 1888.
"La Domenica Zaratina", anno 1889, 1890 e 1891. "Historia della Guerra di Dalmazia tra Veneziani e Turehi" del Dottor Franccsco Difnico dall' anno 1645 sino alla pace di Candia 1669 e separazione delli confini nel 1671, dedicata all' Illustr. signor Battista Nani. - Postoji u matičnom rukopisu kod časne obitelji Difnico u Šibeniku u prijepisu kod "Gabinetto di Lettura" u Spljetu, okle ishodi rukopis kod savjetnika prizivnog suda Alačevića, i bi objolodanjena po većem dijelu u listu "Domenica Zaratina".
Pisani abbé Paul, "La Dalmatie de 1797-1814. Épisode de conquêtes Napoléoniennes". Paris 1893.
"Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347." Vjekoslav Klaić, Zagreb 1897.
"Sinj i njegovo slavlje god. 1887." Fra Ivan Marković. Zagreb 1898.
"Narodni Koledar Matice Dalmatinske 1898." "Poljica" Frane Ivaniševića.
"Povjestna kleveta nabačena na svećenstvo glagolaško bivše župe Poljica", po sveć. Petru Škarici. Spljet 1899.
"Tabularium arhivi u Dalmaciji", dio I.-IV. "Pučki list", god. 1896., br. 15.
"Fiihrer durch Dalmatien" von Reinhard Petermann. Wien 1899.◊482
"Doba naseljenja plemića bosansko-ugarskih u bivšoj župi Poljica"; sastavio Petar Škarica Podgragjanin. Zadar 1900. -
Pri opetovnom putovanju u Poljicu obavijestio sam se o historičnim dogagjajima na licu mjesta i učinio raznih fotografisanih snimaka, - Poljicu sam posjetio:
1883 sa svojim bratom Dragutinom pl. Pavichem na 3. augusta Donji Dolac, Srijane, Gornji Dolac, Gatu. Na 4. augusta stigoh iz Gate u Omiš.
1888. sa svojim sinovcem Gustavom pl. Pavichem na 3. augusta Trnbusi, Srijane; na 4. augusta Srijane, Donji Dolac, a odovle krenuh u Spljet.
1896. na 15. maja Podstranu, Jesenice i natrag u Spljet; na 16. maja Žrnovnicu, Sitno, Srijane, Tugare, Gatu; na 17. maja Gatu, Ostrovicu, Zvečanje, Kostanje, Podgragje i natrag u Kostanje; na 18. maja iz Kostanja u Slime.
1897. na 13. oktobra Donji Dolac na 14. oktobra Donji Dolac, Srijane, Gornji Dolac i natrag u Donji Dolac na 15. oktobra iz Donjeg Dolca u Sinj.
1900. na 13. oktobra Žrnovnicu, Srijane, Dubravu i natrag u Spljet.
Neka je ovdje spomenut još i put povjesničara Ivana Kukuljevića-Sakcinskog kroz Poljicu god. 1856. ("Arhiv za povjestnicu jugoslavensku", knj. IV., str. 321.) - Kukuljević ostavi u društvu Marka Karamana 10. oktobra Spljet. U Zvečanju dobio je od Don Ivana Kružičevića jedan veoma stari prepis poljičkih zakona. - U Sitnu vidio je kod župnika Jurja Ugrina mnoge stare spise, koje je glavar čuvao. - Ovdje Kukuljević posjeti crkve sv. Luke i Klementa, pak zatim u Dubravi crkvu sv. Luke sa grobom biskupa Nikole Ugrinovića.
Odavle ga je vodio put u Gatu, gdje je u Skočibnu prenoćio kod župnika Antuna Pivčevića.
Drugog dana posjetio je Kukuljević Zvečanje i Ostrovicu, a u ovom selu župnika Matu Miličevića, i krene kroz ravnicu ispod Gradca do kapele sv. Jurja na gradačkom brežuljku, pak onda u Tugare. Ovdje je vidio Kukuljević kod župnika Luke Vukovića mnogo knjiga i rukopisa. - Preko Stobreća povrati se Kukuljević nakon dvodnevnog jahanja u Spljet. - Sa ovoga puta donio je Kukuljević ("Bibliografia Hrvatska". Ivan Kukuljević-Sakcinski, Zagreb 1860., str. 80.) množinu historičnih isprava iz Poljica, koje su u "Arhivu za povjesnicu jugoslavensku" knj. V., Zagreb 1859., str. 164. zabilježene.
Megju ispravama nalažahu se dva dosta debela, sašivena svežnja kronologički poredanih izvornih naredaba velikih knezova kroz dugi niz godina, - vrlo dragocjeno gradivo za poljičku povjest. - God. 1859. imao sam ove sveščiće u Zagrebu u rukama.
Svi pokušaji, da kod našljednika Ivana pl. Kukuljevića i kod raznih arhiva ovim naredbama u trag ugjem, ostadoše do danas bez uspjeha.
Nekoliko fotografičnih snimaka, upotrebljenih za slike u ovoj raspravi, stavio mi je na raspolaganje gragjevni savjetnik arhitekt Iveković.
Svima, koji su me u mojemu nastojanju potpomagali, da sakupim što više prinosa za poljičku povijest, izrazujem ovdje moju usrdnu blagodarnost.
Sve fotografične slike izragjene su u umjetničkoj radionici dvorskog fotografa Burata u Zadru.
Sve isprave i sve prepise isprava, koje bijahu moje vlasništvo, posvetio sam namjesničkoj pismohrani i stoje tamo svakomu, koji bi se htio zanimati istraživanjem poljičke povijesti, na raspolaganje.
Neka ovo ponuka i druge posjednike poljičkih isprava, da iste ustupe namjesničkoj pismohrani, kako bi se tako sačuvale od inače moguće propasti.
Ispravci.
U prvom dijelu ove radnje, u "Glasniku*, 1903., sv. 1. treba da stoji na str. 82. i 83. ispod slika grada Spljeta: "U Camozijevom atlasu" umjesto "U Comizijevom atlasu"; na dalje na str. 91. u drugom retku odozgo: "Mi Ivan Pavich" umjesto "Mi Ivan Pavić".◊
Preglednica
izradaka, sastavljenih od privremenog vladinog opravnika u Poljicima, po primljenim naredbama, o konfiskovanim dobrima.
Općine; Imena osugjenika; Njihov pripadak u mletačkim lirama, lire; novčića; dinari; Dobra konfiskovana za iznosak, što su bili dužni isplatiti - Vidi iskaz broj
Dolac gornji; Sladovich provikar; 3.139; 13; 4; I.
Zvečanje; Crusichievich, učitelj sjemen.; 2.395; 14;; II.
Ostrovica; Sicich Tadija; 848; 14;; III.
Ostrovica; Sicich Marko, bivši knez; 565; 16;; IV.
Ostrovica; Geronich, bivši kapetan; 968; 7; 6; V.
Podsrijane (Pojsrignia); Musinich; 2.220; 15;; VI.
Srijane (Srignia); Vladusich, bivši knez; 3.107; 9; 10; VII.
Gata; Covich, bivši veliki knez; 20.000;;; VIII.
Jesenice; Jaran, svećenik; 4.676; 3; 4; IX.
Jesenice; Ercegh; 3.324;;; X.
Jesenice; Vucovich; 1.285;; XI.
Jesenice; Duich; 10.131; 3; 4; XII.
Duće; Voinovich; 5.045; 19; 6; XIII.
Jesenice; Marasovich; 1.589; 7;; XIV.
Postranje; Jovannovich; 2.118; 2; 1; XV.
Dolac donji; Rogulich; 838; 15; 10; XVI.
Sitno; Gruliza; 3.884; 10;; XVII.
Ostrovica; Rudan; 1.365; 6; 8; XVIII.
Dolac donji; Bucan; 953; 15; XIX.
Zvečanje; Milichievich Nikola; 1.195;;; XX.
Zvečanje; Milichievich Don Mate; 1.195;;; XXI.
Jesenice; Petrina; 14.058; 6; 8; XXII.
Dolac gornji; Uvanovich; 568; 8; 4; XXIII.
Gata; Cuvacich; 3.887; 10;; XXIV.
Srinjine; Novacovich Ivan; 6.447;;; XXV.
Srinjine; Novacovich Petar; 1.611; 15;; XXVI.
Srinjine; Novacovich Juraj; 1.611; 15;; XXVII.
;;98.625; 7; 6;
Zahtjevaoci naknade; Broj spisa; Njihova tražba u mletačkim lirama, lire; novčića; dinari; Sniženje svote u mletačkim lirama, lire; novčića; dinari
Strnica; 49; 3.601; 16;;;;
Zurich; 92; 1.056;;;;;
Nutrizio; 108; 2.720; 6;; 927;;
Descovich; 123; 4.167; 10;;;;
Tornadelli; 129; 969;;;;;
Descovich; 126; 870;;;;;
Garanovich; 128; 189;;; 100;;
Biloborovich; 130; 760;;;;;
Manovich; 131; 302;;;;;
Bazzanovich; 132; 489;;;;;
Perisich; 133; 90;;;;;
Manenizza; 141; 1.600;;;;;
Tomaseo; 142; 201;;;;;
Zvitanovich; 112; 568;;; 142;;
Zvitanovich; 125; 1.214;;; 200;;
Descovich; 136; 80;;; 5;;
Leppa; 138; 770;;;;;
Descovich; 139; 60;;;;;
Zvitanovich; 140; 160;;;;;
Bemovich Mate; 144; 1.305;; 246; 13; 4
Bemovich Ante; 145; 1.465;;; 260;;
Dismanich; 157; 1.605;;; 540;;
Descovich; 165; 580;;; 300;;
Magnan; 86; 3.998;;; 3.988;;
Guerra; 69;;;;400;;
Gelich; 90; 4.115;;; 1.350;;
Riboli; 205; 6.076;;; 3.000;;
Sabbia; 61; 980;;; 690;;
Maneniza; 135; 213;;;;;
Matulich; 127; 2.304; 10;; 253; 3; 4
Gelich; 252; 3.000;;; 2.500;;
Gorisio; 250; 1.200;;; 500;;
Schircovich; 65; 2.790;; 1.000;;
Petrina; 156;;;;;;
Radman; 147; 3.285;;;;;
Galasso; 162;;;;500;;
Bassich; 163; 200;;; 200;;
Bausich; 167; 2.525;;;;
Lisisich; 166; 45;;;;;
Seljani Kamena; 172; 14.034;;; 8.000;;
Maroli; 170; 1.763;;; 1.346; 6;
Seljani Žrnovnice; 195;;;;;;
Stanich; 206; 100;;;;;
Allegretti; 204; 4.100;;; 2.000;;
Omišani; 208;;;;;;
Jurisich; 207;;;;;;
Cattich; 136;;;; 120;;
Bencovich Frano; 143; 1.015;;; 238; 6; 8
Gelicich; 224; 3.100; 3; 4; 1.600;;
Cojch; 270; 860;;; 800;;
Cindro; 268; 15.909;;; 4.000;;
Clarich; 269; 2.408;;; 400;;
Descovich; 89; 4.745;;; 926; 13; 4
Vlajo; 276;;;; 130;;
U sve;; 103.578; 5; 4; 36.663; 2; 8
Opaske.
Podatke o konfiskovanim dobrima osugjenih Poljičana sakupio je vladin opravnik, koji u nazočnoj preglednici podastire izvadak svoga rada.
Mnijenja, priložena tražbicama za naknadu opravdavaju sniženja prekomjernih zahtjeva zahtjevalaca.
Osnova naknade, odobrena od V. Pr. služiće kao pravilo i za posebna imanja.
Cijena zaplijenjenih dobara iznaša svotu od Lira 98.625 7 5
Cijena naknada Lira 36.663 2 8
Po tom ostaje na raspoloženje V. Pr. u zemljištima cijene od Lira 61.962 4 7
Spljet, dne 7. septembra 1807.
Gavallà v. r.
Vrhovni general potvrgjuje cijenu ozgor naznačene naknade te naregjuje da se neodvlačno ovrši; svota što bi preostala od konfiskovanih dobara, stavlja se na raspoloženje gospodina sveopćeg opskrbnika kao dotacija gragjanske bolnice u Spljetu i sirotišta istog grada.
Spljet, dneva 7. septembra 1807.
Vrhovni general;
An. Marmont.◊
2.
Rodovnik Dražoevića po ispravi VIII.
1. Juraj
2.1 Grgur (Juraj)
2.2 Petar (Juraj), 1457.
3.1 Stjepan (Grgur)
3.2 Mikloš (Grgur)
3.3 Zuanne (Grgur)
3.4 Marijan (Grgur)
3.5 Žarko (Petar), guvernatur 1503.
3.6 Jakov (Petar)
3.7 Antun (Petar)
3.8 Zaviša (Petar)
4.1 Gašpar (Mikloš)
4.2 Petar (Mikloš)
4.3 Nenad (Zuanne)
5.1 Don Augustin (Gašpar), ministar bosonogaca sv. Franje.
5.2 Don Zuanne (Petar), bivši veliki knez poljički za 20 godina do smrti svoje. (Dvije isprave iz njegovog doba datirano su: 24./11. 1581., 28./3. 1594.)
5.3 Ivaniš (Nenad), 3./12. 1511.
6.1 Petar (Zuanne), kapetan, neimagjaše djece; ubijen u turskom ratu.
6.2 Zorzi (Zuanne), kapetan, 12./12. 1530.
6.3 Nikola (Zuanne), 20./5. 1580.
6.4 Stjepan (Zuanne), kapetan na jednom naoružanom brodu.
7.1 Zuanne (Zorzi), kapetan, 18./3. 1020.
7.2 Petar (Zorzi),kapetan.
7.3 Jerolim (Nikola), namješten kod vrata "terra ferma", 29./5. 1627.
7.4 Augustin (Stjepan), bez nasljednika.
7.5 Don Petar (Stjepan), u Omišu, 4./3. 1653.
7.6 Fra Augustin (Stjepan), dominikanac, umro kao gjak.
7.7 Nikola (Stjepan), guvernator vojske na Kandiji, 19./12. 1642.
7.8 Zuanne (Stjepan), kapetan. 27./5. 1643.
8.1 Vicko (Zuanne 7.1), kapetan, 11./3. 1626.
8.2 Julio (Zuanne 7.1), kapetan, 12./7. 1634.
8.3 Alfier Petar (Jerolim), bez nasljednika.
8.4 Stjepan (Zuanne 7.8), 10.6. 1043.
8.5 Juraj (Zuanne 7.8), 1./4. 1644.
8.6 Don Mato (Zuanne 7.8), gjak u Uoretu.
8.7 Julio (Zuanne 7.8), kapetan.
8.8 Nikola (Zuanne 7.8), 1./7. 1647.
Opaska: U jednoj ispravi ex autographo "Diplomae Hungariae", sv. I., str. 264. (iz svojeručne povelje Ugarske, sv. I., str. 264.), koja počinje riječima: "Anno Christi 1263. Capituli Posegani testimonialis de terra quaquam a Marco Comite de Chech vendita (Godine Isukrstovo 1263. Svjedodžba kaptola Požeganskog glede nekakva zemljišta, što ga je prodao knez Marko plemiću Chechu)" posvjedočava se, da je knez Marko prodao plemiću Chechu za 5 srebrenih maraka nekakvo zemljište, koje je on (Marko) bio kupio od Drasa. - U ovoj ispravi više se puta spominje ime Dras. - Da ne vuče možda obitelj Dražoe-Dražoević svoju lozu od ove obitelji Drasa, te bi po tom njezino starije boravište bilo u Požegi. - Prepis ove isprave nahodi se megju poljičkim ispravama, što sam ih predao namjesništvenom arhivu.
NB. Dotični su živjeli u naznačenim godinama.◊
3.
Porodica Pavića-Stričevića
nastanjena na Glavici u Srijanima.
1.1 Otac Stipan
2.1 knez Tadija (Stipan), † 1748. 5./12.; žena mu umrla 1738. 21./9.
3.1 knez Ivan (Tadija), † 1771. 22./12.; žena Kata † 1755. 17./8.
3.2 Stipan (Tadija), † 1759.; žena Kate † 1709. 10./8.
3.3 Antun (Tadija), † 1748. 17./11. bez poroda.
3.4 Don Marko (Tadija), † 1786. 7./12., vikar, koji kulu sagradi.
3.5 Pavao (Tadija) najmlagji, † 1778. 28./5.; žena † 1785.
4.1 knez Jure (Ivan), † 1763. 5./4.; žena Marta † 1779. 4./12.
4.2 Martin (Stipan), † 1817. 15./12.
4.3 Grgo (Stipan), ode, ne zna se kud.
4.4 Petar (Stipan), † 1789.
4.5 Don Tadija (Stipan), † 1808. 4./11.
4.6 Nikola (Stipan), † 1799. 18./11.
5.1 knez Ante (Jure), † 1839. 23./5.
5.2 Stipan (Martin), † 1808. 24./11.
5.3 Ivan (Petar), † 1836.
5.4 Don Marko (Petar), † 1817. 4./2., umro u Šibeniku.
5.5 Don Pavao (Nikola), † 1831.
5.6 Miho (Nikola), † 1855
6.1 Jure (Ante), † 1885., ženski podmladak.
6.2 Petar (Ante), † 1885.
6.3 Stipan (Stipan), † 1892.
6.4 Dujam (Ivan)
6.5 Grgo (Ivan)
6.6 Tadija (Ivan), † 1831. 13./4.
6.7 Nikola (Miho), † 1866.
6.8 Frano (Miho), † 1894.
7.1 Marko (Petar), * 1826., † 1868.
7.2 Martin (Petar), * 1829.
7.3 Ante (Petar), * 1835. Tri sina
7.4 Mate (Petar), * 1839. † 1900.
7.5 Toma (Stipan 6.3), † 1899.
7.6 Pavao (Dujam)
7.7 Stipan (Dujam)
7.8 Josip (Tadija)
7.9 Ivan (Tadija)
7.10 Pavao (Nikola)
7.11 Miho (Nikola)
7.12 Nikola (Frano)
8.1 Petar (Marko), * 1856.
8.2 Stipan (Martin), * 1877.
8.3 Pavao (Ante), * 1865.
8.4 Mate (Ante), * 1876.
8.5 Jure (Ante), * 1880.
8.6 Jure (Mate), * 1891.
8.7 Ante (Mate), * 1893.
8.8 Matija (Toma)
8.9 Jakov (Pavao 7.6)
8.10 Andrija (Pavao 7.6)
8.11 Mate (Pavao 7.10)
8.12 Vladimir (Pavao 7.10)
8.13 Josip (Miho)
8.14 Frano (Miho)
Ovaj je rodovnik sastavio, upotrebivši usmenu predaju, a glede godina smrti na temelju bilježaka obitelji Pavić u Srijanima, počasni kanonik i poddekan Jakov Banić u Donjem Dolcu. (Pismo od 19. januara 1897.)
Podaci, što se odnose na žene i dane smrti, uzeti su iz pisma Mate Jelića iz Donjeg Dolca od 25. septembra 1887. (namjesnižtveni arhiv).◊
4.
Porodica Pavića kod Cetine.
1. Otac knez Ivan
2.1 Mikleuš (Ivan)
2.2 Juraj (Ivan), veliki knez 1632.-1655., imao je 6 kćeri: Jedna udata za Novakovića, jedna za Narančoni u Primorju, jedna za Utrolićem u Slime, jedna za Sučićem u Gornjem Dolcu, jedna za Lukačevićem, jedna za Vladovićem.
2.3 Don Stipan (Ivan), umro svećenikom.
2.4 knez Pavao (Ivan)
3.1 Tadija (Mikleuš)
3.2 knez Frane (Pavao)
3.3 Don Stipan (Pavao), svećenik.
3.4 Mate (Pavao), bio živ 1751.
3.5 Martin (Pavao), sa stricem Jurjem velikim knezom ode pod Klis u četovanje i ne vrati se, jer mu Turci dogjoše glave.
4.1 Bara (Tadija) O.
4.2 Jure (Frane)
4.3 Ivan (Frane)
4.4 knez Nikola (Mate)
5.1 Antun (Jure)
5.2 Jure (Jure)
5.3 Grgo (Jure)
5.4 Frano (Ivan), ženske.
5.5 Mate (Nikola)
5.6 Dujam (Nikola), † na Bisku.
5.7 Andrija (Nikola)
5.8 Ivan (Nikola), † u Mlecima.
5.9 Don Marko (Nikola), † u Rožama kao župnik.
6.1 Martin (Jure)
6.2 Jerko (Jure)
6.3 Miho (Mate)
6.4 Dujam (Mate)
7.1 Jure (Jerko)
7.2 Nikola (Miho)
7.3 Ante (Miho)
7.4 Marko (Miho)
7.5 Ivan (Miho), † u Veroni.
7.6 Mate (Dujam)
7.7 Pava (Dujam)
7.8 Jure (Dujam)
7.9 Miho (Dujam) (Dujmovi)
8.1 Miho (Jure) (živući).
8.2 Marko (Jure) (živući).
8.3 Jozo (Ante)
8.4 Jozo (Marko)
8.5 Bože (Marko)
Ovaj je rodovnik sastavio, upotrebivši usmenu predaju, a glede godina smrti na temelju bilježaka obitelji Pavić u Srijanima, počasni kanonik i poddekan Jakov Banić u Donjem Dolcu. (Pismo od 19. januara 1897.)◊
Rodovnik još jedne grane porodice Pavich iz Poljice.
Slika: Plemićka diploma sa pridjevkom od Pfauenthal dneva 6. januara 1799. Plašt grba modro-zlatan. Štit modar, zvijezde zlatne; inače naravne boje.
7.1 Teodor Alfons (Teodor, Alfonsa Pavich) Prukner, * u Bijeloj Crkvi u Moravskoj 9./10. 1894.
7.2 Alfons (Teodor, Alfonsa Pavich) Prukner, * u Bijeloj Crkvi u Moravskoj 22./12. 1896., † u Beču (župa Leopoldstadt) 16./5. 1897.; pokopan u zagrebačkom središnjem groblju.
7.3 Dragutin Alfons (Teodor, Alfonsa Pavich) Prukner, * u Zagrebu 7./2. 1898.
7.4 Rudolf Miroslav Alfons Marija (Teodor, Alfonsa Pavich) Prukner, * u Zagrebu 13./10. 1899.
6.1 Dragutin Franjo Ferdinand (Dragutin, Marija Henriquez), * u Dabcima u Varaždinsko-križevačkoj krajišničkoj pukovniji br. 5., župa Čazma, 11./10. 1868.; † u Švarci kod Karlovca 18./1. 1875.; počiva u grobnici u Steinu (u Kranjskoj).
6.2 Alfonsa Marija Miroslava, * u Novoselu kod Križa, Varaždinsko-križevačke krajišničke pukovnije br. 5., župa Križ, 5./6. 1870. cop. u Beču u zadušnoj crkvi 18./7. 1893.
6.2.1 Teodor Prukner, c. i kr. natporučnk u 53. pješačkoj pukovniji pl. Latour (Zagreb); sada učitelj u kadetskoj školi u Liebenau-u kod Graca. cop. u Beču u zadušnoj crkvi 18./7. 1893.
6.3 Ivona Aurelija Draginja (Dragutin, Marija Henriquez), * u Belovaru 1./4. 1872., † u Belovaru 2./10. 1872.
6.4 Gustav Dragutin Julije (Dragutin, Marija Henriquez), * u Švarci kod Karlovca 13./6. 1876. kršten u župi Dubovačkoj; c. i kr. poručnik u 17. pješačkoj pukovniji pl. Milde. (1899.) cop. u Cjelovcu (stolna župa) 26./11. 1900.
Slika: Gustav Dragutin Julije
6.4.1 Marija Jelisaveta Gertruda Ruža Kluge, * u gradu Nieder-Hohenelbe u Českpj 3./6. 1880. cop. u Cjelovcu (stolna župa) 26./11. 1900.
6.5 Draginja Margarita (Dragutin, Marija Henriquez), * u Karlovcu 20./2. 1880.
6.6 Dragutin Alfons (Dragutin, Marija Henriquez), * u Karlovcu 11./11. 1884.; pitomac u vojničkoj višoj realci u Bijeloj Crkvi u Moravskoj. (1899.)
Slika: Dragutin Alfons
5.1 Vjekoslava (Ivan, Marija Auersperg), * u dvoru Radelsteinu 15./6. 1828., † u dvoru Radelsteinu 1./7. ; počiva u groblju u Bučki.
5.2 Dragutin Marija Ivan (Dragutin, Marija Schmoll), * u Postojnu 1./1. 1837., † u Beču (župa Leopoldstadt) 13./4. 1898.; počiva u grobnici u Steinu (u Kranjskoj); kr. ugar. domobranski pukovnik u m.; bio je na posljetku zapovjednik zagrebačke domobrauske pukovnije br. 25. cop. (4.3) u Olomucu 18./6. 1807. u posadnoj crkvi blažene djevice od snijega.
Slika: Dragutin pl. Pavich od Pfauenthala, kr. domobranski pukovnik u m. (1898.)
Slika: Dragutin pl. Pavich od Pfauenthala, c. kr. namjesnički savjetnik. (1868.)
5.2.1 Marija Franjica pl. Henriquez, * u Bergamu (u Italiji) 27./10. 1846. cop. u Olomucu 18./6. 1807. u posadnoj crkvi blažene djevice od snijega.
5.3 Alfons Vjekoslav (Dragutin, Marija Schmoll), * u Ljubljani (stolna župa) 11./8. 1839., c. k. potpredsjednik dalmatinskog namjesništva.
Slika: Alfons pl. Pavich od Pfauenthala, c. kr. potpredsjednik dalmatinskog namjesništva. (19./10. 1901.)
4.1 Ana Marija Felicitas (Ivan, Marija Apfaltern), * u dvoru Kruppu 20./3. 1798., † u Ljubljani (stolna župa) 9./10. 1840.
5.2 Kristina Felicitas Regina (Ivan, Marija Apfaltern), * u dvoru Kruppu 17./4. 1799., † u Ljubljani (stolna župa) 5./9. 1861.
4.3 Ivan Evangelist Prosper (Ivan, Marija Apfaltern), * u dvoru Kruppu 20./6. 1804., † u dvoru Radelsteinu, župa Bučka, 25./11. 1865.; počiva u groblju župe Bučke; posjednik gospoštine. cop. u dvoru Grossdorf u Kranjskoj 28./5. 1827.
Slika: Ivan Evangelist Prosper
4.3.1 Marija Blaženka grofica Auersperg, (ogranak Thurm na Hartu), * 9./4. 1808., † u dvoru Radelsteinu 14./3. 1803.; počiva u groblju župe Haselbach. cop. u dvoru Grossdorf u Kranjskoj 28./5. 1827.
4.4 Dragutin Ljudevit Ferdinand (Ivan, Marija Apfaltern), * u dvoru Kruppu 17./10. 1805., † u Gracu (stolna župa) 5./2. 1874.; počiva u obiteljskoj grobnici u Steinu (Kranjska); c. kr. namjesnički savjetnik u m. cop. u Postojnu 25./1. 1836.
4.4.1 Marija Draginja Schmoll, * u Postojnu 5./8. 1816., † u Zagrebu (u župi sv. Marka) 15./11. 1857.; počiva u obiteljskoj grobnici u Steinu (u Kranjskoj). cop. u Postojnu 25./1. 1836.
3.1 Ivan Pavich (Josip), rogjen u Griću, Slunjske pukovnije, Žumberak (Sichelburg) 1./9. 1779.
3.2 Ivan Evangelist Pavao (Antun, Georgije Bavich), * 1772.?, u dvoru Kruppu župa Semitsch (u Kranjskoj) 6./1. 1807. cop. u dvoru Lack (u Štajerskoj) 15./8. 1797.
Slika: Ivan Ev. Pavich od Pfauenthala (1797.)
3.2.1 Marija Ana Kristina barunica Apfaltern, * u dvoru Lack 3./6. 1770., † u Ljubljani (franjevačka župa) 18./3. 1836. cop. u dvoru Lack (u Štajerskoj) 15./8. 1797.
3.3 Antica Teresija Viktorija, * u Karlovcu 23./3. 1875.; krštena u župi Dubovačkoj; † u Karlovcu 19./1. 1808.; pokopana u župi Dubovačkoj. cop. 1800. ili 1801.
3.3.1 Mate Szviličić pl. Scitarja i Paukovca, * 1770. ili 1771., † c. Karlovcu 27./5. 1840.; pokopan u kripti župske crkve Dubovačke kod Karlovca; županijski sudac u Karlovcu. cop. 1800. ili 1801. Plemićka porodica Szviličić izumrla je sa Miroslavom † u Karlovcu 5. 8. 1872.; počasni županijski pristav; počiva u Dubovačkom groblju kod Karlovca.
3.4 Maksimilijana Vjekoslava, * u Karlovcu 22./5. 1790., † kao dijete
3.5 Ivanka Nepomucena, * u Karlovcu 16./3. 1800.; krštena u župi Dubovačkoj: † u sv. Ivanu kod Belovara 30./9. 1826. cop. u Hrnetiću kod Karlovca 4./4. 1820.
3.5.1 Andrija Klois Stefula, * u Karlovcu 16. 11. 1788.; upravni natporučnik u Varaždinsko-Križevačkoj krajišničkoj pukovniji br. 5.; † 12./4. 1842. cop. u Hrnetiću kod Karlovca 4./4. 1820.
2.1 Juraj, (Martin, Susana Pongratz), * u Varaždinu 24./4. 1723.
2.2 Josip Juraj (Martin, Susana Pongratz), * u Varaždinu 27./3. 1726.; c. i kr. kapetan u Slunjskoj krajišničkoj pukovniji br. 4.; † 1800.?
2.3 Barbara (Martin, Susana Gallyuff), * u Varaždinu 2./2. 1730.
2.4 Andrija Nikola (Martin, Susana Gallyuff), u Varaždinu 15./11. 1731.
2.5 Ana Mandalina (Martin, Susana Gallyuff), * u Varaždinu 27./0. 1735.
2.6 Ana Marija Sidonija Felicitas (Martin, Susana Gallyuff), * u Varaždinu 13./6. 1738.
2.7 Antun Juraj Pavich od Pfauenthala (Martin, Susana Gallyuff), * u Varaždinu 17./4. 1740., † u Karlovcu 26./1. 1807.; počiva u groblju župe Dubovačke kod Karlovca; c. i kr. kapetan u m.; na pošljetku u Slunjskoj krajišničkoj pukovniji br. 4., i posjednik dobra Drešnika kod Karlovca. cop. u Dubovačkoj župi kod Karlovca 1./7. 1781.
2.7.1 Georgije Pavich (Bavich), nije bila u srodstvu; *?, †?, cop. u Dubovačkoj župi kod Karlovca 1./7. 1781.
2.8 Teresija Max (Martin, Susana Gallyuff), * u Karlovcu, župa sv. Trojstva 3./9. 1762.; † u Karlovcu 28./3. 1806.; počiva u groblju župe Dubovačke.
2.9 Franjo (Martin, Susana Gallyuff), * u Varaždinu 9./7. 1741.
2.10 Virginija Katarina (Martin, Susana Gallyuff), * u Varaždinu 1742. ili 1743. cop. u Varaždinu 11./5. 1760.
2.10.1 Antun pl. Golubich., cop. u Varaždinu 11./5. 1760.
2.11 Marija Josica (Martin, Susana Gallyuff), * u Varaždinu 1744.
1.1.1 Susana Pongratz, * ?. † izmegju 1720.-1730.
1.1 Martin Pavich, * ?, † u Varaždinu 7./3. 1745.; kod svijuh župski ured sv. Nikole; iz ugarske pemićke, od Mlečana i za okupacije od austrijske vlade dne 17./3. 1778., br. 2393. (dalm. arhiv), pripoznate porodice Pavich iz Poljice; Asesor-Senator-Exmissus (poklisar) kralj. slobodnog grada Varaždina; počiva u kripti župske crkve sv. Nikole u Varaždinu.
NB. Za vremena francuske i poslije druge austrijske okupacije ovo plemstvo uslijed odluke 17. maja 1817., br. 8045. nije bilo pripoznato.
1.1.2 Susana pl. Gallyuff, II. brak izmegju 1720.-1730., *?, †?
1.1.2.1 Susana pl. Gallyuff cop. u II. braku u Varaždinu 3./2. 1740.
1.1.2.2 Josip Schaller iz Moravske. cop. u Varaždinu 3./2. 1740.
Primjedbe:
1. Susana Pongratz. Obitelj Pongratz biće se brojala megju vigjenije obitelji u Varaždinu. U knjigama krštenih župe sv. Nikole u Varaždinu stoji: 5./1. 1711. Jelisaveta Pongratz; roditelji Ivan i Katarina Steh (možda roditelji Susane Pavich rogj. Pongratz); 27./11. 1712. Andrija, sin Ivana Pongratza i Katarine; kumovi Miho Vrabec, senator i Jelena Snagić, supruga gradskog vijećnika. - 10./9. 1708. nalazi se Ivan Pongratz kao kršteni kum.
2. Susana Gallyuff. Na 29./1. 1712. rodi se varaždinskom gradskom sudcu Matiji pl. Gallyuffu u Varaždinu (župa sv. Nikole) jedna kćer, koja bijaše krštena na ime Julijana Susana; po svoj prilici bila je to druga supruga Martina Pavicha. - Po rodovniku pl. obitelji Gallyuff bio je neki Matija pl. Gallyuff brat djeda zagrebačkog biskupa Josipa pl. Gallyuffa 1722. - † 1766.
3. Georgije Pavich (Bavich) nije sa Antunom Pavichem u srodstvu bila: nastanjena u Slunjskoj krajiškoj pukovniji, inače nije o istoj ništa poznato. Obitelji Pavicha od drugog plemena žive još i danas u Prisjeki, Krstinju i Kusaju, kotara vojničkog bivše Slunjske krajiške pukovnije br. 4.
4. Teresija Max bila je kćerka kapetana Slunjske krajiške pukovnije br. 4., Ivana Maxa, koji se rodio izmegju 1718. i 1720., a 30./1. 1762. umro, i Franice Max rogj. Vitelich.
5. Marija Ana Kristina barunica Apfaltern, kćerka baruna Apfalterna, posjednika gospoštine Laka, i Regine barunice Apfaltern rogj. Ahatschitsch, udala se u drugom braku za Matiju Kaltschitscha 1807.; iz ovoga braka proizašlo je samo jedno dijete, Filipina Kaltschitsch, rogjena u dvoru Kruppu 30./4. 1808., a krštena u župi Semitsch. Filipina se udala u Ljubljani 19./4. 1843. za potonjeg pukovnika Dragutina Ljudevita pl. Rülinga od Rüdingena.
6. Marija Blaženka grofica Auersperg, kćerka Reicharda i Katarine grofice Auersperg rogj. Eiserle, posjednika gospoštine Grossdorf (u Kranjskoj).
7. Marija Draginja Schmoll, kćerka kotarskog povjerenika i upravitelja državnog dobra u Postojni (u Kranjskoj) Dragutina i Ivanke Schmoll rogj. Tomasin.
8. Marija Franica pl. Henriquez, kćerka c. kr. podmaršala Gustava i Miroslave Henriquez, rogj. Schemel pl. Kühnritt.
9. Marija Kluge, kćer posjednika gospoštine Horbach u Koruškoj Filipa i Marije Kluge rogj. Stoček.◊
Rodovnik porodica, koje svoju lozu vuku od plemića Jurja Rajčica i Dražoe-Dražoevića.
Sastavljen po rodoslovnim ispravama, objelodanjenim po m. p. popu Petru Škarici i po prepisu jedne sa spomenutim skoro sasvim jednake isprave, koji je prepis piscu dostavio Mate Jelić iz Donjeg Dolca.
Slika: Grb Ugrinović
1. Juraj Rajčić, iz Ugarske došao u Poljica; umro u Spljetu, pokopan u crkvi sv. Dominika u klaustru sv. Kate, isto tako i njegova žena. * 1320., cop. 1345.-1350.
2.1 Ugrin (Juraj), bio je tri put oženjen. 1./8. 1390., 15,/6. 1405. Ispr. I. i II. * 1350., cop. 1380.
2.1.1 Prva žena ugarska plemkinja.
2.1.2 druga žena rogjena Dražoe, * 1375., cop. 1393.
2.1.3 treća žena Niža Martinić, cop. 1390.
2.2 Novak (Juraj), * 1351., cop. 1380.
3.1 knez Stjepan Ugrinović (Ugrin, Ugarkinja 2.1.1), oženjen sa gospogjom Dražoević, drugom kćerkom Jurja Dražoevića. * 1380., cop. 1510.
3.2 knez Juraj Ugrinović (Ugrin, Dražoe 2.1.2), * 1393., cop. 1420.
3.3 Avlastana (Ugrin, Dražoe 2.1.2), udata za gornjega Kačića. * 1395. Izagjoše gornji Kačići.
3.4 Dujam (Ugrin, Niža Martinić 2.1.3), oženjen sa gospogjom Gargatović; živio je 3./3. 1444. Ispr. III. * 1396, cop. 1417.
3.5 Anka (Ugrin, Niža Martinić 2.1.3), udata za kneza Ivaniša, sina gospodina Trebislava. * 1398.
3.6 Paval (Novak), * 1380., cop. 1410. Od Pavla izagjoše Pavići.
3.7 Petrić (Novak), umro bez djece. 15./6. 1405. Ispr. II. * 1381.
4.1 Ivaniša Ugrinović (Stjepan), neoženjen. 3. 3. 1444. * 1411.
4.2 Mandilina Ugrinović (Stjepan), udata za gospodina Petrina Dražoevića. * 1412., cop. 1435.
4.3 Petar (Juraj), živio 3./3. 1444. Ispr. III. Erber, str. 112. * 1420. imao je četvero djece živjeli su 3./3. 1444. Ispr. 111. Erber, I str. 112.
4.4 Filip (Juraj), * 1424., cop. 1400.
4.5 Jakov (Juraj), * 1425. Izagjoše Sinovčići.
4.6 Miloš (Juraj), * 1427. Izagjoše Gargatovići.
4.7 Bartul (Juraj), * 1428.
4.8 knez Nikola (Dujam), oženjen sa gospogjom Margaritom Ivaniša iz Omiša. * 1417., cop. 1437.
4.9 Ana (Dujam), udata za Tadiju Žumarog.
4.10 ? (Paval) * 1410., cop. 1440.
5.1 ? (Petar)
5.2 ? (Petar)
5.3 ? (Petar)
5.4 ? (Petar)
5.5 Jurjak (Filip), * 1406., cop. 1508.
5.6 Petrić (Bartul), umro bez djece.
5.7 Stjepan (Nikola), * 1437. Po Dujmovićovom rodovniku proizlaze od Stjepana (Tadija, Mikula, Ivan).
5.8 Juraj (Nikola), * 1438.
5.9 Franjo (Nikola), * 1439.
5.10 Tadija (Nikola), ban, ubijen kod Jajca 1528. * 1440.
5.11 Paval (Nikola), * 1441.
5.12 Marko (Nikola), * 1442. imao samo kćeri.
5.13 Ivaniša (Nikola) i još tri sina, koji su mladi umrli.
5.14 ? (Nikola)
5.15 ? (Nikola)
5.16 ? (Nikola)
5.17 Marija (Tadija Žumarog, Ana), neudate; učiniše pustinju Zorzati na Braču.
5.18 Barbara (Tadija Žumarog, Ana), neudate; učiniše pustinju Zorzati na Braču.
5.19 ? (? (Paval)) * 1440., cop. 1470.
6.1 knez Nikola, biskup Smederevski; poklisar kod cara, u Mlecima, kod sv. pape † 1587. ili 1591. ili 1602.-1006. "Doba naseljenja" Škarica, opaska 22. * 1508.
6.2 knez Tadija (Stjepan), ubijen od Turaka kod Spljeta. (Po Dujmovićevom rodovniku proizlaze od Stjepana.)
6.3 Mikula (Stjepan). (Po Dujmovićevom rodovniku proizlaze od Stjepana.)
6.4 Ivan (Stjepan). (Po Dujmovićevom rodovniku proizlaze od Stjepana.)
6.5 ? (Marko, imao samo kćeri.).
6.6. ? (Marko, imao samo kćeri.). …
6.7 Juraj Pavić (? 5.19), veliki knez 1537. Erber, str. 17. i 19 * 1470., cop. 1500.
7.1 knez Stipan Mikulić (Ivan), veliki knez u Poljicima od god. 1581.-1607. "Bull.-, god. IV., br. 3., str. 37.
7.2 Don Mikula Mikulić (Ivan)
7.3 knez Pavao Mikulić (Ivan)
7.4 ? (Juraj Pavić) * 1528., cop. 1558.
8.1 knez Juraj Mikulić, dvije kćeri
8.2 Pavao Pavić (? 7.4), veliki knez u Poljicima; ratovao je pri osvojenju tvrgjave Klis 1596. Vidi osvojenje Klisa 1596. u ovim historičkim prinosima.
8.3 Miho Pavić (? 7.4), 1596. imao je djece.
8.4 ? (? 7.4), jedna sestra, udata za Petra Sladovića iz Kostanja 1596.
8.5 Gjuro Pavić (? 7.4), veliki knez u Poljicima 1607.-1609. "Bull.", god. IV., br. 3., str. 38.
9.1 ? (Juraj Mikulić, dvije kćeri)
9.2 ? (Juraj Mikulić, dvije kćeri)
9.3 Nikola Pavić (Pavao?), kapetan, 4./3. 1632. stariji brat vel. Polj. kneza Jurja Pavića.
9.4 Juraj Pavić (Pavao?), veliki knez 1632.- 1655. u Poljicima; ratovao je pri osvojenju tvrgjave Klis. "Bull" god. IV., br. 3.,
9.5 Djakon Franjo Pavić (Pavao?), 1632.
9.6 Don Stipan Pavić (Pavao?), umro svećenikom. Po ustmenom predanju obitelji Pavić oba braća velikog kneza Jurja Pavića.
9.7 Pavao Pavić (Pavao?), imao je 4 sina.
9.8 ? (Miho, imao je djece)
9.9 ? (Miho, imao je djece)
10.1 ? (Pavao, imao je 4 sina.)
10.2 ? (Pavao, imao je 4 sina.)
10.3 ? (Pavao, imao je 4 sina.)
10.4 ? (Pavao, imao je 4 sina.)
Slika: Grb Dražoević
1.1 Knez Dražoe, hrvatski plemić i gospodar od Kamengrada, Veliki knez Poljički.
1350. "Bull.", god. IV.. br. 3., str. 36.
2.1 Juraj Dražoević, 1./8. 1390., Ispr. I., II., V., VIII. "Bull.", god. IV., br. 6., str. 85. * 1355.i
3.1 Prva kćer udata za gospodina Ugrina Rajčića. * 1375., cop. 1393.
3.2 druga kćer udata za gospodina Stjepana Ugrinovića. * 1390., cop. 1410.
3.3 knez Grgur Dražoević, 3./3. 1444. Ispr. III.. VIII.; "Bull.", god. IV., br. 6.. str. 84., br. 12., str. 179. * 1395., cop. 1434.
3.4 knez Martin Dražoević, * 1396.
3.5 knez Paval Dražoević, 3./3. 1444., 24./3. 1446. Ispr. III., IV. * 1399.
3.6 knez Matia Dražoević, 3./3. 1444. Ispr. III. Kapetan strijeljaca, zakleo se u Spljetu, 9./5. 1447. "Bull.", god. IV., br. 10., str. 151. * 1402.
3.7 knez Stjepan Dražoević, 14./3. 1446. Ispr. IV. Kapetan strijeljaca, zakleo se u Spljetu, 9./5. 1447. "Bull.", god. IV., br. 10., str. 151. * 1404.
3.8 knez Petrina Dražoević, oženjen sa Mandalinom Ugrinović, * 1412. 3./3. 1444., 1457. Ispr. III., V.. VI., VIII.; "Bull.", god. IV., br. 6., str. 85. * 1405., cop. 1435.
4.1 Ivan (Grgur). Ispr. VIII. 1511. "Bull.", god. IV., br. 3., str. 37. * 1434.
4.2 Nikola (Grgur). Ispr. VIII. "Bull.", god. IV., br. 12., str. 179. * 1436.
4.3 Paval (Grgur), zarobljen od Turaka 15./1. 1508. "Bull.", god. IV., br. 12., str. 182. * 1438. Izagjoše Skaričići.
4.4 knez Stjepan (Martin)
4.5 Novak (Paval). Izagjoše Novakovići.
4.6 Relja (Paval). Izagjoše Reljići.
4.7 Jerolim (Paval). Izagjoše Jerončići.
4.8 Bogdan (Paval), bez djece.
4.9 Bartol (Matia)
4.10 Franjo (Petrina). Ispr. VI., * 1436.
4.11 Marko (Petrina) vulgo Žarko Dražoević, žena mu Katarina Martinušić. * oko 1438., † 15./1. 1508., kod Klisa ubijen. Ispr. VI., VIII. "Bull.", god. IV., br. 6., str. 85.; br. 12., str. 182.
4.12 Jakov (Petrina), poginuo u Ugarskoj. Ispr. VIII.
4.13 Antun (Petrina). Ispr. VIII., "Bull.", god. IV., br. 10., str. 151.
4.14 Saviša (Petrina). Ispr. VIII., poginuo u Ugarskoj.
5.1 Nenada (Ivan). Ispr. VIII.
5.2 Gaspar (Nikola). Ispr. VIII. 5./11. 1503. "Bull.", god. IV., br. 6., str. 84. i br. 12., str. 179. Izagjoše Marianovići.
5.3 Augustin (Nikola). Ispr. VIII.
5.4 Ivaniša (Nikola). Isp. VIII.
5.5 Juraj (Stjepan). Izagjoše Jurjevići.
5.6 knez Antun (Stjepan)
5.7 knez Jerolim (Stjepan)
5.8 Bariša (Bartol)
5.9 fra Andro (Bartol) Barić
6.1 Ivaniš (Nenada)
6.2 Aničić (Nenada)
6.3 Juraj (Nenada)
6.4 knez Ivan (Augustin) Augustinović (i dva fratra), veliki knez u Poljicima 1512.-1537. Erber, str. 17. i 19.; Franceschi, "Dalmazia", god. 1846., str. 472. 1546.-1567. "Bull.", god. IV., br. 3., str. 37.
6.5 fra ? (Augustin)
6.6 fra ? (Augustin)
6.7 knez Juraj (Antun), bez sina.
6.8 knez Paval (Antun)
6.9 knez Petar (Antun)
6.10 knez Marko (Antun)
6.11 knez Mikula (Antun)
6.12 knez Ivan (Jerolim) Jerolimović
7.1 knez Nikola (Juraj) Sučić, veliki knez u Poljicima 1507.-1581. "Bull.", god. IV., br. 3., str. 37.
7.2 Juraj (Ivan)
7.3 Mikula (Ivan)
7.4 Stjepan (Ivan), vojvoda u Omišu.
7.5 Juran (Paval)
7.6 Garvaco (Paval)
7.7 knez Bariša (Paval) u Poljici.
7.8 Marko (Paval), vojvoda.
7.9 Vice (Paval), fratar.
7.10 knez Petar (Paval)
7.11 knez Juraj (Paval)
7.12 knez Marko (Petar)
7.13 Stjepan (Ivan Jerolimović), vojvoda Omiški.
7.14 Juraj (Ivan Jerolimović), vojvoda.
Pripomene: Podaci za ovdje spomenute Paviće crpljeni su dijelom iz historičkih izvora, naznačenih kod pojedinih osoba, a dijelom se oslanjaju na ustmeno predanje obitelji Pavić u Srijanima
Historički brojevi su tačni te su crno naznačeni. Hipotetični brojevi naznačeni su crveno i označuju vrijeme samo po prilici.
◊405
Prinosi povjesti Poljica.
Piše Alfons Pavich pl. Pfauenthal, c. kr. podpredsjednik namjestništva u m., Zadar. (Svršetak.)
Sinovcich Giorgio (Sinovčić Juraj) 1626.-1628., ugarski plemić, slijedi mu po "Bullettinu" Sudgich Paolo.
Franceschi, "Dalmazia", 1845.. br. 12., str. 94., br. 22., str. 173. - "Bullettino", na ozn. mj. str. 38. - Erber, na ozn. mj. str. 19.
Sinovčić je bio čovjek, koji je sve svoje suvremenike, koliko tjelesnom toliko i duševnom snagom daleko natkriljivao, - jedan od onih ljudi, čija se imena besmrtno u hramu slave ovjekovječuju. Sinovčić je bio odvažan, visokog i jakog stasa, pa je u svim prigodama, gdje je tjelesne snage trebalo, sve ostale nadjačavao. U općenju bio je uglagjen i vješt govornik, čovjek velikoga uma i odličnih vojničkih vrlina; - radi svih tih svojstava bio je i kod turskih vojskovogja vele štovan i ljubljen.
Sinovčić bio je prvi veliki knez, koji je svoj izbor podložio sultanovoj potvrdi{1 Franceschi, "Dalmazia", 1846., br. 22., str. 173.}.
Uslijed svojih osobitih vrlina bijaše Sinovčić sa osobitom poveljom velikog gospodara, pisanom od ruke Cazastiera Zulfikara Efiendi, velikog kancelara Divana, sa familijom podignut na stepen vojvode, oprošten svake daće, da može nositi odijelo zeleno i crveno, pasati sablju od srebra ili zlata i jašiti plemićkog konja po cijelom turskom carstvu; a to bijaše u ono doba izvanredna povlastica za kršćana u Turskoj{2 "Bullettino", na ozn. mj. str. 38. - Erber, na ozn. mj. str. 19.}.
Sudgich Paolo (Sudgić Paval) 1628.-1632., ugarski plemić, slijedi mu po "Bullettinu" Juraj Pavich.
Franceschi, "Dalmazia", god. 1846., br. 22., str. 173. - "Bullettino", na ozn. mj. str. 38. - Erber, na ozn. mj. str. 19.
Sudgić Paval bio je odvažnog, čvrstog značaja, koji je duhove iz duboke ogorčenosti podigao. On je bio onaj čovjek, koji je započeo pripreme, da se strese turski jaram; prerana smrt njegova pomela ga je u izvršenju ove njegove namisli{3 Franceschi, "Dalmazia", 1846., br. 22., str. 173.}.◊406
Slijede na hrvatski jezik prevedeno dvije turske isprave iz ovoga vremena:
Tugra sultan Murad Hana IV., sina sultan Ahmed Hana I.
Ti plemeniti vezire i preuzvišeni mušire, ti redatelju svijeta, ti, koji upravljaš javnim poslovima prosvijetljenim umom, koji rješavaš ljudske potrebe i zamršaje svojom pravednošću, nepromašivom pameću, ti utemeljitelju zgrade sreće i obilja, učvrstitelju temelja blagostanja i veličine, ti, koji si svakovrsnim darovima obasut od Svevišnjeg Boga, Moj vezire Bajram pašo, koji upravljaš Kliškim sandžakom (Bog ti trajnom učinio veličinu); - i ti uzoru kadija i sudaca, izvoru kreposti i riječi, Naš gospodine kadijo u Klisu, - neka vam je poznato, čim stigne carski previšnji znak. Seljani Poljica, koja su u spomenutom okružju, došli su i predali molbu te navode, da su s dosadanjim upraviteljem Mehmed kjatibom zadovoljni i zahvalni bili, on je pače i podanike iz Nice (?), koji su bili pobjegli, opet na njihova mjesta natrag povratio i smjestio, te ovi bivši u zadovoljstvu i miru, odregjeni su im kao upravitelji, da ih susprežu Klisa, Lončarice i mjestnih tvrgja, neki ljudi od strane bosanskog tefterdara Osmana (trajna mu budi veličina).
Njihovi zabiti (upravitelji) zakvačiv ih napadaju ih i zlostavljaju proti šerijatu, kanunu i proti od starine postojećemu, što bi moglo uroditi rasulom pripadnika Nice, te izrazivši, da im se na ovaj način uvećava ogorčenost, prose moju previšnju zapovjed, u pogledu predusretanja svim prestupcima protiv šerijata, kanuna i protiv od starine opstojećega običaja.
Ja zapovijedam, da zapriječiš i ukineš te zlostave, ako bivaju, te nalažem, da čim ovi stignu s uzvišenom odlukom, pravedno izvidiš i ispitaš. U istinu ako budu bunjeni i uznemirivani od strane svojih zabita protiv šerijata, kanuna i od starine postojećega običaja, ne dozvoljava se, te zapriječi da se u buduće ne nanosi nepravda spomenutoj raji od njihovih zabita protiv rečenim zakonima.
Dakle da se nikomu protiv šerijata i kanuna i protiv od davnina usvojenih običaja ne postupa. One pako, koji neposluhnu, te bude nužno prijaviti, opiši i dostavi, da ne bi uslijedile ponovne tužbe. Ovako znaj i osloni se na uzvišeni znak.
Pisano početkom mjeseca rebiul-evela 1040. godine (početkom oktobra 1630.).
(Mjesto, gdje je dato, nečitljivo.)
Povod je pisanju ovo:
Grgo, sin Tadijin, iz sela Satine (Setine, Sitna), općina Poljica, koja spada u carsko područje, prisustvovao je ustašama i ukrao jedno tukli (šilježe) i sa društvom pojeo. Zato sud povede istragu u državi, te uze odštetu, koja pripada državi, uslijed čega bi ova namira napisana i u ruke mu data, da se ne bi ponovno uznemirivao. To bi napisano u mjesecu ševalu godine 1048. (1630.).
Potpis i muhur:
Milost božija, Nuh, sin Jusufov.
Juraj Pavich (Giorgio-Zorzi-Pavich-Pavić), plemić ugarski 1632.-1655.
Pavichiaje kollino velliko,
Toh nemoxe zanekati nikko,
Jer porrodih mnoghe vitezove
U Pogliczih velike knezove,
Koji turkom puno dodiasce
I gniove glave odsiczasce.
Vellikoga ratta od Candije
Bihu onni silne Mejdancije;
Jedan bisce Pavichiu Jurisca
Silni junak kanilo Smiglianichiu,
Pod Klissom je glave odsiczao,
Kadnogaje Foscul uzzimao{1 Opsada kliške tvrgjave trajala je od 16. do 31. marta 1648.};
Drughi biscce Pavich Dom Nikola,
Silnih junak zmija krilatiza,
Desset turrak pogubio bisce,
Kad pod Graczem Turzi izghibosce{2 27. marta god. 1649. Klaić, na ozn. mj. str. 142.};
Trechi bisce soko Tiza siva
Mjelovanga poznavaše xiva,
Po imenu Pavichiu Dom Jure,
Velikoga ratta od Morije{3 Rat morejski, koji se zove takogjer rat svetog saveza, trajao je od godino 1684. do 1699. i svrši ugovorom karlovačkog mira dne 26. januara 1699.}
Strascan Pusckar dom Jure bihasce,
Ter u Kamisc žarnom udarrasce,
I pogubih trideset Turaka,
Bisce dika Poglicki Junaka{4 "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" po fra Andrii Cacichiu (Kačiću) u Mleczi na 1759., str. 277.}.
Izvješća Lunarda Foscola, općeg proveditora Dalmacije. Arhiv Frari Venezia. Prov. Generale in Dalmazia Sr. Lunardo Foscolo Senato III Secreta. 250/1647, 386/1648. - U spisima namjestništvenog arkiva 24. septembra 1651. i 13. oktobra 1651. - ◊407 "Historia della Guerra di Dalmazia tra Veneziani e Turchi" dei Dottor Francesco Difnico dall’ anno 1645 sino alia pace di Candia 1669 e separazione delli confini nel 1671 dedicata all' Illust. sign. Battista Nani. - Postoji samo u rukopisu; pisac ima prepis rukopisa od gospodina savjetnika prizivnog suda Alačečevića. Rukopis je objelodanjen u časopisu "La Domenica Zaratina", god. 1889., br. 4., 5., 7., 8., 9., 11., 14., 15., 17. do uklj. 51., god. 1890., br. 1,-3. O Klisu br. 9.-12., 14., 15., 17., 19. do uklj. 22., 24., 25., 28., 30., 40.-45., 48. do uklj. 51., god. 1891. br. 1., 2., 4., 5., 6., 7., 9., 10., 13., 15., 17., 19. do 21., 35. do uklj. 44. - "Historia dell' ultima guerra tra Veneziani e Turchi" di Girolamo Brusoni dall' anno 1644 fino al 1671. Venezia 1673, Libro settimo str. 163. - "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" po fra Cacichiu (Kačiću) u Mleczi na 1759. - "Documenti storici sull'Istria e la Dalmazia" da V. Solitro Vol. 1 Venezia 1844. Relazione della presa di Clissa. Scritta dal dottore Gio: Andrea Tommaseo, str. 469. Franceschi, "Dalmazia", na ozn. mj. str. 38. - Pavlinović, na ozn. mj. str. 74. i 76. - Klaić, na ozn. mj. str. 141., 142. i 143. - Erber, na ozn. mj. str. 25., 26. i 27. - "La contea della Poljica". Studio del Dr. Giacomo Chiudina Cap. III. - "Narodni Koledar Matice Dalmatinske", na ozn. mj. str. 128. i 129.
Ovdje slijedi prevod fermana sultana Ibrahima, sina sultana Ahmed Hana, izdan koncem augusta 1640. o pojedinim tužbama poljičkim onog vremena{1 Isprava, primljena na ogled od Monsignora Bulića, ravnatelja muzeja u Spljetu.}.
Tugra sultana Ibrahim Hana, sina sultana Ahmet Hana.
Uzoru kadija i sudaca, izvoru kreposti i riječi, našemu gospodinu kadiji za Klis - čast mu se veličala - neka je, čim mu stigne Previšnji carski znak, poznato: da su skupno svi stanovnici ispostave Poljica, što leži u gore pomenutom kotaru moje države, koji posjeduju moj carski ferman, jednoga čovjeka k meni poslali sa pismenim podneskom, u kojem se žale:
1. da suvremeni povjerenici za rečenu nahiju (ispostavu) naprotiv postojećoj Previšnjoj zapovijedi i naprotiv zakona, realitete (zgrade i nasade) i ostavštinu onakovih stanovnika rečene nahije, koji umru bez muškog djeteta, ne uručuju onomu izmegju stanovnika rečene općine, koji to zatraži, kao što se čini sa zemljištima vrsti mirije{2 Mirije = carsko zemljište, gdje posjednik samo pravo upotrebljivanja uživa, i koje pod nekim uvjetima opet carstvu natrag pripasti može.}, nego je uručuju strancima, koji to uz veću cijenu zaištu, premda je još prije u ruke stanovnika rečene ispostave istavljena Previšnja zapovijest, da se realiteti i ostavštine onakovih stanovnika rečene nahije, koji umru bez sina, ne uručuju strancima, koji bi to tražili uz veću cijenu, nego da se uručuju stanovnicima rečene nahije uz cijenu, koju odmjere nepristrani ljudi;
2. da, akoprem su rečeni stanovnici Previšnjom zapovijedi opredijeljeni na posluživanje tvornice soli, njih protiv previšnje zapovijedi tjeraju na rad oko popravka tvrgjava, te kad k njima kao ophodnja (patrula) dolaze, dogju im sa povećim brojem konjanika i pješaka, te besplatno oduzimaju hranu i krmu, a osim toga od njih utjeruju velike novce pod izlikom globe, a da nije utvrgjeno i dokazano, da su rečeni stanovnici po pravosudnim propisima i državnim zakonima kakovu krivicu počinili:
3. da, pošto su dvojica trojica sudionici povjereničkog zvanja, oni jedan za drugim sa svojim pristašama dolaze, te čine raznovrsna nasilja i pretjeranosti, a osim toga, kada oni pokušaju zakonitim putem doskočiti onomu, koji je megju njima za uhodu postavljen, onda im se uzimlje novčana gloha i nebudući koja stvar po šerijatu{3 Šerijat = islamski duhovni zakon.} (pravnoj nauci) dokazana, otpušćaju se pod uvjetom, da što više novaca donesu; i zameću parnice protiv šerijata i bespravnog protivnika, pa im se tako više puta oduzimlje novac;
4. da im se zemljišta, koja su oni po dvadeset trideset godina uživali, oduzimlju, te za jedno pseto protivno uzvišenom šerijatu, drugima predaju;◊408
5. da se, Previšnjom zapovijedi knezovima nahije (ispostave ili općine) za njihova službovanja opredijeljene nagrade i pristojbe oduzimlju, i tomu slično čine mnoga tiranstva, nepravde i pretjeranosti, koje da oni nikako dalje podnositi ne mogu, te da su svi zaključili, ako se to ne zabrani i ne zapriječi, bježati i napustiti svoju postojbinu.
Još su nadodali, da su prije svoje poteškoće prikazivali, te da je godine 1040. početkom mjeseca Rebiulahira{1 Rebiulahir = ime mjeseca po arapskom koledaru.} iz kabinetske pisarne i ministarstva financija Previšnja zapovijed izdata, da se gore opisane nepravde zabrane i zapriječe, te da se ne dopusti tiranstvo, nasilja i pretjeranosti, koje su posve protivne šerijatu, zakonu i uobičajenim pravima; napokon su zamolili, da se gornja odredba obnovi, uslijed čega ja sve gore istaknuto ponavljam i odregjujem, da se po rečenoj Previšnjoj zapovijedi postupa.
Dalje zapovijedam, kada moja Previšnja odluka tamo prispije, da postupaš po mojoj zapovijedi, koja je u nazočnoj stvari uslijedila, te ako su se od strane povjerenika rečene nahije nad stanovnicima iste, gore opisana nasilja i tiranstva zbivala - da to zabraniš i zapriječiš, i ne dopustiš, da bi od danas u buduće stanovnicima spomenute nahije ikoji od povjerenika protiv šerijatu i zakonu, i proti uobičajenome pravu i mojoj carskoj zapovijedi, gore opisanim načinom kakovo tiranstvo ili nasilje počinio, i pošto moja carska volja ne trpi, da se ikojem od svih stanovnika rečene nahije proti šerijatu i zakonu čine nasilja, imaš prema tome strogo bditi i nedopustiti, da se ikomu od siromašne raje (podajnika) tiranstvo i nasilje učini.
Još su se žalili, da kad oni svako godine svojim svećenicima odlaze, te im bir davaju, njima povjerenici smetaju, - pa ne smiješ dopustiti, da povjerenici njima usprkos uzvišene fetve{2 Fetva = pravilo na osnovu duhovnog islamskog zakona.} (šerijatska ustanova), koju oni u rukama imadu, zabranjuju odilaziti po starodrevnom običaju svake godine njihovim svećenicima, te im bir davati.
Žalili su se i na to, da im povjerenici, naprotiv uzvišenog šerijata. mnoge novce uzimlju i onda, kada nema nikakovoga tužitelja, za to, što se marva kojeg od njih izmakne, te u koju njivu unigje, - pa ne smiješ više dopustiti, da oni, koji čast povjerenika obnašaju, na taj način pod imenom globe i samo jednu paricu ili jedno zrnce od naroda uzimaju - naprotiv uzvišene fetve (šerijatsko pravilo ili ustanova islamskog prava), koju oni u rukama imadu - niti onda, kada marva na gore opisani način u njive zalazi, doklegod ne bude tužitelja i protustranke.
Nedopušćaj nikomu učiniti ništa, što je šerijatu (islamskomu pravu), zakonu i mojoj Previšnjoj zapovijedi protivno, i ne daj povoda za ponovnu tužbu radi gore istaknutih činjenica, koje su posve prikorne.
Tako znaj i Previšnji znak uvažavaj!
Pisano sredinom Džemazi ul evvela{3 Džemazi ul evvel = ime mjeseca po arapskom koledaru.} 1050.
Dodaje se još prijevod jedne turske izjave privatno-pravne naravi od godine 1636.{4 Isprava, primljena na ogled od Monsignora Bulića, ravnatelja muzeja u Spljetu.}.
Elena kći Jakova, nastanjena u selu Cetini, nahija (kotar) Poljica, kuća Klis, došla je preporukom emina (činovnika u ono doba) pred šerijat i izjavila, da je njoj njen bliži rogjak Pavligher, sin Petra, zdrav tijelom i duhom poklonio sve svoje nekretnine, koje je imao u selu Gati. - Elena izjavljuje u prisustvu svjedoka, koje je ona dovela, da je ona jedina posjednica, i da njena sestra Peskora - koje je muž Tohio u namjeri, da parnicu vodi, tvrdio, da ima prava na tu nekretninu, - nema nikakva prava.
Šerijat, našavši izjavu Elene pravilnom, smatra nju kao zakonitu posjednicu, te presugjuje u isto doba, da je molba Peskore neosnovana, i da je ovo na Elenu upravljeno.
Dato godine 1046.
Slijede potpisi svjedoka i šerijata.
Kako bi stavljen na čelo vlade Juraj Pavić, ne pusti ovaj, da idu stvari po sreći, nego uvigjajući u radinosti, u obrtu, u odvažnosti ljudi svaki napredak, posveti sav svoj um i svoje snage tomu, da povrati domovini bolja vremena. - S toga zamoli potajno od republike mletačke primjerenu obranbenu silu, da spasi u bjesnilu boja, što bi im bio nesumnjivo nanio bijes turski; savjetova s toga, da se ponajprije ima tvrgjava Klis, vrata i bedem Poljica, u rukama◊409 Mlečića utvrditi, obećavši, da će staviti na kocku i dobra i svoje ljude, samo da sretno postigne svoj cilj. - Ovi, svom opreznošću vogjeni pregovori, dovedoše do ugovora, koji bje sklopljen od velikog kneza Jurja Pavića sa općim provediturom i vojskovogjom Leonardom Foscolom (slika 18.) u Omišu:
Slika 18. Leonardo Foscolo. Opći proveditur Dalmacije od decembra 1645. do februara 1651.
"Mi knez, prokuratur, vojvoda i vikarij od Poljica. U ime Isukrsta slavodobitnika od njegova porogjenja 1647. na 28. maja u ponedjeljak. Budući prišao ovde u Omiš prisvitli i preuzvišeni gospodin Leonardo Foscolo s oružjem slavodobitnim privedre republike mletačke; budući providur gjeneral od Dalmacije i Arbanije, a posli nego isti gjeneral osvoji sada grad Solin i forticu od Kamena. Mi knez, prokuraturi i vojvoda, kančelir i vikari od provincije poljičke, s oblašću i na ime svih ostalih od velika do maloga, pridasmo se pod krilo privedroga principa, pod posluh i naredbom od istoga gjenerala želeći njegovu čestitost to veću, ne samo obećajemo posluh i obećajemo i zaklinjemo se, da ne će nikor niti od nas manji izmegju nas ustati na pomoć neprijateljima Turcima i nijednu od najmanjih zgoda, aliti ponutkovanja turskoga, nego da ćemo se združiti svi pod barjak istoga gospodina gjenerala, ali ostalih prisvitlih i preuzvišenih zapovjednikov odregjeni vojevati, navlastito za uzeće Kliško od svih nas mnogo žugjeno i uzdisano, koje ufamo u milosrgje gospodina Boga i u junačku desnicu našega gjenerala, da će se izvršiti. Ostajući mi na posidovanje naše rodne provincije, imat ćemo biti potvrgjeni i uzdržani sa svim našim privilegjami, koja dosad uživasmo od principova od previsokoga blagodarstva, po načinu kako smo se pogodili istim gospodinom gjeneralom. Da li budući vazda sumljive zgode od rata, ne da to Bog, da uzeće Kliško ne bi se zgodilo, bit će nam bez ikakve plaće provideni brodi od principa, koji će nas primetnut ali u Istriju ali u otok Velje sa svom robom i živinom i obiteljima i◊410 onde ćemo biti provigjeni zemljami i paškulom, da možemo živiti i pribivat; a buduć da sad uživamo od Turčina fajdu zdol imenovana, bit će nam tnkogjer od principa podijeljeno, t. j. knezu velikomu dukat 12 na misec, vojvodi dukata 6, kančeliru toliko, a dvanaest knezovom šest dukata na svakoga, a četirima prokuraturima dukata šest na glavu na misec; po isti način imadući biti uzdržan jošćer i vikarij od provincije kako redovnik naš, koji se uložio u ovi posao, kako je bilo ugovoreno s gospodinom gjeneralom, od kojega megjuto u kripost njegovih naredba bit ćemo uzdržani slobodni i čašćeni, kakono pridobrostivi podložnici{1 Klaić, na ozn. mj. str. 141. i 142.}."
"A upravljene kojih stvari prid noge poklonitog gosp. gjenerala Foškula, bila je podpisana ova pogodba od našega kančelira od obćine, odabran od naše provincije, imenovan Andrija Ivanišević, i pečatjena s našim pečatom. U dukalam principovim 14. juna 1647. pisanim priuzvišenomu gosp. gjeneralu Foškolu uzdrži se kako slidi pisano:
"Što se pridadoše to je od nas pohvaljeno i vi ćete jih nagovarati da se imadu uzdržati u dobroj viri prema nami, poradi sgoda koje bi se mogle sgoditi, imadući opazu, ako bi uzmožno bilo primiti jošter koje povirovanje jačje, u čemu ćete se upravljat na sgode, kako vam bude iskazivat i učit vaša mudrost, potvrgjujnći mi megjuto pismo od ugovora, kojega primiše isti l’oljičani i koje se uzdrži u načinu podobnomu{2 Izvješća L. Foscola, Arhiv Frari, Venezia ad 250/1647. Pavlinović, na ozn. mj. str. 74. i 75.}."
Ovome je ugovoru priložio Foscolo ovaj odgovor od Sandžaka Kliskog, Tefterdara{3 Tefterdar je državni fiškal, koji je upravljao državnim blagom i državnim dobrima.} Bosne, upravljen na velikog kneza Jurja Pavića i ostale knezove Poljičke, a od ovih Foscolu 27. maja 1647. podnesen, koji glasi:
"Od nas Tefterdar paše i gospodina srećnog Cara, pozdrav knezu Jurju Paviću, velikom knezu Poljice, i svima ostalim knezovima.
Mi primismo Vaše pismo, u kojemu pišete, da sumnjate o jednom nasrtaju Latina u Vašu krajinu. Imajte pravedno srce, te nemojte podupirati Vi sami taj nasrtaj niti učiniti kakvu glupost. Ta se je krajina već od onog vremena, kada je barun Kružić u Klisu bio, srećnome Sultanu pokorila, a Vi ste se hranili kruhom Sultanovim. Svjetujte mladež.
Vojska iz pograničnih zemalja je prispjela, a ostatak se primiče. Dobili smo vijest, da i Mustafa aga Baraković sa svojom vojskom po moru dolazi. Skoro ćete imati prilike dobrih stvari da vidite. Zadržite to u pameti. Tebi, kneže, govorio sam u usta. Kapetan od Drina prispio je sa svojim graničarima. Od danas na sutra biće i ostatak vojske ovdje. Ova je nekoliko kaštela osvojila i popalila. Ali skoro će ti valovi biti ovdje. - U zdravlje Sultanovo to ne znači ništa; ostajte uvijek zdravi"{4 Izvješća Lunarda Foscola, Arhiv Frari, na ozn. mj. br. 240. i ad 250/1647.}.
Kao što se vidi iz uvoda gore spomenutog ugovora, imao je Foscolo na početku godine 1647. u svojim rukama turske tvrgjave Solin i Kamen, - koja je zadnja ležala blizu Poljičke zapadne megje kod rječice Žrnovnice - ove dvije vrlo važne predstraže za tvrgjavu Klis. Već prije, i to baš na 24. augusta 1646. osvojio je Foscolo jurišem od Turaka jedno jako branište, tvrgjavu Zadvarje{5 Turci započeše - kao što je prije spomenuto - gradnju tvrgjave Zadvarja 20. juna 1543. - Lago, "Memorie sulla Dalmazia", Mleci 1869.}, koja je ležala blizu istočne Poljičke megje nedaleko od Cetinskog slapa "Velika Gubavica", zarobio je od posade 8 momaka, a ostatak isjekao; ali su i Mlečani već susljedne godine, i to baš na četvrtak 11. novembra 1647. tu tvrgjavu opet izgubili, te tako ostade ona sve do godine 1652. u turskom posjedu{6 Maschek, "Manuale", god. 1874., str. 116.}.
Megjutim je Foscolo najvećom opreznošću sve one mjere poprimio, koje su mogle zajamčiti uspjeh napadaja na jaku tvrgjavu Klis, te tako preduzme u proljeće godine 1648. izvršenje ove svoje namjere.
Slika 19. Cetinski slap "Velika gubavica" kod Zadvarja{1 Sa lijeve strane slapa obala Poljička, a s desne strane Zadvarje.}.
Na 12. marta 1648. prispije Foscolo sa 7 galija, 50 mletačkih brodica, sa 2 ratna i sa drugim brodovima punih vojske iz Šibenika kod rta sv. Srgja blizu◊411 Spljeta, da vojsku, ako vjetar popusti, iskrca u Solinu - koje je mjesto kao oružište služilo; - ali radi nepogodnog vremena moglo se je iskrcanje obaviti tek na večer 14. marta kod Solina. - 800 konjanika pod zapovjedništvom generalnog proveditura Zorzi, koji su preko Kaštela iz Šibenika prispjeli, zatim pješadija, što se u pokrajini sakupila, a u Spljetu prenoćila i u Solin pridošla, zaštićivahu iskrcavanje te vojske. - Veliko odjeljenje od 1200 Poljičana stavilo se već na večer 14. marta kod Solina Foscolu na raspolaganje. - Ostatak pod vodstvom guvernatura Jakova i Simuna braće Marianovića{2 Jakov Marianović bio je kapetan satnije od 100 Poljičana u Spljetu; osnovanje iste bijaše dozvoljeno dukalama 30. maja 1592. i 17. juna 1595.; dužnost te satnije bila je, da čuva lazaret i da prati karavane. Erber, na ozn. mj. str. 23. i 24. - Šimun Marianović obnašao je čast kapetana Poljićke satnije u Omišu. - Izvješća Lunarda Foscola, Arhiv Frari, br. 128. i 129., god. 1646} dogje drugog dana, da odmah stupi u akciju.
Na 16. marta krene vojska, oko 7000 ljudi{3 Erber, na ozn. mj. str. 25.}, na visine Grebena kod Klisa. Nakon kratkog boja bez gubitka ijednog vojnika bijahu Turci, po prilici 400, koji su ovdje u dobroj poziciji u opkopima stajali, poglavito uslijed napadaja pukovnika Sorgo s legja, iz njihovog položaja potisnuti, te se povukoše u tvrgjavu.◊ 412
Tvrgjava se uzdiže na jednoj strmenitoj hridini a podijeljena je bila u tri dijela{1 Vidi sliku Klisa kod "knez Pavao Pavić", 1596.}.
Prvi, zapadni dio, bio je najniži, te ga nadvisivahu ostale utvrde i brdo Greben; kapija tvrgjave bila je sa zapadne strane; pred kapijom bili su turski grobovi. Do kapije se dolazilo pored jednog hana, koji bijaše prizidan na istočnoj strani na zidinama tvrgjave, i ležaše poviše ravnice "Megdan".
U drugom bedemu dizala se kula Oprah sa nekoliko manjih kula i malo kuća; i taj je dio još nadvisivalo brdo Greben.
U trećem bedemu bila su obitališta zapovjednika, a nekada knezova, i dvije čatrnje. Ovaj kao najviši dio tvrgjave nije ni s koje strane bio nadvisivan.
Izvan ovih obzida pružalo se s južne strane jedno predgragje sa više od 200 kuća; ovo predgragje bilo je okruženo jednostavnim zidinama. - Druga kućišta ležahu sa zapadne strane prama Grebenu na podnožju hridine, na kojoj je stajala tvrgjava.
Blizu tvrgjave bijaše nekoliko izvora, a najbliži je bio tako zvani "izvor svetih triju kralja", gdje je nekada stajao franjevački samostan sa crkvom, posvećenom trima svetim kraljima. Još se jedan izvor nalazio u Banji Dolcu.
Kad se raznio glas o predstojećoj opsadi Klisa, povukoše se u tvrgjavu Sandžak Kliški Mehmed Mustajbegović, sin Mustaj bega, ovaj potonji opet sin sestre sultana Selima II. - Sandžak je bio unuk paše Mustajbegovića, koji je prije 52 godine oduzeo Klis (1596.) carskoj vojsci. S njime je u tvrgjavi bio i njegov brat po mlijeku Mustaj beg Nurulahović. Osim njih bili su u tvrgjavi Ahmet aga Baraković, čovjek velikog ugleda, - Ahmet Spahi Omerbašić iz Solina, zapovjednik Kamena, koji bijaše mudar Turčin, Mustaj beg, Jusuf beg Filipović iz Glamoča, Isaj beg Atlagić iz Livna, Mehmed Čorbašić iz Sarajeva, harambaša Mehmed Žigaričić i drugi vigjeniji Turci, koji su se sa svojim dobrom i imetkom i njihovim obiteljima u sigurnu tvrgjavu zatvorili{2 "Historia della Guerra di Dalmazia tra Veneziani e Turchi" del Dottor Francesco Difnico dall' unno 1645 sino alla pace di Candia 1669 o separazione delli confini nel 1671 dedicata all' Illust. signor Battista Nani. - Časopis "La Domenica Zaratina", br. 9., god. 1890.}.
U tvrgjavi bilo je od prilike 400 spahija i 200 janičara. Čete Foscolove opkoliše odmah tvrgjavu i odbiše još istog dana dva nasrtaja.
Nakon zapreme Grebena bijahu topovi iskrcani i teškom mukom blizu Klisa postavljeni; a 17. marta već stupi jedna baterija od tri topa pedeset-funtaša i jednog dvadesetfuntaša u djelatnost; ovaj se zadnji žalibože već nakon malo metaka rasprsnu, te bude zamijenjen sa jednom dvadesetfuntaškom kolobrinom.
Nabrzo provale ovi topovi prvi obzid, a na 19. marta, na dan sv. Josipa, bude prvi bedem pod vodstvom sergente maggiore Sabbini, sergente maggiore Conte Begna i guvernatura Crutti, junačkim jurišem zauzet.
Turci nastaviše hrabro i odvažno obranu tvrgjave, a poticahu ih vogja kliški Baraković, Alaj beg Filipović, Alimet Spahi Solinski i dvije age janičarske, te druge vigjenije vogje i Sandžak Mehmed Mustajbegovića.
Kod najopasnije tačke, kod Ozrine, podigoše se prikopi, da se zaustavi turska vojska, koja se je za oslobogjenje tvrgjave primicala. - Ovdje stajaše, uz ostale, i glavna vojska Poljičana pod zapovjedništvom Jakova Marianovića, kapetana poljičke satnije u Spljetu, Spljećani pod zapovjedništvom Čipči-a i 200 Morlaka.◊413
Pošto je Ozrina na taj način osigurana bila, a uslijed neprekidnog pucanja iz topova i u drugom bedemu provala učinjena, bi na podne 21. marta uzalud pokušano, da se provale jurišem uzmu. - I 22. marta u rano jutro poduzeti juriš ostade sa gubitkom od 7 mrtvih i 23 ranjenika bez uspjeha.
Nakon ponovnog pucanja iz topova, pokuša pukovnik Sorgo na 22. marta u 12 sati, da jurišem u drugi bedem prodre; ali juriš bude opet odbijen, i Sorgo puščanim zrnom u lice teško ranjen, a 34 vojnika ubijena.
Sorgov brat povede opet četu na juriš; i on bude puščanim zrnom u lice i kamenjem ranjen, ali ovoj četi ipak pogje barem za rukom, da se u provali drugog bedema ugnijezdi, da se tu održi i zahvati nešto zemljišta.
Pošto se dalje napredovanje suviše teško činilo, namjesti Foscolo sa velikim poteškoćama, s boka tvrgjave drugu bateriju.
Strašna bura 23. i 24. marta onemogući svako ozbiljno preduzeće, te se opsjedači ograničiše tek na ispaljivanje pojedinih metaka iz topova.
Na 24. marta uhvatiše kod Ozrine jednog Turčina s listovima, koji je imao obavijestiti opsjednute u Klisu, da se približuje turska vojska za oslobogjenje tvrgjave. - Već na 25. marta prispije ta, 4000 konjanika jaka vojska pod zapovjedništvom Tekeli-paše i navali odmah odvažno na prikope kod Ozrine; al turske čete budu od Poljičana, Primorana i Morlaka hrabro suzbijene i progonjene. Na bojištu ostade 9 mrtvih i mnogo ranjenih Turaka. Od kršćanskih boraca ne pogibe ni jedan.
Foscolo, u svojoj odluci od povjerenika Foscarini-a podražavan, držaše shodnim da neprijatelja, koji se je povukao u Dugopolje, prije nego mu pomoć stigne, odmah narednog dana napadne sa konjaništvom i redovnom pješadijom.
U rano jutro 26. marta započne se napredovanjem; Turci su imali samo još toliko vremena, da se stave u bojni red; ali još prije, nego što započe pravi napadaj, povukoše se Turci natrag i ostaviše svoje čadore i prtljagu. Nego kad vidješe, da im Morlaci počeše pljačkati tabor, okrenuše se ponovo, te opet pregjoše u odvažan napadaj. U tom času stavi im se pukovnik Longavallo sa Oltramontanima i talijanskim oklopnicima, a pukovnik Destone sa redovnom pješadijom, s kojom se i Poljičani borahu, te kapetan Begna sa morlačkim odjelom nasuprot, i nagnaše brzo tursku vojsku u potpuni bijeg. Mnogo Turaka zaglavi na bojnom polju.
Radi umora konja i radi kamenitog, za pješadiju odveć teškog polja, nije se mogla ta odlučna pobjeda potpuno izrabiti.
Kod Klisa se megjutim Mlečani sa jednom baterijom primakoše još bliže tvrgjavi; pucalo se već iz pušaka i bacale u nju bombe i granate.
Na 28. i 29. marta nastade opet jaka bura, ali pucanje iz topova trajaše neprestano, te bi kula "Knesi Cuch" (Knežev Kuk) zapaljena.
Već osvanu četrnaesti dan opsade (29. marta); druga dva proloma bijahu otvorena od baterije, koja bješe postavljena sa strane tvrgjave, ponovni juriši učinjeni, ali sve bijaše zbog strmenitih hridina uzalud.
Foscolo naredi, da sve topništvo, što bijaše na sjevernoj strani, obori vatru na treći obzid, da se ovdje jedan započeti prolom proširi i da se jedna kula u temelju uzdrma. Na 30. marta izjutra produži ova baterija krepko i sa najboljim uspjehom svoj rad.
Osim toga dade Foscolo jedan, Turcima na drugom bedemu oduzeti trideset-funtaški top, upraviti na treći obzid, da iz take blizine u te zidine puca. Od◊414 početka opsade izbaciše Mlečani već oko 3000 metaka na tvrgjavu{1 Izvješća Arhiv Frari, Venezia ad br. 390., god. 1618.}. - Sada tek dadoše Turci znakova, da su voljni ugovarati. - Vatra prestade, a na skoro izagjoše iz tvrgjave jedan aga janičarski, Ahmet Spahi, Atlagić i dva druga Turčina. - Oni očitovaše u ime Sandžaka pridošlom provedituru Zorzi i knezu Scoto, da će tvrgjavu predati, ako im se dopusti, da se svi u potpunoj slobodi i sa njihovim oružjem odaleče.
Foscolo, koji se je iz Solina požurio, predoči Mujagi Čauševiću, nezakonitom bratu Sandžaka, Ahmet agi janičarskom i reisu Sandžaka, koji su preko proloma sašli, da se obzirom na stanje, u komu bijaše tada tvrgjava, samo ženama i djeci može dozvoliti, da se slobodno odaleče. Od Turaka se je često jedan ili drugi u tvrgjavu povukao, da obavijesti starješine o hodu ugovaranja. Pošto se takav sporazum nije polučio, izmole turski odaslanici rok do drugog dana, da se predomisle. - Foscolo se vrati na 10 1/2 sati noću na svoju galiju, da 31. marta rano iz jutra, praćen od povjerenika Foscarini-a i proveditura Covo, kao i mnogih drugih mletačkih plemića opet na lice mjesta dogje, gdje se nastaviše u blizini jedne kuće pregovori o predaji tvrgjave, kojima je i brat i zamjenik Sandžaka prisustvovao. Mješte zaprečenog Ahmet-age pristupi harambaša Žigaričić.
Ma da su Turci imali još džebane (oko 25 barda praha), živeža, vode i oružja u obilnoj mjeri, i ma da još imagjahu 600 boraca (oko 100 ih je poginulo), bijahu ipak oko podne od njih primljeni ovi uvjeti: da se slobodno odaleče bez oružja i prtljage, da ostave 6 vigjenijih osoba kao taoce, dokle se ne povrate knez Capra, kapetan Gandussi i drugi zarobljeni kod Klisa i Šibenika, kao i kapetan Bortolazzi, koji je kod Zadvarja sa drugom dvanaestoricom zarobljen bio, a od kojih nekoliko bijahu u Carigradu.
Kao što bi ugovoreno, ugjoše u 2 1/2, sata po podne pobjedonosne zastave republike u tvrgjavu; tako je bio za Mletke zadobiven - kao što Foscolo veli - ključ Dalmacije, velika Poljička provincija.
Da se osigura odlazak Turaka sa njihovim mnogobrojnim obiteljima, poprimio je Foscolo opširne mjere i zapovijedio kapetanu knezu Zorzi da ih izvrši; on sam stajaše sa velikom pratnjom kod kapije prvog bedema. Sve konjaništvo i veliki dio pješadije bijahu postavljeni u dva reda. Ali ne samo da se sa više strana počeše pljačkati kuće u tvrgjavi, nego nastade još i u vojsci kao i u seoskom pučanstvu radi izdržanih muka izvanredna kipnja protiv odlazećih Turaka.
Najprije izagjoše 4 Turčina sa turbanima u ruci; za njima ranjen od topovskog zrna aga Baraković, koga je nosilo 6 ljudi; za ovima igjahu Kliške i strane turske obitelji. - Oko 240 osoba bilo je već iz grada izašlo. Baraković obruži Poljičane radi njihovog držanja protiv sultana, i zaprijeti im, da će ih, ako ozdravi, kazniti; sad dostigne uzrujanost najviši stepen. Baraković, kojega je radi njegove zločeste ćudi i globljenja mrzila cijela okolica, bude utučen; isto tako bijaše i drugih 200 Turaka, megju kojima i 5 žena, ponajviše od Morlaka izmrcvareno i od same vojske porobljeno, a ostali Turci oplijenjeni. Samo teškom mukom mogao se spasti život Sandžaka; turban i sablju mu otrgoše.
Foscolo, mačem u ruci, upotrebi svu svoju energiju, da zaštiti raštrkane Turke, da ih sakupi i dalje mirno odalečenje njihovo osigura. - On sam ubije mačem nekoliko svojih ljudi, koji se nijesu htjeli pokoravati.◊415
Drugoga dana razvije sam Foscolo na tvrgjavi zastavu Mletačke republike i prisustvova svečanoj misi u gradskoj džamiji.
Od opsjedača poginu, po prilici, 150, veći broj bijaše ranjen, a još veći oboli uslijed jake zime.
U gradu nagjoše bogat plijen u novcu i u drugim vrijednostima, ukrasnom oružju, dragocjenim jahačkim sedlima, jer su Turci iz okolice već prije opsade sve njihove dragocijenosti unijeli u tu - kako oni mišljahu - nepredobivu tvrgjavu. - Osim toga nagjoše u tvrgjavi 5 topa, 200 pušaka, veliku zalihu praha i druge ratne sprave{1 Francesco Difnico, Časopis "La Domenica Zaratina", br. 20., god. 1890.}.
O Poljičanima javlja Foscolo u svom izvješću o opsadi Klisa od 1. aprila 1648., br. 386, koje bijaše podlogom ovim retcima ovo:
"Kod ovoga poduzeća Poljičani su se zaista izvanredno spravnim pokazali; pošto sam im poslao guvernature braću Jakova i Simuna Marianovića, oba porijeklom Poljičana, odmah su došli, a gdje je nužno bilo pokazaše se kao strastveni služitelji republike Mletačke, i potpuno dostojni javnog okrilja; da se ugovoreno izvrši, prikazaše se tačno i činima dokazaše meni zadato obećanje. Marljivo proučavam otugjenje ovoga puka od pokornosti prema Turcima, da ih za oružje republike zadobijem kao jednu vrlo znamenitu stranku. - Pošto Poljičani bijahu bez oružja, dao sam im doznačiti oko 300 velikih i malih pušaka, akoprem iskahu i veći broj, jer je samo po prilici četvrti dio od njih bio naoružan."
Kao što je malo prije spomenuto u junačkoj pjesmi Kačićevoj, borio se odlično hrabrim načinom i Juraj Pavić. Još se pri tom poduzeću osobito odlikovaše kapetan knez Zorzi, knez Scotti, mjernici Benaglio, Magli, Namur i Župić; a odlikovaše se takogjer "sergente maggiore di battaglia" Sabbini, guvernatur Crutta, koji je najprvi drugi bedem prekoračio, dalje guvernaturi galija plemići Marcello, Valier, koji je pri jurišima u najžešćoj borbi mačem u ruci stajao, Bombo, Donado, Zane, Dolfino, Malipiero i proveditur Cocco.
Kao taoce zadržao je Foscolo šest Turaka na ime: Mustajbega, brata Sandžaka, Jusuf bega Filipovića od Glamoča, Isaj bega Atlagića od Livna, Mehmed Čorbašića od Sarajeva, Ahmet Spahi Solinskoga i Mehmed harambašu Žigaričića od Klisa. - Pošto Filipović bješe pobjegao, morade Sandžak Mehmed beg ostati kao talac.
Za zapovjednika grada odredi Foscolo proveditura Frana plemića Valerio. - Oko 400 momaka sačinjavahu novu posadu.{2 Leonardo Foscolo, proveditore generale. Izvješće o osvojenju tvrgjave Klisa sa galije kod Solina 1. aprila 1648. Arhiv Frari, br. 50. Prov. Gen. Sr. Foscolo 1648 Marzo fin Luglio Senato III (Secreta); u Solinu 7. aprila 1648. ad br. 389.; ovo zadnje je isprava o predaji tvrgjave. - "Historia dell'ultima guerra" di Girolamo Brusoni, na ozn. mj. str. 163. - "Documenti storici", Solitro, I. sv., na ozn. mj. str. 269.}.
Tvrgjava Klis bijaše pod Mlečićima djelomice pregragjena i znatno pojačana.
U Poljicima, u Donjem Docu, čuva se u kući Mate Bilića uz ostale uspomene na negdašnju Poljičku provinciju, o kojima će kasnije biti govora, i jedan trešnjasto-crveni, izderani i krvlju poprskani svileni barjak, pod kojim da su se Poljičani kod Klisa i pri sinjskom jurišu (1686.) borili{3 Pisac ovih redaka više puta je vidio ovaj barjak kod Bilića u Donjem Docu.}. Barjak ima duljinu po prilici od 2.50 m i širinu od 2.05 m.
Po ugovoru, sklopljenom sa Foscolom u Omišu 28. maja 1647., primila je republika na sebe godišnji trošak od 1512 dukata{4 Erber, na ozn. mj. str. 26.}.◊416
Obzirom na štete, koje su pučanstvu poljičkom uslijed rata nanesene, poslaše oni dostojanstvenici, kojima u tom ugovoru bijahu dosugjena godišnja beriva, knezove Frana Sudgića, Ivana Novakovića, vojvodu Jura Kulišića i kancelira Ivaniševića kao odaslanike Poljičke u Zadar, da podnesu Foscolu molbu, da bi se od tih 1512 dukata provinciji Poljičkoj svake godine doznačilo 300 dukata od njima obećanih beriva. Samo vojvoda Jure Kulišić, koji je imao većih trošaka, imao se je ostaviti u potpunom uživanju svojih beriva. Molbenica bila je predana Foscolu 16. jula 1648. u prisustvu svjedoka dra Jerolima Soppe i Tripa Mladineo.
Foscolo udovolji toj molbi{4 Namjesništveni arhiv, Spisi generalnog proveditura Leonarda Foscola, knj. I., tab. 367. - Erber, na ozn. mj. str. 26.}.
Slika 20. Klis 1688., iz, djela Padre Coronelli-a.
Radi odlučnog sudjelovanja pri jurišanju Foscolovu na Klis, navukoše Poljičani na se osvetu Turaka. - Mjeseca marta 1649. poduzeše Turci izvršenje te njihove namjere, da se Poljičanima osvete i njihovu zemlju ognjem i mačem da opustoše. - Za to provali Turska vojska od 6000 momaka pod pašom Muhamedom Tophanom preko Zrnovnice u Poljica; desnim krilom zapovijedaše Sejid paša, lijevim Izuran Alija, a sredinu sa jezgrom svoje vojske predvodio je Tophan sam; svi su imali zapovijed, da ništa ne štede i svakoga da ubiju.
Nesretni Poljičani zaludu se utjecahu Mlečanima za obećanu pomoć; samo prijatelji njihovi iz susjednih krajeva i sela pomogoše im, te tako skupiše kakovih 1000 momaka, s kojima se povukoše u svoje planine. Starce, žene i djecu posakrivaše po špiljama i pećinama Mosorskima. - Bijesni Turci uzeše sada harati i robiti sela, polja i šume, te ubijati i mučiti žitelje, koji ne bjehu umakli. - Izabrana četa Poljičana od 200 momaka, koju vogjaše boju vješti Stjepan Bobetić,◊417 vojvoda Juro Kulišić i rogjak mu Petar Kulišić{1 Kulišići su iz Čvrčića, odlomka sela Srinjina.}, napadaše na Turčina, gdje bi samo mogla, te ga nastojaše domamiti u planinu, gdje bijahu ostali Poljičani pod vodstvom njihovog velikog kneza Jurja Pavića u zasjedi.
Turci provališe kao harajuća bujica. Razorena sela, uništena polja, goruće stogodišnje šume, na smrt izmučene lešine označivahu njihov put od rijeke Žrnovnice na megji Poljičkoj sve do ravnice pod Gradcem, gdje se svake godine veliki knez birao. - Ovdje se veliki knez Jure Pavić spusti dne 27. marta sa svima Poljičanima s planine u nizinu, te se svom silom sa junačkom svojom četom obori na Turke, i natjera ih u bijeg{2 Franceschi, "Dalmazia", na ozn. mj., 1847., str. 114., 169. i 170. - Klaić, na ozn. mj str. 142. i 143.}. - Veliki dio bjegunaca bijaše iz ravnice nagnan u klanac Ilijinac, koji prama selu Zakučcu blizu Cetine svršava dubokim ponorom od kojih 200 stopa. Turcima ne ostade drugo, već da se u taj ponor strmoglave{3 Kako me pri putovanju u onom predjelu uvjeravahu, nalazi se i danas pod hridinama mnogo čovječijih kostiju.}. - Oko 360 Turaka, megju njima 60 begova, aga, serdara i dizdara, bijahu zarobljeni, množina njih poubijano i mnogo oružja i zastava zaplijenjeno{4 Kačić, na ozn. mj. str. 278. i 279., - o Kulišiću str. 281.}. Po Kačiću se kod ove prigode megju Poljičanima osobito istaknuo i Nikola Pavić, koji je sam 10 Turaka ubio.
Slika 21. Mala ravnica pod Gradcem, gdje je Juraj Pavić Tophan-pašu potukao; u dnu Mosor.
Po usmenom porodičnom predanju bio je jedan Nikola Pavić najstariji brat velikog kneza Jurja Pavića.
Ovdje valja spomenuti i junačko djelo jedne djevojke, koje je u živoj tradiciji u cijelom Poljičkom pučanstvu daleko rasprostranjeno, i koje je znatno pobjedi doprinijelo. - Poljička junakinja Mile Gojsalića{5 Gojsalići su nastanjeni u Kostanjama.} bila je, veli se, nevjesta hrabroga Petra Kulišića. - Tužnim srcem rastala se od svoga dragoga, kada je◊418 krenuo sa četom u boj, ali veća ju tuga morila, što se bojala, da će Turci ovoga puta uništiti Poljica. - Ljubav za Petrom i za otadžbinom duboko se kosnulo njezina srca, te smisli jedno junačko djelo. - Bila dična cura plemenite poljičke kuće Gojsalića. - Preobuče se u najsjajnije odijelo, naresi se zlatom i srebrom, te pogje u čador Tophan paše, da ga začara svojom ljepotom, da joj dade pristupa k barutani pokraj čadora. gdje je ona odlučila podmetnuti vatru. Prah će prsnuti, paša će poginuti, poginuće i mlada junakinja, ali će se Turci smesti, i Poljica biće spašena. Što zamislila, to junački izvela. Jednoga popodneva, kada se najljući boj bio ispod Mosora, kada Turci čekali zairu i zapovjedi od svoga paše, podiže se velik oblak crnoga dima, začu se strašan tutanj; izgori barutana i čador, poginu Tophan paša, poginu i Mile Gojsalića, ali kada Turci dočuše za pašinu smrt, ostadoše ko bez glave, smeli se, pobunili i stadoše bježati po izgorjelom taboru. Poljičani ih tada snažno zaokupiše, ne dadoše im stopom krenuti natrag, već ih nagnaše nad visoke klance povrh Zakučca, i tu u duboke ponore do jednoga strmoglaviše{1 "Narodni Koledar Matice Dalmatinske 1898.". Poljica, Frano Ivanišević, str. 129. Ovo saopćenje junačkoga djela Gojsalićeve temelji se, po pismu m. p. popa Ivaniševića dneva 30. marta 1901., na usmeno predanje.}.
Slika 22. Predjel oko Zakučca; gdje je mali slap, tamo je ponor; u dnu Mosor.
Ovo junačko djelo opisaše pjesnici August Šenoa i Gjuro Kapić, prvi u jednom kratkom spjevu u zagrebačkom časopisu "Viencu", br. 12., god. 1887., str. 181., a potonji u ovećoj romantičko-epskoj pjesmi, isto u "Viencu" br. 8., 9., 11., 12., 13. i 14. god. 1887.; i ovi spjevi temelje se na usmenom predanju{2 Pismo Kapića na pisca ovih redaka.}.
I Pavlinović spominje na temelju usmenog predanja junačko djelo Mile Gojsalićeve, nego čini se, kao da ga on u ranije doba prenaša{3 Pavlinović, na ozn. mj. str. 67.}.◊419
Na 24. septembra 1651. dogjoše veliki knez Juraj Pavić, Don Petar Gargatović i Miho Okiašić{1 Okiašić ili Očašić.} u Zadar, te ponoviše ovdje zakletvu vijernosti u ime cijele provincije, a u znak njihove vijernosti ponudiše sa ovim podneskom godišnji danak od pô groša na svaku kuću, za ratnih i za mirnih vremena{2 Namjesništveni arhiv. Spisi generalnog proveditura Jerolima Foscarini 1650.-1652., libro unico, tab. 30. - Erber, str. 27.}.
Slika 23. Crkva svetoga Jurja na Gradcu.
Ovaj podnesak glasi:
Prisvitli i PreuzviŠeni Gospodine Providuru Ćenerale! Puci od Provincije Poljičke, premda pritisnuti od turske sile i od njegove snage obvladani, jesu vazda u svome sircu uzdaržali onu viru prama Privedrome Principu, koja od sladkosti Principova vladanja utvardjena jako u svoji stariji bila je paker (taker) u njiove sinove prinesena po bašćenskome naslićenju i od njih po sve vrime pomljivo uzdaržana.
Zagrliše prošasni godina zgodu, koja jim se prikazala na uzeću Kliškome; zašto pridajući se povoljno i zaklevši se da će biti virni združiše se Njiovim oružjem na osvojenje Klisa i udilovaše u tomu i u svakoj stvari, koliko se pristojaše dobrim vojnikom i virnim podložnikom, a sada zato većma opravdati svoju ljubav prilagajući se svojima starijima, koji u stara doba pridavahu arač Principu, prikažiju sada po Nami Juri Paviću Knezu Velome, Don Petru Gargatoviću i Knezu Iliji Okiašiću, daće pridavati svake godine u Kamaru Splicku arač toliko u vrime mira koliko u vrime rata po pô groša na svaku kuću, imadući se početi plaćati na 1. Decembra došasnoga.
Mole zato dobrostivo principa, da primi dobrovoljno ovo maleno ali istinito svidočanstvo od njiove stalne vire i primi ovo njiovo sirčeno pridavanje za zlamenje ljubavi očeve i odvitovanja, kojega su uživali njiovi stariji pod krilom Principa Privedroga i koje i oni uzdaju se uživati od Principova Veličanstva{3 Isprava u prepisu primljena od m. p. popa Ivana Lučića.}.
Na 14. oktobra 1651. primi generalni proveditur Jerolim Foscarini u Trogiru glede danka poljičke provincije ovo pismo:
Prisvitlome i Priuzvišenome Gnu, Gnu Jerolimu Foscarini, Prokuraturu Svetoga Marka i providuru Generalu u Dalmaciju i Albaniju, Gnu Našemu poljubljenome poklon i pridragi pozdrav od Nas Kneza Jure Pavića Kneza od Poljice, Petra Bašića kapetana,◊420 Kneza Ivaniša Novakovića i Kneza Stipana Bobetića Prokuratura vlastele, od Kneza Mije Okiašića i Ivana Lukačevića Prokuraturov Didića i od sve gospodo Didića puka i od svega Našega Zbora Poljičkoga.
Ova naša umiljena i privirna Općina Poljička jednačijući se naredbom svojih Starijih u želji pokazat istinitom i ljubav sarčenu prama Privedrome vladanju Mletaškome, budući se zato sakupija običajnim načinom Zbor, jesmo primili ovo odrećenje koje Vam združujemo svima knjigama moleći Vaše P. Gospostvo, da ga primite i na utišenje sviju ovih pucih, koje mole Boga Gna za napunjenje to veće Vaše slave i slavodobića, da ga primite za kuntenstvo njiova vikovita poklona. Ove knjige biće Vam pridane od Poštovanoga Gospodina Dom Petra Gargatovića i Kneza Vrane Sučića, koji na tu svarhu bivaju poslani prid noge V. P. G. i priponizno ljubimo Vam skute.
U Poljici na 14. Otombra 1651.
Andrija Ivanišević, Kančilir.
Ovome pismu bijahu priložene ove isprave:
U ime Isukrsta slavodobitnika.
Godine od Njegova poroćenja 1651. na 30. Rujna.
Budući skupija Zbor Poljički na Gradac pod crikvom Svetoga Jurja, prid Knezom Jurom Pavićem Knezom Velikim, pri Vojvodom Lukom Bašićem, Knezom Ivanišem Novakovićem i Knez Stipanom Bobetićem Prokuraturom vlastele i prid Knezom Mijom Okiašićem i Jivanom Lukačevićem Prokuraturom Didića i Andrijom Ivaniševićem Kančilirom. Zboru bilo je proštiveno na visok glas strag pisano pismo, prikazano Priuzvišenomu Gnu Generalu Voškarincu od istoga Kneza Pavića, Mije Okiašića i Gna Don Petra Gargatovića na ime sve Obćine od svih jednoglasno i skladnom koliko Gospode toliko Didića bilo je potvrgjeno i povaljeno moleći zato ista Obćina, da poradi plaće od arača po pô Groša na kuću da bi se dostojao Gn General utvardati i razbistriti isti arač na dvista Groša{1 200 groša iznose po našem današnjem novcu 1736 kruna. - 1 groš = 12 karantana.} svake godine od iste obćine Poljičke brez da bude smetnja svake godine pobrojivat kuće, na koje bi se vadilo po pô Groša što je bilo obetano u istomu pismu, obetajući se isti Poljičani za se i za svoj ostatak posve izpunjivat u svakoj stvari pod viru i pečat one iste zakletve od virnosti, koja u prošasni godina od njiovi Glavari bila je učinjena u ruke Prisvitloga i Priuzvišenoga Gna Generala Foškula i tako{2 Pavlinović. str. 75. i 76. - Isprave u prepisu primljene od m. p. popa Ivana Lučića.}.
Ovome pismu bio je priložen i prepis gorespomenutog podneska, što ga je veliki knez Jure Pavić 24. septembra 1651. predao generalnome provedituru u Zadru.
Ovoj molbi o utanačen ju danka sa 200 groša udovolji generalni proveditur Jeronim Foscarini 9. novembra 1651.
Mi Jerolim Vogkarinac
Prokuratur S. Marka za Privedru Republiku od Mletak, Providur Ćeneral od Dalmacije i Albanije.
Budući se prikazali prid našu oblast 24. Rujna prošasnoga na ime Općine Poljičke Jure Pavić Knez veliki, Dom Petar Gargatović i Knez Mijo Okiašić s pismom u kojemu pokazujući virnost onizi puci koju u svako vrime ukazaše prama privedromu Principu. Za svitlije svidočanstvo njiove ljubavi obetaše pridat u Kamaru Splicku svake godine arač toliko o miru koliko o ratu po groša na svaku kuću imadući počet plaćat na 1. Decembra došasnoga moleći da Princip primi dobrostivo ovo maleno ali istinito svidočanstvo njiove vire i primiti ovo njiovo srčeno pridavanje za bilig otčeve ljubavi i odvitovanja svarhu kojega pisma onda smo se saravnivali daćemo utvarditi, kako dobrostivost Principova jest običajna dilovati u takovi zgoda, kada ista Općina Poljička potvardi svoje isto obećanje. I budući se posli skupijo Zbor iste Općine Poljičke na 20. istoga miseca, potvardi obećanje rečeno a proseći sada ista Općina da plaćanje arača po pô groša na kuću da bismo se dostojali utvrditi i sastaviti isti arač na dvista groša na godinu, kojeće se pridavat od iste Općine za da se digne uzrok svake godine pobrisivat kuće, za koje bi se imalo vadit po pô groša, kako je bilo opetano kako zgora i svojima knjigama od 14. Otombra, budući Nam poslali svoju potvrdu s tumačenjem takovim je nam istim knjigam i zajedno Pom. Don Petru Gargatoviću Knezu Vrani Sućiću njiovima Poklisarom uzmoliše, da je primimo na utišenje onoga puka. Mi dobro razumijući otčevu ljubav, kojom u svako vrime i u sve zgode bili su zagrljeni i odvitovani oni puci od◊421 Privedroga Principa, kojim temeljom jošće od Nas u vrime ovoga Našega vladanja bili su vazda poljubljeni i otčevim okom gledani prilagajući se zato njiovoj prošnji, primamo dali sve na volju Principovu Poljičko obetanje, da će plaćat po dvista groša na godišće arače u Splicku kamaru, što će se počet plaćat na dan zgor upisan obetajući istima Poljičanom, da kako oni primljeni pod krilo Privedroga Principa uživaće vazda bilige od njegove ljubavi i odvitovanje, tako isti Poljičani odgovarajuć Principovu dobročinjenju, oćese usilovat saki dan pokazati to veće očite i življije bilige i svidočanstva njiove vire i podložnosti, zapovidajući Mi da ova bude pečatjena običajnim pečatom S. Marka i jispisane gdije od potribe u Viru.
Iz Zadra na 9. Novembra 1651.
Jerolim Voškarinac Prokuratur, Providur, Ćeneral{1 Isprava u prepisu primljena od m. p. popa Ivana Lučića.}.
Poljičani bijahu u odviše nepovoljnu položaju.
Po ugovoru od 28. maja 1647. staviše se isti pod Mletačko suverenstvo i obvezaše se, da će se pod Mletačkim zastavama boriti, a sada plaćahu Mlecima i gore spomenuti danak. - Nakon osvojenja Kamena, Solina i Klisa prijegjoše odista okoliši tih tvrgjava u posjed Mletački, ali ostale megje posjeda republike i turske države ostaše još za dugo vremena nepromijenjene, tako da su Poljica zbilja ostala pod suverenstvom turske države, a ova je - kako proizlazi iz čitavog niza isprava, koje će se na dotičnom mjestu navesti, - i vršila ovo pravo suverenstva.
I nakon dugog ratovanja na Kandiji 6. septembra 1669. sklopljeni ugovor o miru, nije u stvari ništa promijenio, pošto je u 2. tački republici mletačkoj bilo ostavljeno mirno uživanje samo tvrgjave kliške sa zemljištem što joj pripada i sa svima stečevinama u Dalmaciji, kojima Poljica ne pripadahu.
Baš u doba vladanja velikog kneza Jurja Pavića pada još drugi, koncem mjeseca septembra 1654. izdani ferman sultana Muhameda IV., sina sultana Ibrahima, koji označuje u to doba vršenje prava turskog suverenstva nad Poljicima i čiji prijevod iz izvornika ovako glasi:
Tugra sultana Muhameda IV. sina sultana Ibrahima.
Vi uzori kadija i sudaca, izvori kreposti i učenosti, kadije od Imockog i Sinja, čija čast neka se uzvisi, i Vi ponosi svojih ravnih i svojih drugova, dizdari gradova i vojničke age na granici Zadvarja, Imockog i Sinja, čija čast neka se uzvisi, kad stigne visoki carski nalog neka Vam je poznato, da su podanici (raja) iz sela zakupa Poljica, koje je moje carsko dobro, poslali u moju carsku vojsku čovjeka s tužbom i prijavili, da su nekoje čete vojnika iz Sinja i Zadvarja došle i pritisle im sela, zarobile im gjan i porodice i zaplijenili im marvu i imetak, pa da se tamo ne mogu smiriti, dok su oni svoj otpadajući harač činovnicima, koji su ga ovlašteni sakupljati, podmirili, a nijesu učinili nikakva postupka protiv uzvišenog šerijata, niti su imali ikakve sveze sa vjerskim neprijateljem, te su zamolili za moju carsku odluku, kojom će se to dokinuti i zabraniti.
S toga zapovijedam, da raju iz sela Poljica razbojnici tako ne uznemiruju, budući su oni raja pod haračem, pa nalažem, kad moja previšnja odluka prispije, da po mom previšnjem Fermanu, koji je u tom pogledu izdan, postupate i da u rečenim kotarima na mjestima, gdje se narod skuplja, jasno opomenete i oglasite, da niko nikad protiv uzvišenog šerijata ne da napadati na imetak, djecu i porodice raje iz Poljica, pošto su oni raja pod haračom. To ne dajte, dokinite i zabranite! Kogod se od sada ne sustegne, nego bude protiv mog previšnjeg naloga plijenio raju iz Poljica i njihovu djecu i porodice kao ratujuću stranku robio i napadao, takove sve ukorite i zasluženo ih kaznite.
Vi opet, koji se ne mognete ispričati, što ste zanemarili svoju dužnost i zapustili se, vrlo ćete se kajati: to jest Vi, vojničke age u spomenutim kotarima, ako ne budete zaptili svoje vojnike, pa prouzročite ovakove korupcije (uzbune, fesad) ili u držanju reda zanemarite Vašu dužnost, poslije ćete se vrlo kajati. Tako znajte i oslonite se na previšnji znak!
Dano na Čupri-polju (Küpri sahrasi) početkom mjeseca zil-hidžeta godine hiljadu šezdeset i četvrte (koncem septembra 1654.){2 Isprava, primljena na ogled od Monsignora Lulica, ravnatelja muzeja u Spljetu.}.◊422
Iz tih se isprava vidi, da su Poljičani u ono doba osim danka od 200 groša Mletačkoj republici, morali plaćati još i Turcima harač.
Pored svega toga držahu se Poljičani vjerno ugovora, sklopljenog dne 28. maja 1647. u Omišu; oni se boriše pod zastavama mletačkim na Kandiji god. 1644.-1669. na osobiti način, kod Klisa, Sinja, Novoga, Knina, kod Kule Norinske, kod Čitluka, Gabele i u drugim prigodama. Ako bi pak Turci i s velikim četama u njihovo područje provalili, kao u martu 1649. čak pod Gradac, 1663. i u julu 1686. do Doca donjeg, tada su uvijek bili sami i na same sebe upućeni.
Trebalo je mudrog, diplomatskog upravljanja sa strane velikih knezova, da se mala država sačuva od propasti i da se izvuče iz ovakih opasnosti.
Kako potvrgjuju povjesnički dogagjaji, bio je Juraj Pavić radi svoje mudrosti, svoga razbora i srčanosti toj teškoj zadaći potpuno dorastao{1 Franceschi, "Dalmazia", na ozn. mj., 1846., str. 501.}, pak i danas - kako je pisac ovih redaka pri putovanju u Docu Donjem, gornjem i Srijanam, rodnom mjestu Pavića, čuo - spominju velikog kneza Jurja Pavića prosto sa pridjevkom Juraj veliki.
Juraj Pavić imao je, po porodičnom predanju, 3 brata i 6 kćeri. - Nikola je bio najstariji brat, a za ovim slijede veliki knez Juraj, pak brat Stefan, koji je kao svećenik umro, i napokon brat Pava, koji je ostavio veće potomstvo.
Kćeri velikog kneza Jurja bile su sve poudane i to: jedna za Novakovića, jedna za Narančona u Primorju, jedna za Utroličića na Slime, jedna za Lučića u gornjem Docu, jedna za Lukačevića i jedna za Vladovića.
Sve ove sestre prodaše svoje dijelove od posjeda svojemu stricu Franu Paviću, najstarijemu sinu Pava Pavića.
Jurja Pavića, tog oca domovine i preporoditelja slobode u Poljicima, naslijedio je poslije dugog i srećnog vladanja Jure Sinovčić{2 Franceschi, "Dalmazia", 1846., str. 502. - "Bullettino", god. IV., str. 37.}.
Po predanju, po oporuci pokojnika i po ispravama, što su kod članova porodice Pavićeve u Srijanam, - počiva veliki knez Juraj Pavić, koji je umro g. 1660. na svom dobru u Srijanam, u tamošnjoj župnoj crkvi B. D. M.{3 Saopćenje Ante Pavića p. Petra i Marka Pavića pok. Mije, Srijane dneva 8. aprila 1901. - Vidi sliku župne crkve u Srijanam na početku ovih povjesničkih prinosaka.}.
Konačno se navode iz vremena vladanja velikog kneza Jurja Pavića još ove turske, u hrvatski jezik prevedene isprave:
"Pošto su rečeni Karale i njihova braća Polo (ili Jula, nečitljivo) i Jakov, stanovnici Cetine, dok im se otac zvao Petar, svi u bijegu (nepoznatoga boravišta), prodadoše se sve njihove nekretnine. Na temelju ove tapije kupio je te nekretnine Maman, Petar i Juraj, kliški stanovnici. - Ove iste nekretnine pregjoše u posjed Matije, Jurjevoga sina, koji je pak putem baštine postao jedinim vlasnikom istih."
Povod spisu jest ovaj: Pošto je Jelena, kći Jakova, iz sela Stijene umrla, spala je po zakonu pod tapiju njezina baština, koju je ona posjedovala na temelju tapije gruntovničkog činovnika u selu Gati, pa je tu baštinu zatražio stanovnik sela Stijene, a muž njezin Tadija, sin Jurja, našto je tapijska pristojba, koja spada državi, ubrana i u njegove ruke ovaj tapijski list izručen, da rečenu baštinu sa svim sastojinama i pripatcima posjeduje, te da mu u tome niko ne smeta.
Spisano početkom zilhidžeta god. 1051. (1634.)
(Potpis nečitljiv.)
Povod spisu jest ovaj: Pošto je stanovnik Stijene, Tadija Parskoč umro, a umro mu opet i sin Ivan, te mu dio baštine spao pod tapiju, koju tapiju je zatražio njegov brat◊423 Petar, i uplatio prenosnu pristojbu, što spada državi, to je uslijed toga ovaj tapijski list napisan i Petru uručen.
Pisano u mjesecu ševalu 1061. (1644.)
Suvremeni zastupnik erara: Jusuf.
Pošto se baština pokojnoga Jurja, Matova sina, uredila glede našljedničkoga prava, ovo se izdaje da služi po pravu Jurjevim nasljednicima, koji stanuju u Cetini, kotara Poljičkog.
Napisano od Šerijata god. 1031. (1624.){1 Ova se isprava po njezinom popravljenom nadnevku ima uvrstiti kod velikog kneza Radoša Sudgicha (1609.-1626.) na str. 272. ovog "Glasnika" (2. sv., 1903.) poslije turske isprave od god. 1622.}.
Bobetich Stefano (Bobetić Stjepan) 1652. 8. marta.
Erber, na ozn. mj. str. 30.
Po usmenom predanju Stjepan Bobetić je na žalostan ali zaslužan način zaključio svoj život. - On imagjaše jednu vrlo lijepu sinovicu, kćerku pokojnog brata svoga po imenu Katu, koja je sve imanje očevo posjedovala, i kojim je imanjem upravljao stric njezin, Stjepan Bobetić.
Ovaj posjeti za vremena, kada već nije više obnašao čast velikog kneza, sa svojom sinovicom Katom sajam u turskom Zadvarju, koji se je 24. augusta držao, ali se povrati sa istog sam u Ostrovicu natrag, a Katu ostavi u rukama dizdara od Zadvarja, komu je svoju sinovicu prodao, da se tako dočepa njezinog posjeda. - Da je zastraši, dade dizdar Katu baciti u tamnicu, a kad joj se približi da je siluje, usmrti se Kata sama jednim nožem, što ga je sobom nosila. - Radi toga nastane velika uzrujanost u Poljicima, te u jednoj skupštini pod Gradcem bude Stjepan Bobetić, koji istoj prisustvovaše, radi toga pozvan na odgovornost.
Poslije skupštine požuri se Bobetić k dizdaru Kliškom i javi mu, da ga u toj skupštini 4 svećenika obružiše, i da nagovaraše narod da se digne protiv Turaka. Dizdar pozove ova četiri mlada svećenika u Klis, te ih bez saslušanja osudi na smrt, i dade ih pogubiti blizu sela Kučine, gdje ima dubokih pećina.
Kad je narod o ovom novom nedjelu Bobetića dočuo, pohrli sa sviju strana k njegovoj kući. - Bobetić je za to još na vrijeme doznao, pa otruje jelo i piće i zapovjedi svojim ljudima, da ovo pred velikog kneza i ostale dostojanstvenike iznesu, te izjaha svoga konja da u Spljet pobjegne. - Služinčad dokaže pridošlim dostojanstvenicima, da je jelo i piće otvovano; nekoliko snažnih ljudi pohita za Bobetićem, dostignu ga na vrhu Kopile nedaleko sela Postrane i tu ga ubiju. Kuću Bobetića u Ostrovici zapale a ostatke zidova poruše.
I danas su još te ruševine svjedoci ovih dogagjaja.
Ovaj je dogagjaj opisao J. Kapić iz Spljeta u vrlo lijepom spjevu u br. 15. "Pučkog lista" godine 1896.{2 J. Kapić navodi u svome pismu od 4. jula 1901., da je svoju pjesmu sastavio po usmenom predanju.}, "Kako je Bobetić prodao bratučedo Turcima i druga pogana djela počinio, pa sve to platio glavom".
U časopisu "Hrvatska Vila", svezak IX., str. 190., godina 1882. nalazimo članak g. Srećka Karamana pod naslovom "Narodna pjesma iz starinskog rukopisa"{3 Svojta Stjepana Bobetića.} o smrti Stjepana Bobetića, iz kojeg vadimo ovo:
Prebiruć neke stare listine, dogje mi pod ruke narodna pjesma, koja nam razjašnjuje smrt nekog narodnog junaka. Pomislio sam, kako ne bi bilo s gorjega, da ju priopćim u kojem listu, te sam se ovo obratio našoj "Hrvatskoj Vili".◊424
Pjesma{1 Izvornik pjesme nahodi se u m. p. popa Petra Škarice.} je u bistroj poljičkoj ćirilici. Pripada prošlome vijeku, pisana je malo kasnije, nego se je čin zbio. Na svršetku nosi ta pjesma neki nerazumljivi pečat, koji će možda biti od starinske obitelji Ivaniševićeve, a to sudim po tom, što se je našla megju starim spisima te kuće, te su ju kućani sahranili po svoj prilici s toga, jer spominje nekog Don Luku Ivaniševića iz istog koljena.
Stjepan Bobetić je narodni junak, o kom nam pjesma pripovijeda.
Povijest nam pokazuje Bobetića kao osobu junačku i na glasu, koji se opošteni, kad je na čelu čete od 200 Poljičana gonio Turke, koji su preko Žrnovice bili provalili u broju od 6000 momaka, pod pašom Muhamedom Tophanom, s divljom namjerom da haraju i robe poljičku župu. Stjepan Bobetić spominje se opet godine 1651. kao jedan od prokuratura sa strane vlastele, kad su Mlečići od Poljičana tražili harač; a to dakako u znak harnosti, što su te godine Poljičani pomogli Mlečićem uzeti tvrdi grad Klis! U toj prigodi glavari i prokuratori, tako usilovani odlučiše u zboru pod crkvom sv. Jurja davati mletačkoj vladi harač od 200 godišnjih groša.
Po onom, što nam pjesma pripovjjeda, bio bi taj Bobetić, kojega nam povjesničari pokazuju junakom i domoljubom, u zadnja vremena svog života nisko pao, bio bi umro od puške nekog Luke Mrkonjića, a to rad crna izdajstva, što ga je počinio, predavši s prevarom Babometoviću, kliškom kapetanu, Lučića Radoša i Don Luku Ivaniševića, koje je Babometović dao pogubiti.
Poljički zakoni sudili su na smrt onoga, koji bi se bio okaljao izdajstvom, te bi mu zapalili i iskopali kuću, a cijelo imanje njegovo dobio bi onaj, koji bi ga smakao. Tako se zgodi i junaku Bobetiću. Dan danas vide se još razvaline njegove kule u selu Poljičkome "Ostrovica"{2 Po drugim predanjima bio bi Stjepan Bobetić glavom pobjegao, niti se zna gdje je svršio, a po pjesmi ubio ga je knez Markonjić Luka. A druga priča kaže, da je ovaj Bobetić još prije ulovio i na prevaru predao Turcima u Livnu jednu gizdavu Poljičku djevojku i da je šurovao s Turcima na Klisu i s Livanjskim sandžakatom. (Saopćenja m. p. popa Petra Škarice.)}.
Pjesma nam se ne pokazuje savršena, jer na više mjesta mora da je izostavljeno nekoliko stihova. Mi joj ni jesmo ništa htjeli nadodati, te priopćujemo sasma vjerni prepis.
Krševita lipa su Poljica!
U njima je malena glavica
Što se zove selo Ostrovica,
A kraj nje je kula Bobetića,
I ona je tvrdo ogragjena;
Ali joj je zaludu lipota,
U njoj sidi Bobetić Stipane,
Podviv noge bilu knjigu piše,
Ter je šalje Klisu bijelome
A na ruke Kliškom kapetanu!
"Pobratime Kliški kapetane!
"Kažem pravo da bi bio zdravo,
"Pogubi mi Sučića Radoša
"I don Luku Ivaniševića;
"Ako li jih pogubiti ne ćeš
"Oni hoće i mene i tebe."
Kada njemu bila knjiga dogje,
Knjigu štije drugu udilj piše,
Ter ju šalje u kršna Poljica,
A na ruke Bobetić Stipana:
"Avizajte{3 Izvijestite.} Sučića Radoša
"I don Luku Ivaniševića,
"Neka dogju u bile brigove,
"Da ne bude druga nijednoga;
"Od cara sam emer izvadija
"Što će valjat za vaša Poljica."
Kada knjiga Bobetiću dogje
Onu štije drugu udilj piše
Ter je šalje mladim Poljičanim:
"Što činite, mladi Poljičani!
"Što činite, ter ne zborujete,
"A to na zbor ispod Gradca klanca.{4 Samotno mjesto (u selu Gata) u jednoj dolini ispod brdašca, na kom stoji crkva sv. Jurja, zaštitnika poljičke župe. Sastoji od nekoliko golemih kamena, neuredno posagjenih i od prirode poput velikih stolica porazregjenih. Na ovom mjestu držali su stari Poljičani svoje zborove.}
Kada njima bila knjiga dogje
Zbor učine mladi Poljičani,
Govorio Sučiću Ivane:
"Što smo došli, Bobetiću kneže?"
On je tada njima govorio:
"Pošaljite Sučića Radoša
"I don Luku Ivaniševića
"Pošaljimo Klisu bijelomu,
"Neka idu Kliškom kapetanu;
"Kapetan mi bilu knjigu piše,
"Neka idu u bile brigove -
"Da ne bude druga nijednoga -
"Da j' od cara emer izvadija
"Što će valjat mladim Poljičanom."
I otigje Sučiću Radoša
I don Luka Ivaniševiću;
Otigjoše u bile brigove,
Nevodeći druga nijednoga.◊425
Kad su došli u bile brigove,
To se šeta Kliški kapetane,
I sa njime tridest janjičara;
Ter govori Kliški kapetane;
"Davor kneže, Sučiću Radošu!
"I don Luka Ivaniševiću,
"Vi hoćete mene pogubiti?"
A oni su njemu govorili:
"Ni istina, mili gospodine."
Kad to čuo Kliški kapetane;
Mašio se u žepe dolame
I izvadi knjigu Bobetića,
Ku je pisa Bobetić Stipane.
Knjigu štije pope Ivaniše
Ku je pisa Bobetić Stipane,
Da Turčinu o neviri rade.
Kada vidi Kliški kapetane
Tad dozivlje triest janjičara,
Da ih gube mladi janjičari.
Poginuše dva Arvata mlada
Niže Klisa bijeloga grada.
Pope Luka, pokojna ti duša,
Ko te smače, usahla mu ruka!
Još nebi se zora zabilila,
Ni danica zdrake popuštila,
Zavikala iz Mosora vila:
"Što činite, mladi Poljičani!
"Poginu vam Sučiću Radoša
"I don Luka Ivaniševiću,
"Niže Klisa u bilih brigovih."
Kad to čuli mladi Poljičani.
Zbor učine na ravnih Gojinah,
Više crkve svetoga Jurija,
Da Bobetić neviru činija{1 Ovdje je, kako se vidi, posve provincijalna forma, dočim kasnije pravilno stoji "činio". U izgovoru poljičkom, to u pravničkim pismina, to u statutu, to u privatnim poslanicami, svegjer običavaju upotrebljavati glagolj "činija1" a ne "činio". - Množinu oblika mogao bi navesti za osvjedočenje. Tako ima i drugih nedosljednosti, no mi, kako već rekosmo, u svemu, u pravopisu i u interpunktaciji donosimo samo vijeran prepis.}.
Govorio Sučiću Ivane;
"Što sidite, braćo Poljičani!
"Bobetić nam neviru činio,
"Čini smaknut Sučića Radoša
"I don Luku Ivaniševića."
Govorili knezu od Poljica:
"Ko pogubi Bobetić Stipana,
"Ostaće mu njegova bašćina;
"Sad ajdemo raskopat mu kulu."
To je čuja Markonjiću Luka,
Ter vazimlje svitlu pušku svoju,
Tere igje da lovak ulovi;
I dobar je lovak ulovio,
Ulovio Bobetić Stipana. -
Svojoj puški živi oganj dade,
I udari Bobetić Stipana,
U zlo ga je misto udario,
I zlom ga je ranom oranio,
Od ke rane priboliti ne će, -
Njemu osta njegova bašćina!
Osta pusto dobro Bobetića
I bijela u Zvečanju kula,
Ko se znade i današnji danak.
Bobetića neostaje nikor,
Jer su ovi nevirom živili
I nevirom život izgubili!"
Sinovcich Giorgio (Sinovčić Juraj) 1655.-1676., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi mu Sučić Pavao.
Franceschi "Dalmazia", na ozn. mj., 1846., br. 50., str. 502. - "Bullettino", na ozn. mj. str. 38., godina IV., br. 4., str. 56. - Klaić, na ozn. mj. str. 143. (1666.-1670.). - Erber. na ozn. mj. str. 26. (1664.), str. 28., 29. (1666.), str. 32. (1670.).
Pod vladanjem Jurja Sinovčića obasja novi sjaj slave cijelu provinciju Poljičku.
Godine 1663. sakupe Turci opet jednu vojsku, opljačkaju selo Žeževicu i prodru u Poljica, da se osvete za poginule u Poljicima Turke god. 1649. - Nego im i ovoga puta loša sreća bila.
Veliki knez sakupi svoje ljude, a mlado i staro pohrli amo. Poljičani se postave u zasjedu; u zgodnom času navale na Turke, potuku ih, odrube im do 300 glava i zaplijene oko 800 pušaka i skoro isto toliko zelenih dolama (ćuraka){2 Kačić, str. 279.}.
U vrijeme vladanja ovog velikog kneza pada i sklopljenje mira na Kandiji dana 6. septembra 1669., kojim se - kao što je već kod velikog kneza Jurja Pavića spomenuto - nije nikakovih teritorijalnih promjena u Dalmaciji dogodilo, nego je mletačkoj republici bilo ostavljeno samo mirno uživanje kliške tvrgjave sa pripadnim zemljištem i sa svima stečevinama u Dalmaciji, kojima Poljica ne pripadahu.◊426
Tvrgjava Zadvarje, koju su Mlečani već mjeseca februara 1652. zaposjeli, morala se po odredbama zaključka ovog mira Turcima natrag povratiti. Poljica ostadoše kao i do sada pod turskim gospodstvom{1 "Memorie sulla Dalmazia" di Valentino Lago. Mleci 1869.}.
Dodaju se iz ovoga vremena dvije, u hrvatski jezik prevedene turske isprave.
"Povod ovome listu bijaše ovaj: Od državnih sela, što spadaju rajonu Poljica, sela Stijene, stanovnik Ivan Mikolčić otišao je u svijet, te se ne zna, je li živ ili mrtav, uslijed čega su zemljišta jedne baštine, koja je on posjedovao, pod tapiju spala, te je posjednik ovoga lista Petar Matijević zatražio tapiju, pa se od strane države rečena zemljišta gorespomenute jedne baštine sa oranicama i šumama, vinogradom i baščom to kućištem i ostalim pripatcima rečenome uz tapiju izručuju i pošto je tapinska pristojba za državu primljena, napisan je ovaj list kao tapija i njemu uručen, da dokle god državne pristojbe plaća, niko ga ne smije smetati u uživanju.
Napisano koncem ševala 1083. (1666.).
Suvremeni činovnik gruntovnice Osman-aga."
"Tugra sultana Muhameda IV., sina Ibrahimova,
Ti uzoru kadija i sudaca, izvoru kreposti i učenosti, Naš gospodine kadijo … čija čast neka se uzvisi, kad stigne visoki carski nalog, neka ti je poznato, da su se stanovnici sela … što leži u spomenutom kotaru megju selima mojeg carskog područja, nosioci carskog fermana … i … potužili kod moje visoke porte i prijavili, da su nekoje osobe od stanovništva rečenog kotara sa vlastodršcima jednodušne, pa im dolaze s pismom (musevvede) i pojave im se u kućama, gdje oni stanuju sa svojom djecom i porodicom, te traže od njih novaca pod imenom globe i krvarine, govoreći, da se oni bave sakrivanjem tatova i razbojnika, te ih tako uznemiruju, a oni se bave samo svojim poslom i nije ništa protiv njih po šerijatu s pravim svjedocima dokazano, te su zamolili za moju visoku zapovijed, da se to dokine i zabrani.
S toga nalažem, da dok oni stignu s mojom carskom odlukom, rečenu stvar s potpunom pravdom i pravicom po šerijatu jedanput ispitaš, i ako ne bude riješena pregledaš. - Ako bude, kako je prijavljeno, onda postupaj u tom pogledu prema propisima šerijata; pa pošto protiv njih nije ništa s pravim svjedocima po šerijatu dokazano, ne daj da budu uznemirivani, tražeći novaca pod imenom globe i krvarine; to dokini i zabrani!
Ne daj nikom da postupa protiv uzvišenog šerijata i mojeg carskog naloga. - Ne pripuštaj one, koji nemaju pristupa u sugjenje, a koji ne budu slušali, nego se budu inadili i protivili, prijavi ih imenom i s opisom, te kako se je dogodilo. Ne poradi, da u ovoj stvari opet moj nalog dolazi!
Tako znaj i osloni se na uzvišeni znak.
Dano u Bogom čuvanom Drinopolju (Edrena) početkom mjeseca muharema, godine 1083. (sredinom mjeseca aprila 1672.)."
Za vremena rata na Kandiji živio je i jedan odličan član porodice Sinovčić, i to Marko Sinovčič iz Dubrave.
Ovaj Marko vojničkim duhom opojen, tražio je još u svojim mlagjahnim godinama ratna bojišta, te se uputi u Njemačku, da se tamo usavrši u vojničkoj vještini, gdje se brzo uslijed svojih osobitih vrlina dovine do višeg stepena.
Kad je buknuo rat na Kandiji, pogje odmah i Sinovčić tamo i stupi kao vogja prekomorskih konjanika{2 Prekomorski konjanici sastojahu se od Hrvata, Dalmatinaca i Arbanasa.} u mletačku službu, gdje se na skoro pojavi kao strastven protivnik Turaka, koji se borahu pod zapovjedništvom prvoga vezira Ahmeta. - Kod svakog napadaja bio je Sinovčič na čelu svojih konjanika, i postane pravim strašilom neprijatelja. U dvjema bitkama bio je Sinovčić teško ranjen, ali se ipak brzo na bojištu opet pojavi; - u malo dana padoše pod njim šest konja dijelom ranjenih a dijelom mrtvih. - Kad je jednom konj pod Sinovčićem poginuo, padne i on, - uslijed mnogih rana oslabljen, - u nesvjesticu, i bude zarobljen, te u čador prvoga vezira donešen.◊427
Ahmet se nadao, da će dobrim postupanjem Sinovčića iz neprijatelja preobratiti u prijatelja, te ga dade brižljivo izvidati i ponudi mu mjesto paše, ako se iznevjeri svojoj vjeri. Pošto Sinovčić ostade postojan ponudi mu Ahmet svoju lijepu kćerku, s kojom je Sinovčić nekoliko puta govorio, za suprugu i osim toga još jedan pašaluk, ako u tursku službu pregje i vjerom krene. Kad je Sinovčić i tu ponudu odbio, dade ga Ahmet nekoliko puta pod vješala dovesti da mu pokaže sramotnu smrt, koja ga čeka, - ali sve uzalud. - Tako progje punih 13 mjeseci, kada jedne tamne i burne noći pogje Sinovčiću za rukom, da umakne i da se povrati Mlečanima. - Ahmet odredi na glavu Sinovčića nadarje od 12.000 reala.
Radi svojih velikih zasluga u ratu na Kandiji podijeli mu mletačka republika barunstvo od Novaka u Istri blizu Montone.
Car Leopold, koji je doznao za junačka djela Sinovčićeva, pozove ga u svoju vojnu službu i postavi ga god. 1669. za zapovjednika cijele lake hrvatske konjice. Malo nakon toga poziva padne Sinovčić žrtvom teške boljetice{1 Franceschi, "Dalmazia", na ozn. mj., god. 1847., br. 3., str. 17.}.
Sučić Pavao (Sučić Paval) 1676.-1678., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi iza njega Ivaniš Novakovich.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56. - Klaić, na ozn. mj. str. 143. (god. 1677.).
Novakovich Ivanis (Novaković) 1678.-1684., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi mu Luka Sinovcich.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Iz vremena vladanja ovoga velikoga kneza imade šest turskih fermana, koji glase u hrvatskom prijevodu ovako:
"Tugra sultan Mehmed-Hana IV., sina sultan Ibrahim-Hana.
Ti plemeniti vezire i preuzvišeni mušire, ti redatelju svijeta, ti koji upravljaš javnim poslovima svojim prosvijetljenim umom, koji riješavaš ljudske potrebe i zamršaje svojom pravdu nepromašivom pameću, ti utemeljitelju zgrade sreće i obilja, učvrstitelju temelja blagostanja i veličine, ti, koji si svakovrsnim darovima obasut od Svevišnjeg Boga, Moj vezire … pašo, koji upravljaš bosanskom pokrajinom (Bog ti trajnom učinio veličinu), čim stigne carski previšnji znak, neka ti je na znanje ovo:
Carskog dobra sela Poljica raja u stanju bez pomoći odaslali su jednoga čovjeka ovamo i podastiru jednu molbu, te navode, da je prije nekoliko vremena defterdar bosanske blagajne, imenom Šaban, povjerio i na odgovornost stavio kliškom kapetanu Hadži-Muhamedu (povećala mu se čast) danak, kojeg od starine daju Poljica u izvjesnoj svoti od 2060 dvije hiljade i šezdeset za jednu godinu.
Da se ponovo dade asker zbog upisa odnosnog roka Ahmetu kapetanu Kamen-grada, došao je spomenuti Ahmet, te od nas više novaca tražio.
Tvrde da je on prekršio i šerijat i kanun. Moj ferman izlazi na to, da se u tom pogledu niti prekoračuje niti smanjuje, nego da se ima pobirati ona svota, koja je odregjena po starom ugovoru, i nalažem ti, da čim moja uzvišena rješidba stigne, na stvar se dadeš te čisto izvidiš.
U istinu, ako bude stvar, kako ovi tvrde, to zapriječi, da se protiv ugovora, koji je od starine sklopljen, protiv šerijata i kanuna postupa, da se ne obzire na višak ni manjak, nego da se posluje prema ugovoru.
Ne daj da se ikomu šta dogagja, što bi bilo u opreci sa šerijatom, kanunom i Mojom carskom zapovijedi i gledaj da ovakovim tužbama dadeš konac.
Ovako znaj i osloni se na uzvišeni znak.
Pisano u Carigradu 29. dana mjeseca zilhidžeta 1091, godine (19. januara 1680.)."◊428
"Tugra sultana Muhameda IV., sina Ibrahimova.
Ti, vrlo poštovani vezire i preuzvišeni mušire, upravitelju svijeta, ti, koji ravnaš javnim poslovima svojim svijetlim umom, ti, koji čvrsto držiš narodne poslove svojom pogagjajućom pameću, ti, koji učvršćuješ gragju države i blagostanja, ti, koji temeljiš stupove sreće i slave, ti, koji si obdaren svim božijim milostima, moj vezire, što upravljaš bosanskim vilajetom, čiju slavu neka učini Bog trajnom; - i ti, uzoru kadija i sudaca, izvoru kreposti i učenosti, Naš gospodine kadijo kliških nahija, - čija čast neka se uzvisi, - kad prispije visoki carski nalog, neka Vam je poznato, da su se podanici (raja) zakupa Stijene (može se čitati još Stijanga, Snijanga i t. d.), drugim imenom Poljica, što pripada rečenom kotaru, potužili kod mog sretnog skuta i prijavili, da ili osoba imenom Abdul-Dželil uznemiruje govoreći: Vi ste ubili mog brata imenom Musu, ja ću za ubojicu od vas uzeti krv i krvarinu, - dok se ovi bave samo svojim poslom, ne rade ništa protiv uzvišenog šerijata i nije u stvari ubojstva protiv njih po šerijatu pravim svjedocima ništa dokazano, te su ujedno kazali, da oni u tom pogledu imaju u rukama uzvišenu letvu od šejih-ul-islama, pa su zamolili za moju previšnju zapovijed, da se postupa u smislu uzvišene fetve i da se to dokine i zabrani.
S toga zapovijedam, da se protiv uzvišenog šerijata no uznemiruju, i nalažem, da, kad stigne moja previšnja odluka u smislu moje zapovijedi, koja je u tom pogledu izdana, postupate i stvar po šerijatu jedanput pregledate.
Ako ne bi bilo riješeno i ne bude prošlo petnaest godina, ispitajte po potpunom pravu i pravici, obazrite se na njihovu uzvišenu fetvu i svršite (pregledajte).
Ako bude, kao što je prijavljeno, postupajte po čvrsto stojećem šerijatu i ne dajte, da ih gore navedeni u buduće uznemiruje, dok im ne bude po šerijatu pravim svjedocima dokazano ubojstvo. To zabranite i dokinite!
Ne dajte, da ko postupa protiv šerijata i moje previšnje zapovijedi!
Ne pripuštajte nikoga, ko nema pristupa u sugjenje, a koji ne bi htjeli slušati, nego bi se protivili, napišite i prijavite ih!
No poradite, da radi rečene stvari opet moja zapovijed dolazi. - Tako znajte i oslonite se na previšnji znak!
Dano u Bogom čuvanom Carigradu koncem mjeseca džumad-el-ula godine 1093. (koncem maja 1683.)".
"Tugra sultana Ahmed-Hana IV., sina Ibrahim sultana.
Ti, plemeniti vezire i preuzvišeni mušire, ti redatelju svijeta, ti, koji upravljaš javnim poslovima prosvijetljenim umom, koji riješavaš ljudske potrebe i zamršaje svojom pravdu nepromašivom pameću, ti utemeljitelju zgrade sreće i obilja, učvrstitelju temelja blagostanja i veličine, ti, koji si sa svakovrsnim darovima obasut od Svevišnjeg Boga, Moj vezire, koji upravljaš bosanskim vilajetom (Bog ti trajnom učinio veličinu); - i ti, uzoru kadija i sudaca, izvoru plemenitosti i riječi, Naš gospodine kliške okoline kadija (povećala ti se krepost), uzmite na znanje, čim vam prispije Naš visoki znak ovo:
Obveznici Mukata (narod pod dankom) Mog vlastitog carskog dobra u Poljicima u spomenutom kotaru, podastrli su molbu Mom sretnom skutu, te navagjajući, da su kao pripadnici Memlehe, koja se tiče spomenute mukate, kao što je u carskom defteru (zemljištniku) unešeno, izvršili dužnosti, koje na njih spadaju, protiv šerijata nikomu ništa nepravedna i protupravna nijesu počinili, te ne bivši ništa protiv njih po šerijatu postojalo, ipak su ih rečene mukate povjerenici, pretpostaviv po jedan slučaj, htjeli zatvarati i globiti, da su ih napadali i mučili, te da se ove nepravde i napadanja - da se novca na silu domognu, - riješe, molili su Moju previšnju zapovijed, da se to zapriječi i ukloni.
Moja je zapovijed, da se dokine svako prekoračenje i napadaj protiv šerijata, te nalažem, da se - čim visoka odluka prispije - dadeš na stvar, radi koje je Moja zapovijed izašla, te spomenuti odnošaj zdušno i savjesno ispitaš. - Ako bude kao što podnesak sadržaje, nikako ne postoji Moje uzvišeno zadovoljstvo, da se u Mojim blagim danima ikomu kakva nepravda nanosi. - Spomenuti su dužnostima, što na njih spadaju zadovoljili, a budući protiv njih ništa po šerijatu nepostoji, kao što se svjedočanstvom pravednih ljudi ispostavlja, to ne daj povjerenicima, da ove potežu i zatvaraju, da im novac na silu uzimlju, ne daj da se napadaju, to zabrani i dokini!
U buduće zabrani, da se ikomu što dogodi, što je protiv šerijata i carske zapovijedi. Ovako znaj i osloni se na uzvišeni znak.
Pisano u Carigradu početkom mjeseca gjemazel-ahira 1093. god. (koncem maja 1683.)"
"Tugra sultana Mehmed-Hana IV., sina sultana Ibrahima.
Ti, plemeniti vezire i preuzvišeni mušire, ti redatelju svijeta, ti, koji ravnaš javnim poslovima svojim prosvijetljenim umom, koji riješavaš opće potrebe i zapletaje pravdu◊429 nepromašivom pameću, ti, utemeljitelju zgrade sreće i obilja, učvrstitelju temelja blagostanja i veličine, ti, koji si svakovrsnim darovima obasut od Svevišnjeg Boga, Moj vezire … pašo, koji upravljaš bosanskim vilajetom (trajna ti budi veličina!); - i ti, uzoru kadija i sudaca, izvoru kreposti i učenosti, Naš gospodine kadijo u Klisu (povećala ti se krepost!) - uzmite na znanje, čim vam stigne uzvišeni carski znak ovo:
Radnici solane u državnom lenu Poljicima, čiji se prihodi uračunavaju u prihode bosanske blagajne … i … i … i ostali, predali su na Moju portu blaženstva podnesak, te navode, da rečene mukate zabiti, premda su kao podanici u novom carskom registru rečene solane uneseni i tributalnoj dužnosti kroz svoje sinove udovoljili, i premda pri njima više ništa nije ostalo i protiv njih se nikakav protušerijatski prestup nije pokazao, protupravno i protiv zakona s odnosom prilikama ono, što se nije dogodilo, toliko su puta novac od njih oduzimali i tim nepravdu im nanosili. Oni su s toga zatražili Moju previšnju zapovijed, da im se protiv šerijata i zakona nasilje i nepravda ne čini, te da se takove stvari zabrane i dokinu. Za to Ja zapovijedam, da se protiv šerijata, zakona i protiv deftera prama nikomu ne postupa i nalažem, da čim prispije Moja uzvišena odluka po zapovijedi, koja ovom prigodom izlazi, stvari se sasvim odavši, ispitaš. Ako bude, kao što se navodi, to ne postoji Moje zadovoljstvo, da se u Mojim sretnim danima (vlade) siromašnoj raji zulum i nepravda čini. Budući se svjedočanstvom pravednih ljudi ispostavlja, da protiv njih nikakovo protušerijatsko djelo ne postoji, to strogo opomeni emine (zabite), da im u ime globe ne uzimlju novac ili žito; to zabrani i dokini. - Zabrani takogjer, da se u buduće ikomu šta čini, što je u opreci sa šerijatom, zakonom, defterom i carskom zapovijedi. - Nedaj povoda, da bi na ponovnu tužbu glede spomenutog odnošaja izašla i Moja ponovna zapovijed. - Ovako znaj i osloni se na uzvišeni znak!
Pisano u Carigradu sredinom mjeseca redžeba 1093. god. (sredinom jula 1683.)."
"Tugra sultana Mehmed-Hana IV., sina sultana Ibrahima.
Ti, plemeniti vezire i preuzvišeni mušire, ti ravnatelju svijeta, ti, koji upravljaš javnim poslovima svojim prosvijetljenim umom, koji riješavaš opće potrebe i zamršaje svojom pravdu nepromašivom pameću, ti, utemeljitelju zgrade sreće i obilja, učvrstitelju temelja blagostanja i sreće, ti, koji si svakovrsnim darovima obasut od Boga Svevišnjega, Moj vezir-pašo, koji upravljaš bosanskim vilajetom (trajna ti budi veličina!); - i ti, uzoru kadija i sudaca, izvoru kreposti i učenosti, Naš gospodine kadijo okolica Kliških (povećana mu budi krepost!), uzmite na znanje, čim stigne carski uzvišeni znak ovo:
Raja državnog lena Stevabanke, što spada bosanskoj blagajni, predala je na Moju portu blaženstva molbu, te navodi, da joj, premda je dužnosti i daćama, što na njih glasom "Carskog deftera" spadaju, svake godine svojim zabitima, kako defter zahtijeva predavši, udovoljila, i premda pri njoj nije nikakovih zaostataka bivalo, čuvari tvrgjava Prologa, Tutijaka i Havale, a naročito zapovjednici imenom Abdul-Medžid, Mehmed, i Mahmud samo da se domognu i da otmu, pod izgovorom da je pri njima još hiljadu groša ostalo, toliko puta novac oduzimali, pošto bi je zatvorali i torturali, te tim veliki zulum činili.
Zato oni mole Moju uzvišenu zapovijed, da se zabrani i dokine nepravda i nasilje pri nepravednom zahtijevanju novaca te da se, na šerijat pogledavši, protiv njega i zakona ništa ne poduzimlje.
S toga zapovijedam, da se postupa po šerijatu, te naregjujem, da čim stigne moja uzvišena odluka, radiš po zapovijedi, koja ovom prigodom izlazi, te da ove stvari po šerijatu, po pravdi i pravici izvidiš i ispitaš. - Ako se bude zbivalo, kao što ovi tvrde, da su naime svojim dužnostima udovoljili i daće, koje na njih spadaju, po zakonu i defteru predali, te tim pri njima nikakovih zaostataka nije ostalo, i da su ih ponovnim traženjem novaca njihovi zabiti mučili i tištili, to ti zabrani njihovim zabitima, da ih ponovnim oduzimanjem novaca zlostavljaju, da ih zatvaraju i biju; postupaj po uzvišenom šerijatu, te to zabrani i dokini, budući se svjedočanstvom pravednih ljudi dokazuje, da protiv njih nikakovo protupravno djelo ne postoji. - U buduće ne daj, da se ikomu protiv šerijata, zakona i deftera i protiv Moje carske zapovijedi išta dogagja i nedaj povoda, da bi glede spomenutog odnošaja uslijedila Moja ponovna zapovijed.
Ovako znaj i osloni se na uzvišeni znak!
Pisano u Carigradu sredinom mjeseca redžeba 1093. god. (sredinom jula 1683.)."
"Tugra sultana Muhameda IV., sina Ibrahimova.
Ti, uzoru kadija i sudaca, izvore kreposti i učenosti, Naš gospodine kadijo od Klisa, čija čast neka se uzvisi, kad stigne Naš visoki carski nalog neka ti je poznato, da su se popovi i fratri manastira u rečenom kotaru potužili kod mog carskog skuta i prijavili, da se, ne budući po šerijatu pravim svjedocima protiv njih ništa dokazano i ne bivši nikomu dužni, zapovjednici državnog zakupa (mukata) Poljica ne ustručavaju◊430 činiti im nasilja, govoreći, da ja odregjujem, da se oni protiv šerijata, zakona, popisa (deftera) i carske zapovijedi u solani, koja je u mojoj vlasti, u posao upotrebljuju, te su zamolili moju uzvišenu zapovijed, da se to zabrani i dokine.
S toga zapovijedam, da se protiv šerijata i zakona na taj način nasilje ne čini, pa nalažem, da kad stigne moja carska odluka, u spomenutoj stvari po mojoj zapovijedi, koja je u ovom pogledu izdata, potpuno pravo postupaš, te da zatražiš prave i muhurlejsane (pod pečatom) prepise od novih carskih popisa (iskaza, deftera, registra), koji su izdati ispod mog sretnog skuta i da ih pregledaš.
Pošto imadu u defteru (registru) zabilježeni pripadnici (raja) rečene solane, pa ako ovi ne budu unutra unešeni, to ja, kako je već gore navedeno, ne dozvoljavam, da se u mojim sretnim danima na taj način njima nasilje čini.
Nedaj, da ih zapovjednici rečenog zakupa (mukate) protiv šerijata i zakona i bez carskog naloga uznemiruju, govoreći, da ih ja dajem upotrebljavati besplatno u solanskoj službi; to zabrani i dokini. Nedaj, da se iko protiv uzvišenog šerijata. zakona, popisa (deftera) i carske zapovijedi u posao uzima, i ne učini, da se u ovoj stvari ponovno potužuje i opet moja zapovijed dolazi. - Tako znaj i osloni se na uzvišeni znak!
Dano u carskom Carigradu sredinom mjeseca redžeba god. 1093. (sredinom jula 1683.)."
Sinovcich Luka (Sinovčić) 1684.-1701., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi iza njega Marko Barich.
Za vladanja ovog velikog kneza započela je borba Mlečana sa Turcima radi posjeda mnogih utvrgjenih dalmatinskih mjesta i suzbijanje Turaka sa dalmatinskog zemljišta. - U ovim borbama sudjelovahu osobitim i sa mletačke strane pripoznatim načinom i Poljičani.
Slika 24. Nutiak 1688, iz djela Padre Coronelli-a.
Početak ovim bojevima bilo je osvojenje Nutiaka.
Nutiak je bila mala tvrgjava ispod sela Garduna kod Trilja u predjelu knežije Brodarić, a ležala je na Cetini blizu granice Poljičke provincije.
Generalni proveditur Petar Valier izvijesti dneva 30. marta 1685. dužda mletačkoga, da je baš tada dobio vijesti o nenadnom nasrtaju Poljičana na tvrgjavu Nutiak. - Nutiak nije od Turaka bio dosta čuvan. Poljičani uhvatiše nekoliko zarobljenika.
Drži se korisnim ovo osvojenje ne samo kao dobar znak za početak bojeva, već i zato, što je s tim Turcima oteščana provala u Poljica, a tiče se isto još i tvrgjave Zadvarja{1 Namjesništveni arhiv, sv. I. Izvješća generalnog proveditura Petra Valiera na senat, br. 57., list 66.}.◊431
Slika 25. Sinj sa zapadne strane 1688., iz djela Padre Coronelli-a.
Slika 26. Sinj sa jugozapadne strane 1688., iz djela Padre Coronelli-a.
Nutiak bijaše nekad u posjedu Dražoevića. Kako Sanudo 13. jula 1499. izvijesti, htjede poznati junak vojvoda Žarko Dražoević kao posjednik ove tvrgjave, koja je tada graničila sa turskim zemljištem, prodati je Mlecima{1 "Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 10., str. 152.}, pošto je nije mogao više održati.◊432
Kada je Žarko mjeseca novembra 1502. bio u Mlecima, ponudi opet tvrgjavu na prodaju{1 "Bullettino”, na ozn. mj., "od. IV., br. 11., str. 166.}. - Pored sveg navaljivanja Žarkova ne primiše Mlečani Nutiaka ni na 3. februara 1504., pošto knez Spljetski - kako isti javljaju - nije novaca imao, da posadu naplaćuje{2 "Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 12., str. 180. i 181.}.
Kad su Turci napred prodrli, pao je nesumnjivo u turske šake i Nutiak.
Kao što je gore spomenuto, Poljičani su koncem marta 1685. oteli Nutiak Turcima.
Generalni proveditur Alojzije Mocenigo odredi svojim riješenjem iz Zadra dneva 18. juna 1701. naoružanje i čuvanje tvrgjave Nutiaka, koja bijaše tada u mletačkom posjedu{3 Namjesništveni arhiv.}.
Od Nutiaka ostale su sada samo razvaline. Kad je tvrgjava napuštena, nije pisac mogao da ustanovi. - Kad su Turci iz Imotskog (1717.) potisnuti bili, nije ona imala baš nikakve važnosti.
U proljeće naredne godine 1685. krene generalni proveditur Petar Valier, da oduzme Turcima važnu Sinjsku tvrgjavu. Valier sakupi kod Klisa do 1500 uvježbanih pješaka, nekoliko četa konjanika i oko 3000 Dalmatinaca, te zapovijedi morskom provedituru Michieli-u, da pogje pred Sinj.
Na 1. aprila započne Michieli opsadom tvrgjave. - I Valier prispije sa velikom četom dobrovoljaca. - Kroz 7 dana pucalo se žestoko ali bezuspješno na tvrgjavu iz 2 lumbarde i 2 haubice.
Tada stiže glas, a i straže sa Prologa navijestiše sa tri metka iz mužara, da se 10.000 Turaka, koje je bosansko-hercegovački paša sakupio, iz Livna primiču.
Valier im pošalje u susret hrabrog harambašu Nikolu Žarka sa jednim odjeljenjem konjanika. - Žarko pregje preko Cetinskog mosta, koji bijaše poviš Hana, i navali odmah na Turke u njihovom taboru, ali se morade prevelikoj sili ukloniti.
Drugoga dana pregje turska vojska u najboljem redu preko Cetine, potuče vojsku Valiera, koja ostavi na bojištu 300 mrtvih, i rasprši je na sve strane.
Za nasrtaja ručao je Valier u svom čadoru; serdar Ćudina stavi mu svoga konja na raspoloženje, te mu tako pogje za rukom, da se uz Visočicu spase. - Cio tabor pade u turske ruke. Nakon kratkog odmora dade se turska vojska u potjeru za Valierovim ljudima put Klisa; no tu ih dočekaše Poljičani i bace se na njih takom žestinom, da je 400 Turaka poginulo, te ih progje želja, da naprijed prodiru{4 "Tabularium arhivi u Dalmaciji”, dio II. i III., sv. 4. i 1., str. 119.-123. - 1685. 9 aprile Spalato. "Relazione sulla sconfitta toccata ai Veneti sotto Sign." - "Franjevačka država presv. otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji." Ot. Stipan Zlatović, Zagreb 1888., str. 144., 150. - "Sinj i njegovo slavlje god. 1887." Fra Ivan Marković, Zagreb 1898., str. 16. i 17.}.
Po jednom pismu Sergente maggiore di battaglia Borri (Spljet dneva 10. marta 1685.) odredio je hercegovački paša poljičkom knezu rok, do kojeg se ima vratiti pod pokornost (obbedienza) sultanu. Knezu bi savjetovano, da bez otezanja odgovori, te mu je obećana i pomoć.
Po drugom jednom pismu iz Spljeta od 15. aprila 1685., obnoviše Poljičani svečano zakletvu vijernosti poticanjem jednog kod njih dobro vigjenog kapucina, kojeg im je na tu cijelj bio spremio glavni proveditur{5 "Tabularium arhivi u Dalmaciji”, dio III., sv. 1., str. 123., 126.}.◊433
Kod velikog kneza Jurja Pavića (1632.-1655.) spomenuta je historija Zadvarja.
Mjeseca februara god. 1652. dospjela je ova tvrgjava u mletački posjed. No u miru od Kandije god. 1699. morala se je opet povratiti Turcima.
Godine 1684. oduzeše Mlečani pod vodstvom generalnog proveditura Lovra Donà opet Turcima Zadvarje.
Ove je godine započeo i rat na Moreji, koji trajaše do sklopljenja mira Karlovačkog dneva 26. januara 1699. Na Moreji boriše se i Poljičani u redovima mletačkim, - megju ostalima i Don Jure Pavić{1 Kačić, na ozn. mj. str. 277.}.
Slika 27. Zadvarje 1688., iz djela Padre Coronelli-a.
Dalmatinci su se osobito odlikovali pri jurišanju na Crotonu. - Ali povratimo se na dogagjaje pred Zadvarjem.
Noću izmegju 17. i 18. juna 1685. primicaše se vezir hercegovački brzim hodom iz Radobolja k Zadvarju.
Generalni proveditur Petar Valier izda odmah Primorcima, Poljičanima i Drnišanima zapovijed, da veziru na put stanu; no pošto se radi kratkog vremena nije mogao sakupiti dovoljan broj ljudi, povukoše se isti uz neprestanu borbu ispred Turaka natrag, koji na ovaj način dogjoše do Zadvarja.
U tvrgjavi Zadvarja zapovijedaše August Tartaglia, koji izjavi, da će radije poginuti, nego li tvrgjavu predati; sazvaše se borci iz Kaštela, Spljeta, Klisa i Poljica, da se pohita Zadvarju u pomoć. Sam generalni proveditur Valier primicaše se sa nekoliko stotina boraca, kojih je broj usput znatno narastao. - Na 18. juna pregju Poljičani preko rijeke Cetine i sjedine se sa Petrom Tartagliom, ocem zapovjednika u Zadvarju, Augusta Tartaglie. - Dneva 19. juna dobije◊434 Valier od Petra Tartaglie vijesti o očajnom položaju Zadvarja. - Kule Arsalić i Poletnica, koje Zadvarje nadvisivahu, bile su već u turskim rukama, te se svakog časa iščekivao pad Zadvarja. Tad upravi Valier vatren govor na pojedine vogje, i svi se zakleše, da će se do posljednje kapi krvi boriti. Na čelo jednog odjeljenja od 600-700 momaka stavi Valier Josipa Vusia, zamjenika na galiji pod Bračom, rogjaka Petra Tartaglie, koji navali tako žestoko na Turke u prikopima, da ih je nakon ljutog rvanja natjerao u bijeg. - Zadvarje bijaše spašeno. Vusio se dade u potjeru za neprijateljem; vezir se povuče natrag u Radobolje.
I Turci, koji se zatvoriše u kuli Poletnici, predadoše se junačkim Dalmatincima; bilo je u njoj 60 Turaka, megju kojima nekoliko časnika.
Poginulo je oko 300 Turaka, mnogo ih bijaše ranjenih, a zaplijenjeno je mnogo oružja i zastava.
Ovom potpunom pobjedom bila su Poljica od turskih provala s ove strane osigurana.
Valier bude opozvat, a na njegovo mjesto odredi mletačka republika hrabroga generala Jerka Cornara{1 "Franovci države presv. otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji." Ot. Stipan Zlatović, Zagreb 1888., str. 149. i 150. - "Sinj i njegovo slavlje god. 1887." Fra Ivan Marković., Zagreb 1898., str. 16. i 17.}.◊435
Da se osvete Poljičanima, prodre po Kačiću 10.000 Turaka, izabranih konjanika - (po svjedočanstvu generalnog proveditura Jeronima Cornara dneva 22. januara 1689{1 Erber, na ozn. mj. str. 30.}, koje će kasnije ovdje slijediti, bilo ih je samo 6000) - u ljeto 1686. pod vodstvom poznatog junaka Perut paše iz Carigrada u Dolac. - Sav Dolac Turci opljačkaše a Srijane sažegoše; što nije na vrijeme na Mosor umaklo, bi, ako je staro bilo, izmrcvareno, a mlado odvučeno u roblje.
Odmah se podigoše Poljičani, mlado i staro, koje je samo sablju pasati moglo, i počeše Perut pašu goniti, koji se htjede na Sinj povući. Jedna četa Poljičana pohita ispred njega, stavi se u zasjedu i zatvori Perut paši put za uzmak. Kad se Perut primako, navališe Poljičani, predvogjeni junačkim knezom Don Jurom Pezeljićem i Ivanom Tomičićem, na njih kao vuci. - To je bilo 2. jula 1686. Nastade grozno krvavo hrvanje. - Pezeljić je sam 36. a Tomičić skoro isto toliko turskih glava odrubio. - Poginulo je 19 mladih buljukbaša, 2 bega, 2 alajbega i brezbroj momčadi. - Ropstva dopade 300 Turaka, megju kojima četvorica od visokog plemstva, na ime Mustaj beg Babametović (Chiaichia), Baraković i napokon poznati junak Murat beg Filipović.
Nije bilo kneza ni viteza, koji se nije junački borio i turskih glava odsijecao; i djevojke su oduševljeno sudjelovale u redovima braće i otaca svojih u ovoj borbi, kao Marija Hugliević, koja ubi dva Turčina a jednoga zarobi, ruke mu sveza i k roditeljskoj ga kući dotjera. - Mlada Bare Leksić smaknula je jednog Turčina sa kosijerom a drugoga zarobi{2 Kačić, na ozn. mj. str. 279. i 280.}.
I sam Don Jure Pezeljić poginu u ovom boju.
Slika 28.
Kad se ide s Biska put Dolca donjeg, naigje se po sata ispred kuće Jelićeve na spomen kamen u samotnom predjelu, koji pokazuje mjesto, gdje je Pezeljić junačkom smrću poginuo. (Slika 28.) - Zaista, prost spomen-kamen, ali duboka, topla uspomena na ovog junaka, koja je ostala sačuvana u srcu naroda, ljepša je od najveličanstvenijeg spomenika{3 Pri putovanju s Biska u Dolac - bilo je to 13. oktobra 1897. - upadne piscu ovih redaka taj prost stari spomen-kamen osobito u oči. - Na istomu je kratak natpis: Don Juraj Pezelj 1686. - Kad je pak 14. oktobra po podne u Donjem Dolcu boravio, baš se svršilo podučavanje u pučkoj školi a učenici odlazahu kućama - upita pisac jednoga gjaka, da mu nešto reče o Pezeljevom spomen-kamenu. - Dječak se ne mogaše dovoljno začuditi, da mi što takovo nije poznato. - Po tom mi pripovijedaše zavarenim očima ukratko ovo: Godine 1686. prodru Turci u Dolac-Srijane; Poljičani ih suzbiju, a u redovima potonjih borio se junački i Don Juraj Pezelj: tu ga pogodi, kad su Turci već u potpunom uzmicanju bili, - jedno tane u prsa. Pezelj je osjećao, da mu je životu kucnuo pošljednji čas, ali da svoje ljude ne zaplaši, poviče im - zatajivši svoju ranu: da neprijatelja bez milosrgja progone; njemu da se je odriješio opanak, te ga mora opet zavezati. - Kad se Poljičani pobjedonosno povratiše, nagjoše Pezslja mrtva na onom mjestu, gdje spomen-kamen stoji. - Koračajuć dalje, naigje pisac na ruševine jedne kuće, sazidane od gorostasnog kamenja blizu izvora Vrela, koje je u vrlo čarobnom kraju, na tom kamenju se nalazi stari natpis: Pezelj 1644. - Pisac pitaše seljane, stare i mlade, o značenju Pezeljevog spomen-kamena; a od svakoga dobi isto razjašnjenje, kao što mu ga je dječak iz škole dao. Tako živo štuje ovaj narod svoje junake u svojoj već više od 200-godišnjoj staroj tradiciji. - Pri povratku iz Srijana-Dolca u Bisko na 15. oktobra 1897. fotografisao je pisac uz put ovaj spomen-kamen (vidi sliku 28.). S desne strane križa je tadašnji župski pomoćnik dolnjeg Dolca, Ivan Banić, s lijeve Marko, pa Antun Pavich, a iza konja namjesništveni savjetnik Nasso.}.
Pod jesen god. 1686. naumi generalni proveditur Jerko Cornaro da savlada Sinjsku tvrgjavu. - Topništvo se u red stavilo; isto sastojaše od 2 velika i◊436 10 manjih topova i 4 haubice. - Pošto je Cornaro oko 3000 što pješaka iz posada, što sa galija, 3000 krajišnika i 600 konjanika sakupio kod Solina i ovdje primio blagoslov spljetskog biskupa Stjepana I. Kosmija, pogje sa cijelom ovom silom pod Sinj. Naprijed je išla redovna vojska pod zapovjedništvom vojvode od Parme, a za njom stupaše Cornaro s krajišnicima, s drugim dobrovoljcima i s topovima.
Vojska je stigla iz jutra 25. septembra pred Sinj; topovi započeše odmah žestoku vatru i kroz nekoliko ura otvoriše široku lazu na bedemu. Sada nastade juriš. Vojnici kano razdraženi lavovi lete i penju se u tvrgjavu. Mnogi padaju mrtvi, al drugove njihove to ništa ne pometa.
Provališe prvu obzidu, jurišaju na drugu, a kada i ovu osvojiše, jurišaju na treću, s koje se Turci junački i očajno brane. - No brzo je i treća obzida uzeta. - Slavodobitna kršćanska vojska ni jednomu Turčinu ne prosti, nego ih svekolike sasiječe{1 "Sinj i njegovo slavlje." Fra Ivan Marković, na ozn. mj. str. 17. i 18.}.
Po već spomenutom svjedočanstvu generalnog proveditura Jerolima Cornara od 22. januara 1690., bijahu junački Poljičani prvi, koji podigoše pri jurišu na bedeme tvrgjave njihovu zastavu{2 Erber, na ozn. mj. str. 36.}.
Tvrgjava Sinjska pade, kao što je spomenuto, 26. septembra kršćanima u ruke.
Mjeseca septembra godine 1687. krenuše Mlečani, potpomagani vojskom pape Inocenta XI. na opsadu Ercegnovog (slika 29.). - Na 1. septembra stigne generalni proveditur sa svojom vojskom u Rože prama Ercegnovom, a na 2. septembra iskrcala se vojska i odmah započne opsjedanje Ercegnovog.
Slika 29. Ercegnovi 1688., iz djela Padre Coronelli-a.
Na 15. septembra dogju paše bosanski i hercegovački sa 5000 Turaka opsjednutima u pomoć, ali ih Cornaro potuče.
Nakon hrabre obrane Turaka i junačkih navala opsjedatelja, preda se tvrgjava nakon 28-dnevnog otpora na 30. septembra 1687.{3 "Manuale del regno di Dalmazia." Maschek, na ozn. mj., god. III., str. 81.; god. IV., str. 128. - "Franovci države presv. otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji." Stjepan Zlatković, Zagreb 1888., str. 151.}.◊437
I ovdje Poljičani, kao Što se ističe u više spomenutoj dukali Cornara, pokazaše osobitu hrabrost i učiniše mnoga junačka djela.
Već druge godine 1688. krene Cornaro, da opsjeda jaku tvrgjavu Kninsku. (Slika 30.)
Slika 30. Knin 1688., iz djela Padre Coronelli-a.
Po savjetu upravitelja franjevačkog samostana u Visovcu, oca Andrije Resića, izabere Cornaro najkraći put, da stigne pod Knin; poveo je svoju vojsku prvo do mlinova na Krki kod Buga, odovlen je preveze na samostanskim čamcima na Brinu i prodre u potpunom redu preko Miljevca put Knina. - Seoske puteve dade Cornaro malo dana prije popraviti po svojim vojnicima.
U vojsci bijaše biskup Calegari i mnogo drugih svećenika i mnoštvo dobrovoljaca iz puka, koji su se trudili oko otpremanja topova, streljiva, ratnih sprema i živeža. Topove postave na brdo Ljubač prema tvrgjavi i odmah se započne na nju pucati. - Tvrgjava bijaše sa sviju strana opkoljena. - Turci se iz početka branjahu na najhrabriji način, ali kad se srušiše gradski bedemi a pomoći ni s koje strane, uhvati ili velika briga.
Kad to opazi upravitelj samostana Andrija Resić, uzme zastavu u svoje ruke i povede ljude na juriš. - Nabrzo se popeše do proloma, i sam Resić podigne kršćansku zastavu na bedeme Kninske. Turci položiše oružje i predadoše se na milost i nemilost. - Samo zapovjednik tvrgjave, beg Atlagić, bi kao zarobljenik poslat prvo u Mletke pa kasnije u Bresciju, ostali Turci bijahu otpušteni u Bosnu. - Odmah posveti biskup Calegari - bilo je to na dan sv. Jerolima, t. j. na 29. septembra 1688. - glavnu džamiju za katoličku crkvu i obavi u njoj blagodarenje{1 "Franovci države presv. otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji." Ot. Stjepan Zlatović, Zagreb 1888., str. 157. i 158.}.
Kod ovog se poduzeća istakoše Poljičani njihovom hrabrošću tako, da ih je Cornaro u spomenutom svjedočanstvu zato pohvalio.◊438
Već godine 1685. zauzeli su - i ako ne trajno - Mlečani kulu Norinsku; ovom su prigodom jedan aga i cijela turska posada poginuli{1 "Memorie sulla Dalmazia" di Valontino Lago. Mleci 1869., str. 338.}.
Godine 1687. uzeše Mlečani kulu Norinsku u trajni posjed{2 "Führer durch Dalmatien" od Reinharda Petermanna, Beč 1899. - "Historija neretvanskog područja", str. 384.}.
I kod ovog se poduzeća odlikovaše osobitim načinom Poljičani po više spomenutom svjedočanstvu generalnog proveditura Jerolima Cornara dne 22. januara 1689., kao i kod poduzeća na Čitluk i Gabelu.
Pravi juriši na Čitluk i Gabelu (u neretvanskoj dolini) bijahu, kao što je poznato, kasnije i to na 20. juna 1694.
A sada donosimo spomenuto svjedočanstvo generalnog proveditura Jerolima Cornara, koje u hrvatskom prevodu glasi:
Mi Jerolim Korner!
Vitez, za prevedru republiku od Mletaka generalni proveditur od Dalmacije i Albanije.
Vjernost puka poljičkoga prama Prevedrome principu usagjena u srcu njegovu za mnogo vijekova vazda stalni u promjeni sreće, što biva posvjedočeno u časnoj dukali i pripoznato plemenitim privilegijama, ispušćenim od Veličanstva principova u ovomu ganuću oružja proti Turčinu, dadoše Poljičani o sebe istih svjetlo i hrabreno zlamenje, dostojno Naše pohvale.
Netom se oglasi rat protiva nevjernikom, da oni isti ne videći časa ukloniti se od jarma turskoga kojemu u prošlom miru ne po dobroj volji, dali po nesrećnoj zgodi bijahu se utekli, ne pazeći dakle isti Poljičani pogibelj od smutijivili zgoda rata, prvi od svijuh s hvaljenom prilikom jesu odmah pokazali svoje hotjenje i prikazali principu svoju čeljad i provinciju oliš svjetlih zgoda junaštva i vjere, što isti Poljičani prikazaše pred prošasnim Preuzvišenim generalima, što pokazujući njihove svjedočbe jesmo i mi imali zlamenita biljega za poznat njihovu vjernost u proglašenome nasrnuću turskomu na Dolac sa šest hiljada Turaka, gdje isti Poljičani malo ih brojem ali puni junaštva i smionosti potjeraše Turke, toliko jako, pobivši mnoge turske glavare i zmije ljute, na Krajini osužnjiše kapetana od Sinja i Nućaka i pobiše i osužnjiše dvanaest buljukbaša. Sada mi opsjedosmo Sinj i osvojismo ga hvala Bogu, prvi barjak Poljički izagje na bedem, a oslobodiše Sinja istoga, kada s mnogo vojske opsjednuo ga biše paša bosanski.
Sada sljedećom pomoću gospodina Boga osvojismo Ercegnovi i Knin i na uzeću Norinskom i na opsjednuću Čitluka i Gabele u nezgodna vremena i pretrpljenje mnogih nevolja jesmo Našima istima očima vidjeli poljički posluh, junaštvo, vjernost i želju za dobiće principovo i raširenje Njegova Prevedroga vladanja u izbigu vlaškome pod krilo Našega principa i u svakoj zgodi od Nas naregjeni vazda Poljičani biše prvi, koji srčano i junaštvom opslužiše Naše zapovjedi oliš onoga truda, kojega vidiše prinoseći zajiru i džebanu sve dobrovoljno ispunjajući gdje biše zapovjegjeno.
Zato neimadući se ukapati tolika dostojanstva starih i sadašnjih doba iste vjerne i prepoljubljene provincije jesmo zato sudili podati im ovo očito svjedočanstvo, koje će im služiti za ostan za to većina užigati se zadostojati pomilovanje i plaću od principova Veličanstva. - U vjeru.
Iz Spljeta, na 22. januara 1689.
Jerolim Korner, vitez generalni proveditur.
Lucio Delbelo, kancelar generalov{3 Erber, na ozn. mj. str. 36. i 37.}.
U već spomenutoj pogodbi o miru, sklopljenoj izmegju Mustafe II. i mletačke republike u Karlovcima dne 26. januara 1699., utanačene su glede Dalmacije u tački VIII. ove odredbe:
Tvrgjave Knin, Sinj, Čitluk, Gabela ostaju u mletačkom posjedu. - Granica izmegju turskog i mletačkog posjeda proteže se u pravcu od kninske na vrličku tvrgjavu, od ove na sinjsku tvrgjavu, pak na Zadvarje, a odovlen na Vrgorac, na Čitluk i na Gabelu. - Zemljište, koje leži na po sata u polukrugu ovih tvrgjava u turskom području, spada isto tako u mletački posjed.
Tako bijaše Poljica za uvijek odmaknuta od sfere turskog upliva.◊439
Barich Marco (Barić Marko) 1701.-1704., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi mu Sinovcich Marko.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Sinovcich Marco (Sinovčić Marko) 1704.-1708., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi mu Barich Marko.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Sinovcich Zuanne (Sinovčić Ivan) 1706. 14./9.
Isprave Alfonsa pl. Pavicha.
Novaković Giorgio (Juraj) 1707., 24./11.
Erber, na ozn. mj. str. 42.
Barich Marco (Barić Marko) 1708.-1710., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi mu Barich Zuanne.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Barich Zuanne (Barić Ivan) 1710.-1712., plemić ugarski. Po "Bullettinu" naslijedi ga Barich Marco.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Barich Marco (Barić Marko) 1712.-1716., plemić ugarski. Po "Bullettinu" naslijedi ga Sinovcich Zuanne.
"Bullettinou, na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Dneva 8. decembra 1714. navijestio je veliki vezir Damad Ali paša iz Carigrada Mlečanima rat; generalni proveditur Dalmacije Angjeo Emo predvigjao je, da će se prva navala oboriti na ovu zemlju, i to baš na tvrgjavu sinjsku. - Cetinjani, potaknuti mletačkim provediturom Jurjem Balbijem, počeše odmah nasrtati i pod njegovom upravom, ni malo ne počasiv, udare na utvrgjena mjesta, što ih Turci još imagjahu s ove strane Prologa i osvoje Grardun, Čačvinu i Prološku kulu. Ovo se sve dogodilo mjeseca januara 1715. Megjutim general Emo dade što se bolje moglo utvrditi grad, obnoviti šance, popraviti zgrade i kule.
Turci se već godinu prije za rat spremili, a serasker Melimed paša sakupi sada pod Kupresom svoju vojsku.
Narod iz okolice dovuče svoje imanje u žitu, vuni i t. d. u Sinj, što se sve spremi u tamošnjoj novoj crkvi.
Na 23. jula 1715. navijestiše tri hitca iz mužara sa braništa Prološkog, da je krenula turska vojska iz Livna. - U tvrgjavi Sinjskoj bilo je do 700 momaka, što uvježbanih vojnika, što krajišnika, pod zapovjedništvom Ploucheta. - U tvrgjavi bijaše i sinjski proveditur.
Već na 23. jula sagje turska vojska sa Prologa i utabori se na Cetini.
Na 24. jula prodru turski konjanici u sinjsku ravnicu, a na 25. jula - žareći i paleći - čak do Dicma.
Na 27. jula nasrnu Turci na Otok; stanovnici Otoka braniše se junački, poginulo ih je 140, a Turaka 1000, dokle zauzeše selo Otok.
Turski buljuci krstariše neprestano kroz sinjsku ravnicu, a druge čete njihove uputiše se na Vrliku i Drniš.
Na 5. augusta utaboriše se Turci tri milje daleko od sinjske tvrgjave, i poslaše na 7. augusta ugovornika, da zaište predaju tvrgjave pod prijetnjom, da◊440 će se inače sva posada na kolje nabiti. - Na odgovor, kojim se njihov predlog zabacio, opkoliše Turci tvrgjavu, i već noću započeše kopanje šančeva. Mlečani sasuše na te radnike vatru iz pušaka i topova i obasuše ih kamenjem. Usprkos svemu tomu bijahu već izjutra 8. augusta podignuti opkopi okolo tvrgjave i 4 topovnice postavljene, od kojih je jedna udarala topom od 20, dvije topovima manjeg ušća a četvrta iz dvije lumbarde, od kojih jedna izmećaše taneta od 300 librica a druga od 100. Sve četiri pak baterije bijahu tako pokrivene, da im topovi tvrgjave trudno mogahu nanijeti kvara. - Na 8. dakle neprijatelj mnogim metcima pozdravi tvrgjavu, a ni ova nije oklijevala odvraćati, prosuvši na nj žestoku vatru, te prvim hitcima ušutka mu onaj top od 20 funata.
Na 8. augusta izgori sav sinjski varoš osim nekoliko čvrsto sazidanih kuća, i mnogi stanovnici izgiboše od turskih taneta.
Od 9. do uključivo 13. augusta pucali su Turci takom žestinom na tvrgjavu, da su bedemi već na više mjesta uzdrmani bili. - Na 14. augusta započe opći juriš. Borilo se još kroz tri sata najvećom jarošću; junački odbijahu branitelji tvrgjave razdražene turske nasrtaje; mnogi Turci izginuše, a i u tvrgjavi bilo je 30 mrtvih i 45 ranjenih.
Noću izmegju 14. i 15. augusta povukoše se Turci, pošto je njihova vojska i uslijed bolesti prevelikih gubitaka imala, opet natrag u Livno{1 "Sinj i njegovo slavlje god. 1887." Fra Ivan Marković, Zagreb 1898.}.
Spomenusmo opširno ovo opsjedanje sinjske tvrgjave, pošto je svršetak ovog boja za sudbinu poljičku vrlo znamenit.
Poljica bijaše i sa ove strane protiv turskih navala za vazda osjegurana.
Sinovcich Zuanne (Sinovčić Ivan) 1716.-1717., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi iza njega Barich Zuanne.
"Bulletino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Barich Zuanne (Barić Ivan) 1717.-1721., plemić ugarski. Po "Bullettinu" naslijedi ga Novakovich Zuanne.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4.. str. 56.
Svršetkom jula godine 1717. odluči generalni proveditur Dalmacije. Alojzije Mocenigo III., da Turcima otme tvrgjavu Imotsku.
Noću izmegju 26. i 27. jula postave Mlečani topove svoje u topovnice, a iz jutra na 27. jula započne pucanje na vrlo jaku tvrgjavu Imotsku. - Dva puta se barutane u tvrgjavi zapalile i rasprsnule, a ipak se posada junački branila.
Nečuvenom hrabrošću navale Dalmatinci na tvrgjavu; jedan drugoga dizaše na ramena, i usprkos očajnoj obrani Turaka prodru preko prvog bedema, razvale odmah na istomu vrata, ugnjezde se ovdje i podignu svoju zastavu. - Turci se povukoše u drugi bedem, te nastaviše i ovdje svoj očajni otpor bacanjem kamenja i pucanjem iz pušaka.
Dva dana i dvije noći radili su neprestano lagumari. Kada Turci opaziše napredovanje ove radnje, koja bi morala dovesti do njihova uništenja, a pošto su im i bombe već 27 vojnika usmrtile, - podigoše bijelu zastavu. - Dva odaslanika izmole slobodan odlazak s oružjem u Trebinje ili u Mostar{2 "Manuale del Regno di Dalmazia", Maschek, god. IV., Zadar 1874., str. 155.}.◊441
Predaja tvrgjave zbila se je dakle na 30. jula{1 "Franovci države presv. otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji." Stjepan Zlatović, 1888., str. 214.}.
Da zaposjednu što prije još nerazvaljeni dio tvrgjave, koja služaše prostranomu okolišu kao branište - udovolje Mlečani ovoj molbi.
I kod ovog se poduzeća istakoše Poljičani na osobit način, pošto su se za otpremanje topova u ovom vrlo teškom polju osobito zauzimali, kao što se potvrgjuje u ovom na hrvatski jezik prevedenom svjedočanstvu generalnog proveditura Alojzije Moceniga dana 2. januara 1720.
U Požarevačkom miru dana 21. jula 1718. pregje Imotski stalno u mletački posjed, a turska granica, koja se po Karlovačkom ugovoru protezaše još uvijek neposredno pored Poljice, bude pomaknuta dalje u unutrašnjost zemlje.
Svjedočanstvo generalnog preveditura Alojzija Moceniga dana 2. januara 1720. glasi:
Mi Aloise Mocenigo, po prejasnoj mletačkoj republici treći opći proveditur oružja i povjerenik megjaša Dalmacije i Albanije.
Već je isteklo mnogo vijekova, da zaslužna pokrajina poljička nije odustala, a da ne pruži očevidnih dokaza svojeg vazalstva (podaništva) i svoje postojane odanosti prama općem imenu.
Glasoviti čini, i baš zamjerna djela dala su na javu ne samo hrabrost nego i točnost onih prevjernih podanika, što u prošlim ratovima sa požrtvovaujem svojih života nastojahu da dokažu njihovu postojanost u najsmjelijim sukobima, što bi im se desili s neprijateljem, tako da povećavajući od vremena na vrijeme stepene zaslužbe, dopriješe do toga, da zadobiju cijelo opće zadovoljstvo, kako to svjedoči više preuzvišenih terminacija Naših predšastnika, i kako se razabire iz sadržaja njihovih obilnih povlastica. Mi smo ipak u prošlom našem vladanju ove naše pokrajine imali službu tako plodnu i točnu, da netom bi im se zapovjedilo, ne bi propustili da se svi izvrgnu prilici steći zasluga. - U navalama pak tek minulog rata, u toku kojeg mogli smo uvidjeti hrabrost podanika, isti narod takmac radnja vrijednih njegovih pregja, združi se u početku službe stranci, što je bila povećana na štetu Mostarskog Blata. U tom smionom susretu, braneć se od srdžbe Turaka, što se krepko protiviše, odbijajući ih, pogje im za rukom, da ih protjeraju sa požarom i poharom istih polja.
Korisnog uspjeha radi iste stranke, utanačivši juriš na Imotski, za koji se uspjeh po dalekim i neprovoznim putovima moralo odvesti i topništvo, ne samo se rabilo rečenu čeljad u istoj službi sa pohvalnim primjerom, da li u mjestima bregovitim i vrletnim prenašahu ga na svojim legjima. Predavši se hrabrosti javnog oružja gorerečena Imoska tvrgjava, prekoračivši ogradnju, trsiše se s našim punim zadovoljstvom u svim potrebama što su se njima prikazale. - U nastavljanju istog rata sa susljednim vriednim djelima odlikovale su se njihove gorljivosti i smielosti radi, pošavši ponajviše prama Sinju, da se žrtvuju za slobodu one izložene granice, kadno Kuperli paša Bosne uhvativši prigodu prolaska naše vojske pod Odsinjom, čekao je sa možnim silama da provali u pokrajinu.
Kao što su se pak u teku sadašnjeg mira svi jednako pokazali poslušni i ustrpljivi, tako radi spomenutih valjanih razloga po pravu nalazimo, da ih obdarimo s ovim istinitim svjedočanstvima, da im budu služila, da sve to više zadobiju osobitu ljubav javnog mnijenja. In quorum i t. d.
Spljet dne 2. januara 1720. MV.
Aloise Mocenigo, treći opć. Proved.
Nikola Zorzi, Papadopulo Pomoć. na Banci tajničkog ureda Njegove Preuzvišenosti{2 Iz štampane zbirke svjedočanstava u namjesništvenom arhivu na str. 117.}.
Novacovich Zuanne (Novaković Ivan) 1721.-1732., plemić ugarski. Po "Bullettinu" naslijedi ga Sinovcich Petar.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Pavich Paolo (Pavić Paval) 1728. 28./10.
Isprave m. p. popa Petra Škarice.◊442
Sinovcich Pietro (Sinovčić Petar) 1732.-1740., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi ga Barich Marko.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Barich Marco (Barić Marko) 1740.-1742., plemić ugarski. Po "Bullettinu" naslijedi ga Novacovich Zuanne.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
Novacovich Zuanne (Novacović Ivan) 1742.-1747., plemić ugarski. Po " Bullettinu " naslijedi ga Barich Marko.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 56.
1745. vlastoručni potpis po podacima m. p. popa Petra Škarice.
Barich Marco (Barić Marko) 1747.-1761., plemić ugarski. Po "Bullettinu" naslijedi ga Novacovich Zorzi.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 57.
1751. 27./6. Erber, na ozn. mj. str. 44. i 48.
1752. 10./6., 13./12. Po ispravama, nalazećim se kod Alfonsa pl. Pavicha.
1755. 4./1. Isprava m. p. popa Petra Škarice.
1755. 17./10. Po jednom pismu Frana Grimani, proveditura mletačkoga.
Podaci m. p. popa Petra Škarice.
Za vladanja ovoga velikoga kneza izdao je tadanji generalni proveditur Jakov Boldù svjedočanstvo dana 21. jula 1748. o osobitim zaslugama Poljičana. - Isto glasi u hrvatskom prijevodu:
Mi Jakov Boldù, po prejasnoj mletačkoj republici opći proveditur Dalmacije i Albanije.
Preko dva vijeka su, da se je dobrovoljno predala prezaslužna poljička pokrajina, primljena u zakrilje presvjetle mletačke republike sa osobitim osjećanjem ljubavi, sa pojedinim iskazima harnosti i sa privolom različitih povlastica. - Na toliko iskaza višnje naklonosti odvratiše u istinu oni hrabri podanici kao na potvrdu zakletog i svojevoljnog podaništva sa lijevanjem vlastite krvi i sa opetovanim dokazima uspješne srčanosti u ratovima i prošlim i sadanjim, najviše pako u zadobiću Klisa, Knina, Sinja, Kaštelnovoga, Norinske kule, u raznim zasjedama i drugim pothvatima proti oružju i tvrgjam granične otomanske vlasti. Djela toli sjajna i toli dostojna proističu od najpodpunijih svjedočanstva, a megju drugim od četiri slavna Naša predšastnika Leonarda Foscola Katarina i Jerolima Cornara i Aloisa Moceniga, zatim preuzvišenog Deffonta. K ovim dokazima njihove čiste vjernosti, nadodaše drugi da će se Žrtvovati i sudjelovati jedan dio njih svojevoljno u javnim radnjama i drugim potrebama, a u naše doba krčenja Konjskovih livada, a to usljed naših ljubeznih nagovaranja, jer su prosti svakog nameta bilo imetka il osobe, izim obveze, kojoj proizlazi, da su vazda uspješno udovoljili, t. j. služiti za buknuta rata i doprinieti općem eraru danak od tri stotine godišnjih reala, čemu su obvezani po njihovim povlasticam. Sad kad nas prose, da im potvrdimo to povlastice, po onom što se i drugim općinam i narodima učinilo, drage volje im se odazivljemo, te uslijed ove odredbe i vlasti našeg vrhovništva potvrgjujemo molećoj prevjernoj i prezaslužnoj općini Poljica uživanje njenih povlastica, sa svima onim oprostima, koji su joj u doba njezina predanja i kašnje od javne blagodarnosti bili dozvoljeni, a od svijuh naših predšastnika potvrgjeni.
Rad tolike naše naklonosti na njihove prošnje stalni smo, da će se uspaliti još više srca onih preljubljenih podanika, e da u budućim zgodama iskažu svoju hrabrost na višu slavu i moć njihovog milostivog kneza.
In quorum i t. d.
Zadar, 21. jula 1748.
Jakov Boldù opć. Proved.
Zuanne Marchesini Taj.{1 Iz štampane zbirke svjedočanstava u namjesništvenom arhivu na str. 136.}.◊443
Pavich Ivan (Pavić Ivan) 1756. 20./7., plemić ugarski.
Isprave m. p. popa Petra Škarice.
Novacovich Zorzi (Novaković Juraj) 1760.-1768., plemić ugarski. Po " Bullettinu” naslijedi ga Gerovcich Zuanne.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 57.
1763. Isprava m. p. popa Petra Škarice.
1763.-1766. Povjesna kleveta nabačena na svećenstvo župe Poljica po sveć. Petru Škarici, Spljet 1899., str. 7.
Pavich Frane (Pavić Frane), ugarski plemić 1766. 15./3., 16./3., 5./8.
Isprave Alionsa pl. Pavicha.
Geroncich Zuanne (Gerončić Ivan) 1768.-1771., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi mu Pavich Francesco
"Bullettino", god. IV., br. 4., str. 57.
Pavich Francesco (Pavić Frane) 1770.-1777., plemić ugarski. Po "Bullettinu" slijedi mu Geroncich Zuanne.
"Bullettino", god. IV., br. 4., str. 57.
1772. 10./3., 11./3., 1773., 10./5., 23./9. Pavlinović, na ozn. mj. str. 78. i 80.
1770. 12./1., 27./6., 8./9., 1771., 7./3., 13./6., 13. i 23. 10.
1771., 4./11., 11./12., 15./12., 1772. 15./2. i 22./4.
1773., 28./10., 1774., 8./5. i 12./8., 1775. 31./8.
Isprave Alfonsa pl. Pavicha.
1775. Povjesna kleveta nabačena na svećenstvo župe Poljica po svećeniku Petru Škarici. Spljet 1899., str. 8.
Geroncich Zuanne (Geronćić Ivan) 1777.-1778., plemić ugarski. Po "Bullettinu" naslijedi ga Barich Andrea.
"Bullettino", god. IV., br. 4., str. 57.
1775.-1778. Povjesna kleveta nabačena na svećenstvo župe Poljica po sveć. Petru Škarici. Spljet 1899., str. 8.
1878. Jagić. Statut poljički, str. 129.
Barich Andrea (Barić Andrija) 1778.-1783., plemić ugarski. Po "Bulletinu" naslijedi ga Novacovich Zorzi.
"Bullettino", god. IV., br. 4., str. 57.
1780. 15./5. Isprava m. p. popa Petra Škarice.
1782. 15./5. Povjesna kleveta nabačena na svećenstvo župe Poljica po sveć. Petru Škarici. Spljet 1899., str. 8. - Ovaj veliki knez umro je nenadno.
Novacovich Zorzi (Novaković Juraj) 1783.-1789. 23./4., plemić ugarski. - Po "Bullettinu" naslijedi ga Sicich Zuanne.
"Bullettino", na ozn. mj., god. IV., br. 4., str. 57.
1782. Isprava m. p. popa Petra Škarice.
1785. 24./7., 1787. 20./8., 1789. Povjesna kleveta nabačena na svećenstvo župe Poljica po sveć. Petru Škarici. Spljet 1899., str. 8.
Za vladanja ovoga velikog kneza izveo je Don Marko Pavić, sin Tadije Pavića († 1748.), vikar Poljica i Radobolja, kroz nekih 30 godina župnik u Klisu, po porodičnom usmenom predanju izmegju 1740.-1750. pregragjivanje stare◊444 kule Pavićeve, kolijevke cijele porodice u Srijanama, i dao joj današnji oblik. (Slika 31.) S lijeve strane vidi se na jednom malom brežuljku sv. Antunu posvećena obiteljska kapela. - Ovdje je Don Marko Pavić, kada se je iz javnog života povukao, još kroz 4 godine živio i u ovoj je kuli umro{1 Pismo župničkog pomoćnika popa Ivana Banića iz Dolca donjeg dne 27. februara 1898.} dne 7. decembra 1780.
O ovom vikaru Don Marku Paviću imade dvije isprave, dneva 27. jula 1785. i 25. augusta 1787., m. p. pop Petar Škarica.
Na glavnoj zgradi ovoga skupa kućâ bijahu prozori na prvom i drugom spratu povećani, krov nešto podignut i na 19. novembra 1889. otvorena u njoj mješovita pučka škola. Neka je u dobar čas za puk u Srijanam{2 Iz jednog lista Mate Jelića, Dolac donji dne 25. septembra 1887.}. -
Slika 31. Pavića kula u Srijanama.
Dok se je prema dosadanjim zakonskim ustanovama i starim običajima veliki knez birao iz redova ugarskih plemićkih obitelji, što je bivalo kroz tri vladavine, t. j. ugarsku, tursku i mletačku, to je sada na buntovni način napušten ovaj običaj, te je od naroda iz njegove sredine odabran velikim knezom Ivan Sicich{3 "Bullettino", god. IV., br. IV., str. 57.}.
Sicich Giovanni (Sičić Ivan) 1789. 23./4. odabran od naroda.
"Bullettino", god. IV., br. 4., str. 57.
1790. 28./4., 29./9. Vlastoručni potpis po podacima m. p. popa Petra Škarice. Erber, na ozn. mj. str. 49. i 50.
Povjesna kleveta nabačena na svećenstvo župe Poljica po svećeniku Petru Škarici. Spljet 1899., str. 12.
1791. 2./5. "Bullettino", god. XXIII., br. 12. na omotu.
Kružičević Mate 1793. 2./12., 12/11.
Na omotu "Bullettina", septembra god. XXIII., br. 8. i 9.◊445
Pavich Frano (Pavić Frano), ugarski plemić, 1796. 9./9.{1 Klaić, na ozn. mj. str. 133.}.
Vlastoručni popis isprava Alfonsa pl. Pavicha.
Slika 32.
Iznosimo u slici 32. jedan bosančicom napisani otpis koji glasi:
Mi Frane Pavić, knez veliki od provincije polic s vojvodom i s ostali glavari, odlučujemo prisvitloga gña vikara polic i radobolije dom Ivana Maneničića i mp. kneza Antona Maltića i mp. prokuratora Ivana Alvirevića, da privide kroz parnicu gñu do Nikoli Dragičeviću i nihovim partenikom i gñu do Marku Rudanu svaka s pomlom po naštimu i zakonu i tako u polici 9. šetembra 1796.
(Pečat) Frane Pavić, knez.
Mijo Xulevic, kančelar p. provincije polic.
Izvornik ovoga otpisa dug je 19 cm, a visok 14 cm. Na ovaj otpis udaren je mali pečat, koji su veliki knezovi upotrebljavali u manje znatnim prigodama, kao na pr. kod ugovora (pogodaba), oporučnih stvari, urudžaba i t. d.
Mali pečat, slika 33., nosi sliku sv. Jurja, a natpis glasi: Sigilum Comunitatis Poggicie.
Slika 33. Mali pečat.
Već kod velikog kneza Jurja Pavića (1632.-1655.) spomenuto je, da Mate Bilić u Poljici (i to u donjem Dolcu) imade nekoliko uspomena na negdašnju◊446 poljičku provinciju; to su, osim već spomenute zastave, pod kojom su se Poljičani kod Klisa borili, još druge dvije zastave, prepisi Statuta, nekoliko dukala u izvorniku i u prepisu. Jedna je od ovih dviju zastava iz mletačkog vremena (slika 34.), a druga po svoj prilici iz vremena prve austrijske okupacije. Obadvije su sasvim dobro sačuvane.
Jednom prilikom bijaše moguće ustanoviti, iz kojeg je vremena prva od ovih zastava.
Pridodaje se slika ove lijepe velike zastave. Cijela je zastava od svile i na objema stranama jednaka; lijevo gornje i desno donje polje je modro, a desno gornje i lijevo donje polje crvenkasto; mletački lav je utkan sa žutom svilom, a isto tako utkana je sa žutom svilom u desnom gornjem polju slika sv. Jurja.
Slika 34. Mletačka zastava Poljičana, duga 2.69 m, visoka 2.46.
Pored sv. Jurja s lijeve strane jesu dva bijela okruga sa natpisom u njima i okolo njih. Lijevi okrug nosi unutri slova DVD i natpis unaokolo: Conte Mateo Kružičević colonello: desni okrug ima unutri slova EVD i naokolo natpis: Conte Nicolo Barbarić colonello.
Po jednoj ispravi od 19. augusta 1796., na omotu "Bullettina", god. XXIII., br. 10. i 11., osnovaše Mlečani jedan poljički bataljun. Kad je izdana ova isprava bio je Mate Kružičević kolunel ovoga bataljuna. Ova je zastava dakle iz onog (1796.) vremena. O drugoj će zastavi biti kasnije govora.
Goiselich Frano (Gojselić Frano) 1797. 24.2.
Zanimljivu jednu relikviju iz vremena vladanja velikoga kneza Frana Goiselića imade pisac ovoga djela.◊447
To je neka vrsta prijestolne stolice (slika 35.). Ovu je stolicu imao župnik Čiste, kotara Imotskog Don Lovrinac Banović, koji je s materine strane potomak velikoga kneza Frane Gojselića. Putem uzajamnog obdarenja prešla je ova stolica mjeseca novembra 1898. u moj posjed. Majka Don Banovića umrla je 1893., navršiv 90 godina. Ona je često sinu svome opisivala, kaka je negda ova stolica bila. Po tom opisu je ova opet popravljena.
Slika 35. Prijestolna stolica velikog kneza Frana Gojselića. (Visina 1.32 m. Dubljina 46 cm. Širina kod sjedala 69 cm. U posjedu pisca.)
Sasvim dobro održano drvo bijaše fino izragjeno u Mlecima, a pored toga na više mjesta pozlaćeno. Naslon je od tamno crvene kadife, jastuk od kože iste boje; naslon i kožni jastuk opšiveni su trakama od čistog zlata, a na četiri kraja vise zlatne kite; kožni jastuk opšiven je zlatnim resama. Sve zajedno čini na gledaoca veliki dojam.
Austrijska vladavina.
Xuglievich Marco (Žuljević Marko) 1797. 18/10., 1798. 25./4.
Erber, na ozn. mj. str. 58. i 68.
Ušljed spletaka Napoleonovih dade aristokratična vlada u Mlecima na 12. maja 1797. ostavku, te je iste noći naslijedi demokratsko općinsko vijeće.
Dalmacija mišljaše, da se oslobodi sviju sveza sa Mlecima, te ne htjede da pripozna novu vladu; pak pošto nije nikoga u zemlji bilo, ko bi uzde vlade potrebitom opreznošću u rukama držao, nastadoše u mnogim mjestima i ozbiljni nemiri. Da se tome pustom stanju kraj učini, proglasiše mnogi gradovi svojim gospodarem cara Franju II. i otposlaše deputacije na Rijeku i u Beč, da pospješe ulazak austrijske vojske u Dalmaciju.◊448
Posljednjem generalnom provedituru mletačkom Andriji Queriniu pogje za rukom nagovoriti generala baruna Rukavinu, da što prije izvede sa svojom vojskom okupaciju, što se mjeseca jula 1797. zaista i zbilo. U ugovoru o miru kod Kampoformija 16. oktobra 1797. bi Dalmacija formalno predana caru Franji II.
18. novembra 1797. predstavile se carskoj i kraljevskoj dvorskoj komisiji u Zadru kao odaslanici poljički: Veliki knez Marko Žuljević, vojvoda Ivan Sinovčić, knezovi Stipan Bilić, Miho Marasović, Don Miho Barić i drugi, i izjaviše, da su Poljičani, spominjuć se njihove stare pripadnosti Ugarskoj, Bosni i Dalmaciji, radosnim srcem proglasili cara Franju II. svojim gospodarom.
Odaslanici položile zakletvu vijernosti za sve pučanstvo poljičko i izmoliše u dvorske komisije preporuku, da im car potvrdi njihove stare povlastice i sloboštine. Odaslanici se izjaviše spravnima, da dosadašnje daće i u buduće plaćaju i kod svake prigode njihovu krv za svog novog gospodara da prolijevaju{1 Odnosna isprava, Zadar dne 18. novembra 1797. nalazi se a namjesništvenom arhivu u svesku od god. 1797. Ona je potpuno preštampana i u Erberu, na ozn. mj. str. 59., a prepisana je i megju skoro potpunim gradivom, što se odnosi na austrijsku vladavinu te koje je pisac predao namjesništvenom arhivu.}.
Austrijska vlada primi blagonaklono ovo obećanje i potvrdi im prethodno uopće povlastice, pridržavši sebi konačko riješenje. - 29. decembra 1797. bijaše megjutim odregjeno, da će Poljica kao i prije plaćati godišnji danak od 300 reala ili 3000 dalmatinskih lira.
Nakon potankog posmatranja tih povlastica i čitavog stanja stvari, uvidjela je austrijska vlada, da se ipak Poljičanima ne može priznati potpuna samostalnost, jer bi to bila država u državi.
Na 17. jula 1798. izda vlada za Poljica nov ustav{2 Erber, na ozn. mj. str. 60. Odnosni spisi nalaze se u namjesništvenom arhivu.}, koji je istoga dana u Poljicima i to u Prijeku kod Omiša, u prisustvu velikog kneza, vojvode, četvorice prokuratora, kancelara, novog vladinog povjerenika i dvanaestorice knezova provincije, svečanim načinom bio proglašen. Svi prisutni položile zakletvu vijernosti i zakleše se, da će svoje časti savjesno obnašati.
U tom ustavu bijahu doduše pripoznate povlastice Poljičana, ali zato bijahu uvedene novotarije, koje su znatno ograničavale njihovu valjanost. Tako je bio megju ostalim odregjen za Poljica kraljevski tajnik, koji je imao nadgledati svu upravu, vršiti aktivno i pasivno izborno pravo u svim skupštinama i svakih 15 dana saopćivati sve prispjele spise u političkom i gospodarskom pogledu vladi u Zadru.
Prvim tajnikom imenova Njegovo Veličanstvo Andriju Kovačića.
Pomiriteljni sud ostao je za manje parnice kao i dosada neprizivljiv; kazneni sud provincije pako bijaše proglašen ovisnim od prizivnog suda u Zadru, a ne više kao do sada od banke. Plemići zadržale kao i dosada isključivo pravo na časti, ali se nije smjelo više činiti razlike izmegju ugarskog i bosanskog plemstva. Banka je morala prenijeti svoje sjedište u Gatu, a dokle se odnosna zgrada ne napravi u Prijeko, gdje je i vladin povjerenik imao svoje sjedište. U Prijeku bijaše u ovo doba i svećeničko sjemenište poljičko, koje je tada pohagjalo 60 pitomaca{3 Erber, na ozn. mj. str. 62.}.
Isprva su se poljički plemići prilagodili odredbama ovog novog ustava, ali 24. januara 1799. narediše svojim knezovima Marku Žuljeviću, Antunu Paviću,◊449 Mati Mianoviću, Franu Gosalicu, Ivanu Novakoviću i Ivanu Sinovčiću, da podnesu žaobu kod vlade u Zadru, u koliko bijahu njihove povlastice novim ustanovama ukinute, navlastito protiv gore istaknutih tačaka pri razlaganju o novom ustavu{1 Odnosna žaoba pohranjena je u namjesništvenom arhivu te je u izvatku priopćena u Erberu, str. 61.}, a osobito protiv ukinuća razlike izmegju ugarskog i bosanskog plemstva.
Vladar izda dakle na 13. aprila 1799. drugi ustav{2 Namjesništveni arhiv, sv. 1799. Ovaj ustav objelodanjen je i u "Raccolta di editti e proclami", štampan u Zadru 1799., sv. I., str. 247.-256., a imade ga i megju prepisima isprava u pisca. - Erber. na ozn. mj. str. 63.}, koji odgovaraše molbama Poljičana, te ih tako sasvim umirio. Ovaj ustav ostade sve do francuske okupacije, a glasi u hrvatskom prijevodu ovako:
Br. 1938.
Dneva, 13. aprila 1799.
Po nalogu i izričitoj želji Njegove Preuzvišenosti gospodina Rajmunda, grofa Svetog Rimskog carstva Thurn Hoffera i Valsassine, sadašnjeg tajnog državnog savjetnika Njegova Veličanstva, i Njegova dvorskog povjerenika c. kr. privremenog dalmatinskog namjesništva u ime Njegova Veličanstva cesara i kralja Franje II., Našeg premilostivog vladara, naregjuje, potvrgjuje, preinačuje i uregjuje sve do daljnje previšnje odluke ovo:
Prvo: Njegovo c. kr. Apostolsko Veličanstvo dozvoljuje i potvrgjuje poljičkoj krajini sve povlastice, prava i preimućstva, kako plemićkog tako i prostog staleža zakonito ustanovljena, što se ne protive općem dobru države, osim niže ubilježenih preinaka, što ne smetajuć sadržini istih povlastica, služe pače da odvrate od mana zloporabe i da bolje promiču dobar red, najtvrgji temelj sreće podanika i njihovih prigovora.
Drugo: E da bolje osjegura tijek pravde prema zaslugama i jamstvo dobara bez razlike staleža podanika poljičke krajine, Njegovo je Veličanstvo sve do novih previšnjih odredaba stvorilo i ustanovilo mjesnu višu vlast i jedno sudište mira, da baš bude po niže razregjenim osobitim dotičnim službama na opće dobro i na ono pojedinog, iscrpivši blagodati Svoje očinske providnosti.
Treće: Mjesnu višu vlast, poznatu od prije pod općim imenom Banke, sastavljaće i nadalje po načinu starih i uvijek upotrebljavanih sustava pokrajine veliki knez, vojvoda ili poglavar, četiri državna odvjetnika, svi pro tempore i njihov kancelar, i baš ovoj višoj vlasti ili Banki biće takogjer dužnost, da udovolji nježnim službama pridodatim mirovnom sudu.
Četvrto: Budući da je svim ostalim c. kr. vlastima u Dalmaciji sa providnom namjerom, da se pospješi što brže rješavanje prepiraka, i da se olakša podanicima trošak za iste, bilo sankcionirano, da može dotični mirovni sud bez pristatka neodvisno odlučiti o tim raspravama, isto se tako umješćuje s jednakom oblašću i onoj, što se želi da bude ustanovljena u Poljicima sa svotom od 25 forinata, što vrijedi jednako kao 300 dalmatinskih lira.
Ako bi pak iste stranke, koje se prepiru, htjele suglasno da se podvrgnu istom mirovnom sudu osudu prepiraka, čiji bi iznos prešao svotu od 25 forinata, onda moraju takogjer suglasno da ubilježe u kancelariji svojevoljno saslušanje pod izričitim uvjetom nepriziva, bez kojeg izričitog i neporječnog uvjeta moći će nadvladana stranka da prikaže u naročitom sudu pred mjesnom starijom vlasti svoju prepirku.
Peto: Mjesnoj višoj vlasti podvrgnute su sve prepirke, što prekoračuju vrijednost od 25 forinata i koje bi baš trebale pravilnog suda i što ne bi htjele stranke, kako je već gori ustanovljeno da završe pred mirovnim sudom, ostaju takogjer povjereni istoj višoj vlasti svi uredovni poslovi, t. j. plemenite službe suca, i zato će ista vlast raširiti svoj upravljajući upliv u cijeloj poljičkoj pokrajini nad svim opće političkim predmetima sa zavisnošću istih od same vlade, proslijegjujući putem utoka: a glede gragjanskih i kaznenih parnica od prizivnog sudišta, ustanovljenih sa ediktom od 17. decembra 1797. u glavnom gradu kraljevine.
Šesto: Potvrgjen megjutim, budući čvrste gorinavedene preinake, stari sustav pokrajine poljičke, Njegovo Veličanstvo sa željom, da uzgoji razboritim redom sudbenu i političku upravu, odregjuje i zapovijeda uvijek do novih odredaba, da se moraju držati četiri knjige, takozvani upisnici, jedna što sadržava naredbe, punomoćnice i dozivnice, druga političko-uredovna dopisivanja, treća sudbeno-gragjanske osude, a četvrta kaznene osude.◊450
U upisniku civilnih osuda moraće veliki knez da potpiše vlastoručno iste osude, a ministar i kancelar biće strogo odgovorni, da upišu pod istim osudama, da li su svi suci jednoglasno pristali uz osudu, i da ubilježe takogjer ime onog, koji bi slučajno bio protivan, i navesti po mogućnosti razloge njegove protivnosti.
Jednaki red moraće se obdržavati u upisniku kaznenih osuda, za koje ne će moći slijediti dotična ovrha, nego poslije roka od 14 dana, e da tako uzmogne okrivljenim strankama biti prosto uteči se prizivnom vijeću, koje može biti pozvano kroz rečeni rok, prikazujuć priziv na Banku.
Sedmo: Svi spisi i osude mogu biti ispisane u ilirskom jeziku i u istom jeziku mogu biti takogjer pisana uredovna dopisivanja sa vladom kraljevine i sa drugim vlastima u Dalmaciji, tako isto sve naredbe što budu proglašene od Banke, a upravljene stanovnicima Poljica, pak i malim knezovima njezinog kotara.
Osmo: Ne htijući vladar mijenjati običnih adeta, moći će Banka po običaju sakupiti se i odlučivati o raspravama na mjestu, što sačinjava predmet iste rasprave, a u slučaju nepovoljna vremena i u kućama općine dotičnih sela; budući je upravo to trajni starodavni običaj.
Deveto: Potvrgjuje se takogjer mjesto dvanaestorice malih knezova, što su u aktivnoj službi kod uprave dvanaest općina Donjeg Dolca, Gornjeg Dolca, Kostanja, Zvečanja, Čiste, Gata, Dubrave, Sitnog, Srijana, Duća, Jesenica i Postranja. Ali oni ne će moći nikad zahtijevati, da prisustvuju zasjedanjima suda mjesne više vlasti, ako ih ovaj izričito ne pozove, i to u slučajevima pripoznate prešnosti, gdje se radi o sveopćem dobru pokrajine, ili kad koja od osoba, što sačinjavaju Banku, po zakonitoj iznimci ne bi mogla da bude sudac u kojekakvoj prepirci.
Mali će knezovi pako morati nadgledati opći mir njihovih općina, kao što i vršiti nepristranu pravicu u njihovom okolišu, a ona će u buduće biti stegnuta na one razmirice, čija vrijednost ne će prekoračiti svotu od pet forinata, i moći će dobivati one pripatke, što su uživali pod starom vladom, držeći po mogućnosti upisnik onih osuda, što bi s vremena na vrijeme proglasili i od kojih će biti svako malo vremena pitan račun.
Deseto: Banka, koja će sačinjavati ne samo višu vlast, nego sve ostale službe vlastite kotara poljičkog, trajaće suglasno sa pokrajinskim ustanovama samo jednu godinu, tako da će se svake godine dne 23. aprila morati promijeniti sve osobe po redu i pravilnosti, što su bile od potrebe u upotrebi ovog povlaštenog prava pod prošlom bivšom mletačkom republikom.
Uzdržavanje dobrog reda, korist naroda, pažljivost i čast nove vlade, zahtijevajuć da budu bar djelomice uregjeni stari običaj i red, zabranjuje se toga radi svako i koje mu drago okupljanje osoba u Poljici, bez dopusta i privole više mjesne vlasti, i moraće se takogjer svake godine u mjesecu martu dvanaestorica malih knezova obratiti na istu da dobije dozvolu, da sazovu dotične općine dne 23. aprila, e da tako mognu pravilno i sa doličnim mirom pristupiti novim izborima.
Jutrom dne 23. aprila biraće poglavice obitelji sviju 12 općina dvanaestoricu malih knezova onako, kao što se do sada običavalo.
Poslije obavljenih izbora pristupiće iste starješine obitelji odmah imenovanju kandidata, što se ima predložiti u zboru ili kotarskom sastanku, da se pokrije sedam časti Banke, ujedno sa kancelarom pomoćnikom.
Po obavljenim izborima mali knezovi u pojedinoj od 12 općina poći će odmah u polje Podgradačko u pripadštinu Gata, gdje će sakupljeni položiti javni glas dotičnih općina. Ove će se časti pokrivati sa osobama plemićkih slojeva, bosanskih i ugarskih, moraće se za to u posebni obzir uzeti u dotičnom sastanku općina, da sve časti, a osobito ona velikoga kneza, budu podijeljene osobama, što osim poštenog njihovog značaja budu znale čitati i pisati, što se običavalo uvijek savjetovati pod pregjašnjom vladom. Pošto se obave svi ovi izbori, nastojaće sastavljena Banka da podnese dužni izvještaj vladi u Zadar.
Jedanaesto: Da se odstrane eventualni neredi, što su nesrećom više puta u prošlim vremenima uznemirivali javnu sigurnost i mir izbora u Podgradačkom polju, ne zabranjuje se narodu da pogje kao gledalac, ali svakoj od osam višebrojnih općina biće dopušteno odaslati samo deset osoba, a drugim četverima manjebrojnima ne više od pet.
Mali knez i župnik pojedine općine biće odgovorni vladi za mirno ponašanje, što će morati da izvrši ustanovljen broj tih osoba, jer će o njima ovisiti, da je izbere i umanji.
Župnici će megjutim prisustvovati sastanku općina, a vikar prvostolnik onom podgradačke skupštine.
Radiće crkovne časti, da udahnu u narod mir i poštovanje spram vladarevih zakona, pravicu i nepristranost u izabranju njihovih kandidata, ali ne će utjecati njihovim glasom na javne odredbe.◊451
U jedinom slučaju, u kojem bi jednakost glasova u podgradačkoj skupštini ostavila neodlučan izbor koje mu drago časti, vikar prvostolnik, koji stanuje u Poljicima, odlučiće svojim glasom.
Čiru se svrše izbori sedam gore spomenutih časti, novi će članovi ovog javnog zastupništva u društvu sa 12 malih knezova i s narodom poći u župničku crkvu Gata, da zahvale Svevišnjemu na sretnom uspjehu njihovih izbora, i da obnove zakletvu vijernosti po poznatom načinu.
Čim obave ovaj svečani čin vjere i iskrenog podaništva, svaki će se mali knez sa župnikom i svojim narodom odmah odvojiti i mirno vratiti u dotičnu svoju općinu.
Veliki će knez u pratnji vojvode ili poglavara i četiriju prokuratora i kancelara, bezodvlačno poći k svojoj kući, kamo toga dana ne će se smjeti ni jedna osoba približiti i tako će prestati navala naroda, koja bijaše nekada vrlo žalosnim povodom ne samo nutarnjim pomutnjama, nego i vrlo osjetljivu neskladu u privatnoj ekonomiji podanika, ponovno odregjenih na pokrajinske časti.
Dvanaesto: Pošto vježbanje i kultura prave vjere upliviše na opće dobro i na dobro pojedinog pučanina, i buduć takogjer od dobrog uzgoja i primjera svećenika ovisi i ponašanje svjetovnjaka, za to se velikom knezu i Banci izričito preporučuje, da posveti što veću pažnju uzgoju poljičkog svećenstva, što se uzgaja u ilirskom sjemeništu u Prijeku.
Trinaesto: Da pored običnih prihoda carske blagajne ostane sve ono, što se zova vladareva regalija, kao u prošlom, pod bivšom mletačkom vladom, tako i u buduće pod veličanstvenim carem i kraljem njegovog visokog vladara i privatnog prava.
Ovoliko se naregjuje sa sadašnjim ediktom preinačene organizacije na znanje i sveopće ravnanje.
C. kr. upravljajućem Sucu u Spljetu.
Odluka.
Ovdje se prilaže preinačena od vlade po nalogu i izričitoj želji Preuzv. ces. kr. Dvorskog Povjereništva organizacija poljičke pokrajine, da se sve to više udovolji onim podanicima u uzdržavanju njihovih povlastica, uživanih običaja i navadnih pravilnosti u vrijeme, kad bijaše raspuštena mletačka vlada. Vaša osoba odregjena je da ustanovi sa velikim knezom dan, kada će objaviti ovu naredbu i da onda pogje u mjesto zajedno sa jednim tajnikom ove više vlasti i da je upiše na ime vlade najsvečanijim načinom, na znanje i ravnanje cijele one pokrajine i njezinih stanovnika.
Trifun Pasquali, savj-k
Stratico, savj-k
Suppè, savj-k
Vrachien, savjk
Retzer, savj-k
Expediatur, Rinna{1 Namjesništveni arhiv; takogjer u piščevoj zbirci isprava i spisa, što je u namjesništvenom arhivu; dalje Erber, na ozu. mj. str. 63.-67.}.
Kako je poznato, uživali su poljički plemići u dalmatinskim gradovima po dukali od god. 1570. ista prava kao i ostali plemići u Dalmaciji. Pošto su neki od potonjih prisvojili poljićko plemstvo dobije veliki knez Marko Žuljević, ne bi li se predusrelo ovom neredu, dne 10. oktobra 1798. od vlade nalog, da podastre iskaz sviju poljičkih plemića, koji obitavaju u Dalmaciji.
Žuljević se odazove ovome nalogu 25. marta 1798.
Ovaj iskaz nije bio tačno sastavljen.
Pošto je vlada namjeravala, da u pogledu daća provede izjednačenje ovog poljičkog plemstva sa cijelim pučanstvom, izrodiše se radi toga mnoge tužbe, a poljička Banka odašalje kneza Matu Kružičevića u Zadar, da podnese opširnu tužbu, koja se temeljila poglavito na povlastici od godine 1570.{2 Erber, na ozn. mj. str. 69.}.
Vlada izda dakle 20. aprila 1799. nalog, da se podnesu novi, potpuni iskazi.◊452
Mianovich Mate (Mianović Mate) 1799. 21./5., 1801. 1./12.
Erber, na ozn. raj. str. 70., 71.
1801. 1./12. Po podacima m. p. popa Petra Škarice.
Veliki knez Mate Mianović odgovori spomenutom nalogu i podnese 21. maja ova, bosančicom napisana četiri iskaza{1 Sva četiri iskaza jesu u namjesništvenoin arhivu pod podnesnini brojem 3894. god. 1799., a iskaz pod 1. i u ispravama piščevim. - Erber, na ozn. mj. str. 70. i 71.} i to:
1. List ili prijepis kataloga, prevedenog doslovce iz ilirskoga jezika, u kojem on opisana imena i prezimena od koljena svih plemićkih obitelji, koje potječu iz poljičke krajine, i vuku lozu od triju sinova velemožnog i plemenitog gospodina kneza Miroslava, t. j. od Tišmira, Krešimira i Lemića, koji su najglavniji osnovatelji rečene pokrajine i od njegovog vijeća, tako da svi na kraju pisma opisani potomci proizlaze od istih, koji uživaju i uvijek su uživali već mnogo vijekova dopušteno im od Monarka i vladara njihovo prijašnje i izvorno plemstvo sa svim povlasticama, sazivljuć im sastanak i vijeće iste pokrajine, glasujuć svaka stranka radi nestašice služaba i ovi potomci plemićkih obitelji uvijek su ostali sa biljegom plemstva, i u vrijeme svojevoljnog njihovog podložništva bivšoj mletačkoj vladi, i koji i sada ostaju sa istim imenima u poljičkoj pokrajini, i jedan dio istih rasijan je u pokrajini Dalmaciji.
Ti plemići jesu:
Obitelji:
Megliocich reč. Sladovich, Zeliovich, Tomich i Banovich.
Deglich reč. Vladanovich.
Goiacovich reč. Mandalich i Bogdanovich.
Goisalich reč. Anivlich, Matiavich i Alinich.
Marcovich reč. Simunovich, Sarolich i Mindoglievich.
Vuchichievich reč. Ticinovich i Milevvich.
Radovcich reč. Strucich.
Carstoevich rec. Martich, Sicich i Pavonich.
Draxinovich reč. Boxich, Kruxich i Cruxichievich.
Ivagnich reč. Catusich, Stanich, Nevich i Vulletich.
Copeglievieh reč. Milichievich.
Andriasevich.
Jacovglievich reč. Kerzatovich i Rudalich.
Perincich reč. Castelanich i Kraguglievich.
Juranovich reč. Ivanich i Makala.
Ivanissevich.
Cumbrianovich reč. Pavissich, Domglianovich i Bujanovich.
Dragoevich reč. Generalich i Jerich.
Mircovich reč. Procevich, Beovich, Vucovich, Mekinich, Bartichievich i Caraman.
Jascovich reč. Bugatovich, Occassich.
Gliubatovich reč. Biletich.
Vidatovich reč. Stazich, Marisalich i Vulas.
Cocaglievich reč. Banich i Vlaich.
Pervich reč. Mandich.
Advocatovich reč. Marghich.
Simunich.
Tutussevich reč. Sussich.
Junussich reč. Sancovich.
Bracovich.
Raicich reč. Jadrich i Barnabich.
Radossich reč. Sagheglich.
Armacich reč. Bilich, Filipovich i Missetich.
Caçunich.
Vitacich reč. Vranovich.
Tavnich reč. Mercelich.
Margetich Oghnus.
Culich, Vladisalich.
Milcovich i Jurissich.
Xuglievich.
Xivalich.
Lucacevich.
Leksich.
Paucovich.
Arsoevich reč. Radatkovich, Covich i Krudisich.
Bassich.
Cotich reč. Novacich.
Radoicich reč. Radizza i Marassovich.
Stipagnich.
Uxignich.
Copich reč. Petricevich.
Fradelich reč. Gale, Covacich.
Sirotcovich.
Drughisich reč. Dorich, Ugrinovich.
Mianovich reč. Javorcich, Tomich i Vladussich.
Dessich reč. Amicich Ivichevich i Gruicich.
Tvardcovich.
Tolvević reč. Bartulin i Radeglia.
Boguvidovich reč. Bratimovich i Dupliancich.
Radunich reč. Sarcovich, Ligutich.
Bilianich reč. Tomasevich, Uglievich i Jercich.
Jurinovich, Ercegovich i Pecinich.
Draghichievich.
Slijede obitelji, koje su bile pridružene još u odaljenim starim vremenima k vijeću i sudstvu niže obilježeni i izvorni plemići poljičke provincije i uživali su i uživaju◊453 uvijek plemstvo i povlastice, koje opstoje sa biljegom istog plemstva još u vrijeme svojevoljnog podložništva pod bivšu mletačku vladu:
Ugrin reč. Sinovcich.
Novach reč. Novacovich i Pavich.
Relich reč. Jeroncich, Alfirevich i Zdere.
Gargasovich.
Novacovich.
Barich.
Scariza.
Marianovich.
Sugich.
Draxoevich reč. Gelich.
Slijedi katalog imena i prezimena dotičnih obitelji, koje su pridružene kao izvorno plemićke i pripuštene vijećima i sudstvima kao i one gorepomenute izvorne, godine 1482., dne 15. decembra, što su uživale i uvijek uživaju osobite povlastice poljičkog plemstva i u vrijeme svojevoljnog podložništva pod bivšu mletačku republiku:
Obitelji:
Crickovich reč. Stoissich, Milossevich Bogdan, Covich, Tiardovich, Tomicich i Braich.
Budacich reč. Pezoglievich, Silovich i Vodanovich.
Jurko sa bratom reč. Mandussich, Jakul i Manoglievich.
Bagancich reč. Pocovcich, Rusurich, Covacich i Ratagl.
Slidincich reč. Manenicich, Bognacich, Miaglievich i Cordunovich.
Borovina reč. Borovich i Kurir.
Tomassevich reč. Petrovich.
Dano u provinciji Poljičkoj 21. maja 1799.
Mate Mianović, veliki poljički knez.
Matija Vladušić, kancelar, vjerno prepisao po zapovijedi, usporedio i zapečata. In Fide etc.
2. List ili prijepis kataloga, u kojemu su upisana imena i prezimena izvornih potomaka poljičkih plemića, koje obitelji dandanas stanuju izvan rečene provincije u mjestima i gradovima dalmatinske kraljevine, jer većinom proizlaze iz prvog kataloga, te su upisane sa istim imenima, što se još i sada nalaze u Poljici.
U gradu Spljetu i predgragjima:
Giurco reč. Manolovich; Mircovich reč. Vucovich; Krischovich reč. Kovich, Bilinich reč. Tomas; Pecinich reč. Maroli.
U Lučcu: Draghissich reč. Dorich; Raicich reč. Barnabich; Laicevich reč. Bagatovich.
U velom Varošu : Ugrinovich reč. Sinovcich; Fratelich reč. Gale: Ligutich; Gotieh reč. Novacovich; Relich; Ivanissevich; Budacich reč. Pezeglievich; Covacich; Bogancich reč. Covacich i Ratagl.; Borovina reč Borovcich i Kurir; Mircovich reč. Pivcevich; Dragoevich reč. Generalich.
U Zrnovici selu Spljetskom: Micanovich reč. Ugrinovich; Tomich i Pavorcich; Pessich reč. Gruicich i Amicich; Bassich; Radicich reč. Radizza; Cozeglievich reč. Banich.
U selu Štobreću i Kamenu okoliša Spljetskog: Jaicevich reč. Ochiassich; Lucacevich reč. Goich.
Na otoku Šolti okoliša Spljetskog: Ivanich reč. Nevich; Kozaglievich reč. Vlaich, Andriassevich.
U Spljetskim Kaštelima okoliša Spljetskog: Reglich reč. Jevoncich, Alfirovich i Xdere; Barich; Marcovich reč. Sarolich.
U kaštelu Supetru na otoku Braču: Ugrinovich.
U Postiru na otoku Braču: Novacovich reč. Permich.
U Spliskoj na otoku Braču: Armocich reč. Filippovich i Missetich;
Na otoku Braču: Pervincich reč. Kragujevich; Cubrianovich reč. Bujenovich, Reglich reč. Peroncich i Alfirovich; Kriscovich reč Beovich.
U Pučišću na Braču: Covacich.
U Mircima na Braču: Ternich reč. Vladissevich.
U Povju na Braču: Draxinovich reč, Boxich.
U Dračenovici na Braču: Marcovich reč. Simunich; Sincovich reč. Sircich.
Na otoku Hvaru: Covacich.
U Drnišu okoliša kninskog: Mianovich.◊454
U Zlarinu okolišu sinjskom: Juranovich reč. Macala.
U Vodicam: Jaicevich reč. Ochiassich.
U gradu Zadru; Rubcich reč. Licina; Mircovich reč. Bartichevich; Novacovich.
Na otoku Krku: Juranovich reč. Juranich.
U Dicmu okolišu sinjskom: Possegliovich i Rodaucich reč. Stinich.
U čačvini: Cotich.
U Neoriću: Marissaglich.
U Čaporici: Braovich; Krickovich reč. Tiardovich i Milossevich; Xuglievich; Xivaglich; Dragoevich reč. Generalich; Radicich reč. Rogulich; Budacich reč. Pezeglievich; Paucovich reč. Pauletich.
U Rudi: Xuglievich.
U Novom selu: Radovcich reč. Cicotich; Xuglievich.
U Tijarici: Novak Novacovich reč. Pavich.
U Ugljanu: Mircovich reč. Pivcevieh; Novak Novacovich reč. Pavich.
U Budimiru: Xivaglich reč. Mladina.
U Rožima: Tovnich reč. Marcelich, Jacoglievich.
U gradu Omišu, Draxinovich; Kruxih reč. Kruxichevich; Radovcich reč. Struich; Copeglievich reč. Milichevich; Bassi reč. Zelanovich; Draxoevich reč. Jelich; Slidrich reč. Marenizza; Mircovich reč. Beovich; Ternich reč. Stanich; Novacovich reć. Covacich i Alfirevich.
U Radovlju okolišu Omiškom: Jurko reč. Mandusslich.
U Novom selu kod Omiša: Leksich; Tavnich reč. Culich; Lucacevich.
U Podgragju: Skarizza; Vukichevich reč. Milavich; Bilinich reč. Uglievich: Percich i Xuxa.
U Kučišću okolišu Omiškom: Radovcich reč Bilich.
U gradu Makarsko}: Ivajnich reč. Stanich.
U Neretvanskom: Ivanich reč. Stanich.
U okolišu imotskom: Goisaglich reč. Matiasevich; Armacich reč. Filipovich: Tarnich reč. Mlicotich, Jurissich i Vladislavich.
U okolišu Kliškom: Vidatovich; Radicich reč. Marasovich.
Dato u Poljičkoj provinciji dne 21. maja 1799.
Mate Mianović, veliki poljički knez.
Mate Vladušić, poljički kancelar, vjerno prepisao, po zapovijedi potpisao i zapečatio. In fide etc.
3. Prijepis kataloga onih obitelji, koje su bile pridružene od zbora i vijeća provincije poljičke radi njihovih plemića, koji imagjahn značaj ili biljeg poljičkih plemića i prijatni dar oprosta javnih nameta sa odlukom ex-mletačkog senata:
Obitelj Duimovich u Supetru, na otoku Braču;
Obitelj Rubcich reč. Licini, u gradu Zadru;
Obitelj Garaini, u gradu Trogiru;
Obitelj Petricevich reč. Mandich, u gradu Spljetu.
Obitelj Tassovcich reč. Dudan, u Velom Varošu Spljetskom i u Kaštelima.
Dauo u provinciji Poljičkoj dne 21. maja 1799.
(S. P. P.) Mate Mianović, veliki poljički knez.
Mate Vladušić, poljički kancelar, činio prepisati po zapovijedi, usporedio, potpisao i zapečatio. In fide etc.
4. Četvrti list, u kojem su opisane obitelji, koje su postigle samovoljne svjedodžbe od velikih knezova bez općeg vijeća i Banke poljičke provincije sa zlouporabnim imenom i od samovolje istih velikih knezova i to poslije podložnižtva ex-mletačkoj republici, te razglasuju ime i naslov izvornih plemića iste provincije. Ovi jesu:
Boxich reč. Canranfil, upisujući se na ime Boxicha iz Poljica, stanuje u gradu Spljetu.
Micacich na ime Micassovich iz Poljica, stanuje u Manušu Spljetskom.
Arxich reč. Ruxini i Bigoni, ua ime Radovcich iz Poljica, stanuje u velom varošu Spljetskom.
Bonazich na ime Drascovich iz Poljica, stanuje u velom varošu Spljetskom.
Didos reč. Giogo, stanuje u predgragju Spljetskom.
Ivancovich reč. Ancina, stanuje u velom varošu Spljetskom.◊455
Lisicich, stari pučanin poljički, stanuje u velom varošu Spljetskom, na ime Bassicha iz Poljica, stanuje dijelom u velom varošu Spljetskom, a dijelom u Zagorju Trogirskom.
Katich, stanuje u Spljetskom predgragju Dobrom.
Barbarich, stanuje u Spljetskom predgragju Dobrom.
Todorich, stanuje u Spljetskom predgragju Dobrom.
Topich, stanuje dijelom u Spljetskom predgragju Dobrom, a dijelom u Zagorju Trogirskom.
Scaricich iz Staroga kod Trogira, na ime Scarizze iz Poljica.
Dadich reč. Renich, stanuje u Spljetskom predgragju Lučcu.
Culich reč. Lucizza, stanuje u Spljetskom predgragju Lučcu.
Trambich, stanuje u Spljetskom predgragju Lučcu.
Cuzmich reč. Bechin, stanuje u Spljetskom predgragju Lučcu.
Bulich, na ime Bulicha iz Poljica, stanuje u Zagorju okoliša Trogirskog.
Fiorini, na ime Suitcovicha iz Poljica, stanuje u kaštelu Supetru na otoku Braču.
Velich, stari pučanin poljički, stanuje u gradu Omišu.
Ovoliko se je moglo pronaći, pošto se od ovih nijedan ne nalazi upisan u katalogu. Dano u Poljici dne 21. maja 1799.
Mate Mianović, veliki poljički knez.
Mate Vladušić, poljički kancelar, dao prepisati po zapovijedi, usporedio potp. i zapeč.
Na ovu molbu velikog kneza Mate Mianovića izdata je odluka, koja je opet povratila prijašnje odnošaje.
Br. 3984.
Zadar, dne 3. septembra 1799.
Odluka za višu poljičku vlast.
Po zasluzi djelatnosti tog velikog kneza poljičkog iscrpljena je zapovijed vladina, izrečena u odluci 20. aprila k. br. 1892.
Nijesu se mogle većom tačnošću izbrojiti kako razne obitelji plemićke u poljičkoj provinciji, tako i one što proistječu iz njih, te su rasijane i nastanjene u drugim gradovima i mjestima kraljevine Dalmacije, kao takogjer i one, sakupljene od tog sveopćeg vijeća, napokon i ono, što su zloporabno prisvojile ime, te uzdržaše značaj izvornih plemićkih obitelji sa svojevoljnim pridjevima, ili što su postale plemićkim s privatne samovolje nekih knezova po samoj njihovoj oblasti, ili sa zloporabnim imenom Banke i zbora.
Buduć stalno, megjutim što je bilo odregjeno odlukom bivšeg mletačkog senata od 6. juna 1570. i sa sušljednim dukalama od 26. januara 1774. otpisuje se na utjehu te provincije, da se nije nikad namjeravalo niti u poglavljima dotičnih teritorijalnih organizacija dirati u njihove osobite povlastice i prava, već se htjelo stati na put onoj samovolji, što je pod izlikom tobožnjeg poljičkog plemstva, mogla biti uzgojena na nedužni teret i tegotu sveopće mase zemljaka.
Za to bi doglasno naregjeno dotičnim višim vlastima, da sve do druge Previšnje odredbe plemićke obitelji bosanske i ugarske, koje su se nastanile u dotičnim gradovima kraljevine i kao takve odlikovane trima pismima predane vladi, imaju se podvrći samim nametima, što spadaju plemićima dotičnih mjesta, kako mora da bude poljički narod onim drugih naroda.
U odsutnosti Nj. Preuzv. G. Grofa Thurna:
Ivan Krstitelj Rinna.
Glede pojedinih poljičkih porodica opaža se ovdje još ovo: Koncem 18. stoljeća bijaše u Poljicima samo pet rodova vlasteoskih (ugarskih), na ime Pavići, Gerončići, Barići, Novakovići i Sinovčići; plemićkih porodica bosanskih (didića) bijaše nasuprot do stotine, a najodličnije bijahu Stazići, Simunići, Ivančevići i Gjurići. Oko 1666. nalazimo Paviće u Gornjem Dolcu, Novakoviće u Srinjinama, Sinovčiće u Dubravi, zatim Staziće u Donjem Dolcu, a Gjuriće u Srijanima{1 Klaić, na ozn. mj. str. 133.}.
Iz gore navedenih iskaza pod 1. i 2. proizlazi, da se spljetska porodica Pavić godine 1799. u Dalmaciji podijelila na tri ogranka. Koljeno porodice◊456 bijaše u Poljicima i to kao što je poznato, u Srijanima, a ogranci iste porodice u Ugljanu i Tijarici, selima u kotaru Sinjskom.
U Ugljanu je - po spisima iz namjesništvenog arhiva - slijedila investitura Pavića Nikole i Ivana iz Poljica u posjed zemalja u Ugljanu, pod Mocenigom god. 1696.-1702.{1 Spisi iz namjesništvenog arhiva, knj. IV., list 358. Mocenigo 1718.-1720.; knj. II., list 123., 509. - I megju prepisima pisca.}.
Iz drugih spisa namjesništvenog arkiva, i to iz investiture Angjela Dieda, generalnog provedatura Dalmacije i Albanije, dne 28. juna 1791. razabire se. da su ove godine braća Mate i Nikola Pavić iz Tijarice uvedeni u posjed zemalja, koja su ondje graničila sa posjedom Jakova i Zuanna Pavića.
Iz okolnosti, da je već godine 1791. više Pavića u Tijarici nastanjeno bilo, može se zaključiti, da su Pavići već kroz nekoliko vremena prije ondje bili i da su po svoj prilici nakon potisnuća Turaka (zauzeća Imotskog 1717.) pridošli u Tijarice{2 Koliko je god puta pisac boravio u Srijanima, posjetio je ondje svoje suplemenike, a 7. oktobra 1897. one u Tijarici, i 20. oktobra 1897. one u Ugljanu.}.
Po usmenom predanju Pavića iz Srijana bila su dva sinovca velikog kneza Jurja Pavića (1632.-1655.) prvi Pavići, od kojih se jedan preselio u Ugljane, a drugi u Tijarice{3 Pismo popa Jakova Banića, upravljeno piscu iz Donjeg Dolca dne 19. januara 1897.}.
Giovich Ivan (Zović, Čović Ivan) 1803. 23./4., 1804.-1805.-1806.
1805. 23./12. Vlastoručni potpis (slika 36.). Isprave Petra Škarice.
Erber, na ozn. mj. str. 73., 74.
Slika 36. Vlastoručni potpis pošljednjega velikoga kneza Poljičkog na jednoj ispravi od godine 1805.
Isprava je vlasništvo piščevo.
Čović, koji je jaku stranku za sobom imao, izradio je te bijaše više godina sušljedice izabran velikim knezom.
Knezovi Frane Gozalić, Mate Kružikiević, Ivan Sinovčić, Mate Mianović i Mate Vladušić, glavni protivnici Čovićevi, podnesoše 4. maja 1805., br. 5290 tužbu na vladu, u kojoj su tražili, da se Čović odmah svrgne. U tužbi se naglasilo, da je Čović god. 1803., 1804. i 1805. protiv odredaba dukala mletačkog senata od 4. decembra 1445. bio izabran za velikog kneza, koja dukala izrično odregjuje, da veliki knez samo jednu godinu u svojoj časti ostaje i da prije pet susljednih godina ne može biti opet izabran. Prepis te dukale priložen je ovom podnesku{4 Namjesništveni arhiv br. 5290, god. 1805. - Erber, na ozn. mj. str. 73. - Latinski sastavak dukale, Erber, na ozn. mj. str. 74.}.
Ovaj podnesak bijaše 6. jula odaslan Banci, koja se 18. augusta izrazila, da se Poljičani nijesu nikad držali ove dukale, kao što se vidi i odatle, da su za vremena mletačke vladavine veliki knezovi kroz 10 i kroz 20 godina obnašali ovu čast.◊457
Na to vlada odluči, da se Čović do idućeg izbora dne 23. aprila 1806. ostavi u zvanju i u časti, a da u buduće ni jedan veliki knez ne može više od jedne godine u toj časti ostati{1 Spisi iz namjesništvenog arhiva. - Erber, na ozn. mj. str. 73. i 74.}.
Slika 37. a. Prednja strana zastave. 2.18 m duga, 1.65 m široka.
Slika 37. b. Naličje zastave.
Već kod velikog kneza Frane Pavića 1796. spomenuto je, da su u Mate Bilića u Donjem Dolcu dvije zastave, od kojih je jedna iz vremena mletačkog gospodstva, a druga po svoj prilici iz prve austrijske vladavine. Da je ovo potonje◊458 vjerovatno, dokazuje i to, što je zastava, koja je načinjena od jakog lanenog platna, još posve dobro održana. Sveti Juraj i ugarski državni grb naslikani su bojom na platnu (slike 37. a i b).
Francuska vladavina.
Dogagjaji, koji su se odigrali za vremena francuske vladavine u poljičkoj provinciji sve do njezinog nasilnog svršetka, opisani su opširno u povjesnom djelu Erberovom "La Contea di Poglizza" 1886. počevši od str. 79., i u djelu Abbe Pavla Pisani "La Dalmatie de 1797 a 1815", Paris 1893., na str. 274. do 277., gdje se navode mnoge izvorne isprave{1 U zbirci, što ju je pisac predao namjesništvenom arhivu, ima više prepisa isprava i spisa iz ovoga vremena.}.
Kratak pregled ovih dogagjaja služiće samo za lakše razumijevanje dviju zanimljivih isprava, koje do sada - u koliko je meni poznato - nijesu još nigdje objelodanjene.
U miru, sklopljenom u Požunu 26. decembra 1805., odstupila je Austrija negdašnje mletačke pokrajine Francuskoj, te tako i Dalmacija i Poljica dogjoše pod francusku vladavinu. Mjeseca februara 1806. zaposjedne francuska vojska Dalmaciju.
Giovich Ivan (Zović, Čović), zadnji veliki knez 1807.
"Memorie degli avvenimenti successi in Dalmazia dopo la caduta della repubblica veneta" di Giov. Cattalinich, Spalato 1841, str. 122.
"Dalmatien in seinen verschiedenen Beziehungen". Franz Petar, drugi dio, Gotha 1857, str. 116., 117.
Pavlinović, na ozn. mj. str. 84., 85. - Klaić, na ozn. mj. str. 143., 144. - Erber, na ozn. mj. str. 79. - "Narodni koledar Matice dalmatinske 1898.", str. 130.
Malo iza osvojenja Dalmacije sa strane Francuza i nakon dolaska civilnog guvernera Vinka Dandola (slika 38.) dogje u Zadar veliki knez Ivan Čović sa vikarom Don Matom Sladovićem i kancelirom Mihom Marasovićem, da pozdrave Dandola i da izmole u njega održanje njihovih povlastica.
Dandolo se ponio vrlo oprezno.
Već mjesec dana kasnije, na 26. augusta 1806. naredi po spljetskom delegatu, da se obavi u Poljicima novačenje, pa izrazi u dotičnoj odluci svoje mnijenje, da bi valjalo ovu provinciju što prije razdijeliti megju obližnje kotare{2 Namjesništveni arhiv; dekret Dandola, Zadar dne 20. augusta 1806. - Na 6566 stanovnika u Poljicima valjalo je staviti 69 vojnika.}.
Gagarin je pak zagovarao u svom izvještaju iz Spljeta dne 31. augusta 1806., da se Poljica kao cjelina pridruže spljetskom kotaru, koji i onako bijaše slabo napučen.
Dandolo naredi Gagarinu 21. januara 1807., da sa mjerodavnim Poljičanima stane u dogovor i da ih zadobije za sjedinjenje; možda bi se - veli se u odnosnoj odluci - za ovu namisao predobiti mogli veliki knez namještenjem za poglavicu jednog kotara, a drugi Poljičani postavljanjem u službe, jer novac je svemoguć.
Gagariu pozove privatnim načinom velikog kneza Čovića na dogovor u Spljet. Čović propusti nekoliko nedjelja, dok napokon ne dogje u pratnji svoga◊459 kancelira i većeg dijela svojih knezova. - Ipak stupi Gagarin u dogovor, ali svi pokušaji nagovaranja ostadoše bezuspješni.
Megju ostalim izvijesti Gagarin 10. marta 1807., da su Poljičani svoje stare povlastice suviše jako prigrlili i da nema nikakve nade, da bi se mogli sa ostalim stanovnicima Dalmacije izravnati, osim ako se upotrebi sila.
Zgodu, kada bi se to moglo učiniti, mogao bi najbolje uhvatiti sam Dandolo{1 Izvješće Gagarina, br. 63., dneva 10. marta 1807.; namjesništveni arhiv.}.
Megjutim se opet dogodi jedan slučaj. - Dva fratra, fra Antun Longinatto i fra Miho Coster, koji sakupljahu za samostan na sv. Gotthardu milostinju, budu na 12. aprila 1807. na putu u Omiš od trojice Poljičana porobljeni; fratri se zaklone u sjemeništu u Prijeku, pak poslije pobjegoše u Omiš. Sud u Spljetu htjede postupati, ali kad se ustanovi, da Poljičani kako u gragjanskim, tako i u kaznenim stvarima imaju povlastice, da u I. molbi{2 Namjesništveni arhiv; mnijenje Pasquali-a, br. 83, Zadar dne 22. maja 1807.} sude, razgnjevi se Dandolo i izjavi, da valja učiniti kraj toj nepravilnosti{3 Namjesništveni arhiv; prilozi gore pomenutom mnijenju.}.
Slika 38. Konte Vinko Dandolo, generalni proveditur Dalmacije.
S jedne je strane odlučila francuska vlada, da što takovo više ne odobri, a s druge strane bijahu i Poljičani osvjedočeni, da su izbrojeni dani njihovih povlastica i sloboština, te silno zamrznuše na francusku vladavinu.
Kad se Rusi nakon osvojenja otoka Brača pokazaše sa svojim ratnim brodovima u Spljetskom kanalu, nadahu se Poljičani, da će kod njih brzu pomoć naći i sprijatelje se sa idejom otvorenog ustanka. - Gagarin izvijesti Dandolu◊460 iz Spljeta dne 22. juna 1807., da su u ovome pravcu osobito knezovi i svećenici jako zaposleni{1 Namjesništveni arhiv.}. I ruski izaslanici sa ratnih brodova činjahu što se dalo, da pučanstvo na ustanak zavode, oko čega je osim njih živo radio još i bivši poljički kancelir Kovačić, kojega postaviše Rusi upraviteljem otoka Brača.
Na ove dogovore Poljičana s Rusima prvi je naišao lučki kapetan Spljetski Antun Koludrović.
Odmak se Francuzi spremiše, no ipak u malom opsegu.
4. juna dogjoše ruski brodovi i to admiralski brod "Korablja" pod zapovjedništvom admirala Sinjavina{2 "Memorie della Dalmazia", Lago. sv. II., str. 193.} sa 110 topova, fregata "Sdrella" sa 60 topova i dva briga u zaliv Stobrečki, i iskrcaše sjeverno brda Grasso najprije vojsku, onda Bokelje, Crnogorce, Bračane i Šoltance, koji se sjediniše s Poljičanima.
Jednog francuskog stražmeštra, 11. pukovnije, koji je sa ophodnjom pratio kruh za posadu Omišku, ubiju kod Duća i glavu mu odnesu Rusima{3 Namjesništveni arhiv; izvješće Gagarina, Spljet, 4. juna 1807., br. 220, upravljeno Dandolu.}.
Vijest o ovome dogagjaju uzbuni posadu spljetsku i pukovnik Bachelu odmah se uputi sa 4 satnije 11. pukovnije put Stobreća. Dvije satnije te pukovnije, koje bijahu u Poljicima dobiju zapovijest, da se natrag povuku.
Bachelu još ne dogje ni do megje Stobrećke, kad ti ga dočekaše vatrom iz pušaka. Nakon žive borbe moradoše se Francuzi pred nadmoćnim protivnikom put Kamena natrag povući, te ne bijahu progonjeni. Poginuo je jedan francuski časnik, a nekoliko vojnika bijaše ranjeno{4 Namjesništveni arhiv: izvješće Gagarina, Spljet, 5. juna 1807., br. 232, upravljeno Dandolu.}. Ovaj uzmak Francuza bijaše povodom, da se sada i stanovnici Stobreća priključiše Poljičanima.
U Spljetskom kanalu i pod sedam Kaštela pokazaše se još i drugi neki ruski brodovi.
Nakon održanog ratnog vijeća u Spljetu sa strane generala Lecchi, Monfalcone, Teste i pukovnika Bachelu-a, bijaše zaključeno, da se odmah što više vojske sakupi i da se narednoga dana udari na neprijatelja.
5. juna u jutru uputi se iz Spljeta pod brigadirima Lecchi i Teste i pod pukovnikom Bachelu cijela 11. pukovnija i laka pješadija put Stobreća. Blizu sela dočeka čete živahna vatra, koja megjutim nanese samo malih gubitaka Francuzima. koji se postrojiše u kolone i jurišem zauzeše Stobreć.
Mnogi stanovnici baciše se u barke i pobjegoše na obližnje ruske brodove, a ostatak potukoše Francuzi.
Megjutim stigne pod zapovjedništvom generala Tirleta i 8. pukovnija iz Kaštela preko Solina u 6 sati na večer blizu Žrnovnice i utabori se iste večeri uzduž rječice usprkos žestokome otporu.
Francuzi, koji, kako je gore spomenuto, zauzeše Stobreć, zaokrenuše usprkos vatri ruskih ratnih brodova, prama toku rječice Žrnovnice, sjedine se okolo večeri sa 8. pukovnijom i uhvate tako cijeli tok rijeke Žrnovice, da provale u Poljica.
6. juna iz jutra produže generali Tirlet, Lecchi i Teste svoj put prama Poljicima.
Rusi, okolo 400 momaka uhvatiše dobar položaj na obali Strožanca, a 500 Poljičana stajaše na obližnjim brežuljcima kod puta, što vodi iz Spljeta u Postranu.◊461
Poljičani so opriješe vrlu živo francuskim četama, te izvojštiše već i nekoje dobiti, kad im se iznenada jedna francuska kolona pojavi iza legja. Bijaše to francusko lijevo krilo, koje ih je obišlo, te sad iza legja Poljičana stupilo u borbu.
Poljičani, izmegju dvije vatre, ne mišljahu više na dalji otpor, te se povukoše na ruske ratne brodove; i ruske čete, što su kod Strožanca stajale, bijahu opet ukrcane, a da nijesu ni najmanje u borbi sudjelovale. Za dva sata bijaše dovršen ovaj boj.
Sav okoliš, koji učestvovaše u ustanku, bijaše ostavljen pljačkanju francuskih četa i pandura; ko nije bježati mogao, toga su ubili. Samo 5 sela, koja nijesu u ustanku sudjelovala, bijahu poštegjena, te bijahu utočište mnogim bjeguncima. Tri dana trajaše pljačkanje, iste crkve pa ni grobovi ne bijahu poštegjeni, ma da se francuskim vojnicima nije stavljao otpor.
Kolona generala Tirleta uputi se iz Stobreća put Omiša uzduž obale i samo nju uznemirivahu ruski ratni brodovi, ali je ne zadržaše u njezinom napredovanju.
U Omišu sjedini se Tirlet sa drugim francuskim četama, koje se kroz Poljica tamo uputiše.
Kad je zapovjedujući general Marmont (slika 39.) čuo o ustanku u Poljicima, pohita za 18 sati iz Zadra u Spljet, gdje stigne 8. juna u 5 sati po podne, praćen poglavicom svoga generalnog štopa Vignolle i drugih časnika.
Slika 39. Francuski maršal Marmont.
9. juna u 4 sata iz jutra nastavi Marmont, koga je pratilo 140 pandura, svoj put u Poljica.◊462
Marmont odmah naredi, da se svima Poljičanima. koji su razoružani, ili koji sami predaše oružje, oprosti život.
Sela se počeše opet napučivati.
Marmont izda pukovniku pandura Vidoviću zapovijest, da pokori gornja Poljica{1 Izvješće Vidovića. Namjesništveni arhiv; izvješće Gagarina Dandolu, Spljet, 7. juna 1807., br. 141.}. U tri kolone, svaka od 120 momaka, uputi se Vidović na tri različita puta. Stanovnici Sitna pobjegoše, ali kad ih dostigoše panduri stadoše se braniti; od njih poginuše 7; tri pandura bijahu ranjena, jedan naoružan svećenik zarobljen i vojnoj oblasti predan.
Brzo dogjoše i župnici i načelnici sela Dolca, Sitna i Dubrave pred Vidovića da se predadu, ali i njih predadoše generalu Marmontu{2 Erber, na ozn. mj. str. 88.}.
10. juna 1807. izda Dandolo ovu objavu;
Sveopći proveditur u Dalmaciji.
Pošto se uvigja potreba, da se u poljičkom kotaru iskorjeni svaki uzrok otpora protiv javnih naredaba, uništuju se za uvijek povlastice onih stanovnika, što su radi ustanka postali nevrijedni svakog milostivog obzira.
Rasugjuje se:
1. Ukidaju se sve povlastice i oduzimlju se sve razlike u načinima, uvjetima i u izvršenju javnih časti u Poljicima, a ponajpače imenovanja i propisivanja velikih knezova i knezova Poljice.
2. Stanovnici Poljice imaju se vladati prama svima pravilnicima i vježbama kao sve druge krajine novog posjeda, te su toga radi podvrženi svim stvarima i osobitim nametima, desetini od proizvoda i ostalim običnim i izvanrednim tegobama, koje su zajedničke rečenim krajevima.
3. Poljički će se kotar razdijeliti i pridružiti obližnjim srezima prema mjesnim prilikama, te će u buduće biti propisan s drugom odlukom.
4. Nazočno će pismo biti tiskano u dvjema jezicima i proglašeno u svima općinama Dalmacije.
Dano u provediturskoj palači u Zadru, danas dne 10. juna 1807.{3 Namjesništveni arhiv.}.
Marmont je prenio svoj glavni stan u Gatu i odatle bijaše dne 13. juna objavljen na hrvatskom i talijanskom jeziku ovaj proglas:
General Glavar od vojske u Dalmaczii.
Hotiuchi stisnuti i pedipsati osctrim naçinim, kojih iziskuju okolostancze, odmetinstvo Pogliçana,
Naredjiva scto slidi:
Çlanak I. Ovako reççeni
Ivan Narakovich, Xupnik iz sela Zugare;
Petar Rosakovich, Pop iz sela Zugare;
Rosakovich, Prokuratur iz sela Zugare;
Nikola Musissich iz Sela Hignine;
Mate Branovaz, Provikar od Sela Doloz;
Velli Knez Lovich iz Sela iz Gatte;
Knez Mate Vladussich iz Zargnine;
Knez Petar Giovanovich iz Postrane;
Knez Frane Duich iz Primorja;
Knez Thane Voinovich iz Ducie;
Kançillir Mio Marasovich iz Primorja;
Knez Gerich iz Postranne;
Marko Sizich, Knez od Ostarize;
Kapetan Ivan Verousich iz Sela Ostarize;
Petar Prusehevich, Mesctar od Seminara u Selu od Zuezuane.
Zapoznani kako poghlaviti Glavari od sunechienja, i kako pomochniczi Mosckovski, bittichie satarveni iz Puscke kudagodir budu nasciasti, i bittichie uzeta sva gnihova immanja.◊463
Çlanak II. Ova gnihova immanja sluxitichie za naplatiti virne Podloxnike G. V. Cesara i Kraglia, koji su podnili koju skoddu radi ovoga sunechienja.
Çlanak III. Kuchie Velikoga Kneza, Kneza Marka Sizichia iz Ostaricze, Kapetana Ivana Uerosichia, Kneza Giovannovicha iz Postranne i Kançilira Marasovichia bittichie razorene i na gnihovom mistu bittichie uzdignut jedan kolacz s ovim natpisom: Pedipsa od Odmetinstva.
Bittichie razorene sjntra dan od istih Pogliçnaa.
Çlan. IV. Svimi Pogliçanim bittichie uzeto oruxje, i u Ponedigliak dosciastni na 15. Liepagna immatichie bitti pridali oruxje na Klisu; i poklonitichiejih ondi Officziru Tappovniku kojemuje naredjeno priatijih.
Çlanak V. Gosp. Spiro Gavalà Priloxen Odredjeniku od Vladanja u Splitu cinnitichie ispisati immanja uzeta i sckodde podnesene, i priatichie tuxbe, koje budu uççignene rad ovizih scodaa. Onchie meni pokloniti jedno namiscglienje za namiriti ove sckodde i zasada uzetichie vladanje onne Kraine dokle Gosp. Providur General bude učinio onna naredjenja, koja bude suditi podobnia za providiti na ovo vladanje.
Gosp. Pinelli, Glavar od Stranaa ostatichie u Pogliczim sa stoo pedeset Panduraa, za pomochi kollikose gnemu pristoji ispugnenje od onnoga sctoje naredjeno u ovoj Zapovidi.
Çlan. VI. Gospodi Spiru Gavalà i Pinelli naredjeno je ispitati varhu koje Çegliadi sumglise dasu bili uzbunitegli na sunechienje, a navlastito varhu onnizih, kojisu bili ustavglieni na moju zapovid: i dokazatichiemi plôd gnihovich izkuscenjaa.
Iz Bivaka od Gatte 13. Liepagna 1807.
General Glavar: Marmont.
Za Pripis Priličan,
General od Razdiglienja, Glavar Viscega Vichia Opchienoga od Vojske: Vignolle.
General Glavar od Vojske u Dalmaczii.
Hotechi postaviti svarim poticzanju Moskovaczaa, koji suproch zakonim od posctenja ne çinne rat u ovim strânam, nego uzbudjujuchi sunnechienja, i platjajuchi karvnike: i hotechi sahraniti Puk od Dalmaczie i od Kraine Dubrovascke od onnizih nesrichiaa, kojih Mosckovczi s' laxivim obetjanjim, i opakim prihignenjem navode vrhu gnegove glave.
Naregjiva scto slidi:
Çlan. I. Kojimudrago Dalmatin alli Dubrovçanin, zapoznan daje bio na brodove Mosckovske, bittichie priveden prid jedno zborno Pristoglie vojniscko, i odsudjen na smart.
Çlan. II. Generalom Zapovidnikom od Okoliscaa naslognenoje ispuniti ovu Zapovid, kojachie bitti prinesena u jezik Italianski i Harvaski, proglasena po svoj Dalmaczii, i prosctivena iz Otâra na Misi Xupanisckoj u svima Xupaniam.
Na Stanu Opchienomu od Splita 17. Liepagna 1807.
Zab. Marmont.
Za Prepis priliçan General od Razdiglienja, Glavar Viscega Vichia Opchienoga: Vignolle{1 Giornale "Il Reggio Dalmata", br. 26., od 27. juna 1807., str. 205.}.
Marmont ostavi Gatu, iza kako izdade naputke, koji bijahu potrebni.
U Poljicima je ostala cijela 11. pukovnija kao posada.
Zanimljiv je utisak, što ga učiniše Poljica i njezini stanovnici na Marmonta. O tome spominje Marmont megju ostalim u svojima zapisnicima u III. sves. desete knjige na str. 40. ovo: "Poljica, koja leže u jednoj prekrasnoj visdolini, nemaju nikakvih komunikacija i mogu se vrlo lahko braniti. Osamljenost ovoga mjesta skopčana sredstvima, koja je priroda stanovnicima njezinim pružila, da se pokornosti odmetnu, bez sumnje je uzrokom, da im Mlečani podijeliše njihove povlastice; oni ne plaćahu nikakvog poreza, vladahu sami sobom, imenovahu činovnike svoje i ne stavljahu ni vojnika ni mornara.◊464
Htjelo im se ove povlastice oduzeti, što bijaše povod njihovu nezadovoljstvu. Sigurno govori pogled na ovu malu zemlju u korist njezinog načina upravljanja; - ništa ne bijaše pravilnijeg, ništa pomnjivijeg od njihovog poljodjelstva, ništa pristalijeg od njihovih sela".
Poznato je, da se Marmont i Dandolo nijesu slagali. - Značajna je ova primjedba Marmontova: "Proveditur je njegovom bezumnom ohološću i krivim svojim mjerama nezadovoljnicima svoju pomoć pružio. - Njegovi agenti, ljudi njegovog pouzdanja uročivahu se, pa ipak ne htjede to nikada vjerovati."
Već je spomenuto, da general Tirlet sa svojim četama kretaše uzduž obale Omišu.
8. juna okolo podne iskrcaše Rusi nekoliko puta svoje čete u Prijeko prama Omišu. - Omišu bijaše naviješteno, da će se odmah, ako se grad ne preda, otpočeti lumbardanjem. Na molbu posade bijaše dozvoljen rok od 4 sata za promišljanje. Posada, jedna satnija Francuza, začepi dva topa, koja su bila u gradu, pobaca sve streljivo u Cetinu i napusti grad. Kroz Rogoznicu moradoše vojnici bodežem sebi put prokrčiti. Još prije izmaka roka od 4 sata za promišljanje zaposjedne jedno odjeljenje ruske vojske Omiš; za njima dogje na kraj još i Poljičana i Bokelja.
Na večer se iskrca ruski zapovjednik i jedna satnija pješadije; kao stalna posada ostadoše 140 momaka sa jednim kapetanom.
9. juna upute se francuska 11 pješačka pukovnija pod zapovjedništvom Bachelu-a i dvije satnije talijanske garde sa 4 topa iz Poljica prama Omišu. Pošto su Rusi sve barke prisvojili, ne mogoše Francuzi prijeći preko rijeke.
Francuzi zaposjedoše Prijeko i pucahu iz svojih topova na grad i na dva ruska broda, koji se natrag povukoše.
Rusi iskrcaše 600 momaka i 200 Poljičana u Omiš i unesoše u tvrgjavu, koja je poviše grada ležala, nekoliko topova.
Megju zapovjednicima Poljičana vidjelo se i velikog kneza Čovića, kneza Sičića, kneza Jovanovića, šoltanskog župnika Milikievića, Don Dujma Perašovića, provikara poljičkog Don Matu Sladoevića i mnogih Stobrečana.
Marmont izda zapovijest generalu Teste, da sa jačom vojnom silom krene preko Blata, Novog sela, Zadvarja i odovlen na visini brda put Omiša.
Teste neizmjerno brzo napredovaše i već 11. juna vidješe Rusi brda poviše Omiša zapojednuta Francuzima.
Nakon teškog boja, koji trajaše 10 sati, zaposjeduuše Francuzi okolo večeri Kaštel, usmrte dva ruska vojnika i rane mnoge, megju kojima bijaše i Poljičana. Noću odvuku Rusi svoje topove, a oko dva sata noću ukrcaše se ruske čete i Poljičani. Na 12. juna u jutru zaposjednu Francuzi grad{1 Erber, na ozn. mj. str. 81.-94.}.
Ustanak se protegnuo i na Primorje, ali ovdje bijaše brzo ugušen.
Na 20. juna izda Marmont iz Makarske na hrvatskom i talijanskom jeziku ovaj proglas:
Vojska od Dalmaczie.
Razglasegne.
Pribivaoczi od Poglizza i od Primorja vi jeste uzelli oruxje protiva vascem Kragliu, i vi jeste bili pedipsani. Odmetnutje protiva svome Poglaviczi, jest najvechia meju Kriviczam, i Nebbo navik pravedno, hotilloe da pedipsa slidi odma po za kriviczi. Vi isti◊465 vascim rukama zgradili jeste vasce nesrichie. Plaçite daklen svejer vascia pomankanja, koja bisce uzrok od sviuh vascih xallostih.
Pribivaoczi od Dalmaczie, okoristitese od xalosna, alli strahovita izgleda, koji vam se prikazuje, niti se uzdajte u laxiva potaknutja Mosckovaczaa, koji su odvech slabi za s' nami boj bitti na otvorenu. Gnihova oruxja jesu sunechienje i izdajstvo; i gnimise mallo mari od vasce srichie, mallo onni haju za vasce nesrichie. Onni traxe, onni hochic kerv; onnise ne sramuju kûpitije s kojemudrago czinom, tolliko da sahrane i neproliju kerv svoju. Alli poslie nego tolliko putaa pobigosce prid nami, bili jesu sillovani prolitie sada u Podgorri, i poznalisu i ostalisu pridobiveni da nepriategl nighdase k nami ne priblixa brez pedipse.
Pribivaoczi od Dalmaczie svaki put u kojem se prighnete na privare, koje oni ischiu prosuti, vi nechiete uççiniti drugo vech priteghnuti varhu vas najxescchie nesrichie, rasarditi Boga, i oruxatiga na osvetu.
Pribivaoczi od Poglicza i od Primorja, vi jeste pruxilli ruke protiva Vojniczim, koji biahu vassa Bratja i vassi Priategli: onnu istu Vojsku, koja vasje obranila i obogatila, vi jeste usillovalli da izlazi vassa nepriateglicza. Nie nighda bilo osvete zakonitie od ove. Alli Najvechi od Kragliaa jest joschie i najmilostivii; i ako on znade pedipsati, dragomuje i oprostiti … Povratite se k' vascim Kuchiam, budite virni i najtichiete, kakovo parvo u vascim Kuchiam i u vascim Poglim, mir i obragnenje.
Iz moga Opchien. Staana u Splitu na 23. Liepagna 1807.
General Glavar, zabilixen Marmont{1 Namjesništveni arhiv u spisima o Poljici. - Giornale "Reggio Dalmata", br. 27. od 4. jula 1807., str. 215.}.
General Glavar naredjuje, da ovo Razglasenje bude oznagneno po svoj Dalmacziji i bude prosctiveno u jezik Slovinski u Vrime Pripovidanja Vangelja meju Misom za tri slidechie Nediglie po svim Parokiam.
General od Razdiglienja, Glavar poglavitoga Viechia Generalskoga od Vojske: Vignolle.
U Poljicima izvrši pristav delegacije spljetske i privremeni vladin povjerenik u Poljicima Gavalà primljene zapovijedi i izradi nacrt za podjelu Poljice na troje, dok se vojnički zapovjednik Charsoy trudio, da pronagje sve krivce i da izvede potpuno razoružanje Poljičana.
Već 15. juna pošalje Gavalà oružje iz Gate, Zvečanja i Kostanja: 101 pušku, 1 bodež, 21 malu pušku i 17 noževa u Klis. Oružje udaljenih sela bijaše poslano u Spljet. Našlo se mnogo ruskog oružja i streljiva, a u jednoj pećini Mosorskoj svi spisi provikara Sladoevića Banovca, koji sadržavahu mnoge potankosti o ustanku.
Mnogo se dana čulo kod Klisa pucanje{2 Erber, na ozn. mj. str. 103.}.
Osuda ratnog suda od 15. i 16. jula 1807. glasila je:
Dalmatinsko Vojstvo.
Vojniçk ossobitoo naaredjenje.
Suud isrecen po Vojniçk' ossobitiim Naaredbenizim u Vjeçju dnevvi 15. i 16. Saerpgna 1807. u Spljettu u Dalmazii.
U Imme Privisogog Zarra i Kraaglja
U ovi daan petnaest Saerpgna, goodiseta G-va tissuçju ossam stottin i sedmooga.
Vojniçk' ossoobiti svjett skupgljen u Spljettu u Dalmàzii, isabran po naaredbi izvoersnog' Paervovlâstnika, uporavgljen po krêposti Zârske Naredbe sedamnaest Xetvara dvanaeste godiné, i slóxen po toom Naredbi kakko sljedi, to su G. G.
Caqueran, Cetto-glavár (tissuçnik) pjesniçkof, Nadostavgljen Opçennom Starjesçinstvu, Nadstojnik;
Schnetz, Cetto-Kogniçki glavár, Tâborski-pomoçnik G-ra Dilo Vlàstnika S. Cyra;
Ducroc, Nâçelnik (Stottignik) Nadostavgljen Opçennom' Starjesçinstvu;
Grollier, Stottignik u jedanaestom Sdaerxanju näednih Pjesçnikof;
Boissac, Naacelnik, Tâborski Pomoçnîk G-ra Dilo-Vlâstnìka Vignolle;◊466
Eudes. Stottìgnik u jedanaestom' Sdaerxanju narednih Pjesçnikof;
Belglava, Namjestnik u karabinjerskom Cetti Krâgljevske Straaxe Italianske;
G-r Boissac Naacelnik, jedan od tîh Naaredbenikaa çineçi Opovidjenje;
Svi nareçenni i ódabráni od priusvisçenog Parvovlâstníka Marmonta, opcennog' Stûpnika Kogniçkih-Tjeraozaa, narèscena s' Velikim Trakom Skuppa - ód - Cjásti Vitèsa-Sapovjédaoza reda Gvosdjenne Krunné, okiçena s' Velîkim rèdom Privisokog' Vürtemberskòga Krâglja, Velikog' Vojevode Dalmatinske i Arbanasçke Vôjske;
Tû nâdstajuçi Dupre cettorednik u jedanaestom' Sdôerxanju Nârednih-Pjesçnikof, Kangilljer álliti Pîsaoz isabran od Opovjednika;
Kojì svì níttísu u rodbini ni svoji, ni méghju gnimma ni s' Krîvzima, u kolliko sâkon brâni.
Tâ Vojniçk' Ossobiti Pomnizí, Sasvani po nâredbi G-ra Dîlo-Vlâstnika Vignolle, jednòga od Sapovjedalaaz Skuppa - od - Çjasti, Vittesa Sapovjédaoza u rêdu gvosdene Krunné, Opiçennich Starjescinaa u Dalmatinskom Vôjski glavara, òvako ispisanom:
"Po òdluzi Vélikog' Vójvodé, vojniçk' ossóbiti Sbôr, slóxen po nâredbi 17 Xetvara godiçta 12ga, i nareçen od istoga Parvovlastnika, sa da osudi viscé okrivljenich od Naabune tolikó u Poglizi koliko u straanam ókolo gnê; skúppitçese sa tô prikko suttra 15. ovoga u Spljettu u obiçjajnom mjesstu vjeçja Vojniçkog Sborra, olli u komugod druggom' podobnu mjesstu, buduçi jur svarsçeno Isiskivanje.
Pottjem rasumié Parvovlastnik, po nâredbi od Iskuscjanja, da tî sboor osudi na isti naçin vísce svieh Kîpaa ossudjenich u gnegovvom Naaredbi 13. Ljepgna proscjastoga isreçennom' u oní çjas u komu Odmettnizi bialiu ottjeràni.
U oçennom' Dvôru u Spljettu na 13. Saerpgna 1807.
Dila-opçenni- Vojvoda opçenne-oblaasti glavár potpisan Vignolle.
Skuppilisuse u Spljettu u Milesovom kucchi, sa suudit sljedeçjees tojest:
Tommu Echimovichja Knesa od Sittnog u Pogliçkom Kráini u Dalmazii, tuu ródjena i okucchjena, u godisçtim cetrêsti i scês; u visini peet nooga i pô; kosse mu i oboerve mooraste, occi riighje, noos debeo, ûsta u mjerri, obbal podbradak, ceelo obblo i otvoreno, liize obblo;
Antuna Braovichja Knêsa od dôgnega Dôza u Pogliçkom Kráini u Dalmazii, tuu rodjena i okucchjena, od cetraestijedne godiné, vi-visokka peet nooga i dvaa palaaçkáa, kosse-mu i óboerve na kostagn, occi m'odre, noos dugg, ûsta u mjerri, podbradak isnèsen, ceelo obiçjajno, liize obblo;
Ivana Ticinovichja Kneesa od Kostaagne Pogliske Kráiné u Dalmazii, rodjena i okucchjena tûder, od cetraesti i scees goodinaa, peet nooga i trií palaçkáa visine, kose-mu zaèrne, occi i obaerve riighje, noos scîrok, uusta u mjerri, podbradak isnessen, ceelo obblo i otvóreno, liize obblo i oppunno;
Maatu Krusgicevichja jur veelikog Knesa u Poglizim, ròdjena i okúchjena u Sveçjagni Pogliçkom Kráini u Dalmazij, seddam desset godinaa, vissine peet noogaa i okolo ossam pàlaçkich; kosse-mu i óboerve riighje, occi moddre, noos raatast, uusta mallahna, podbradak isnessen, ceelo i liize obbli;
Jakkoba Craglichja nàsvana Staich, Kneesa Xizzalé u Pogliçkom Kráini u Dalmazií, tuu ródjena i okúchjena, ókolo tridesti i cetaer godinaa, visok-je ókolo peet noogaa i sces paláçjkih, kosse-mu i oboerve zaérne, occi zoerglienne, noos isnessen, uusta málláhna, liize, ceelo i podbradak obbli;
Ivana Sinóvcichia Kneesa od Dubravvé u Poglizim u Dalmazií túder ródjena i okuchjena, od tridesti i sces godinaa, visiné ókolo peet noogaa i pet palaçkîh, kosse-mu i óboerve zaérne, occi módre, noos obiçjajni, uusta u mjerri, podbradak istó, ceelo obblo liize náoblo;
Gergûra Sladoevichja Kneesa od goorgneg' Dooza u Poglîzim u Dalmazzií, tuuder ródjena i okúchjena, od peeset-i sces-godinaa, visiné ókolo peet noogaa i ossam palaçkîh, kosse-mu i óbaerve na kostagu, occi modre, noos raatâst, ústa u mjerri, podbradak, ceelo i liize obbli;
Stojêçjee (tkoi su tûj); obádjene dassu motrilli i rasu-mjéllise s' Rússima sa ponukovatîh da opravvu nepriateglstvaa: dassu-im obla Kscialli ulásenje u Dalmaziu i nâprédovanje premma Vôjski Franceesom: dassu nosilli oruxja primma Franci i s'çgnom sadruxenu Kragliestvu od Itàlie.
Gjura Novakovichja, jednogga od cetaer Nâstojnika od Poglizze, texâka, ródjena i okúchjena u Sasinu-Doozu, Pogliçkoj Kràini u Dalmazií, godisçtim u okócetraest, visine peet nooggaa i jedan palaçki, kosse-mu i óbaerve na Kostagn, occi rîghje, noos débeó, ûsta málahna, cêlo sciroko, podbradak i lîze obbli;◊467
Tûj obádjena dàje oblakscjò népriateglu úhod u Dalmaziu i nâpredovanja premma Francèskiem Cettâm; i dàje oruxje nosió premma Frànci i premma Italiànskom Krâgljestvu sç'gnom uvjettovanu.
Taddéu Ticinovichja, Duhovgnâke olliti Xùpnika od Kostàgne u Poglizim u Dalmaziì, tûder ròdjena i okúchjena, u godisçim cetresti-i-devet, visine pet - nôgaa i pô, kosse-mu i obaerve naazderne, occi riighje, nos obiçjajni, ûista malahna, podbradak, ceelo i liize obbli;
Ivanna Rogulichja, Xùpnika od dôognega Dôoza u Poglizim u Dalmazií, tûdjer ródjena i okûchjena, od cetreesti i pet godinaa, visiné okó peet nôgaa magné dvá - pâleçkaa, kossemu i óboerve na Kostagn, occi sîghje, nôs dèboó, ûsta obicjanja, podbradak i lîze obbli, cêlo pokrivèno.
Petra Mianovichja Xùpnika od Sittna u Poglîzim u Dalmázii, tûder rodjena i okuchjena, visiné okó pet nôgaa i dvá palaçkaa, occi mu, kosse i óbaervo righje, noos raatast, ûsta obiçajna, podbradak obbal, cêlo obblo i odkrivenno, liize náoblo;
Taddìu Ciotichja Xùpnika od Dubravvé u Poglizim, tûder ródjena i okucchjena, od tridesti i cetoer godine, visine pet nôgaa i tri - pâlaçkaà, kosse-mu i obaerve plâvaste, oci modre, nos ljep, ûsta málahna, ceelo obblo s' brasgottinom (alliti bigljeggom od ranné) na ljevu i drugom magnom' u Srjedi, liize i podbradak obbli;
Mâtu Posegliechja Pôpa od dognega Doza u Poglizim u Dalmazii, tûder ròdjena i okucchjena, od peeset i sces godinaa, visine pet noogaa i jedan pâlaçki, kosse-mu i obarevo zoérne, occi rîghje, noos isnessen, u usta m´llahna. podbradak produglien, ceelo odkrivenno, liize ná oblo;
Jakobba Jeronsichja Pôpa od Costagne u Poglizim u Dalmazii, tûder ròdjena i okúchjena, od dvaesti i sedám godináa, visine pét nôgaa i tri paláçjkáa, kosse-mu i oboerve plâve, occi zoergljenne, noos krátak, ûsta obiçjajna, podbradak na jámmize, ceelo pokrivenno, lîze obblo;
Gjûra Cátucichja Mîsnîka od Sveçjagne u Poglizim u Dalmazii, tûder ródjena i okúcchjena, od triesti i ossám godináa, visiná okó pet nôgaa i ceter palaçjkáa; kosse-mu i oboerve riighije, occi móodre, nos Sâkuçjast, ûsta u mjerri, podbradak dúg i na jammize, ceelo pokrivenno, liize náoblo;
Gargûra Marcovinnu Pôpa od Túgari u Poglizim u Dalmazii, ródjena i okucchjena u Rasçnichju kod Dubravve, od triés' godinaa, visiné pet noogaa i tri palaçkaa, kosse-mu i oboerve na Kostagu, occi módre, noos débeó, uusta velikka, podbradak na jammize, ceelo scirokko, liize oppunno;
Pettra Radilovichja Pôpa od Ossichjaa kod Tugari u Poglizim u Dalmazii, tûder ródjena i nastàgnena u godisçtim dvaesti i scees, visiné pet nôgaa i dva palaçka i pô, kosse-mu i oboerve na kostagn, òcci zargliêné, noos u mjerri, ûsta malahna, podbradak obbal, ceelo odkriveno, liize náoblo:
Duja Gruizu Pôpa od Sittna u Poglîzim u Dalmazii, tûder rodjena i nastàgnena, od peeset i scés godinaa, visine okó pet noogaa i cetaer palaçkáa, kose-mu i óboerve riighje, occi zargljène, noos dúg, ûsta obiçjajna, brâda riighja i dugga pokrivamu podbradak, ceelo obblo, liize naoblo;
Tûj; obádjene dassu-se premma gnihovom sakletvi od vjernosti srocilli suproç Viliçjanstvu Zarra Napuleuna Krâglja od Itálie; dassu djellovitto motrilli sa iskorjè nit vjèrnos is Seglianaa; dassu pottizali s' obeçjagnim nâredbam olli prijètgnam Seglianne Poglìçke Kràiné na Odmetnûje dassu-ih hotté i s' namisçgljenom slobbóm podpomoghli i u djellovanju prié isvaerscenja i u istoj tvorbí koja ispunni odmetnûtje, dassu i óni bili u jednóm skuppo smûtgni veçje od petnaest orùxanjeh gljûdy:
Ivanna Bagattu Pogliçkoga Aràmbasçu ròdjena i nastanjena u Gatti u Poglizim u Dalmàzii, od scescet godinaa; visiné pêt noogaa i dva palaçkáa, kosse-mu i óboerve rîghje, occi zaergljene, noos raatast, uusta obiçjajna, podbradak scirok, ceelo obblo, liize náoblo i oppunno;
Ivanna Bratimovichja texâka, rodjena i nàstâgnena u Sittnu Poglîzim u Dalmàzii, od cetrêsti i ossám godinaà, visiné oko pet noogaa i tri palaçkáa, kosse-mu i óbaerve riighje, occi módre, noos raatast, uusta u mjerri, liize, ceelo i podbradak obbli;
Mâta Bagatu texâka, ródjena i okucchjena u Gatti u Poglîzim u Dalmàzii, od cetraesti i pet godináa, visine pet noogaa i sedam palaçkîh, kosse - mu i oboerve mooraste, occi riighje, plossan noos, uusta obiçajna, podbradak isnessen, ceelo scirokko, liize obblo;
Tûj, osvádjene dassu i oni bili od jednog buuglivva Skuppa veçeé úd petnees oruxjànich gliûdii:
Frana Martichja Xupnika od Svejanje u Poglîzim u Dalmázii, tûder ròdjena i nastâgnena, od peeset i seddám godinaa, visiné okó pet nôgaa i seddám palaçkih, kosse-mu◊468i oboerve nâzoerne, occi righje, noos dúg, usta obiçjajna, podbradak isnessen, ceelo pokrivenno, liize opunno;
Jêra Sladovichja, Poopa, ródjena i nastâgnena u Kostagni Pogliçkom Kraini u Dalmàzii, od dvaesti i pet godinaa, visinè okó pet noogaa i seddám palaçkih, kosse-mu i oboerve zàrne, occi na kóstagn, noos ljêp, uusta málahna, podbradak malahan, ceelo obiçajno, liize naoblo.
Marka Zugliovicbja Xupnika od goorgnog-Dôza u Poglîzim u Dalmazii, tûder ródjena i nàstâgnena, od cetreesti i cetaer godine, visiné pet noogaa i ceter palaçkaa, kosse-mu i oboerve nâzcerne, occi Zcergljenne, noos raatast, uusta obiçjajna, podbradak málahan ceelo obiçajno, liize obblo;
Pettra Schejehja Xúpnika od goorgnegh-Dooza Puticisçke Xûpe u Pogliziim u Dalmazii, tuuder ródjena i nastâgnena, od triess-godinaa, visiné pet noogaa i tri palaçkaa, kosse-mu i oboerve zaerne, occi na kostagn, noos ljêp, ûsta mállahna, podbradak obbal, ceelo obiçjajno liize nàoblo;
Audra Xivalichja Xùpnika od Trimbuci, roddjeua i okucchjena u sreddgnom Dôzu u Poglizim u Dalmàzii, od peeset i ossám godinaa, visiné pet noogaa i cetaér palaçkaa, kosse-mu i oboerve riighje, occi moddre i málahne, noos débeo i sâkuçjast, uusta i podbradak mallabni, ceelo obiçjajno, liize oppunno;
Andra Prossichja Xúpnika od Xizalle roddjena u Gatti, okucchjena u Xizzalli Pogliçkom Kráiní u Dalmazii, od trideesti i scés godinaa, visine okó pêt noogaa i pêt palaçkih, kosse-mu i óboerve nâzoerne, occi moddre, noos vélik, ûsta u mjerri, podbradak dvòrog, ceelo i liize obbli;
Stjêpa Stocichja, Pôpa roddjena i nàstagnena u Gatti Pogliçkom Kràini u Dalmàzii, od cetreesti i scés godinaa, visine pet noogaa i cetar palaçkaa, kosse-mu i obaerve na Kostagn, occi moddre;, nóos obbal, ûsta velikka, podbradak dvòrog, ceelo scirokko, liize nàoblo;
Tûj, osvádjene dassu udionizi gorrerecenich Slobaa:
Pettra Lussichja pisavca ulóxena na skupgljenje desettinjaa, rodjena i okucchjena u Omišçju u Dalmazii, od sceeset i scés godinaa, visiné pet noogaa i dvâ palaçkaa, occi mu, kosse i óbaerve riighje, nôs ukrivljen, uusta u mjerri, podbradak oobal, ceelo odkrjvenno, liize náoblo;
Tûj, osvádjena da je nastojo oblaksçjat népriateglju uhod u Omisç, privoernut vjernos vojnìkof Francêsih premma uzvisçenom Zarru Napoleonu Krâglju od Italie, i dáje uçinió da pannú u rùke népriateglju cetoer provodilççja (dessetignaaka) i dvanaest pusçkaraa 81.-ja Sdoerxanja nârednih Piesçnikof;
Petra Krusgicevichja Mesçtra od Seminària Slovinskoga (namciteglja u Stanisçtu mladosti uceçje) od Poglîzaa u Dalmazii, roddjena u Svecjagni, nastàgnena u recennom Shrànjsçtu;
Mâta Sladovichja Pogliçkog Podnamjestnika, roddjena i nastàgnena u gôrgnem Dôzu Pogliçkom Kráini u Dalmàzii.
Ivanna Ciovichja, Velikog Knèsa od Poglîzaa rodjena i okucchjena u Gatti Pogliçkom Kráini u Dalmàzii;
Ivanna Jeronsichja Pogliçkog Vójvodé, ródjena i nastàgnena u Ostrovizi Pogliçkoj Kráini u Dalmàzii;
Ivanna Novakovichja Xupnika od Tùgere u Pogliçkoj Kráini u Dalmàzii, tûder roddjena i okucchjena;
Pettra Novakovichja Pôpa, roddjena i nastagnena u Tùgari Pogliçkoj Kráini u Dalmàzii;
Nikollu Musinichja Xupnika od Srignine u Poglîzim u Dalmazii, tûder roddjena i okucchjena;
Marka Sicichja Knésa od Sveçjàgné u Poglîziim u Dalmàzii, tuuder roddjena i nastagnena;
Mâta Vladusichja Knèsa od Srígniné u Poglîzim u Dalmàzii, tûder roddjena i okucchjena;
Pettra Giovanoviehja Knésa od Postrâne u Poglîzim, tûder roddjena i nastagnena.
Frana Dujchja Knèsa od Primòria u Poglîzim u Dalmàzii, tûder roddjena i okucchjena.
Toimmu Voinovichja Knèsa od Ducihjé u Poglîzim u Dalmàzii, tûder roddjena i okucchjena;
Mîha Marassovichja pridjevkom Jevichja jur Knèsa Pogliçkog Pisavca (Kansilljèra) ròdjena i okucchjena u Pogliçkom Primorju u Dalmàzii;
Antùna Covacichja Xupnika od Gatté Pogliçkom Kràini u Dalmazii;
Gjura Rudanna Pôpa od Ostrolize u Poglîzim u Dalmàzii;◊469
Nikollu Bukanna pridievkom Caciunka, Pôpa, roddom iso dooza Pogliçke Kraine a pribìva u Braçjanskomu Otokku u Dalmàzii;
… Lôdu staroga, Bolskog segljànim u Braçju u Dalmazii;
… Lôdu mlâdoga, Sina pribivaoc za od istog mjesta;
Nikolly Milieevichja iz sveçjagne Pogliçke Kráine u Dalmazii;
Taddìû Sicichja Pôpa od Sveçjagne pogliçke Kráine u Dalmazii;
Gargûra Sladovichja Knèsa od Timbucci Pogliçke Kráine u Dalmazii;
Dûju Vucovichja jur Knesa od Jésnize Pogliçke Kráine u Dalmazii;
Luku Coisselichja is Costagne Pogliçke Kráine u Dalmazii;
Pava Coisselichja jur Knesa od Postrane u Dalmatinskim Poglîzim;
Matu Milieevichja Pôpa od Sveçjagne Pogliçke Kráine u Dalmàzii;
Gjûra Veelichja Knesa od Ducchje Poglîçke Kraine u Dalmazii;
Miha Sladovichja jur Knesa od Tugari Pogliçke Kraine u Dalmazii.
Gjûra Remoonsichja is Svegçjane Pogliçke Kraine u Dalmazii;
Pettra Petrînnu Pôpa od Jésnize Pogliçke Kraine u Dalmazii;
Pettra Ersegga Pôpa od istóg mjésta;
Luku Giaranna Pôpa od istóg mjésta;
Stiêpa Jurley tescâka is Sitnoga Pogliçke Kraine u Dalmàzii;
Dûja Perassovichja Pôpa od Stobrêçja Spljettske Kráiné u Dalmàzii;
Gargûra Knesovichja Pôpa od istog mjésta:
Jôza Knesovichja Nadbòjnika reçènog Stobrêçja;
Stjepàna Knesovichja texaka iz Stobrêçja Spljetaske Kráiné u Dalmazii;
Jôza Podrukku Xupnika od reçenòg Stobrêçja;
Luku Ociassichja tunder Aràmbasçiu;
Jôza Wanovichja Pogliçkog Pôpa pribivalza Drasçniçke Puustigné u Braaçkom Otokku u Dalàzii;
Marka Zvitanovichja Pogliçkoga Knesa, Odvjettnìka nastàgneua pribivàlza u rccennom' Otokku;
Andra Covacichja Sapovjednìka sa Mosçkof od recennog' Otokka;
Samovoglne; Osvádjene dassu djellovitto motrilli sa da népriategl uporavvî óprieke, dassu-îm ukâsali puut, i oblakscialli naacin sa uljestit u Dalmatinsku Kráinu, dassu-se premma gnihovom Sakletvi od vjernosti dogovorilli suproç Veliçjanstvu Zarra Napuleuna Krâglia Italiànskoga, dassu potàkli na uzbugnènje s' obeçagnima nâredbam prjetgnaam pribivaoce Pogliçkee i Stobreçke Krainé; dassu íh hotté i s' namiscgljenom Slobbóm podpomoghli i nadstalli-im tolikó u djellovanju príe isversçenja, kolikó u istoj tvorbi, kojà ispunj odmettnûtje; dassu i óní bili u jednôm Skuppo-smûtgni veççe od petneest oruxanieh glîuudi:
Ivanna Gliûbichja Kovâçja od Orûxja is Splietta u Dalmazií;
Miha Trogarlichja Segljànina od Vergorske Kráiné u Dalmazii;
… Ruubichja is istòg mjésta;
Pettra … texaka is Troghira u Dalmazii;
Samovóglne; Okrivljene dassu ódoerlî jednogga podnâredbenika 81-ga sdoerxanja nârednih Pîesçnikof pod Ducchj Pogliçkom seelu; dassu gneggovu glavu ponjeli Russima; dassu nossilli oruxje premma Franci i gnè drugu; dassu djellovitto motrilli sa da nepriategl uporavvi sçettnee ópriche:
Nadstojnik buduçi navjeçtio Vjeçje, narédj Kangilljêru (pisaozu) koi dònese i stavj prid' agn na toerpessu jedan isgled gorirecenne nâredbé 17. Xetvâra godisiçta 12-ga i Skup Sakonaa od Koijehsu isvádjeni sljedéçi sçkgljani; a pak nàarece Opovjednîku da prosçtiê sva djella i Kgnigghe voerhu okrivgljenîkaa, tolikó supróç gnimma, kolikko zjeçgnih; teesu Kgnigghe illiti djella brójom devedeset i - dvâ.
Issa kakkose prosçilo. Nadstojnîk narédj stràzi da dovedê Krivce stojèçje, koji-su bili uvedenni slóbodni i bes gvospodjaa prid Vjeçje sadrùxeni sçignihoviem Pàrzom.
Upitani viscc iminenaa, prisimmenaa, tkóga dobba, voerté, naukka, okucchjenja:
Odgovorisçe, kakko je verh svakkoga od gnih bilo odisgàr recènno.
Issa kakko - se dálo Osvadjenikom na snaáne svaçie Krivine, i bili ispitani svi po uustim Nadstòjnika, i svi occitto priklaadani (samjeereni) i prikaasana gnekkiem - od - gnìh tâj Nadrâsloxenja;
Buduçi isrekô Opovjednik svóe prikasanje i Ságlavu; a Osvadjenizi stojeçii gníhovu óbranu i po gnimma istiem i po ûstim gnihova Pârza, i pottîm spovidjèli da drugghé obrané nejmâdu; Nadstojnik upìtoje Naredbenikee immâdùlj josç sçtoggod Samjeritti illi isviedieti i rasumiuovsiçi da né, prí odvjettovanja, nâredj Pàrzu i Osvadjenike privode Straxa u tamnizzu. Kangiljer (pisasz) i slisçjaozi otigjosçe i oni po rjêci Nadstojnìka;◊470
Vojnich Opçenni Sboor
Svjettùjçise medju sobbòm s' vratima Satvórenîm, Nadstòjnik póstavi napose sa svakkoga od sljedeçih Kipaa ovakó isiskìvanje:
Dà
Tomma Ecbimovich,
Antùn Bràovicli,
Ivan Ticinovich,
Mâto Crusgicevich,
Jakkob Crâglich nasvan Staich,
Jivan Sinôvcieh,
Gargur Sladovich,
Gjùro Novàcovich,
Taddia Ticinovich,
Jivan Rogulich,
Pettar Mianovich,
Taddia Ciotich,
Mâto Pesèglievieh,
Jakkob Jerònsich,
Giuro Catucich,
Gargur Markovina,
Pettar Radilovicb,
Dûjo Grùiza,
Jivan Bagatta,
Jivan Bratimovich,
Mâto Bagatta,
Frâno Martich,
Gêro Sladovich,
Marko Zùglievich,
Pettar Scheich,
Andria Xivalich,
Andria Prossich,
Stjepo Stocich
i Petar Lussich.
Tûj; pòtánko odisgâr pokàsani.
Pettar Crusgicevich,
Mâto Sladovich,
Jivan Ciovich,
Jivan Jeronsich,
Jivan Novacovich,
Pettar Novacovich,
Nikolla Musinich,
Marko Sicich,
Mato Vladùssich,
Pettar Giovanovich,
Frâno Dûcich,
Tomma Voinovich,
Mîho Marassovich nasvan Jerich,
Antùn Covacich,
Gjûro Rûdan,
Nikolla Bucan,
… Lôde stâri, Otaz i
… Lôde mladi, sîna,
Nikolla Milicevich,
Taddia Sìcich,
Gargur Slàdovich,
Dûjo Vùcovich,
Luka Coîsselich,
Pàvo Coìsselich,
Mâto Milicevich,
Gjûro Vélich,
Mîho Slàdovich,
Gjûro Romonsîch,
Pettar Petrìna,
Pettar Ersegh,
Luka Gjàran,
Stjepo Jurley,
Dûjo Perassovich,
Gargur Knesovich,
Jôzo Knesovich,
Stjepo Knesovich,
Jôzo Pàdruk,
Luka Ociàssich,
Jôzo Wanovich,
Marko Zvitànovich
i Andria Covacich.
Samovoglm; pò tanko odisgàr,
Okrivljeni, dassu pokàsani djéllovitto udiòniizi od nàbuné ka je púkla na peet Ljêpgna prosçiàstoga u Pogliçkom Kráini u Dalmàzii namisçgljena ú pomoç nâprèdovanja Mosçkovskog oruxja premma Franceskîm cettamm, jessu - li Krivi?
Issa tegá Nadstojnik postavy voerb svakkòga dôli-receniih Kîpaa, sljedèçje isiskivanje, to jest:
Dà
Jivan Gljûbich
Mîho Trògarlich
… Rûbich
i Pettar … pribivaoca u Troghira.
Samovoglni: pòtanko odisgàr pokàsani:
Okrivgljeni dassu òdoerli jednogga podnâredbenika 81-ga Sdoerxanja nârednih Piesçnikof pòd Sélu od Ducchjé u dùm nâbune; jessu - li Krivi.
Vojniçk Ossobiti Svjett.
Proniisçgljauçi dassu Scegljani Sittnóg Dôza, Dubravve, Kostagné ec., svi gorànnini, bili priteghnuti na smuuçju od vellkóg Knèsa, od Podnâmjestnika (provekara) od Nauciteglja Shrànisçta (mesçtra od Seminàriâ) i od Knesòvaa i Pôpaa, koji-su imali i darxanje uvjexbatt - ih i uporàvit - ih u sviettovnòmu i u duhovnòmu i od uddesnoga isgleeda primoorskih segljanaa;
Promisçglauçi, da veçi dió od Pópóvaa bijo je i on pritéghuut na tê opàçine i Slotvoorstva od vario vitta ponùkovanja Provekaara i Mesçtra od Seminària; nu da gnekki◊471 od gnih nastòjálisu sa - svóm moççim i s' namisçgljenom slobódm dasse usmnoxxi nâbuna;
Promisçgljauçi, dassu svi occitto Krivi Slobnoga odmetnûtja;
Nù promisçgljauçi dà priusvisceni Poervovlastnik isrece u svôm rasglàsu od 23. Ljepgna prosçiasoga.
Da najveçi od Samovlàdaoza on je i nàjblaxi, i dà akko umijè pedepsat, dragomuje i prostit:
Nâdstojnik buduçi skùpio odvjette poçignuçi od najuixgnega i od nàjmlagjega od svîh Nâredbenikaa, i pottîm isrekó svoj odvjer,
Vojniçk Ossobito' vje'çje isgovaara
potpunno da
Iivan Rogulich,
Pettar Mianovich,
Dûjo Grùiza,
Giûro Novacovic,
Jêro Sládovich.
Stojeçi,
Pettar Crusgicevich,
Mâto Sladovich,
Jivan Ciovich,
Jivan Jeronsich,
Jivan Novacovich,
Pettar Novacovich.
Nikolla Musinich,
Marko Sicich,
Mâto Vladùssich,
Pettar Giovanovich,
Frâno,
Tomma Voìnovich,
Miho Maràssovich nasván Jèrich,
Aantùn Covacich,
Gjûro Rudan,
Nikolla Bucan,
… Lôde stari }
… Lode mladi } Otaz i Siin,
Nikolla Milicevich,
Taddia Sìcich,
Dûjo Vùkovich,
Mato Milicevich,
Pettar Petrinna,
Pettar Ersegh.
Luka Giàran,
Dûjo Peràssovich,
Gergur Knèsovich,
Gôzo Knèsovich,
Stjèpo Knèsovich,
Jôzo Pòdruk,
Luka Ociassich,
Jôzo Wanovich,
Marko Zvitánovich,
Andria Covàcich,
Jivan Gljubich,
Miho Trogarlich,
… Rubich,
i Pettar … pribivaoza u Troghira,
Samovoglni, krivi - su.
A na - sedam scees;
Dà
Andria Xivalich,
Tûj; kriv - je
Na - sedam pect;
Dà
Pettar Lussich, tûj, Kriv - je
Podpunno Dà
Frâno Martich,
Marko Zùgliovich,
Iivan Bratimovich,
Petar Scheich,
Andrja Prossich.
Stojeeçi,
Miho Sladovich,
Gjûro Remonsich,
i Stjèpo Jurley,
Samovoglni, niesu Krivi;
Ná sedam scecs,
Dà
Mâto Pesèglievich,
Jakkob Jerònsich,
Gjuro Càtucich,
Stjêpo Stòicich,
Stojeeçi,
Gaergur Sladoevich jur Knês od Trimbucci,
Luka Coisselich,
Pàvo Coisselich,
Gjûro Velich,
Samovoglni, níesu Krivi;
Nà - sedam pect;
Dà
Antun Braovich,
Jivan Ticinovich,
Jakkob Crâglich nasvan Staich,
Jivan Sinovicich,
Taddià Ciotih,
Iivan Bagatta,
i Mato Bagatta,
Stojeeçi niessu krivi,
Nà - sedam cettiri
Dà
Tomma Echimovich,
Mâto Crusgicevich,
Garguur Sladovich jur Knees Gôrgneggh Dôza,
Taddia Ticinovich,
Gargur Marcovina,
i Pettar Radilovich,
Stojeeçi; níéesu krivi.
Nadstojnik buduçi opet skuppiò odvjette na reccnné nâçin sa pedipsu krìvazaa.◊472
Vojnitçk' ossobito vjeçje ossudiva.
Podpunno dà
Ivanna Rogulichja Xupnika,
Dûja Grùizu Pôpa.
Gjûra Novacovichja jur Nâdstojnika,
Stojeeçje;
Pettra Crusgicevichja Mestra od Seminaria,
Mâttiu Sládovichja Provekara,
Ivanna Ciòvichja jur Velikog Knèsa,
Ivanna Jerònsichja jur Vojvodu,
Ivanna Novacovichja Xùpnika,
Pettra Novacovichja Popa,
Nikollu Musinichja Xupnika,
Marka Sicichja, jur Knèsa,
Mâta Vladussichja jur Knèsa,
Pettra Giovanovichja jur Knèsa,
Fr^åna Dûcichja jur Knèsa,
Tommu Voínovichja jur Knèsa,
Mîha Marassovichja pridjevkom Jerich, jur Pisàvca,
Antùna Covacichja Xupnika,
Gjûra Rudanna Pôpa,
Nikollu Bucanna, nadjevkom Caciunka, Pôpa,
Samovoglne;
… Lôdu staaroga,
… Lôdu mlaadoga,
Nikollu Milicevichja,
Taddiu Sicichja Pôpa,
Dûja Vukovichja jur Knèsa,
Mâta Milicevichja Pôpa,
Pettra Petrinnu Pôpa,
Petra Ersègha Pôpa,
Luku Giàranna Pôpa,
Dûja Perassovichja Pôpa,
Gargura Knesovichja Pôpa,
Jôza Knesovichja Nadbòjnika,
Stjepa Knesovichja texaka,
Jôza Podrukku Xupnika,
Luku Ociàssichja Aràmbascjiu,
Jôza Wànovichja Poopa,
Marka Zvitanovichja Pârza,
AAndra Covacichja Sapovjednika pod Russom Braçjanskoga Otokka,
Ivanna Gliubichja kavazia od Oruxja,
Miha Trògarlichja,
… Rûbichja,
i Petra … pribivaoza u Troghira,
na smoert, i na ogglobjenje gnihovich dobàraa u Kóris vjernich podloxnikaa privisokog Zarra Napuleuna Krâglia od Itàlié, kojisu pódnicli ziéç; nâbuné; po Sakonu u sljedeeçim sçkgljànima.
Sâkon od 6. Listopáda god.-ta 1791.
Drugghi dio K´dicja od pèdepsaa.
Uglava I-va Râsdielak I-vi
Sçkljáli I-vi. Koogod buddé nadrâsloxen daéd djellovó motrènja olli dasse rasumiò stanovitto s' innostrannom Vlasti olli s' gnèsiniem Opràvnizim sa ponukkovat - ih na djellovittaa nepriatèglstva, olli sa ukaasatim naçne da uporavvu boj premma Franci; bittçe pedèpsan s' smoertim prémda tà motrénja i rasumgljèvanja ne buddu isplodilli nepriateglstva.
Sçkgljan 4-ti Koémudràgo motrénju olli rasumjevànje s nèpriateglim sa oblaksçiattim uuhod u stràne Francêsog Cesàrstva, olli sa ispùstitt - im - gràdove, tvàrghje, lûkee, bròdove, shranne, ôrsane (bròdarize) kojee uttisçtû Françiu; olli podpommoçsih s' vojniizim, pjênesim, hraanom olli boiniçkom spravvom; olli uvrjexit na koimudrago nâçin nâpredovanja gnihovich oruxjaa na Francèskom Kràini olli sùproç násçjom Vòjski na morru illi na scemgli; olli isnevjerrit Nâredbènike, vojnike olli kê drugghee gràghiane, Francéskom Nârodu; bitt çe pedepsano s' smoertim.
Sçkgljàn 5-ti Gorisrecenaa isdànjaa i spremmu Uvjettovnizim France boj bojeçih suproç opciennom Nèepriategliu, bitt ce Podlóxnam istom pedèpsi.
Sâkon 29. Snjexnjâka god-ta 6-ga.
Sçkljàn drugghi. Koogód budé nadrasloxen daè nasoernuo na puutu alli opçennom drumu, pó - morru alli po - semgli, olli na opçenne ponose olli na ulakke ii gnìhove toorbee; olli na Kgniggonósçe od Vladanja od Opravvitegliaa, od postavglieni Vlaasti, illi od opçennih Vojvôdaa, olli na putgnike; bitt çe pedepsani s' smoertim, kád nadogodda od djella buddé occittovat daé namisçgljeno bilo tô rasbojstvo porobjenje olli sanessènje Lîstaa Kgniggaa óprâvaa, péemda nêbi bilo svoersceno t´j rasbojstvo porobjenje olli sanessènje.
Sâkon od 22. Livaddnog god.-ta 4-ga.
Sçkgljan jedini. Koemudrágo slôbnó Kuscjágne occittovano s' dvoorgnim djellom i s' sljedeçim pocètkom od isvoerscègna, bitt-çe pedepsano kô i Slatvoorstvo ispugneno, akko se Krivnik nije hotté i po sebbi négh po neuaadanom sgoddi ustavió od Kuscjanja.
Odlucivauçi sa nàj-nixu pedepsu po sçkgljanu 33. Sâkona 13. Slaanika (Bjeloroscnika)
5.-g; jedán Sboornik buduçi odviettovo sa glaavnú pedepsu dva sa dvà godisça gvosdjaa a cetirri sa dva godisìça tamnizze, Ossudiva Pettra Mianovichja, Xupnika, tûj, na dvi godine◊473 tamnizze i na bantu pollovinne gnegovva dohodka jedné godiné, po sçkgljaanima druggomu i treççemu od Sakona 30. Livàdnika 3-ga godisçta i dvaadestomu saakona druggog' dána ispunglivva reccenóg godisçta i tridesti i treççumu gorirecennom' ovako ispisaniem.
Sôkon 30. Livadnika god.-ta 3-ga..
Sçkgljan druggi. Bitt-çe primgneni kô odmetnizi svi oni koi supproç gnihovom Saklètvi podnixenja Sâkonima od Vliàgna, buddu - se srocili alii oruxjalli primma gnemmu.
Sçkgljan 3-ti. Glaavna pedepsa glâvârime, Sapovjednîkom i Vôjvodamu, Savodicíma, Samamiteglîm, ponukàvzim skuppa oruxjanich bez oblàsti vlâdánja. kóemudràgo voersté ólliti immenà.
Saakon 2. dàna ispunglivva 3-ga godisçta.
Sçkljan 20-ti. Sboor çe izrjett visce svich krivinaa ne istomàcenieh u 14. sçgljanu, pedepso narecenne u kódicju od Vojniçkih pedepsaa; mòtçeih i promjênut olli skrâtit, kad pò nâgodi olli Sgobbi magnà ukáxese sloçjuddnos, alli nè nighda usmoxit olli nadostavvit.
Saakon 13. Prjelossnika godisçta 5-ga.
Sçkgljan 33-ti. Kad veççi dío od pet odvjetaa nebisse skuppió sa odlûcit pedepsu priatçese suudu millostivjemu Krivniku.
Ossudiva sú peet vìsce seddam odvjetaa Jêra Sladovichja Pôpa, tûj na sc-ees-mjeseez tamnizzè i na bantu od cetvoertiné dódka jedné - godiné;
Ossudiva su'scees visu seddara odvjetaa Aandra Xivalichja Xupnika, tûj, na cetaer mjesez tamnizze i na bantu cetvoertiné dohódka jedné - godiné;
Po urédjenju gorirecènich Sâkonaa:
I odlicjuuçi sa millostiviú; cetaer Sboornika buduçi dali odvjet sa jedan mjéscz tamnizze, jèdan sa glâvnu pedepsu, a dva sa oslobodjenje Pettra Lussichja Pisaoza ulòxena na skuppgljenje dessutignaa, tûj, odriescivaga od Krivinaa od kòijch tî obàdjen i isgovaràga slòbodna, po sçkgljanu 33. Saakona 13. Bjelorossnika godisçta 5-ga gorirecènóga.
Odriesciva od Krivinaa od koijehsu bilj osvadjeni.
Dà
Frana Martichja Xupnika,
Marka Xuglievichja Xupnika,
Jivana Bratimovichja Texáka,
Petra Scheichja Xupnika,
Aandra Prossichja Xupnika,
Mâta Pesegljevichja Poopa,
Jakkoba Jeronsichja Poopa,
Gjûra Càtucichja Misnîka,
Stjepana Stocichjá Poopa,
Antuna Bràovichja jur Knèsa,
Ivanna Ticinovichja jur Knèsa,
Jakkoba Kraglichja, pridjevkom Stàichja jur Knèsa,
Ivanna Sinovcichja jur Knèsa,
Taddìu Ciotichja Xùpnika,
Ivanna Bagattu Aràmbascju,
Maata Bagattu Texaka,
Tommu Echimovichja jùr Knèsa,
Mâta Crusgicevichja jur Velikog' Knèsa,
Gargura Sládovichja jur Knèsa gòrgnega Dooza,
Taddìu Ticinovichja Xùpnika,
Gargura Markovinu Poopa,
Pettra Radìluvichja Poopa,
Stojeeçje;
Miha Sladovichja jur Knèsa,
Gjûra Remònsichja,
Stjepana Jurley Texaka,
Gargûra Slàdovichja jur Knèsa od Trimbuci,
Luku Goìsselichja
Pâva Coìsselichja jur Knèsa,
Gjûra Vèlichja jur Knèsa,
Samovoglne;
I naredjiva da budúi ónçjas oslobòdjeni i povráçeni gnihovîm kucchjam, po sçkgljânima 31. i 37. Saakona 13. Bjelorossnoga 5-og godisçta takó Sàcetîm:
Sçkgljan 31. kàd-bi tri Sboornika isrekli da osvadjeník nije kriv; bitt-çe òn ónçjas oslobodjen i po vràçen na gnegovve pôsle;
Sçkgljan 37. U gorirecennoj sgoddi dospjetçése tâj çjás isiskivanje s' ispûsçtègnem, odrjesçegnem od òsvade i sloboddom okrivgljenîka.
Naregjva pritisçtenje, occittovanje i rasdjêljenje ovegá Suuda brójem petstottin isghledaa, u Francèski Italiànski i Slovìnski jèsik.
Naregjùje Naacelnìku Opovjednîku da pròsçtie tâj-ças oví suud Ossudjenózim i Odrièscenikom stojeeçiim prid straaxom skùpljenom pòd oruxjem, i da ciné svakkojáko izvoerscit recenni suud, ò svem u sçtò uttisçtà pròdaju dobaraa ossùgjenieh na glaavnú pedepsu, i skupgljenje bântaa ossudjenich na tamnizzu, kojè-çe potêgnut Narèdbenik odrèdjen od príisvàrsnog Parvovlastnika.◊474
Pottim naregiva opravgl … svéga suuda, tolikò vèdro privissókom Marcscjallu (opçennom Parvo…u) Berthier, Bânu Neûscjatelskomu Opravviteglju od Bòj - ó priisvaersnom Parvovlastnikù Dalmatinske Vójske.
Ucignenno, satvóreno i osuudjeno bes pristànka u occitom Vjeçjju u Spljettu na 16. Saerpgna 1807. drugghi dàn isa kakko Sasjede Sboor; i Sboornizi s' pisàozom podpisalisu poervù ovéga Suda.
Belglava Namjestnik,
Eudes Naçelnik,
Boissac Naçelnik opovjednik,
Grollier Naçelnik,
Ducroc Naçelnik,
Schnetz Cetto - Kogniçki- Glavàr,
Caqueran Cetto - Glavàr, Nadstojnik,
Dupré Pisaoz.
Podpìsam na poervóm{1 Namjesništveni arhiv. Ova osuda imala je hiti štampana u francuskom, talijanskom i hrvatskom jeziku u 500 primjeraka. Od ovih je samo jedan primjerak u namjesništvenom arhivu.}.
Priloženi, iz talijanskog jezika prevedeni iskaz od 7. septembra 1807. pruža razjašnjenja glede zaplijenjenih dobara, i komu bijaše dosugjen utržak.
Klauzula Marmontova sastavljena je u francuskom jeziku.
21. septembra 1807. bi napokon proglašen ovaj iz talijanskog jezika preveden dekret, kojim bi proglašena dioba Poljica na troje:
Kraljevina Italija.
Kraljski vladin izaslanik u Spljetu po sankciji Nj. Preuzvišeuosti Prok. i t. d.
Presugjuje,
Da kotar Poljički bude razdijeljen izmegju općine Spljetske, Sinjske i Omiške ovako:
Onaj komad zemlje, što megjaši sa zapada s rijekom Žrnovnicom, s juga Jadranskim morem, sa sjevera vrhuncima Mosora a sa istoka crtom, što ide od megje sela Naklice sa istoka, te prošljedujuć naprečac zaustavlja se na megji sela Dubrave, takogjer sa istoka, priklopljen je i pridružen kotaru Spljetskom.
Bela Naklice i Dubrava pripadaju dakle kotaru Spljetskom, i tako isto sva ova (sela), koja ostaju s ove strane gore naznačene crte.
Onaj komad zemlje, što je omegjašen gore pomenutom crtom Naklica i Dubrave sa zapada, s juga i sa istoka rijekom Cetinom, sa sjevera Mosorom, te okrugom Kostanja sve do prvih zemalja gornjeg Dolca, pridružen je kotaru Omiškom.
Onaj komad zemlje, što je ogragjen Mosorskom dolinom, te što zauzimlje tri sela Dolca sa njima pridodatim zaselcima, pridružen je kotaru Sinjskom.
Ova odredba priopćuje se svakome po višom nalogu.
Za točan prepis: Cattani.
Pošljednji veliki knez Ivan Čović stupio je u rusku službu i umro je u Petrogradu. Pri bijegu svome na ruske brodove ponio je po nekima i škrinjicu sa štatutom i povlasticama, koju je svaki veliki knez kod sebe u pohrani držao. Drugi misle, da je škrinjica zaostala bila, a sadržaj njezin da je dospio u razne ruke{2 "Narodni koledar Matice dalmatinske 1898.", str. 130.}.
Dobrotom gospodina Stjepana Čovića iz Gate, unuka Andrije a praunuka velikoga kneza Ivana Čovića, dospjeli su piscu ovi vrlo zanimljivi podaci, koji unose svjetlost u dalji život i smrt do sada tminom zavijenog posljednjega velikoga kneza.
Najprije priopćujem ovo pismo velikoga kneza Ivana Čovića, pisano u Petrogradu 15. maja 1810. svome sinu Andriji. Isto glasi:
"Draghi Sinko Andria! Od godiscta 1807., od kada za spasit moj xivot, jesam pobighao iz Otaxbine, nisam zavas çuo nikakvogha Glasa, koja stvar çinime puno xalosna, sve zaludu da stojim dobro, kada vas nevidim.
fala Stvoritegliu ja stojim dobro, imam dobru plachiu od mogha Cessara Rusiskoga skojombi moghao Boghato xiviti i xivim zajedno s gospodinom Generalom Baratinskim, kojije bio onda u Dalmacij, skojim jidem zajedno i darxime vessela alli ogorçajemse za◊475 mojom Ditzom. Sinovi moji sluscajte sviti Otza Vascega; ja znadem da tamo vi posve xivete siromascno ovdese stoji dobro, Narod dobar i milostiv, Zemglia Bogatha i mnoghoje gdi reste grozdje, smokva i svaki Frukti, koji se moghu izmisliti a Imperator Premiloserdni kojichienam dati sve sctoje od potribe za xiviti, xivotine Velike i Sitne, xita, zemgliu, kuchiu dinamije ugodno za xiviti, tako ja mislim, da u niednom Kragliestvu nebise tako siskalo, nemislite da ovasu mista pusta i neplodna, a javas utvargivam, da nemoxe niko virovati Boghastvo i Obilnost u svemu, a suvisce dobrota i miloserdie u narodu a navlastito nad Inostrancima, dogieli Çovik Inostrani svakiga pomaxe i nemoxe propasti ko sjasprom ko srobom, a od jichia negovorim zascto moxe dochi dimu dragho i svakiga narani, i u kratko govorecki ovdije misto od ispugniegna ili obslnxegna S. Evangiela i mista blaxena ukojimse xive smirom brez ikakovoga Straja. Dakle Dizo moja akoli ochiete dobro xiviti onda dogite i piscitemi a jachiu postaratise çinitivas dochi ovamo odpiscitemi odma i dajte pismo na Dobri Selio xeni Gospodina Ivana Boxulicha Nadina Sina pokojnoga Boxa a ona poslatichiega kuda znade, i nepomagnajte datimi odgovor i dati na ruke iste istoj Gospoji zascto ufam dachie i ona dochi na ove Strane. - Ostajem vas gliubechi i Garlechi moji sinovi sviju i vascu Nevistu tojest xenu andriinu, pozdravite moga Bratta i svu gniegovu famigliu i sve moje priateglie i ostajem za vazda vasc
Godiš. 1810-gr u Sant Petroburghu, 15. maja.
Otaz Knez Veliki Ivan Çovich."
Veliki knez Ivan Cović saopćio je u drugome pismu svome sinu Andriji, da može uzeti novaca na banki u Milanu. Andrija bio je već krenuo da uzme novce, ali je megjutim obustavio putovanje zbog kontumacije, koja je bila uvedena radi kužne bolesti, štono se pojavila u Trstu. Megjuto umre 31. decembra 1816. knez Ivan. Naredio ga je sa Bogom neki pop Ivaka, bjegunac iz Kaštela, i ovaj je prijavio obitelji njegovu smrt i donio je iza učinjenog mira njegovu dolamu, ječermu sa tokama i gaće sa srebrnim pločama i jedno pismo kupovštine od jedne kuće u Varošu Dobri u Spljetu, kupljenu u nekoga Nade. koji se nahodio u Petrogradu, koju i danas Stipan Čović sa braćom posjeduju.
U jednoj knjizi pisao je Ivan Čović, da imade plaće na dan po jedan cekin holandeški.
Spomenuto pismo od 15. maja pisano je latinicom; da li je Ivan Čović, koji je bosančicu vješto pisao, i latinicu poznavao, nije Stipanu Čoviću poznato; on misli, a i način pisanja daje slutiti na to, da je ovo pismo možda drugi koji bjegunac, što je latinicu poznavao, napisao{1 Pismo gosp. Stjepana Čovića iz Gate od 4. februara 1902. - Nastojao sam, da štogogj pobliže saznadem o boravku Ivana Čovića u Petrogradu, ali je moja potraga ostala bezuspješna. Dodajem pri tome, da je u pismu od 15. maja 1810. spomenuti general Baratinski za vrijeme poljičkog ustanka boravio u Dalmaciji kao kapetan one ruske flotile od 9 lagja, koju je godine 1807. zamijenila eskadra vice-admirala Sinjavina, odregjena za operacije uz dalmatinsku morsku obalu.}.
Što se tiče škrinjice sa štatutom i povlasticama poljičkim, koju je veliki knez kod sebe u sahrani držao, ja bih naginjao mnijenju, da je škrinjica zaostala bila i da je njezina sadržina dospjela u razne ruke. Ovo bi mnijenje možda potvrdilo i to, što su mi pri mojem prvom dolasku u Donjem Dolcu 3. augusta 1883. bile pokazane bogato pozlaćene i lijepim bojama na pergamenu izragjene izvorne isprave povlastica republike mletačke, što se tiču prava poljačkih, dalje i jedna povlastica cara Rudolfa II. od godine 1584. Kod koga su ove isprave ostale, nije mi poznato. Kod Bilića u Donjem Dolcu, koji - kao što je gore na strani 445. i 446. spomenuto - imade poljičke zastave, vidio sam pri mojem boravku dne 14. oktobra 1897. u jednoj škrinjici knjigu, koja je sadržavala štatut, i drugu knjigu sa ispravama i sa nekoliko starih pergamena.◊476
Lako je dakle, da je škrinjica sa povlasticama, pošto su Francuzi s južne strane Mosora u Poljicu prodrli, u okolici Donjeg Dolca sklonjena i da su tako povlastice ovdje u različita skloništa dospjele. - Za mnijenje, da pošljednji veliki knez Ivan Čović nije škrinjicu sobom ponio, govorilo bi još i to, što je nakon njegove smrti i nakon sklopljena mira, dakle poslije 30. maja 1814., povraćeno u njegovu postojbinu samo svečano odijelo velikoga kneza, ali nikakve isprave.
Da se sve isprave, koje je pisac u Donjem Dolcu vidio, čuvaju sa tako velikim pijetetom, može se samo pohvalno priznati, te služi sahraniteljima odista na čast. - Bilo bi samo željeti, da ove za domaću povijest tako važne isprave nagju pohranu u jednom arhivu, n. pr. u namjesništvenom, u posebnom odjeljenju sa oznakom "Poljica", te bi tako bile pristupne povjesničaru, a sačuvale bi se od svake štete i gubitka.
Povjesnica Erberova o Poljiciina sadržaje još mnogo zanimljiva gradiva o pojedinim daljim dogagjajimu u Poljiciina za vremena francuske vladavine{1 Erber, na ozn. mj. str. 105. i dalje.}.
Mirom pariškim od 80. maja 1814. potpala je Dalmacija opet pod Austriju.
Neka je ovdje još nešto spomenuto iz ovo doba II. austrijske vladavine.
Podneskom 20. aprila 1817. obrati se nakon jednog povjesničnog osvrtaja D. Mate Millichievich, dalmatinskom grboslovnom povjerenstvu sa molbom, da se pripozna plemstvo poljičkih porodica, i to osobitim pogledom na to, što je sa strane vlade putem c. i kr. povjerenika, dvorskog savjetnika grofa Thurna, dekretom od 3. septembra 1799. ovo već ponovno pripoznato.
Molbenici su bile priložene:
1. dukala od 6. juna 1570.;
2. dukala od 29. marta 1773. glede obitelji Petra Sinovčića i braće mu iz Spljeta;
3. dukala od 26. januara 1799. glede obitelji kneza Gassovicha, rečenog Dudana;
4. gore spomenuti dekret od 3. septembra 1799.;
5. jedan imenik poljičkih plemića, koji obitavaju u drugim dalmatinskim mjestima i jedan imenik onih, koji zlorabe plemićki naslov.
Svi ovi prilozi bili su prosti prepisi. Molbenici bijaše priložena još jedna punomoćnica, potpisana od 24 Poljičana, no ova nije imala nikakve zakonite vjerodostojnosti.
Glede pripoznanja plemstva ne bijaše sa strane vlade uslijed dekreta, Zadar dne 17. maja 1817., br. 8045, potpisanog g. Nanijom, udovoljeno ovoj molbenici i to pogledom na okolnosti, što ona 24 Poljičana, koji bijahu potpisani na punomoćnici, ne bijahu vlasni da posreduju na ime sviju; - što je dalje okružnicom od 6. augusta 1816., br. 12.419 na temelju Previšnje odluke izrično izjavljeno, da plemićke korporacije, koje su god. 1806. ukinute bile, više ne ožive; - što ne bijaše dokazan nikakav, niti od jednog vladara niti od mletačke vlade podijeljeni izvorni plemićki naslov; - što se ovo pitanje, u koliko se plemstvo na temelju dukale 6. juna 1570. svojata, mora poravnati od grboslovnog povjerenstva u Mlecima; - što su napokon ustanove gore poinenutog dekreta c. kr. povjerenika, dvorskog savjetnika grofa Thurna, odredbama od god. 1806. ukinute bile{2 Spisi iz namjesništvenog arhiva. - I iz ovog kasnijeg vremena imadu u zbirci, što ju je predao pisac namjesništvenom arhivu, mnogi prepisi spisa.}.
A sada završujem ove prinose poljičkoj povjesnici živom željom, da potaknu hrvatske povjesničare na rad oko ovoga predmeta, ne bi li nam tako podali opširnu povjesnicu poljičke provincije.◊477
Dodatak.
Pavići u Poljicima bijahu po iskaznici od 21. maja 1799., spomenutoj već kod velikog kneza Mate Mianovića, u Dalmaciji na tri grane razdijeljeni, i to jedna grana u Poljicima, druga u Ugljanu a treća u Tijarici.
Po pučkom popisu 1890. zabilježeno je od obitelji Pavić u Poljicima 50 muških i 59 ženskih članova u 17, brojem označenih kuća, od kojih ima u Donjem Dolcu u jednoj kući jedno žensko, u Gornjem Dolcu u 4 kuće 4 ženske, a u Srijanama, i to u 12 sa brojem označenih kuća ostalih 50 muških i 54 ženskih članova.
U Ugljanu nabrojena su u obitelji Pavić po ovom pučkom popisu 42 muška i 41 ženski član, koji su stanovali u 8, brojem označenih kuća; u Tijarici bilo je 27 muških i 17 ženskih osoba u 20, brojem označenih kuća.
Od ovoga plemena Pavića bilo je dakle god. 1890. u Dalmaciji 236 članova, koji su stanovali u 45 kuća. - Oni, koji boravljahu u Poljicima, i to u Srijanama, imali su 35 konja (od ovih u Donjem Dolcu 1, u Gornjem Dolcu 2 konja), 109 glava goveda i 578 glava ovaca; oni u Ugljanu imagjahu 2 konja, 20 glava goveda i 134 glave ovaca, - a oni u Tijarici 19 konja, 53 glave goveda i 165 glava ovaca; - u svemu dakle 56 konja, 182 glave goveda i 877 glava ovaca.
One obitelji Pavićeve, koje su u mnogim drugim mjestima, kao n. pr. u kotaru Sinjskom u Sinju, Podvarošu, Goračiću, Radošiću, - u kotaru Benkovačkom u Lišanama i Gjeverskama, u Bribiru, Morpolači, - u kotaru Kotorskom kod Budve, i u kotaru Zadarskom, nastanjeni, - ne proizlaze od poljičkih Pavića.
Tačniji izvidi pisca ustanovili su, da Pavići u Poljici ne posjeduju više nikakvih važnijih obiteljskih isprava; u njih imade samo jedan dio Statuta iz 17. stoljeća i jedan dio jednog još starijeg Statuta, jedna nepotpuna isprava o porijeklu ugarskih plemića (vidi Škaričine i Jelićeve isprave), provod jedne dukale iz god. 1444. i nekoliko turskih isprava.
Poznavanje obiteljske povjesti osniva se na jednom, dakako vrlo rasprostranjenom usmenom predanju.
Negdašnji župski pomoćnik u Donjem Dolcu, pop Ivan Banić, našao se je god. 1898. prijateljski pobugjen, da ovu obiteljsku predaju, u koliko ona postoji, ustanovi i da piscu dotične podatke 27. februara 1898. dostavi.
Ante i Marko Pavić vele, da su prije 400 ili 500 godina na Glavici u Končulu u Srijanama bile 2 kuće, od jedne se još i danas vide ruševine; u tim kućama stanovali su Pavići, i to jedna obitelj sa vrlo mnogo članova. Onda su sve kuće u Srijanama ležale na prostoru od crkve Gospe do crkve sv. Luke pod Prčevicama. Kad su Turci prodrli u Srijane i sve ubili (misli se možda opustošenje od 30. jula 1530., kad su Turci, kao što je kod velikog kneza Augustinovića alias Dražoevića 1512.-1537. spomenuto, okolo 200 kuća u Poljicima spalili), usmrtili su takogjer sve stanovnike iz ovih dviju kuća osim jednog dječaka iz obitelji Pavića, koji se sakrio za svinjske kože. Kad se Turci povukoše, pobjegne ovaj dječak u selo, odraste i povrati se opet na Glavicu, gdje se oženio, i od njega proizlazi opet daleko razgranjena obitelj.
Sa Glavice preseli se jedan dio Pavića na Cetinu u Poljicima, jedan dio u Ugljane, u Razdoblje, jedan dio u Tijaricu, a jedan dio u Rašeljku u Poljicima.
Pavići, što su ostali na Glavici, razdijelili su - biće tomu 200 a možda i više godina - svoja dobra na dva dijela. Jednu je polovicu imao Marko Pavić sa petero braće svoje, a drugu njihov stric Stipan Pavić, koga su kao strica sinovci njegovi Stričevićem nazivali.
Radi zavada sa sinovcima preseli se Stipan Pavić na Cetinu u poljičkom području. Zbog ovih zavada tužio se Stipan Pavić kod velikog kneza, koji mu svjetova, da◊478 se oženi iz kuće Marčela, jer u ovoj obitelji ima mnogo muških glava, pak bi tako našao jaku zaštitu.
Stipan je imao sina Tadiju († 1748.), koji se opet na Glavicu povrati i sazida ovdje kuću. Od ovoga proizlaze Pavići, koji i danas žive u kuli Pavićevoj (vidi sliku kule Pavićeve kod velikog kneza Jurja Novakovića 1783.-1789.) u Srijanama{1 Vidi rodovnik br. 1.}.
Od ovih Pavića, koji su se - kao što je prije navedeno - u svoje doba ocijepili i na Cetinu sašli, imao je Ivan Pavić 4 sina{2 Vidi rodovnik br. 2.}: Mikloša, Jurja, Don Stipana i Pavla.
Juraj je bio veliki knez 1632.-1655. Ostale grane razabiru se iz rodovnika.
Martin Pavić, sin Pavlov borio se sa svojim stricem velikim knezom Jurjem Pavićem kod Klisa. Nakon pada Klisa zakleše se Turci, da će se velikom knezu Jurju Paviću i njegovom sinovcu osvetiti. Jurja Pavića izbaviše Novakovići i Ožežići uz isplatu od 840 groša od turske osvete.
Glede Martina Pavića ne htjedoše se Turci zadovoljiti sa isplatom; ovaj otigje sa četama Foscolovim i nije se više povratio, pak se ne zna, šta je s njime bilo. Ovako govori u glavnome usmeno predanje.
U povjesničkim djelima ili u ispravama spominju se ovi Pavići:
Juraj Pavich, veliki knez poljički 1537.
Paval Pavich, veliki knez 1596.
Niko Pavich, nećak Pavla Pavicha, V. Lopašić. Spomenici Hrvatske Krajine I., str. 239.
Juraj Pavich, veliki knez 1607.
Don Frane Pavich, gjakon, bi po prilici god. 1632. zarobljen od Turaka i odveden u Livno (V. Arhiv namjesništveni: Atti del prov. gen. Pietro Valier lib. I. carta 291 e seg.; Erber 1. c., str. 25.).
Niko Pavich, kapetan na jednom naoružanom brodu 4. marta 1632. Isprava u namjesništvenom arhivu.
Juraj Pavich, veliki knez 1632.-1655.
Frane Pavich, 1648., knez gornjeg Polja, dobi od Mletaka za stečene zasluge mjesečnu potporu od 6 dukata. Spisi iz namjesništvenog arhiva.
Don Frane Pavich, vikar Poljica i Radobolja 14. septembra 1706. Isprava m. p. popa Petra Škarice.
Marko Pavich, knez, 24. novembra 1707. (Erber str. 42.)
Paval Pavich, knez, bio je nazočan u zboru, držanom god. 1751. (Erber, str. 45.)
Ivan Pavich, veliki knez 20. jula 1756.
Frane Pavich, veliki knez 1766.
Frane Pavich, veliki knez 1770.-1777.
Don Marko Pavich, vikar Poljica i Radobolja 24. juna 1785., Škaričina isprava; 25. oktobra 1787., isprava m. p. Petra Škarice{3 Ovi svećenici biti će bez sumnje dobili svoje izobraženje u sjemeništu Prijeka prama Omišu u Poljicima - Po Lagu, "Memorie della Dalmazia", sv. II., str. 193., bijaše ovo sjemenište nastojanjem Pacifika Bizzo iz Raba, biskupa Spljetskog, za uzgoj poljičkih svećenika na slavenskom jeziku god. 1740. podignuto, god. 1809. od Francuza ukinuto, god. 1852. opet otvoreno, god. 1860. povećano i napokon god. 1879. posve zatvoreno.}.
Ivan Pavich, prokurator sudbeni 20. augusta 1787.
Don Tadija Pavich, župnik Srijana okolo 1790.{3 Ovi svećenici biti će bez sumnje dobili svoje izobraženje u sjemeništu Prijeka prama Omišu u Poljicima - Po Lagu, "Memorie della Dalmazia", sv. II., str. 193., bijaše ovo sjemenište nastojanjem Pacifika Bizzo iz Raba, biskupa Spljetskog, za uzgoj poljičkih svećenika na slavenskom jeziku god. 1740. podignuto, god. 1809. od Francuza ukinuto, god. 1852. opet otvoreno, god. 1860. povećano i napokon god. 1879. posve zatvoreno.}. Povjesna kleveta nabačena na svećenstvo glagolaško bivše župe Poljica, po sveć. Petru Škarici. Spljet 1899., str. 24.
Frane Pavich, veliki knez 1796.
Antun Pavich, knez god. 1799. Erber, str. 61.◊479
Zaključni dodatak.
Kad je ova rasprava već bila zaključena i dijelom odštampana, dostavio mi je mnogopoštovani g. pop Petar Škarica neke turske isprave, što se nalaze u njegovom posjedu te se odnose na Poljica. Iznosim ovdje prijevode tih isprava, izragjene posredovanjem ravnateljstva bos.-herc. zem. muzeja, zahvaljujući se usrdno gospodinu Škarici, što je imao dobrotu uz neke od njih dodati tumačenja.
Prva isprava od godine 1641. pada u doba velikog kneza Jurja Pavića:
Ovo je potvrda:
Pošto je zimija{1 Zimija znači: nemuslomanski (dakle kršćanski) podanik u islamskoj državi.} Ivaniš Mandelinić iz sela Kostane svoja, u Gojkovića zemlju spadajuća zemljišta, koja leže u granicama sela Sitna i koja on posjeduje u smislu zakona o posjedu zemlje, zimiji Tadiji, sinu Juranovu iz gornjeg sela Sitna prodao i uručio, i pošto je državi pripadajuća pristojba naplaćena, to mu se izdaje u ruke ova privremena potvrda.
Od sad neka spomenuto zemljište sa svim pripatcima uživa i neka ga niko u posjedu ne priječi.
Dano koncem Džumad-el-ula godine hiljadu pedeset i prve (t. j. u augustu 1641.).
(Potpis.) Ahmed Esad.
Iz vana muhur: Ahmed sin Omerov.
Druga isprava od godine 1658., za velikog kneza Jurja Sinovčića glasi:
Sav državni danak: harač i zakupninu, što spada na stanovništvo sela Čičili{2 Čičili, današnju Čičla, zaselak pripojen župi Gata.}, potpuno je uplatio i predao knez Matija, te osim mahale Zakučica{3 Zakučica, današnji Zakučac, pripada sada gradu Omišu.} na onim stanovnicima nije ostalo nikakva zaostatka. Zato im se izdaje u ruke ova potvrda, da je pri potrebi pokažu.
Dano koncem Šabana godine 1068. (t. j. u aprilu 1658. po jul. kal.).
(Potpis.) Ahmed Esad v. r.
Iz vana muhur: Ahmed sin Omerov.
Treća je isprava od godine 1673., iz doba velikog kneza Jurja Sinovčića:
Uzrok izdanju jest ovaj:
Pošto je zimija Franjo iz sela Landov dol{4 Danas nema u području Poljica sela ovog imena, niti se sačuvala uspomena na ovo selo bilo u ispravama, bilo u narodnoj predaji. Možda se ovako zvala koja turska karaula, u kojoj je do zgode stanovao kapetan Osman aga. Znade se posve pouzdano, da su turski kapetani iz ovakih karaula izdavali pod svojim muhurom tapije i druge isprave.}, koje spada u carsku krunovštinu (Krongut) u inozemstvo (neprijateljsku državu) pobjegao, to njegov dio baštine{5 Baština je zemljište, koje je iz državnog dobra (erara) davano vojnicima, naročito kršćanima, što su bili dodijeljeni pojedinim spahijama. Baština je dakle neka vrsta malenih timara.} spada onome, ko je najpreči za posjed toga zemljišta (mustehiki tapu). Budući je zimija Jura iz rečenog sela tapiju zatražio, to je od strane erara rečeni dio baštine sa pripadajućom šumom i ostalim pravima istom Juri u posjed uručen, tapijska pristojba naplaćena i ova potvrda u ruke izdana.
Budući je on pristojbu platio, to neka ga niko u posjedu ne smeta.
Dano početkom Zilkadeta godine 1083. (t. j. u februaru 1673. po jul. kal.).
(Potpis.) Kapetan Osman aga, namješten u Poljici.
Iz vana muhur: Osman sin Mehmedov.
Četvrta isprava od godine 1676., za doba velikog kneza Pavla Sučića ima ovaj tekst:
Ovo jo potvrda:
Pošto je Grgur Šarić iz sela Hum{6 Hum ili Humovi ime je sela, dobro poznata u Poljičkoj povjesti. U njemu ili u njegovoj neposrednoj blizini stajali su dvori Trpimirovi, koji je ovdje izdavao svoje povelje. Hum je glasovit i zbog toga, jer bijaše postojbina mnogih učenih osoba iz reda sv. Dominika i sv Franje. - To nekadanje selo danas je dio mjesta Tugari u Poljicima.} umro i prema starom običaju sa nasljednicima smrtovnica riješena. to da se ne bi ponovno uznemirivali, izdade im se u ruke ova potvrda.
Godine 1087. (t. j. 1676.).
(Potpis.) Siromah Ishak, kadija.
Iz vana muhur: Ishak.
Peta isprava od godine 1677., za vladavine velikog kneza Pavla Sučića glasi:
Selo Čičili 71 kuća, slovom sedamdeset i jedna kuća.
Budući su, prema gornjoj oznaci na njih otpadajuću sedamdeset i jednu džizju{7 Džizja je danak (Kopf-, Schutzsteuer), što su ga plaćali nemuslomanski podanici. Zanimljivo je, da je selo Čičla godine 1677. brojilo 71 kuća, dok sada ima samo 21 dom sa 104 stanovnika.} po starom običaju državi podmirili i uplatili, to im se izdaje u ruke ova potvrda.
Dano godine 1088. (t. j. 1677. po jul. kal.).
(Potpis.) Mustafa Esad, kapetanov zamjenik.◊480
Šesta isprava, pisana bosančicom nije datirana a ima ovaj sadržaj:
Od mene ćeimina (?) poljičkoga tebi Dragičeviću: da imaš udilj doći. Čeka te parac na sudu po penu pet cekina.
Muhur turski: Ahmed sin Mehmedov.
Izvana: (turski) Dragičević.
Sedma isprava, takogjer bez datuma a u turskom pismu i jeziku napisana:
Marku Paviću, stanovniku Poljica, koje spada u carsku krunovštinu.
Začetnik ove poslanice knez Jure Dragić{1 Zemljište, prijeporno izmegju Jure Dragića (Dragičevića) iz Ostrovice i Marka Pavića iz Gornjeg Doca, ležalo je po svoj prilici u nekoj uvali u zalegju planine Mosora, koja oba rečena sela dijeli.} došao je ovamo i prijavio, da se Vi pačate u zemljište, koje rečenom Juri po zakonu pripada, koje leži u selu Ostrovici, te je molio, da se napiše i pošalje poslanica.
Dok stigne (ova poslanica) treba da povučete ruke od tog zemljišta, za koje se sa spomenutim prepirete, ili ako imate kakav zakoniti prigovor, da dogjete i ovdje odgovarate. Drukčije ne postupajte!
Napisao: siromah Isak, kudija kotara Klis.
Iz vana muhur: Ishak sin Mustafin.◊481
Izvori.
Isprave i spisi iz pismohrane c. kr. dalmatinskog namjesništva.
Isprave iz arhiva Frari u Mletcima.
Isprave na turskom jeziku, koje mi je dao na upotrebu monsignore Fran Bulić, ravnatelj arheološkog muzeja u Spljetu, i pop Petar Škarica.
Isprave dijelom u izvorniku, dijelom u prepisu, koje mi je dao na upotrebu povjesničar c. kr. savjetnik prizivnog suda Gr. Alačević, pop Petar Škarica i župnik pop Ivan Lučić.
Odnošaji skupovlade mletačke prema južnim Slavenima, priopćeni u izvatku iz rukopisnih ljetopisa Marina Sanuda od god. 1496.-1533.
Pismohrana c. i kr. ratnog ministarstva u Beču. - Izvornik Croatia Junia 1596, Fasc. 6., Julia Fasc. 7, 71. - Rukopisi bečke c. i kr. dvorske knjižnice pod br. 5990, str. 214.-242.
Izvješća Lunarda Foscola, općeg proveditura Dalmacije. Arhiv Frari Venezia. Prov. Generale in Dalmazia S-r Lunardo Foscolo Senato III (Secreta) Nr. 107 / (1645a 1646) - (128, 129.) /1646 - (249, 250, 251, 254) / 1647 - (386, 388, 389, 390, 394) / 1648.
"Historia dell' ultima guerra tra Veneziani e Turchi" di Girolamo Brusoni dall'anno 1644-1671. Venezia 1673. Libro scttimo, pag. 163.
"Die Ehre des Herzogthums Krain" von Johann Weinhard Freiherm von Valvasor, Laibach, Nürnberg 1689., 2. izdanje, Rudolfswerth 1877.-1879.
Farlati Daniele, "Illyricum Sacrum", dal 1751 al 1819, 8 Volum.
"Razgovor ugodni naroda slovinskoga" po fra Andrii Cacichiu (Kačić). U Mleczi na 1759.
"Opuscoli riguardanti la storia degli uomini illustri di Spalato e di parecchi altri dalmati"; raccolti da D. Andrca Ciccarelli, sacerdote dei castello di Pucischie dell'isola Brazza. Ragusa 1811.
"Memorie degli avvenimenti successi in Dalmazia dopo la caduta della Republica Veneta" di Giov. Cattalinich, tomo unico, Spalato 1841, str. 122.
"Documenti storici sull'Istria e la Dalmazia" da V. Solitro, vol. I, Venezia 1844. Relazioni della Presa di Clissa, str. 269.
Franceschi, "Dalmazia", časopis, 1846. i 1847.
"Dalmatien und Montonegro", nach Sir .J. Gardner Wilkinson, bearbeitet von Wilhelm Adolf Lindau, Leipzig 1849, str. 184.
"Die Südslaven und deren Lander" von J. F. Neigebauer, Leipzig 1851; "Die Republik Poglizza", str. 165.
"Dalmatien in seinen versehiedenen Beziehungen**. Franz Petter, 2. dio, Gotha 1857, str. 116. i 117.
Burckhardt Dr. Eduard, "Denkwürdigkeiten des Marschalls Marmont, Herzogs von Ragusa von 1792 bis 1841". Nach dessen hinterlassenem Original-Manuscript. Aus dom Französischen. 1857.
"Rad Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti", od 1867. do 1900.
Ljubić S., "Listine o odnošajih izmegju južnoga Slavenstva i Mletačke Republike'. Na svijet izdala Jugoslavenska Akademija znanosti i umjetnosti, od 1868. do 1898.
"Starine". Na svijet izdaje Jugoslavenska Akademija znanosti i umjetnosti, od 1869. do 1898.
"Memorie sulla Dalmazia" di Valentius Lago, Venezia 1869.
"Wappenbuch des Königreiches Dalmatien", bearbeitet von Gari Friedr. Heyer von Rosenfeld, k. k. Hauptmann. Nürnberg 1873.
"Manuale del Regno di Dalmazia per l'anno 1872", compilato da Luigi Maschek, anno II, Zara 1872; anno V, Zara 1875.
"Pučki spisi" Mihovila Pavlinovića, Zadar 1876. "Poljica i Poljičani".
"Poviest Hrvatska". Po vrelih napisao Tade Smičiklas. Dio I. od najstarijih vremena do godine 1526. Zagreb 1882. Dio II. od godine 1526.-1848. Zagreb 1879.
"Bullettino di Archeologia e Storia dalmata", 1881, anno IV.
"Opis zemalja, u kojih obitavaju Hrvati", sastavio Vj. Klaić. Zagreb 1881.
"Lo Schiesone spalatino"; Lunario per l'anno 1883 del conte Pietro Kružić.
Lopašić Radoslav, "Spomenici Hrvatske Krajine" ("Acta Historiam Confini Militaris Croatici Illustrantia") 1884., 1885., 1889.
"La contea di Poglizza", studio storico dei Prof. Tullio Erber. Zara 1886.
"Cenno critico sul lavoro: La contea di Poglizza, seritta dal sign. Professore Ginnasiale in Zara Tullio Erber." Scrive Suburbiensis, Zara 1886.
"La contea della Poljica", studio dei Dr. Giacomo Chiudina.
"Franovci Države presv. otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji". Otac Stipan Zlatović. Zagreb 1888.
"La Domenica Zaratina", anno 1889, 1890 e 1891. "Historia della Guerra di Dalmazia tra Veneziani e Turehi" del Dottor Franccsco Difnico dall' anno 1645 sino alla pace di Candia 1669 e separazione delli confini nel 1671, dedicata all' Illustr. signor Battista Nani. - Postoji u matičnom rukopisu kod časne obitelji Difnico u Šibeniku u prijepisu kod "Gabinetto di Lettura" u Spljetu, okle ishodi rukopis kod savjetnika prizivnog suda Alačevića, i bi objolodanjena po većem dijelu u listu "Domenica Zaratina".
Pisani abbé Paul, "La Dalmatie de 1797-1814. Épisode de conquêtes Napoléoniennes". Paris 1893.
"Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347." Vjekoslav Klaić, Zagreb 1897.
"Sinj i njegovo slavlje god. 1887." Fra Ivan Marković. Zagreb 1898.
"Narodni Koledar Matice Dalmatinske 1898." "Poljica" Frane Ivaniševića.
"Povjestna kleveta nabačena na svećenstvo glagolaško bivše župe Poljica", po sveć. Petru Škarici. Spljet 1899.
"Tabularium arhivi u Dalmaciji", dio I.-IV. "Pučki list", god. 1896., br. 15.
"Fiihrer durch Dalmatien" von Reinhard Petermann. Wien 1899.◊482
"Doba naseljenja plemića bosansko-ugarskih u bivšoj župi Poljica"; sastavio Petar Škarica Podgragjanin. Zadar 1900. -
Pri opetovnom putovanju u Poljicu obavijestio sam se o historičnim dogagjajima na licu mjesta i učinio raznih fotografisanih snimaka, - Poljicu sam posjetio:
1883 sa svojim bratom Dragutinom pl. Pavichem na 3. augusta Donji Dolac, Srijane, Gornji Dolac, Gatu. Na 4. augusta stigoh iz Gate u Omiš.
1888. sa svojim sinovcem Gustavom pl. Pavichem na 3. augusta Trnbusi, Srijane; na 4. augusta Srijane, Donji Dolac, a odovle krenuh u Spljet.
1896. na 15. maja Podstranu, Jesenice i natrag u Spljet; na 16. maja Žrnovnicu, Sitno, Srijane, Tugare, Gatu; na 17. maja Gatu, Ostrovicu, Zvečanje, Kostanje, Podgragje i natrag u Kostanje; na 18. maja iz Kostanja u Slime.
1897. na 13. oktobra Donji Dolac na 14. oktobra Donji Dolac, Srijane, Gornji Dolac i natrag u Donji Dolac na 15. oktobra iz Donjeg Dolca u Sinj.
1900. na 13. oktobra Žrnovnicu, Srijane, Dubravu i natrag u Spljet.
Neka je ovdje spomenut još i put povjesničara Ivana Kukuljevića-Sakcinskog kroz Poljicu god. 1856. ("Arhiv za povjestnicu jugoslavensku", knj. IV., str. 321.) - Kukuljević ostavi u društvu Marka Karamana 10. oktobra Spljet. U Zvečanju dobio je od Don Ivana Kružičevića jedan veoma stari prepis poljičkih zakona. - U Sitnu vidio je kod župnika Jurja Ugrina mnoge stare spise, koje je glavar čuvao. - Ovdje Kukuljević posjeti crkve sv. Luke i Klementa, pak zatim u Dubravi crkvu sv. Luke sa grobom biskupa Nikole Ugrinovića.
Odavle ga je vodio put u Gatu, gdje je u Skočibnu prenoćio kod župnika Antuna Pivčevića.
Drugog dana posjetio je Kukuljević Zvečanje i Ostrovicu, a u ovom selu župnika Matu Miličevića, i krene kroz ravnicu ispod Gradca do kapele sv. Jurja na gradačkom brežuljku, pak onda u Tugare. Ovdje je vidio Kukuljević kod župnika Luke Vukovića mnogo knjiga i rukopisa. - Preko Stobreća povrati se Kukuljević nakon dvodnevnog jahanja u Spljet. - Sa ovoga puta donio je Kukuljević ("Bibliografia Hrvatska". Ivan Kukuljević-Sakcinski, Zagreb 1860., str. 80.) množinu historičnih isprava iz Poljica, koje su u "Arhivu za povjesnicu jugoslavensku" knj. V., Zagreb 1859., str. 164. zabilježene.
Megju ispravama nalažahu se dva dosta debela, sašivena svežnja kronologički poredanih izvornih naredaba velikih knezova kroz dugi niz godina, - vrlo dragocjeno gradivo za poljičku povjest. - God. 1859. imao sam ove sveščiće u Zagrebu u rukama.
Svi pokušaji, da kod našljednika Ivana pl. Kukuljevića i kod raznih arhiva ovim naredbama u trag ugjem, ostadoše do danas bez uspjeha.
Nekoliko fotografičnih snimaka, upotrebljenih za slike u ovoj raspravi, stavio mi je na raspolaganje gragjevni savjetnik arhitekt Iveković.
Svima, koji su me u mojemu nastojanju potpomagali, da sakupim što više prinosa za poljičku povijest, izrazujem ovdje moju usrdnu blagodarnost.
Sve fotografične slike izragjene su u umjetničkoj radionici dvorskog fotografa Burata u Zadru.
Sve isprave i sve prepise isprava, koje bijahu moje vlasništvo, posvetio sam namjesničkoj pismohrani i stoje tamo svakomu, koji bi se htio zanimati istraživanjem poljičke povijesti, na raspolaganje.
Neka ovo ponuka i druge posjednike poljičkih isprava, da iste ustupe namjesničkoj pismohrani, kako bi se tako sačuvale od inače moguće propasti.
Ispravci.
U prvom dijelu ove radnje, u "Glasniku*, 1903., sv. 1. treba da stoji na str. 82. i 83. ispod slika grada Spljeta: "U Camozijevom atlasu" umjesto "U Comizijevom atlasu"; na dalje na str. 91. u drugom retku odozgo: "Mi Ivan Pavich" umjesto "Mi Ivan Pavić".◊
Preglednica
izradaka, sastavljenih od privremenog vladinog opravnika u Poljicima, po primljenim naredbama, o konfiskovanim dobrima.
Općine; Imena osugjenika; Njihov pripadak u mletačkim lirama, lire; novčića; dinari; Dobra konfiskovana za iznosak, što su bili dužni isplatiti - Vidi iskaz broj
Dolac gornji; Sladovich provikar; 3.139; 13; 4; I.
Zvečanje; Crusichievich, učitelj sjemen.; 2.395; 14;; II.
Ostrovica; Sicich Tadija; 848; 14;; III.
Ostrovica; Sicich Marko, bivši knez; 565; 16;; IV.
Ostrovica; Geronich, bivši kapetan; 968; 7; 6; V.
Podsrijane (Pojsrignia); Musinich; 2.220; 15;; VI.
Srijane (Srignia); Vladusich, bivši knez; 3.107; 9; 10; VII.
Gata; Covich, bivši veliki knez; 20.000;;; VIII.
Jesenice; Jaran, svećenik; 4.676; 3; 4; IX.
Jesenice; Ercegh; 3.324;;; X.
Jesenice; Vucovich; 1.285;; XI.
Jesenice; Duich; 10.131; 3; 4; XII.
Duće; Voinovich; 5.045; 19; 6; XIII.
Jesenice; Marasovich; 1.589; 7;; XIV.
Postranje; Jovannovich; 2.118; 2; 1; XV.
Dolac donji; Rogulich; 838; 15; 10; XVI.
Sitno; Gruliza; 3.884; 10;; XVII.
Ostrovica; Rudan; 1.365; 6; 8; XVIII.
Dolac donji; Bucan; 953; 15; XIX.
Zvečanje; Milichievich Nikola; 1.195;;; XX.
Zvečanje; Milichievich Don Mate; 1.195;;; XXI.
Jesenice; Petrina; 14.058; 6; 8; XXII.
Dolac gornji; Uvanovich; 568; 8; 4; XXIII.
Gata; Cuvacich; 3.887; 10;; XXIV.
Srinjine; Novacovich Ivan; 6.447;;; XXV.
Srinjine; Novacovich Petar; 1.611; 15;; XXVI.
Srinjine; Novacovich Juraj; 1.611; 15;; XXVII.
;;98.625; 7; 6;
Zahtjevaoci naknade; Broj spisa; Njihova tražba u mletačkim lirama, lire; novčića; dinari; Sniženje svote u mletačkim lirama, lire; novčića; dinari
Strnica; 49; 3.601; 16;;;;
Zurich; 92; 1.056;;;;;
Nutrizio; 108; 2.720; 6;; 927;;
Descovich; 123; 4.167; 10;;;;
Tornadelli; 129; 969;;;;;
Descovich; 126; 870;;;;;
Garanovich; 128; 189;;; 100;;
Biloborovich; 130; 760;;;;;
Manovich; 131; 302;;;;;
Bazzanovich; 132; 489;;;;;
Perisich; 133; 90;;;;;
Manenizza; 141; 1.600;;;;;
Tomaseo; 142; 201;;;;;
Zvitanovich; 112; 568;;; 142;;
Zvitanovich; 125; 1.214;;; 200;;
Descovich; 136; 80;;; 5;;
Leppa; 138; 770;;;;;
Descovich; 139; 60;;;;;
Zvitanovich; 140; 160;;;;;
Bemovich Mate; 144; 1.305;; 246; 13; 4
Bemovich Ante; 145; 1.465;;; 260;;
Dismanich; 157; 1.605;;; 540;;
Descovich; 165; 580;;; 300;;
Magnan; 86; 3.998;;; 3.988;;
Guerra; 69;;;;400;;
Gelich; 90; 4.115;;; 1.350;;
Riboli; 205; 6.076;;; 3.000;;
Sabbia; 61; 980;;; 690;;
Maneniza; 135; 213;;;;;
Matulich; 127; 2.304; 10;; 253; 3; 4
Gelich; 252; 3.000;;; 2.500;;
Gorisio; 250; 1.200;;; 500;;
Schircovich; 65; 2.790;; 1.000;;
Petrina; 156;;;;;;
Radman; 147; 3.285;;;;;
Galasso; 162;;;;500;;
Bassich; 163; 200;;; 200;;
Bausich; 167; 2.525;;;;
Lisisich; 166; 45;;;;;
Seljani Kamena; 172; 14.034;;; 8.000;;
Maroli; 170; 1.763;;; 1.346; 6;
Seljani Žrnovnice; 195;;;;;;
Stanich; 206; 100;;;;;
Allegretti; 204; 4.100;;; 2.000;;
Omišani; 208;;;;;;
Jurisich; 207;;;;;;
Cattich; 136;;;; 120;;
Bencovich Frano; 143; 1.015;;; 238; 6; 8
Gelicich; 224; 3.100; 3; 4; 1.600;;
Cojch; 270; 860;;; 800;;
Cindro; 268; 15.909;;; 4.000;;
Clarich; 269; 2.408;;; 400;;
Descovich; 89; 4.745;;; 926; 13; 4
Vlajo; 276;;;; 130;;
U sve;; 103.578; 5; 4; 36.663; 2; 8
Opaske.
Podatke o konfiskovanim dobrima osugjenih Poljičana sakupio je vladin opravnik, koji u nazočnoj preglednici podastire izvadak svoga rada.
Mnijenja, priložena tražbicama za naknadu opravdavaju sniženja prekomjernih zahtjeva zahtjevalaca.
Osnova naknade, odobrena od V. Pr. služiće kao pravilo i za posebna imanja.
Cijena zaplijenjenih dobara iznaša svotu od Lira 98.625 7 5
Cijena naknada Lira 36.663 2 8
Po tom ostaje na raspoloženje V. Pr. u zemljištima cijene od Lira 61.962 4 7
Spljet, dne 7. septembra 1807.
Gavallà v. r.
Vrhovni general potvrgjuje cijenu ozgor naznačene naknade te naregjuje da se neodvlačno ovrši; svota što bi preostala od konfiskovanih dobara, stavlja se na raspoloženje gospodina sveopćeg opskrbnika kao dotacija gragjanske bolnice u Spljetu i sirotišta istog grada.
Spljet, dneva 7. septembra 1807.
Vrhovni general;
An. Marmont.◊
2.
Rodovnik Dražoevića po ispravi VIII.
1. Juraj
2.1 Grgur (Juraj)
2.2 Petar (Juraj), 1457.
3.1 Stjepan (Grgur)
3.2 Mikloš (Grgur)
3.3 Zuanne (Grgur)
3.4 Marijan (Grgur)
3.5 Žarko (Petar), guvernatur 1503.
3.6 Jakov (Petar)
3.7 Antun (Petar)
3.8 Zaviša (Petar)
4.1 Gašpar (Mikloš)
4.2 Petar (Mikloš)
4.3 Nenad (Zuanne)
5.1 Don Augustin (Gašpar), ministar bosonogaca sv. Franje.
5.2 Don Zuanne (Petar), bivši veliki knez poljički za 20 godina do smrti svoje. (Dvije isprave iz njegovog doba datirano su: 24./11. 1581., 28./3. 1594.)
5.3 Ivaniš (Nenad), 3./12. 1511.
6.1 Petar (Zuanne), kapetan, neimagjaše djece; ubijen u turskom ratu.
6.2 Zorzi (Zuanne), kapetan, 12./12. 1530.
6.3 Nikola (Zuanne), 20./5. 1580.
6.4 Stjepan (Zuanne), kapetan na jednom naoružanom brodu.
7.1 Zuanne (Zorzi), kapetan, 18./3. 1020.
7.2 Petar (Zorzi),kapetan.
7.3 Jerolim (Nikola), namješten kod vrata "terra ferma", 29./5. 1627.
7.4 Augustin (Stjepan), bez nasljednika.
7.5 Don Petar (Stjepan), u Omišu, 4./3. 1653.
7.6 Fra Augustin (Stjepan), dominikanac, umro kao gjak.
7.7 Nikola (Stjepan), guvernator vojske na Kandiji, 19./12. 1642.
7.8 Zuanne (Stjepan), kapetan. 27./5. 1643.
8.1 Vicko (Zuanne 7.1), kapetan, 11./3. 1626.
8.2 Julio (Zuanne 7.1), kapetan, 12./7. 1634.
8.3 Alfier Petar (Jerolim), bez nasljednika.
8.4 Stjepan (Zuanne 7.8), 10.6. 1043.
8.5 Juraj (Zuanne 7.8), 1./4. 1644.
8.6 Don Mato (Zuanne 7.8), gjak u Uoretu.
8.7 Julio (Zuanne 7.8), kapetan.
8.8 Nikola (Zuanne 7.8), 1./7. 1647.
Opaska: U jednoj ispravi ex autographo "Diplomae Hungariae", sv. I., str. 264. (iz svojeručne povelje Ugarske, sv. I., str. 264.), koja počinje riječima: "Anno Christi 1263. Capituli Posegani testimonialis de terra quaquam a Marco Comite de Chech vendita (Godine Isukrstovo 1263. Svjedodžba kaptola Požeganskog glede nekakva zemljišta, što ga je prodao knez Marko plemiću Chechu)" posvjedočava se, da je knez Marko prodao plemiću Chechu za 5 srebrenih maraka nekakvo zemljište, koje je on (Marko) bio kupio od Drasa. - U ovoj ispravi više se puta spominje ime Dras. - Da ne vuče možda obitelj Dražoe-Dražoević svoju lozu od ove obitelji Drasa, te bi po tom njezino starije boravište bilo u Požegi. - Prepis ove isprave nahodi se megju poljičkim ispravama, što sam ih predao namjesništvenom arhivu.
NB. Dotični su živjeli u naznačenim godinama.◊
3.
Porodica Pavića-Stričevića
nastanjena na Glavici u Srijanima.
1.1 Otac Stipan
2.1 knez Tadija (Stipan), † 1748. 5./12.; žena mu umrla 1738. 21./9.
3.1 knez Ivan (Tadija), † 1771. 22./12.; žena Kata † 1755. 17./8.
3.2 Stipan (Tadija), † 1759.; žena Kate † 1709. 10./8.
3.3 Antun (Tadija), † 1748. 17./11. bez poroda.
3.4 Don Marko (Tadija), † 1786. 7./12., vikar, koji kulu sagradi.
3.5 Pavao (Tadija) najmlagji, † 1778. 28./5.; žena † 1785.
4.1 knez Jure (Ivan), † 1763. 5./4.; žena Marta † 1779. 4./12.
4.2 Martin (Stipan), † 1817. 15./12.
4.3 Grgo (Stipan), ode, ne zna se kud.
4.4 Petar (Stipan), † 1789.
4.5 Don Tadija (Stipan), † 1808. 4./11.
4.6 Nikola (Stipan), † 1799. 18./11.
5.1 knez Ante (Jure), † 1839. 23./5.
5.2 Stipan (Martin), † 1808. 24./11.
5.3 Ivan (Petar), † 1836.
5.4 Don Marko (Petar), † 1817. 4./2., umro u Šibeniku.
5.5 Don Pavao (Nikola), † 1831.
5.6 Miho (Nikola), † 1855
6.1 Jure (Ante), † 1885., ženski podmladak.
6.2 Petar (Ante), † 1885.
6.3 Stipan (Stipan), † 1892.
6.4 Dujam (Ivan)
6.5 Grgo (Ivan)
6.6 Tadija (Ivan), † 1831. 13./4.
6.7 Nikola (Miho), † 1866.
6.8 Frano (Miho), † 1894.
7.1 Marko (Petar), * 1826., † 1868.
7.2 Martin (Petar), * 1829.
7.3 Ante (Petar), * 1835. Tri sina
7.4 Mate (Petar), * 1839. † 1900.
7.5 Toma (Stipan 6.3), † 1899.
7.6 Pavao (Dujam)
7.7 Stipan (Dujam)
7.8 Josip (Tadija)
7.9 Ivan (Tadija)
7.10 Pavao (Nikola)
7.11 Miho (Nikola)
7.12 Nikola (Frano)
8.1 Petar (Marko), * 1856.
8.2 Stipan (Martin), * 1877.
8.3 Pavao (Ante), * 1865.
8.4 Mate (Ante), * 1876.
8.5 Jure (Ante), * 1880.
8.6 Jure (Mate), * 1891.
8.7 Ante (Mate), * 1893.
8.8 Matija (Toma)
8.9 Jakov (Pavao 7.6)
8.10 Andrija (Pavao 7.6)
8.11 Mate (Pavao 7.10)
8.12 Vladimir (Pavao 7.10)
8.13 Josip (Miho)
8.14 Frano (Miho)
Ovaj je rodovnik sastavio, upotrebivši usmenu predaju, a glede godina smrti na temelju bilježaka obitelji Pavić u Srijanima, počasni kanonik i poddekan Jakov Banić u Donjem Dolcu. (Pismo od 19. januara 1897.)
Podaci, što se odnose na žene i dane smrti, uzeti su iz pisma Mate Jelića iz Donjeg Dolca od 25. septembra 1887. (namjesnižtveni arhiv).◊
4.
Porodica Pavića kod Cetine.
1. Otac knez Ivan
2.1 Mikleuš (Ivan)
2.2 Juraj (Ivan), veliki knez 1632.-1655., imao je 6 kćeri: Jedna udata za Novakovića, jedna za Narančoni u Primorju, jedna za Utrolićem u Slime, jedna za Sučićem u Gornjem Dolcu, jedna za Lukačevićem, jedna za Vladovićem.
2.3 Don Stipan (Ivan), umro svećenikom.
2.4 knez Pavao (Ivan)
3.1 Tadija (Mikleuš)
3.2 knez Frane (Pavao)
3.3 Don Stipan (Pavao), svećenik.
3.4 Mate (Pavao), bio živ 1751.
3.5 Martin (Pavao), sa stricem Jurjem velikim knezom ode pod Klis u četovanje i ne vrati se, jer mu Turci dogjoše glave.
4.1 Bara (Tadija) O.
4.2 Jure (Frane)
4.3 Ivan (Frane)
4.4 knez Nikola (Mate)
5.1 Antun (Jure)
5.2 Jure (Jure)
5.3 Grgo (Jure)
5.4 Frano (Ivan), ženske.
5.5 Mate (Nikola)
5.6 Dujam (Nikola), † na Bisku.
5.7 Andrija (Nikola)
5.8 Ivan (Nikola), † u Mlecima.
5.9 Don Marko (Nikola), † u Rožama kao župnik.
6.1 Martin (Jure)
6.2 Jerko (Jure)
6.3 Miho (Mate)
6.4 Dujam (Mate)
7.1 Jure (Jerko)
7.2 Nikola (Miho)
7.3 Ante (Miho)
7.4 Marko (Miho)
7.5 Ivan (Miho), † u Veroni.
7.6 Mate (Dujam)
7.7 Pava (Dujam)
7.8 Jure (Dujam)
7.9 Miho (Dujam) (Dujmovi)
8.1 Miho (Jure) (živući).
8.2 Marko (Jure) (živući).
8.3 Jozo (Ante)
8.4 Jozo (Marko)
8.5 Bože (Marko)
Ovaj je rodovnik sastavio, upotrebivši usmenu predaju, a glede godina smrti na temelju bilježaka obitelji Pavić u Srijanima, počasni kanonik i poddekan Jakov Banić u Donjem Dolcu. (Pismo od 19. januara 1897.)◊
Rodovnik još jedne grane porodice Pavich iz Poljice.
Slika: Plemićka diploma sa pridjevkom od Pfauenthal dneva 6. januara 1799. Plašt grba modro-zlatan. Štit modar, zvijezde zlatne; inače naravne boje.
7.1 Teodor Alfons (Teodor, Alfonsa Pavich) Prukner, * u Bijeloj Crkvi u Moravskoj 9./10. 1894.
7.2 Alfons (Teodor, Alfonsa Pavich) Prukner, * u Bijeloj Crkvi u Moravskoj 22./12. 1896., † u Beču (župa Leopoldstadt) 16./5. 1897.; pokopan u zagrebačkom središnjem groblju.
7.3 Dragutin Alfons (Teodor, Alfonsa Pavich) Prukner, * u Zagrebu 7./2. 1898.
7.4 Rudolf Miroslav Alfons Marija (Teodor, Alfonsa Pavich) Prukner, * u Zagrebu 13./10. 1899.
6.1 Dragutin Franjo Ferdinand (Dragutin, Marija Henriquez), * u Dabcima u Varaždinsko-križevačkoj krajišničkoj pukovniji br. 5., župa Čazma, 11./10. 1868.; † u Švarci kod Karlovca 18./1. 1875.; počiva u grobnici u Steinu (u Kranjskoj).
6.2 Alfonsa Marija Miroslava, * u Novoselu kod Križa, Varaždinsko-križevačke krajišničke pukovnije br. 5., župa Križ, 5./6. 1870. cop. u Beču u zadušnoj crkvi 18./7. 1893.
6.2.1 Teodor Prukner, c. i kr. natporučnk u 53. pješačkoj pukovniji pl. Latour (Zagreb); sada učitelj u kadetskoj školi u Liebenau-u kod Graca. cop. u Beču u zadušnoj crkvi 18./7. 1893.
6.3 Ivona Aurelija Draginja (Dragutin, Marija Henriquez), * u Belovaru 1./4. 1872., † u Belovaru 2./10. 1872.
6.4 Gustav Dragutin Julije (Dragutin, Marija Henriquez), * u Švarci kod Karlovca 13./6. 1876. kršten u župi Dubovačkoj; c. i kr. poručnik u 17. pješačkoj pukovniji pl. Milde. (1899.) cop. u Cjelovcu (stolna župa) 26./11. 1900.
Slika: Gustav Dragutin Julije
6.4.1 Marija Jelisaveta Gertruda Ruža Kluge, * u gradu Nieder-Hohenelbe u Českpj 3./6. 1880. cop. u Cjelovcu (stolna župa) 26./11. 1900.
6.5 Draginja Margarita (Dragutin, Marija Henriquez), * u Karlovcu 20./2. 1880.
6.6 Dragutin Alfons (Dragutin, Marija Henriquez), * u Karlovcu 11./11. 1884.; pitomac u vojničkoj višoj realci u Bijeloj Crkvi u Moravskoj. (1899.)
Slika: Dragutin Alfons
5.1 Vjekoslava (Ivan, Marija Auersperg), * u dvoru Radelsteinu 15./6. 1828., † u dvoru Radelsteinu 1./7. ; počiva u groblju u Bučki.
5.2 Dragutin Marija Ivan (Dragutin, Marija Schmoll), * u Postojnu 1./1. 1837., † u Beču (župa Leopoldstadt) 13./4. 1898.; počiva u grobnici u Steinu (u Kranjskoj); kr. ugar. domobranski pukovnik u m.; bio je na posljetku zapovjednik zagrebačke domobrauske pukovnije br. 25. cop. (4.3) u Olomucu 18./6. 1807. u posadnoj crkvi blažene djevice od snijega.
Slika: Dragutin pl. Pavich od Pfauenthala, kr. domobranski pukovnik u m. (1898.)
Slika: Dragutin pl. Pavich od Pfauenthala, c. kr. namjesnički savjetnik. (1868.)
5.2.1 Marija Franjica pl. Henriquez, * u Bergamu (u Italiji) 27./10. 1846. cop. u Olomucu 18./6. 1807. u posadnoj crkvi blažene djevice od snijega.
5.3 Alfons Vjekoslav (Dragutin, Marija Schmoll), * u Ljubljani (stolna župa) 11./8. 1839., c. k. potpredsjednik dalmatinskog namjesništva.
Slika: Alfons pl. Pavich od Pfauenthala, c. kr. potpredsjednik dalmatinskog namjesništva. (19./10. 1901.)
4.1 Ana Marija Felicitas (Ivan, Marija Apfaltern), * u dvoru Kruppu 20./3. 1798., † u Ljubljani (stolna župa) 9./10. 1840.
5.2 Kristina Felicitas Regina (Ivan, Marija Apfaltern), * u dvoru Kruppu 17./4. 1799., † u Ljubljani (stolna župa) 5./9. 1861.
4.3 Ivan Evangelist Prosper (Ivan, Marija Apfaltern), * u dvoru Kruppu 20./6. 1804., † u dvoru Radelsteinu, župa Bučka, 25./11. 1865.; počiva u groblju župe Bučke; posjednik gospoštine. cop. u dvoru Grossdorf u Kranjskoj 28./5. 1827.
Slika: Ivan Evangelist Prosper
4.3.1 Marija Blaženka grofica Auersperg, (ogranak Thurm na Hartu), * 9./4. 1808., † u dvoru Radelsteinu 14./3. 1803.; počiva u groblju župe Haselbach. cop. u dvoru Grossdorf u Kranjskoj 28./5. 1827.
4.4 Dragutin Ljudevit Ferdinand (Ivan, Marija Apfaltern), * u dvoru Kruppu 17./10. 1805., † u Gracu (stolna župa) 5./2. 1874.; počiva u obiteljskoj grobnici u Steinu (Kranjska); c. kr. namjesnički savjetnik u m. cop. u Postojnu 25./1. 1836.
4.4.1 Marija Draginja Schmoll, * u Postojnu 5./8. 1816., † u Zagrebu (u župi sv. Marka) 15./11. 1857.; počiva u obiteljskoj grobnici u Steinu (u Kranjskoj). cop. u Postojnu 25./1. 1836.
3.1 Ivan Pavich (Josip), rogjen u Griću, Slunjske pukovnije, Žumberak (Sichelburg) 1./9. 1779.
3.2 Ivan Evangelist Pavao (Antun, Georgije Bavich), * 1772.?, u dvoru Kruppu župa Semitsch (u Kranjskoj) 6./1. 1807. cop. u dvoru Lack (u Štajerskoj) 15./8. 1797.
Slika: Ivan Ev. Pavich od Pfauenthala (1797.)
3.2.1 Marija Ana Kristina barunica Apfaltern, * u dvoru Lack 3./6. 1770., † u Ljubljani (franjevačka župa) 18./3. 1836. cop. u dvoru Lack (u Štajerskoj) 15./8. 1797.
3.3 Antica Teresija Viktorija, * u Karlovcu 23./3. 1875.; krštena u župi Dubovačkoj; † u Karlovcu 19./1. 1808.; pokopana u župi Dubovačkoj. cop. 1800. ili 1801.
3.3.1 Mate Szviličić pl. Scitarja i Paukovca, * 1770. ili 1771., † c. Karlovcu 27./5. 1840.; pokopan u kripti župske crkve Dubovačke kod Karlovca; županijski sudac u Karlovcu. cop. 1800. ili 1801. Plemićka porodica Szviličić izumrla je sa Miroslavom † u Karlovcu 5. 8. 1872.; počasni županijski pristav; počiva u Dubovačkom groblju kod Karlovca.
3.4 Maksimilijana Vjekoslava, * u Karlovcu 22./5. 1790., † kao dijete
3.5 Ivanka Nepomucena, * u Karlovcu 16./3. 1800.; krštena u župi Dubovačkoj: † u sv. Ivanu kod Belovara 30./9. 1826. cop. u Hrnetiću kod Karlovca 4./4. 1820.
3.5.1 Andrija Klois Stefula, * u Karlovcu 16. 11. 1788.; upravni natporučnik u Varaždinsko-Križevačkoj krajišničkoj pukovniji br. 5.; † 12./4. 1842. cop. u Hrnetiću kod Karlovca 4./4. 1820.
2.1 Juraj, (Martin, Susana Pongratz), * u Varaždinu 24./4. 1723.
2.2 Josip Juraj (Martin, Susana Pongratz), * u Varaždinu 27./3. 1726.; c. i kr. kapetan u Slunjskoj krajišničkoj pukovniji br. 4.; † 1800.?
2.3 Barbara (Martin, Susana Gallyuff), * u Varaždinu 2./2. 1730.
2.4 Andrija Nikola (Martin, Susana Gallyuff), u Varaždinu 15./11. 1731.
2.5 Ana Mandalina (Martin, Susana Gallyuff), * u Varaždinu 27./0. 1735.
2.6 Ana Marija Sidonija Felicitas (Martin, Susana Gallyuff), * u Varaždinu 13./6. 1738.
2.7 Antun Juraj Pavich od Pfauenthala (Martin, Susana Gallyuff), * u Varaždinu 17./4. 1740., † u Karlovcu 26./1. 1807.; počiva u groblju župe Dubovačke kod Karlovca; c. i kr. kapetan u m.; na pošljetku u Slunjskoj krajišničkoj pukovniji br. 4., i posjednik dobra Drešnika kod Karlovca. cop. u Dubovačkoj župi kod Karlovca 1./7. 1781.
2.7.1 Georgije Pavich (Bavich), nije bila u srodstvu; *?, †?, cop. u Dubovačkoj župi kod Karlovca 1./7. 1781.
2.8 Teresija Max (Martin, Susana Gallyuff), * u Karlovcu, župa sv. Trojstva 3./9. 1762.; † u Karlovcu 28./3. 1806.; počiva u groblju župe Dubovačke.
2.9 Franjo (Martin, Susana Gallyuff), * u Varaždinu 9./7. 1741.
2.10 Virginija Katarina (Martin, Susana Gallyuff), * u Varaždinu 1742. ili 1743. cop. u Varaždinu 11./5. 1760.
2.10.1 Antun pl. Golubich., cop. u Varaždinu 11./5. 1760.
2.11 Marija Josica (Martin, Susana Gallyuff), * u Varaždinu 1744.
1.1.1 Susana Pongratz, * ?. † izmegju 1720.-1730.
1.1 Martin Pavich, * ?, † u Varaždinu 7./3. 1745.; kod svijuh župski ured sv. Nikole; iz ugarske pemićke, od Mlečana i za okupacije od austrijske vlade dne 17./3. 1778., br. 2393. (dalm. arhiv), pripoznate porodice Pavich iz Poljice; Asesor-Senator-Exmissus (poklisar) kralj. slobodnog grada Varaždina; počiva u kripti župske crkve sv. Nikole u Varaždinu.
NB. Za vremena francuske i poslije druge austrijske okupacije ovo plemstvo uslijed odluke 17. maja 1817., br. 8045. nije bilo pripoznato.
1.1.2 Susana pl. Gallyuff, II. brak izmegju 1720.-1730., *?, †?
1.1.2.1 Susana pl. Gallyuff cop. u II. braku u Varaždinu 3./2. 1740.
1.1.2.2 Josip Schaller iz Moravske. cop. u Varaždinu 3./2. 1740.
Primjedbe:
1. Susana Pongratz. Obitelj Pongratz biće se brojala megju vigjenije obitelji u Varaždinu. U knjigama krštenih župe sv. Nikole u Varaždinu stoji: 5./1. 1711. Jelisaveta Pongratz; roditelji Ivan i Katarina Steh (možda roditelji Susane Pavich rogj. Pongratz); 27./11. 1712. Andrija, sin Ivana Pongratza i Katarine; kumovi Miho Vrabec, senator i Jelena Snagić, supruga gradskog vijećnika. - 10./9. 1708. nalazi se Ivan Pongratz kao kršteni kum.
2. Susana Gallyuff. Na 29./1. 1712. rodi se varaždinskom gradskom sudcu Matiji pl. Gallyuffu u Varaždinu (župa sv. Nikole) jedna kćer, koja bijaše krštena na ime Julijana Susana; po svoj prilici bila je to druga supruga Martina Pavicha. - Po rodovniku pl. obitelji Gallyuff bio je neki Matija pl. Gallyuff brat djeda zagrebačkog biskupa Josipa pl. Gallyuffa 1722. - † 1766.
3. Georgije Pavich (Bavich) nije sa Antunom Pavichem u srodstvu bila: nastanjena u Slunjskoj krajiškoj pukovniji, inače nije o istoj ništa poznato. Obitelji Pavicha od drugog plemena žive još i danas u Prisjeki, Krstinju i Kusaju, kotara vojničkog bivše Slunjske krajiške pukovnije br. 4.
4. Teresija Max bila je kćerka kapetana Slunjske krajiške pukovnije br. 4., Ivana Maxa, koji se rodio izmegju 1718. i 1720., a 30./1. 1762. umro, i Franice Max rogj. Vitelich.
5. Marija Ana Kristina barunica Apfaltern, kćerka baruna Apfalterna, posjednika gospoštine Laka, i Regine barunice Apfaltern rogj. Ahatschitsch, udala se u drugom braku za Matiju Kaltschitscha 1807.; iz ovoga braka proizašlo je samo jedno dijete, Filipina Kaltschitsch, rogjena u dvoru Kruppu 30./4. 1808., a krštena u župi Semitsch. Filipina se udala u Ljubljani 19./4. 1843. za potonjeg pukovnika Dragutina Ljudevita pl. Rülinga od Rüdingena.
6. Marija Blaženka grofica Auersperg, kćerka Reicharda i Katarine grofice Auersperg rogj. Eiserle, posjednika gospoštine Grossdorf (u Kranjskoj).
7. Marija Draginja Schmoll, kćerka kotarskog povjerenika i upravitelja državnog dobra u Postojni (u Kranjskoj) Dragutina i Ivanke Schmoll rogj. Tomasin.
8. Marija Franica pl. Henriquez, kćerka c. kr. podmaršala Gustava i Miroslave Henriquez, rogj. Schemel pl. Kühnritt.
9. Marija Kluge, kćer posjednika gospoštine Horbach u Koruškoj Filipa i Marije Kluge rogj. Stoček.◊
Rodovnik porodica, koje svoju lozu vuku od plemića Jurja Rajčica i Dražoe-Dražoevića.
Sastavljen po rodoslovnim ispravama, objelodanjenim po m. p. popu Petru Škarici i po prepisu jedne sa spomenutim skoro sasvim jednake isprave, koji je prepis piscu dostavio Mate Jelić iz Donjeg Dolca.
Slika: Grb Ugrinović
1. Juraj Rajčić, iz Ugarske došao u Poljica; umro u Spljetu, pokopan u crkvi sv. Dominika u klaustru sv. Kate, isto tako i njegova žena. * 1320., cop. 1345.-1350.
2.1 Ugrin (Juraj), bio je tri put oženjen. 1./8. 1390., 15,/6. 1405. Ispr. I. i II. * 1350., cop. 1380.
2.1.1 Prva žena ugarska plemkinja.
2.1.2 druga žena rogjena Dražoe, * 1375., cop. 1393.
2.1.3 treća žena Niža Martinić, cop. 1390.
2.2 Novak (Juraj), * 1351., cop. 1380.
3.1 knez Stjepan Ugrinović (Ugrin, Ugarkinja 2.1.1), oženjen sa gospogjom Dražoević, drugom kćerkom Jurja Dražoevića. * 1380., cop. 1510.
3.2 knez Juraj Ugrinović (Ugrin, Dražoe 2.1.2), * 1393., cop. 1420.
3.3 Avlastana (Ugrin, Dražoe 2.1.2), udata za gornjega Kačića. * 1395. Izagjoše gornji Kačići.
3.4 Dujam (Ugrin, Niža Martinić 2.1.3), oženjen sa gospogjom Gargatović; živio je 3./3. 1444. Ispr. III. * 1396, cop. 1417.
3.5 Anka (Ugrin, Niža Martinić 2.1.3), udata za kneza Ivaniša, sina gospodina Trebislava. * 1398.
3.6 Paval (Novak), * 1380., cop. 1410. Od Pavla izagjoše Pavići.
3.7 Petrić (Novak), umro bez djece. 15./6. 1405. Ispr. II. * 1381.
4.1 Ivaniša Ugrinović (Stjepan), neoženjen. 3. 3. 1444. * 1411.
4.2 Mandilina Ugrinović (Stjepan), udata za gospodina Petrina Dražoevića. * 1412., cop. 1435.
4.3 Petar (Juraj), živio 3./3. 1444. Ispr. III. Erber, str. 112. * 1420. imao je četvero djece živjeli su 3./3. 1444. Ispr. 111. Erber, I str. 112.
4.4 Filip (Juraj), * 1424., cop. 1400.
4.5 Jakov (Juraj), * 1425. Izagjoše Sinovčići.
4.6 Miloš (Juraj), * 1427. Izagjoše Gargatovići.
4.7 Bartul (Juraj), * 1428.
4.8 knez Nikola (Dujam), oženjen sa gospogjom Margaritom Ivaniša iz Omiša. * 1417., cop. 1437.
4.9 Ana (Dujam), udata za Tadiju Žumarog.
4.10 ? (Paval) * 1410., cop. 1440.
5.1 ? (Petar)
5.2 ? (Petar)
5.3 ? (Petar)
5.4 ? (Petar)
5.5 Jurjak (Filip), * 1406., cop. 1508.
5.6 Petrić (Bartul), umro bez djece.
5.7 Stjepan (Nikola), * 1437. Po Dujmovićovom rodovniku proizlaze od Stjepana (Tadija, Mikula, Ivan).
5.8 Juraj (Nikola), * 1438.
5.9 Franjo (Nikola), * 1439.
5.10 Tadija (Nikola), ban, ubijen kod Jajca 1528. * 1440.
5.11 Paval (Nikola), * 1441.
5.12 Marko (Nikola), * 1442. imao samo kćeri.
5.13 Ivaniša (Nikola) i još tri sina, koji su mladi umrli.
5.14 ? (Nikola)
5.15 ? (Nikola)
5.16 ? (Nikola)
5.17 Marija (Tadija Žumarog, Ana), neudate; učiniše pustinju Zorzati na Braču.
5.18 Barbara (Tadija Žumarog, Ana), neudate; učiniše pustinju Zorzati na Braču.
5.19 ? (? (Paval)) * 1440., cop. 1470.
6.1 knez Nikola, biskup Smederevski; poklisar kod cara, u Mlecima, kod sv. pape † 1587. ili 1591. ili 1602.-1006. "Doba naseljenja" Škarica, opaska 22. * 1508.
6.2 knez Tadija (Stjepan), ubijen od Turaka kod Spljeta. (Po Dujmovićevom rodovniku proizlaze od Stjepana.)
6.3 Mikula (Stjepan). (Po Dujmovićevom rodovniku proizlaze od Stjepana.)
6.4 Ivan (Stjepan). (Po Dujmovićevom rodovniku proizlaze od Stjepana.)
6.5 ? (Marko, imao samo kćeri.).
6.6. ? (Marko, imao samo kćeri.). …
6.7 Juraj Pavić (? 5.19), veliki knez 1537. Erber, str. 17. i 19 * 1470., cop. 1500.
7.1 knez Stipan Mikulić (Ivan), veliki knez u Poljicima od god. 1581.-1607. "Bull.-, god. IV., br. 3., str. 37.
7.2 Don Mikula Mikulić (Ivan)
7.3 knez Pavao Mikulić (Ivan)
7.4 ? (Juraj Pavić) * 1528., cop. 1558.
8.1 knez Juraj Mikulić, dvije kćeri
8.2 Pavao Pavić (? 7.4), veliki knez u Poljicima; ratovao je pri osvojenju tvrgjave Klis 1596. Vidi osvojenje Klisa 1596. u ovim historičkim prinosima.
8.3 Miho Pavić (? 7.4), 1596. imao je djece.
8.4 ? (? 7.4), jedna sestra, udata za Petra Sladovića iz Kostanja 1596.
8.5 Gjuro Pavić (? 7.4), veliki knez u Poljicima 1607.-1609. "Bull.", god. IV., br. 3., str. 38.
9.1 ? (Juraj Mikulić, dvije kćeri)
9.2 ? (Juraj Mikulić, dvije kćeri)
9.3 Nikola Pavić (Pavao?), kapetan, 4./3. 1632. stariji brat vel. Polj. kneza Jurja Pavića.
9.4 Juraj Pavić (Pavao?), veliki knez 1632.- 1655. u Poljicima; ratovao je pri osvojenju tvrgjave Klis. "Bull" god. IV., br. 3.,
9.5 Djakon Franjo Pavić (Pavao?), 1632.
9.6 Don Stipan Pavić (Pavao?), umro svećenikom. Po ustmenom predanju obitelji Pavić oba braća velikog kneza Jurja Pavića.
9.7 Pavao Pavić (Pavao?), imao je 4 sina.
9.8 ? (Miho, imao je djece)
9.9 ? (Miho, imao je djece)
10.1 ? (Pavao, imao je 4 sina.)
10.2 ? (Pavao, imao je 4 sina.)
10.3 ? (Pavao, imao je 4 sina.)
10.4 ? (Pavao, imao je 4 sina.)
Slika: Grb Dražoević
1.1 Knez Dražoe, hrvatski plemić i gospodar od Kamengrada, Veliki knez Poljički.
1350. "Bull.", god. IV.. br. 3., str. 36.
2.1 Juraj Dražoević, 1./8. 1390., Ispr. I., II., V., VIII. "Bull.", god. IV., br. 6., str. 85. * 1355.i
3.1 Prva kćer udata za gospodina Ugrina Rajčića. * 1375., cop. 1393.
3.2 druga kćer udata za gospodina Stjepana Ugrinovića. * 1390., cop. 1410.
3.3 knez Grgur Dražoević, 3./3. 1444. Ispr. III.. VIII.; "Bull.", god. IV., br. 6.. str. 84., br. 12., str. 179. * 1395., cop. 1434.
3.4 knez Martin Dražoević, * 1396.
3.5 knez Paval Dražoević, 3./3. 1444., 24./3. 1446. Ispr. III., IV. * 1399.
3.6 knez Matia Dražoević, 3./3. 1444. Ispr. III. Kapetan strijeljaca, zakleo se u Spljetu, 9./5. 1447. "Bull.", god. IV., br. 10., str. 151. * 1402.
3.7 knez Stjepan Dražoević, 14./3. 1446. Ispr. IV. Kapetan strijeljaca, zakleo se u Spljetu, 9./5. 1447. "Bull.", god. IV., br. 10., str. 151. * 1404.
3.8 knez Petrina Dražoević, oženjen sa Mandalinom Ugrinović, * 1412. 3./3. 1444., 1457. Ispr. III., V.. VI., VIII.; "Bull.", god. IV., br. 6., str. 85. * 1405., cop. 1435.
4.1 Ivan (Grgur). Ispr. VIII. 1511. "Bull.", god. IV., br. 3., str. 37. * 1434.
4.2 Nikola (Grgur). Ispr. VIII. "Bull.", god. IV., br. 12., str. 179. * 1436.
4.3 Paval (Grgur), zarobljen od Turaka 15./1. 1508. "Bull.", god. IV., br. 12., str. 182. * 1438. Izagjoše Skaričići.
4.4 knez Stjepan (Martin)
4.5 Novak (Paval). Izagjoše Novakovići.
4.6 Relja (Paval). Izagjoše Reljići.
4.7 Jerolim (Paval). Izagjoše Jerončići.
4.8 Bogdan (Paval), bez djece.
4.9 Bartol (Matia)
4.10 Franjo (Petrina). Ispr. VI., * 1436.
4.11 Marko (Petrina) vulgo Žarko Dražoević, žena mu Katarina Martinušić. * oko 1438., † 15./1. 1508., kod Klisa ubijen. Ispr. VI., VIII. "Bull.", god. IV., br. 6., str. 85.; br. 12., str. 182.
4.12 Jakov (Petrina), poginuo u Ugarskoj. Ispr. VIII.
4.13 Antun (Petrina). Ispr. VIII., "Bull.", god. IV., br. 10., str. 151.
4.14 Saviša (Petrina). Ispr. VIII., poginuo u Ugarskoj.
5.1 Nenada (Ivan). Ispr. VIII.
5.2 Gaspar (Nikola). Ispr. VIII. 5./11. 1503. "Bull.", god. IV., br. 6., str. 84. i br. 12., str. 179. Izagjoše Marianovići.
5.3 Augustin (Nikola). Ispr. VIII.
5.4 Ivaniša (Nikola). Isp. VIII.
5.5 Juraj (Stjepan). Izagjoše Jurjevići.
5.6 knez Antun (Stjepan)
5.7 knez Jerolim (Stjepan)
5.8 Bariša (Bartol)
5.9 fra Andro (Bartol) Barić
6.1 Ivaniš (Nenada)
6.2 Aničić (Nenada)
6.3 Juraj (Nenada)
6.4 knez Ivan (Augustin) Augustinović (i dva fratra), veliki knez u Poljicima 1512.-1537. Erber, str. 17. i 19.; Franceschi, "Dalmazia", god. 1846., str. 472. 1546.-1567. "Bull.", god. IV., br. 3., str. 37.
6.5 fra ? (Augustin)
6.6 fra ? (Augustin)
6.7 knez Juraj (Antun), bez sina.
6.8 knez Paval (Antun)
6.9 knez Petar (Antun)
6.10 knez Marko (Antun)
6.11 knez Mikula (Antun)
6.12 knez Ivan (Jerolim) Jerolimović
7.1 knez Nikola (Juraj) Sučić, veliki knez u Poljicima 1507.-1581. "Bull.", god. IV., br. 3., str. 37.
7.2 Juraj (Ivan)
7.3 Mikula (Ivan)
7.4 Stjepan (Ivan), vojvoda u Omišu.
7.5 Juran (Paval)
7.6 Garvaco (Paval)
7.7 knez Bariša (Paval) u Poljici.
7.8 Marko (Paval), vojvoda.
7.9 Vice (Paval), fratar.
7.10 knez Petar (Paval)
7.11 knez Juraj (Paval)
7.12 knez Marko (Petar)
7.13 Stjepan (Ivan Jerolimović), vojvoda Omiški.
7.14 Juraj (Ivan Jerolimović), vojvoda.
Pripomene: Podaci za ovdje spomenute Paviće crpljeni su dijelom iz historičkih izvora, naznačenih kod pojedinih osoba, a dijelom se oslanjaju na ustmeno predanje obitelji Pavić u Srijanima
Historički brojevi su tačni te su crno naznačeni. Hipotetični brojevi naznačeni su crveno i označuju vrijeme samo po prilici.
