Kosta Hörmann. Oproštajna riječ. GZM. 1905. Str. 493-494.
◊493
Oproštajna riječ.
Sedamnaest se punih godina navršilo, što me je zapala dužnost, da uregjujem Glasnik zemaljskog muzeja. Sedamnaest sam godina vršio tu časnu zadaću, a sada mi valja odstupati od toga posla: došlo novo vrijeme i donijelo drugo breme, pa htio nehtio, valja mi jedno skinuti s legja.
Ne rastajem se laka srca s tim svojim čedom, koje sam i rodio i do snage uzgojio. Ne bih mogao reći, da je staranje oko njega bila laka rabota, ama bijaše mi ono pri svem tom zanimljiva i mila zabavica. U zemlji, krcatoj starinama, gdje su se kroz vijekove i vijekove izmjenjivali svakojaki narodi i svakojake kulture, pa ostavljali svoje tragove i svoja obilježja, berićetan je, i ako mučan posao, prikupljati sve te nebrojene spomenike, proučavati ih, isporegjivati ih sa spomenicima istoga reda u drugim zemljama, pa onda sve to svrstavati po redu i vremenu, naučni svijet o tome obavješćivati, a uz to domaći svijet, koji o takome poslu prije nije vodio računa, obikavati. da se zanima za starine svoje otadžbine, da ih pazi i čuva, a i da javlja zemaljskom muzeju, kada naigje na nešto, pomena dostojno. Najteže bilo je zadovoljiti u zadnja dva pravca: naučnom se svijetu ne će epske širine o sporednim stvarima, a domaća publika Glasnikova slabo je vična učenu ispitivanju, odregjivanju i klasificiranju. Glasnik megjutim pogje svojim putem, a oni najposlije i jedni i drugi obikoše na nj: učenjaci se naučiše u pijesku tražiti zlatna zrnca, a domaći opet naučiše se cijeniti suho zlato, napabirčeno iz njihova pijeska i povagjeno iz domaćih rudnika, te Glasnik izagje iz dana u dan milije primanim gostom.
Tražeći starine, stao je Glasnik uz put i drugo štošta prikupljati u svoj tobolac, i doskoro se njegovu polju razmakoše ograde: uz prikaze mrtvih spomenika u davnim vremenima ugasla života vodi on računa i o svome vremenu i životu u njemu. Glasnik u dojakošnjim svojim godištima već je bogata riznica etnografskoga i prirodoznanstvenoga blaga, čovjek u svim svojim prilikama iz svih naših krajeva, i životinja, s kojom dru◊494guje, kojom se hrani i s kojom se bori, i drveće i cvijeće, koje nam krasi polja i planine, sve se to u Glasniku u svaku ruku ispituje i prikazuje, u slici i riječi. A da i strani svijet o našem naučnom radu može voditi računa i znanost okoristiti njime, šalju naše Wissenschaftliche Mitteilungen redovno u svijet po koji snopić učena klasja, probrana iz žitnice Glasnikove.
Usred trzavice i nervoznosti svakidašnjeg našega života, Glasnik na svojoj visini prikazuje sliku mirna i složna rada; stupajući preko njegova praga, svak prianja jedino uz uzvišenu zadaću nauke: tražiti istinu. Tako Glasnik eto vrši i uzgojni posao: ljudi, zabavljeni traženjem istine, ljudi u službi znanosti, vazda su dobri, u tome poslu u čas zašute sve nesuglasice i svako rvanje.
Na rastanku iz dna duše prinosim najdublje poštovanje i najtopliju blagodarnost odličnim i revnim svojim saradnicima, koji su svaki sa svoga poprišta i svaki na svoj način prinosili kamen po kamen, da se po malo podigne ugledna zgrada domaće nauke; hvala uz to i vrijednim čitateljima Glasnika;, koji su ga vazda milom dobrodošlicom primali i koji su me posredovanjem Glasnika izdašno pomagali u gotovo dvadesetgođišnjem radu mome na čelu zemaljskog muzeja.
Mirne duše megjutim povjeravam dalju sudbinu Glasnikovu svome našljedniku u uredništvu, svome najstarijem saradniku i najstarijem kustosu zemaljskog muzeja, g. dr. Ćiri Truhelki, koji će se nove svoje zadaće prihvatiti s doličnom naučnom spremom, a isto tako topla srca kao i ja. Vrijednim saradnicima mislim da ne trebam tek preporučivati, da njega potpomažu onako, kao što su mene potpomagali, ta radi se o istoj plemenitoj stvari, o kojoj se i do sada radilo, a ime g. dr. Truhelke poznato je i poštovano u naučnom svijetu, kao što se znaju i pripoznaju lijepe i nezaboravne njegove zasluge i u službi zemaljskog muzeja, i u književnom radu njegove struke, kojim je okitio i mnogu stranicu Glasnikovu.
G. dr. Truhelka daje nam potpuno jamstvo, da će Glasnik zemaljskog muzeja živjeti i razvijati se u dojakošnjem duhu i pravcu, a ja se s omiljelim našim glasilom rastajem, od srca mu dovikujući vivat, floreat, crescat!
Kosta Hörmann.
◊493
Oproštajna riječ.
Sedamnaest se punih godina navršilo, što me je zapala dužnost, da uregjujem Glasnik zemaljskog muzeja. Sedamnaest sam godina vršio tu časnu zadaću, a sada mi valja odstupati od toga posla: došlo novo vrijeme i donijelo drugo breme, pa htio nehtio, valja mi jedno skinuti s legja.
Ne rastajem se laka srca s tim svojim čedom, koje sam i rodio i do snage uzgojio. Ne bih mogao reći, da je staranje oko njega bila laka rabota, ama bijaše mi ono pri svem tom zanimljiva i mila zabavica. U zemlji, krcatoj starinama, gdje su se kroz vijekove i vijekove izmjenjivali svakojaki narodi i svakojake kulture, pa ostavljali svoje tragove i svoja obilježja, berićetan je, i ako mučan posao, prikupljati sve te nebrojene spomenike, proučavati ih, isporegjivati ih sa spomenicima istoga reda u drugim zemljama, pa onda sve to svrstavati po redu i vremenu, naučni svijet o tome obavješćivati, a uz to domaći svijet, koji o takome poslu prije nije vodio računa, obikavati. da se zanima za starine svoje otadžbine, da ih pazi i čuva, a i da javlja zemaljskom muzeju, kada naigje na nešto, pomena dostojno. Najteže bilo je zadovoljiti u zadnja dva pravca: naučnom se svijetu ne će epske širine o sporednim stvarima, a domaća publika Glasnikova slabo je vična učenu ispitivanju, odregjivanju i klasificiranju. Glasnik megjutim pogje svojim putem, a oni najposlije i jedni i drugi obikoše na nj: učenjaci se naučiše u pijesku tražiti zlatna zrnca, a domaći opet naučiše se cijeniti suho zlato, napabirčeno iz njihova pijeska i povagjeno iz domaćih rudnika, te Glasnik izagje iz dana u dan milije primanim gostom.
Tražeći starine, stao je Glasnik uz put i drugo štošta prikupljati u svoj tobolac, i doskoro se njegovu polju razmakoše ograde: uz prikaze mrtvih spomenika u davnim vremenima ugasla života vodi on računa i o svome vremenu i životu u njemu. Glasnik u dojakošnjim svojim godištima već je bogata riznica etnografskoga i prirodoznanstvenoga blaga, čovjek u svim svojim prilikama iz svih naših krajeva, i životinja, s kojom dru◊494guje, kojom se hrani i s kojom se bori, i drveće i cvijeće, koje nam krasi polja i planine, sve se to u Glasniku u svaku ruku ispituje i prikazuje, u slici i riječi. A da i strani svijet o našem naučnom radu može voditi računa i znanost okoristiti njime, šalju naše Wissenschaftliche Mitteilungen redovno u svijet po koji snopić učena klasja, probrana iz žitnice Glasnikove.
Usred trzavice i nervoznosti svakidašnjeg našega života, Glasnik na svojoj visini prikazuje sliku mirna i složna rada; stupajući preko njegova praga, svak prianja jedino uz uzvišenu zadaću nauke: tražiti istinu. Tako Glasnik eto vrši i uzgojni posao: ljudi, zabavljeni traženjem istine, ljudi u službi znanosti, vazda su dobri, u tome poslu u čas zašute sve nesuglasice i svako rvanje.
Na rastanku iz dna duše prinosim najdublje poštovanje i najtopliju blagodarnost odličnim i revnim svojim saradnicima, koji su svaki sa svoga poprišta i svaki na svoj način prinosili kamen po kamen, da se po malo podigne ugledna zgrada domaće nauke; hvala uz to i vrijednim čitateljima Glasnika;, koji su ga vazda milom dobrodošlicom primali i koji su me posredovanjem Glasnika izdašno pomagali u gotovo dvadesetgođišnjem radu mome na čelu zemaljskog muzeja.
Mirne duše megjutim povjeravam dalju sudbinu Glasnikovu svome našljedniku u uredništvu, svome najstarijem saradniku i najstarijem kustosu zemaljskog muzeja, g. dr. Ćiri Truhelki, koji će se nove svoje zadaće prihvatiti s doličnom naučnom spremom, a isto tako topla srca kao i ja. Vrijednim saradnicima mislim da ne trebam tek preporučivati, da njega potpomažu onako, kao što su mene potpomagali, ta radi se o istoj plemenitoj stvari, o kojoj se i do sada radilo, a ime g. dr. Truhelke poznato je i poštovano u naučnom svijetu, kao što se znaju i pripoznaju lijepe i nezaboravne njegove zasluge i u službi zemaljskog muzeja, i u književnom radu njegove struke, kojim je okitio i mnogu stranicu Glasnikovu.
G. dr. Truhelka daje nam potpuno jamstvo, da će Glasnik zemaljskog muzeja živjeti i razvijati se u dojakošnjem duhu i pravcu, a ja se s omiljelim našim glasilom rastajem, od srca mu dovikujući vivat, floreat, crescat!
Kosta Hörmann.
