fiala1891o_vegetaciji

Fiala, F. (1891). O vegetaciji kotara ljubuškog. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 3(2), 144-148. ◊144

O vegetaciji kotara ljubuškog.


Priopćio Franjo Fiala.

Moje putovanje u junu god. 1890. na tri sedmice, kao i moj boravak u jesen god. 1889. i 1890. pruža mi povoda, da na temelju tadašnjih mojih opažanja dadem nacrt flore ljubuškog kotara, sjevero-zapadnog dijela Hercegovine.

Put me je vodio iz Mostara preko Jasenice, držeći se strmog penjanja preko Huma na visoravan Donjeg Brotnja, pa preko Čitluka u Ljubuški. Odovlen sam krstario duž rijeke Trebižata do Čapljine, dalje po dalmatinskim pograničnim gorama, kod Crvenog grma, Hardomilja i Biače; činio sam izlete na slapove Kravice kod Studenaca, na visoravan od Megjugorja, i na kršan vijenac, što leži sjeverno od Ljubuškog. Na mom putu u sjeverni dio kotara slijedio sam toku Trebižata i Male Tihaljine sve do njihovog vrela, uspeo sam se za tijem do jezera Nuga i na visoravan od Drinovaca. Otolen prešao sam◊145 uzduž i poprijeko Polje do Sovića i dospio preko 796 m. visokog Nečajna na drugi stepen visoravni, u Posuško polje. Duž grebena 1036 m. visokog Radovana, hvatajući se klisure 1195 m. visoke Sniježnice, dospio sam preko krasa od Trebistova u Rakitno polje, koje pri morskoj visini od 900 m. čini treći stepen visoravni. Moj dvodnevni boravak ondje bio je namijenjen tome, da pogjem na 1404 m. visoki Štitar i da ispitam Rakitno polje, koje presijeca Jelica potok i bezbrojni močvarni vodeni jarkovi. Povratak sam odredio da bude preko mrtvog krasa od Suvih bunara, preko Gradaca, Ružića, Klobuka i Vitine u Ljubuški.

Spomenuto područje pokazuje postepeno uzdignutu, samo koritom Tihaline prosiječenu stupnjevinu, u kojem markirano odudaraju osobito one tri visoravni od Sovića - Drinovci 250 m., Posušja 600 m. i Rakitna 900 m. Kao vrsta kamena prevlagjuje kredno vapno, gdje-gdje imade tercijarnih slojeva, koji se nahode dijelom na primarnim, dijelom na natopljenim tavanima. One su tri visoravni, kao i Ljubuško-Vrgoračko polje 80 m. ušljed krasa od pozne jeseni do početka proljeća dijelom poplavljeni; ponori, isprekidana vrela i rijeke ponirače, kao Tihaljina i Vitina, pokazuju krasni karakter zemlje.

U opće je ovaj kraj mršav u vrelima, jer bezbrojne žile krasa kao kakav kapilarni sistem usisavaju oborine i vode ih u podzemne goleme rezervoare, pa poslije s druge strane natapaju vodene žile, koje na podnožju zaravanaka izbijaju na vidjelo.

Biljni regioni.


Sredozemni region obuhvata od prilike polovicu područja; u vertikalnoj, mogla bi se visinska kota 300 m. kao megja smatrati. Ravnica od Ljubuškog, dolina Tihaljine-Trebižata, kao i susjedni brežuljni potezi čak do Sovićkog polja sjeverno, to je neosporno područje sredozemne flore, obilježeno vrstama, kao: Clematis viticella, Cl. flammula, Quercus Ilex, Pistacia, Terebinthus, Laurus nobilis, Paliurus australis, Punica Granatum, Rosa sempervirens, Vitex Agnus castus, Aegilops triaristata et ovata, Sorghum halepense, Juniperus Oxycedrus, Scolymus hispanicus, Anemone hortensis, Inula candida, Asphodeline lutea, Sternbergia lutea, Linum gallicum, Micromeria Juliana, Sideritis romana, Sideritis purpurea etc. etc.

Masline, smokve i šipci bogato rode u ovom području i prezime bez ičega u slobodi; duhan i vino, pšenica i ječam, kukuruza i sirak daju u kvalitetu i kvantitetu izvrsne žetve. U nizinama oko Čapljine i Gabele gaje se najfinije vrste dinja (osobito jedna vrsta, što ju općenito zovu "pipuni") i karpuza. Osim smokava, masline i šipka kultiviraju se još u sredozemnom regionu u velikoj množini: slatka trešnja, badem, tunja, celtis i dud.

Montani region pokazuje Ljubuški kotar u visočini izmegju 300 do 900 m.; ovaj je karakterističan ustupanjem sredozemnih vrsta i potiskivanjem njihovim predstavnicima baltičke i pontičke flore.

Najpregnantnije vidio sam ovaj prijelaz na putu od Sovićkog polja u Posušje. Oko samih Sovića 250 m. vigjevahu se u baščama još slabi šipci i smokve, na ogradama još raštrkani žbunovi Celtisa, Clematis Viticella i Paliurus aculeatus u dovoljnom broju individua; na uzlazu na 796 m. visok◊146 Nečajan još sam sabirao Convolvulus cantabrica, Helianthemum fumana i Inula candida. Prema grebenu nestade potonjih žbunova paliurusa, isto i Rosa sempervivens. Zatvoreno drvlje Mauna-jasena bivaše postepeno potisnuto od mješovitog hrastovog drvlja, prvi šiprazi leskovine (Corylus avellana) i Rosa arvensis pokazivahu se u grmovima, te tako se poslije kratkog uzlaza izvršio prijelaz.

Posuško polje sa svijem pripada montanom regionu. Kao obilježje, koje najviše pada u oči, to su krasne livade, na kojima sam u junu u potpunom cvijetu zatekao Salvia verticillata, Salvia pratensis, Plumbago europaæa, Ajuga genevensis, Leucanthemum vulgare, Orchis maculata i druge vrste. Visoravan proizvodi osobito ječam, raž i krtolu. Pir, kukuruza i duhan od nižeg kvaliteta sadi se samo mjestimice.

Podalpinski region, što sam ga opažao izmegju 600 i 1400 m., obuhvata sjeverne završne gore posuške visoravni, Rakitno polje, kao i sjeverne završne gore kotara.

U tom obziru dobio sam najznatnija objašnenja na putu preko 113 m. visokog Radovana; u visini od svojih 950 m. pojaviše se prve bukve, Juniperus communis pojavio se češče na pašnjacima; na šumskim livadama Trifolium ochroleucum, Veronica multifida, Succisa pratensis, Rhinanthus minor, Polygala major, Orchis globosa, Scorzonera rosea, Geranium sanguineum u potpunom razvitku. Na visini klanca Sniježnice, oko 1195 m. kržljave bukve, na golom, drobnom kamenu Paronychia imbricata, Androsace villosa, Ranunculus illyricus i montanus, Cerastium grandiflorum, Galium austriacum, Anthyllis Jacquini, Primula columnae, Edraeanthus serpyllifolius i dr.; u predalpinskoj šumi Lonicera alpigena, Lonicera nigra i coerulea, Sambucus racemosus, Thalictrum aquilegifolium, Valeriana montana, Actea spicata, Scolopendrium vulgare, Aspidium lonchitis itd.

Divan vidik pružahu 900 m. visoke livade visoravni od Rakitna, u čijoj mi šarenoj flori osobito padoše u oči Narcissus radiiflorus, Scilla pratensis, Orobus albus, Orchis incarnata, Orchis coriophora, Orchis globosa, Verbascum phoeniceum i Plantago altissima. Na suvim kamenitim mjestima bjehu Ranunculus illyricus, Plantago carinata, Medicago prostrata i Bunium montanum kao zanimivi nalasci.

Od poljskih usjeva sije se raž, ječam, kukuruza, krtola i duhan od manje vrijednosti. Kukuruza i duvan se često izjalove, naprotiv je kosidba sijena veoma obilna po množini i po kvalitetu.

Po dojako rečenom mogla bi se u sjevero-zapadnoj Hercegovini jasno razlikovati tri regiona flore. Sredozemni od 0 do 300 m. morske visine, montani od 300 do 700 m. morske visine i podalpinski od 700-1400 m. Alpinskog regiona u strogom smislu nemaju planine Ljubuškog kotara, jer najviši vrh Štitar 1410 m. ne prelazi preko megje drveta; no ipak se kao ostrva utrpavaju udružene grupe pravih žitelja alpinskog regiona hercegovačkog visokog gorja. Spomenuo sam Paronychia imbricata i Androsace villosa već kod 1100 m. na Sniježnici i kod 1400 m. na Štitaru; izgleda da su to prilagodci lokalnoj podlogom uslovljenoj klimi useljenih alpinskih žitelja sa susjednih visokih gora, ponaosob sa debla Čvrstnice.◊147

Ja sam na raznijem mjestima područja mjerio temperaturu vrela, koju sam sastavio u ovoj tabeli; možda ovi podatci nešto vrijede za presugjivanje klime.

Mjesto Dan Morska visina Temperatura vazduha Temperatura vode Region
Vrelo potoka Studenice kod Studenaca 18.6. 80 m. 19º R. 10º R. Sredozeman
Vrelo na rijeci Tihaljini blizu slapova kod Klobuka 15.6. 100 m. 4.5º R. 10º R. Sredozeman
Vrelo Nemac u dolini Tihaljine 9.6. 117 m. 20º R. 11.5º R. Sredozeman
Vrelo Jakuba u Tihaljina dolini 9.6. 125 m. 20º R. 11º R. Sredozeman
Vrelo Nezdravica kod župnog doma u Tihaljini 10.6. 130 m. 15º R. 11º R. Sredozeman
Vrelo rijeke Tihaljine 10.6. 165 m. 22º R. 13.5º R. Sredozeman
Vrelo Zmijenac kod Rakitna 14.6. 900 m. 13º R. 6º R. Podalpin

Što se tiče formacija vegetacije i najvažnijih sastojaka iste, to ću samo da primjetim, da ću se povratiti na njihov sastav u specijalnom dijelu posla, gdje poregjujem vrste.

Što se pak tiče vegetacije sredozemnog regiona, to se pojavljuje samo formacija livada po dolini, lisnate šume i flora ugara i poljskih korova. U montanom regionu pristupa tome formacija planinskih livada, u podalpinskom ona bukava i predalpinskih livada. Za goli kraš, što se pruža od Rakitna južno do ivice Posuškog polja, mogli bismo čisto novu formaciju postaviti, koja u visočini od 1000 m. pruža svojstvenu sliku u mršavoj travi, pojedinim razlomljenim bukvama, šikarama od hrasta i jasena i u četomičnoj pojavi Asphodelus albus, Stipa pennata.

Ovdje ću sada pobrojati vrste, koje sam u tom području dijelom sabrao, dijelom samo opažao, a kod Phanerogama držao sam se poregjenja po Eichlerovu "Syllabusu".

Pteridophyta.


A. Equisetinae.

Equisetum maximum Lam. U močvarnim dolinama oko Ljubuškog, Sovića i Rakitna 80-900 m.

Equisetum silvaticum L. Na izvorima šuma na Sniježnici 1000 m.

B. Filices.


Adiantum Capillus Veneris L. Na mlinskim nasipima kod Humca, Studenaca, Kravice i na vrelu Tihaljine 80 m.

Polypodium vulgare L. Na Sniježnici i na Štitaru 1000-1400 m.◊148

Pteris aquilina L. Na vrelu Tihaljine 150 m. Izmegju hrastove šikare oko Ljubuškog, Tihaljine, Sovića i Posušja.

Scolopendrium vulgare Sm. U kamenitim pukotinama Sniježnice 1000 m.

Atbyrium filix femina Roth. U šumama na Radovanu, Štitaru i Sniježnici.

Asplenium viride Hudson. Vrhunac Sniježnice. Ravan Štitara. U kamenitim pukotinama raštrkano 1000-1400 m.

Asplenium trichomanes Hudson. U području rasprostranjeno.

Asplenium ruta muraria L. U cijelom području rasprostranjeno 80-1400 m.

Ceterach officinarum Willd. U području rasprostranjeno, najviše u sredozemnom regionu.

Phegopteris calcarea Fée. Na Gradu kod Ljubuškog, na liticama kod vrela Tihaljine, na Štitaru 80-1400 m.

Phegopteris polypodioides Fée. U bukovoj šumi na Sniježnici 1100 m.

Aspidium lonchitis Swartz. U pukotinama na ravni Štitara 1400 m.

Aspidium lobatum Swartz. Predalpinske šume na Štitaru, na Sniježnici.

Cystopteris fragilis Bernh. U pukotinama u svemu području.

Cystopteris alpina Desv. U podalpinskom regionu na Štitaru.

Plianerogamae. - Gymnospermae.

Juniperus communis L. U području samo na Radovanu, Sniježnici, oko Rakitna (Štitar) 600-1400 m.

Juniperus Oxycedrus L. Kod Ljubuškog, Studenca, Hardomilja, Biače, Klobuka i Čapljine. Kod Čapljine i Hardomilja zagragjene šume od prekrasnih starih dubova. Najljepše se pokazuju mješovite šume od Laurus nobilis i Juniperus oxycedrus, no ove leže već na dalmatinskom području kod Vrgorca.

Drvo ove vrste upotrebljuju seljaci i cijene za rezbarske radove i male duge.

Pinus nigra Arnold. U cijelom području mogoh opaziti samo jedno staro deblo na pašnjaku kod sela Megjugorje na 160 m. morske visine. Tamošnji seljaci pričahu mi, da je to potonji zaostatak bivše prije 100 godina šume na tom mjestu.