marchesetti1891od_spljeta

Marchesetti, C. (1891). Od Spljeta do Sarajeva. Putno izvješće. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 3(3), 246-251. ◊246

Od Spljeta do Sarajeva.


Putno izvješće.


Priopćio dr. Markeseti (Marchesetti) .

Praćen svojim prijateljem, dr. Ant. vitezom Tomasinijem, pođoh 3. juna 1891. godine od Spljeta preko Sinja u Lijevno, koje mi putovanje ne dade prilike za arheološke studije, sa čega se moradoh ograničiti tek na botaničko rekognosciranje ovoga, floristički još premalo poznatoga kraja. Pri tome uspjeh da pronađem više interesnih vrsta, od kojih se neke i Bosne tiču - n. pr. Helleborus multifidus Vis., Daphne cneorum, Genista sylvestris, Ranunculus illyricus, Tulipa sylvestris, Hesperis laciniata, voc. glandulosa, Saxifraga bulbifera.

Sad opustjele strane Prologa i Borove Glave, biće da su nekad, prije nego što nastade ovo žalosno ogoljenje šume, bila podesna mjesta sa boravak čovjeku.

Dan-danas je ovaj kraj posve go krš, ali brzo i lako bi se ošumio, kad bi se ponešto suzbilo stočarstvo - naročito koze, kojih ovdje u veliko ima - jer posvuda niču hrastovi, grabovi, jaseni, javori, a u gornjim dijelovima i bukve.

Prispjevši u Lijevno, veoma nas obradova ljubazni doček g. kotarskog upravitelja, barona Sedlnickog, koji nas za tim praćaše pri pohođenju obližnje okolice.

Kilometar i pô od Lijevna, s desna od puta u Potočane, stoji lijep gradac (Ringwall), a na podnožju istoga (sproću telegrafske motke 566/90), leži ugledna kamenita gomila. Nedaleko od nje leži druga, travom obrasla gomila, a treća malo podalje, na vrhu nekoga brežuljka. U ostalom i u širem okrugu ima tu više mjesta imenom Gromile, Za gradom, Pogradine i t. d., što no svoj prilici upućuje na stara grobišta i naseobine.

Kod hana Mate Barišića (na generalštapskoj karti Han Matin), nedaleko od Šujice, nahode se na livadi, blizu vrela istoimenoga potoka, pet malih gomila, a sred nekoga liješća ima tamo i nekoliko bogumilskih grobova, od kojih su neki prekriveni neizrađenim, drugi pak otesanim kamenim pločama. Dadoh jednu kamenicu (ploču), koja bijaše 2.80 m. duga, 1.10 m. široka a 0.75 m. debela, odići, a zatim do na 1.5 m. duboko crnicu zemlju raskopati, ali se ništa ne nađe.

Na metu svoga putovanja, u Kupreš, stigosmo 5. juna poslije podne i odmah pregoh da okolicu izvidim. Ne mogu a da ne spomenem ovdje, da nam je tamošnji upravitelj ispostave, gosp. Alojzije Businger, veoma na ruci bio i mnogo se potrudio, da našoj cijelji posluži. I gosp. poručnik J. Gečling lijepo nas je predusreo, davši nam drugi dan vojničku pratnju.◊247

Kupreška visoravan (1150-1190 m. visoka), kano i okolna brda, osobito obiluju ostancima ljudske radinosti, počevši dobom kamena pa sve do srednjevjekovnih nadgrobnih biljega, kojih u veliko ima, bilo da su proste ploče ili pak veliki skulpturama urešeni stećci. Već odnah više Kupreša stoji na brežuljku neki usamljeni bogumilski grob. Blizu Otinovaca, jedno 3/4 sahata od Kupreša, nađoše nekoliko rimskih starina, koje se hrane u tamošnjoj popovskoj kući. A ima tu i mnogo starih bosanskih grobova, pak i gomila. I okolica Ravnoga ima mnogobrojnih starina.

Zbog nedostatka vremena ne mogoh posjetiti sva ova mjesta (preko 30), za koja mi kazaše da su nahodišta starinskih stvari, već se obratih poglavito ispitivanju grobnih gomila, koje su rasute no Kupreškom polju.

Gomile ove leže ili pojedince ili u hrpama u prostranoj ravnici, aln dosta daleko od Kupreša, a najviše ih ima kraj Gornjega Malovana. Sve gomile imaju pravilno-kružast oblik, a obrasle su travom. Na gdjekojima leže kamene ploče, koje pripadaju poznijim pogrebima. Što se tiče dimensija, to vrlo varijiraju, počem uz posve položite od jedva 1/2 m. visine, ima i humaka (gomila) od 3 i više metra visine, a 150-200 m. obima.

Pošto više gomila pregledah, odabrah grupu, što ublizu Hana Abdulah s lijeve i s desne strane teste leži, a 8 koje manjih koje ovećih humaka broji - kao što skica prikazuje.



Odabrao sam dvije humke osrednje veličine, od kojih jedan (II.) na svojoj glavici tri kamene ploče i dva tesanika imađaše. Počem sam tek pokušaj činio, to nijesam humke sasvim raskopao, što bi mnogo vremena stalo, već se zadovoljih prosjekom.◊248

Sa 20 radnika započeh humku (VI.), koja 71 m. u obimu a 2.75 m. visine imađaše, te je prokopah kroza sredinu na 6 m. širine i 12 1/2 m. dužine. Začudih se, kad razabrah, da je to humka zemljana, bez ikakva kamenja. Zemlja bijaše veoma mrka, i razlikovaše se od one od okolne ravnice, koja je više crvenkaste boje. Do na dubinu od 1 1/2 m. ne bijaše nikakvoga traga ljudskih ostataka, u nižim slojevima pak sretosmo nekoliko mjesta s ugljenim ostancima, lugom (pepelom) i sažeženom zemljom. Pri tome se nađoše rasuto mnogobrojne lončine (crijepovi) i malen komadić kremena, koji izgleda kao da je obrađivan. Začudno je i teško se da objasniti pojava velike kolikoće limonita, koji sačinjavaše prostran, 5-8 cm. debeo sloj prema središtu humke, u kome se ugljevlja, kao i čitavi komadi borova drveta nađoše. Limonit je od česti rastvoren i pretvoren u mrkožutu okarovu zemlju (Ockererde). Premda se pomno istraživalo, ipak se ne nađe traga nikakvim kostima. U dubini od 2 1/2 m. udarismo na živu zemlju, te s toga odustasmo od daljeg otkopavanja.

Drugi tumulus (II.), 77 m. u obimu a 2.25 m. visok, ispitasmo prokopom od 3 1/2 m. širine i 13 m. dužine. I ova humka bila je skroz od crne zemlje, a sadržavaše pepela, ugljena i lijep nožić od kremena. Bilo je i ovdje pogdjekojih komada limonita, ali mnogo manje nego u prvoj humci. Nikakva traga pak ne bijaše ni lončinama ni drugim kakvim artefaktima (rađevinama). Od pet tesanika što no humci ležahu, dadoh dva odići, i nađoh ispod prvoga, u dubini od 1 1/2 m., djelimice učuvan kostur (skelet); pod drugim tesanikom zatekoše se tek pojedini ostanci od kostiju, bez ikakvog priloga.

I ako ovi pokušaji otkopavanjem, ne urodiše velikim rezultatima, ipak razabrasmo, da su tumuli kupreški, u razliku od onih no Glasincu i drugim mjestima Bosne i Hercegovine, od zemlje a ne od kamenja. I kameni artefakti, kao i način uresa na lončinama - lončarije sasvim crvene, crne, rukom djelane, pržinom (pijeskom) izmiješane, i urešene karakterističkim "kljuvanim" ornamentom (Tupfenornament) - upućuju na vrlo rano, no svoj prilici neolitsko doba.

Na pruzi u Travnik, držim, da je naročito kraj oko Turbeta vrijedan, da se potanje ispita. Osim mnogobrojnih staro-bosanskih grobova, ima i jedne predistorijske naseobine "Na Podkrajem", čije je tlo puno primitivnih lončina. Gradina, što odmah više Turbeta na desnoj obali Lašve stoji, biće da je po obliku gradac (Ringwall) - zbog nedostatka vremena ne mogoh do nje otići.

U zbirci Isusovačkoga samostana u Travniku vidjeh uz nekoliko rimskih natpisa i nekoliko malenih bronzanih spirala (zavojica, saltaleoni) iz još neispitanih položitih grobova◊249 na Nevič-polju. Pećina iak na ostrmici Vlašića, više Travnika, mogla bi lako sadržavati trogloditskih ostataka.

U bliskoj okolici Sarajeva imadoh priliku, u prijatnom društvu kustosa Truhelke i baš prispjeloga dra Hernesa, pohoditi staru naseobinu u Zlatištu, gdje su već učinjeni neki omanji pokušaji otkopavanja.

Ova naseobina sastoji se upravo iz dva odjelita, na svu priliku i hronološki različna obitališta neolitskoga čovjeka. Donje, koje se i Sô-bunar zove, živo me opominjaše na "Grottes rouges" (crvene pećine) kod Mentona, ali s razlikom, da su ovdje stropovi (svodovi) pećina, odnosno nadnesene stijene djelimice se srušile, i dan-danas čine zbrku gorostasnih, rasutih ripa, između kojih pak crnica zemlja množinu ostataka ljudske radinosti hrani. U gornjem, nešpto više na zapad ležećem boravištu, upoznah odmah krasno održani gradac (Ringwall, castelliere), istovjetan s onima, kojih osobito mnogo po Istri ima (već ih je 600 poznato), a kojih i gdje-gdje no Dalmaciji pronađoh.

Gradac tvori prema istoku pravilan polukrug, dočim prema sjeveru, gdje je strmo stijenje, obranbena bedema nije trebalo. I ovdje je zemlja vrlo mrke boje, i sadrži obilato smeta (ostataka) negdašnjih stanovnika. Na podanku stijenja je zapodak, koji je opasan kružastim bedemom; ovdje možda bijaše, pogledom na zaklonitiji položaj, zimovište. Nedaleko od ovoga gradca, na zapad, stoji brežuljak, koji također ima tragova neke negdašnje naseobine.

Ovaj kompleks starih boravišta u neposrednoj blizini glavne varoši, čini mi se od prevelike važnosti, počem se možemo pouzdano nadati, da će se pomoću sistematskog i strogo znanstvenog otkopavanja, doći do osobito interesnih otkrića pogledom na tamnu predpovijest Bosne, od paleolitskoga, pa sve do prvoga željeznoga doba. Već ovo malo ogleda, koji se ovdje-ondje pokušaše, dadoše vrlo interesnu građu od ksamenog i rožnog oruđa, kano i od lončina.

I ovdje se našla Auxa cornuta, koja je za teramarske naseobine (terramare) karakteristična - a u opće pokazuju ovdje pokupljene stvari, i po tehnici i po uresu, mnoge analogije sa zapadnim štacijama. U nekom malom izdubku ispod stijene, nađoše se nekoliko rađevina od tuča i gvožđa (strjelice, fibule, zakosnice, grivne, spirale i t. d.), što nam svjedoči, da je ovaj gradac i u kasnije doba boravištem bio. Ja ne sumnjam, da u Bosni i Hercegovini mnogo tih gradaca ima, jer će no svoj prilici mnogi od onih, gradinom i t. d. zvanh brežuljaka i brda, njihovih ostataka imati.

Htio bih ovdje još nakratko da upozorim na značaj, što ga ima pronalazak gradaca po zaposjednutim pokrajinama. Ovi◊250 gradci, koji se i tektonski i hronološki razlikuju od sjevernih zemljanih i kamenih bedema, što se često nahode u Dônjoj Austriji, Českoj, i t. d., dosad bijahu pronađeni tek u dosta skučenom području, naime u Austrijskom Primorju i Kranjskoj. S one strane rijeke Soče posve prestaju, pak u ravnici Pada zamjenjuju ih teramare. Za to i jeste pronalazak njihov na Balkanskom poluostrvu osobito interesan, počem novi dokaz pruža za istočansko podrijetlo i tijesno srodstvo naroda, koji po ovim zemljama živješe. S toga i jesu od osobite cijene otkopavanja, koja se izvršavaju po velikoj nekropoli glasinačkoj. Bilo bi za me neuputno, da, no prostome zagledu stvari, što ih sarajevski muzej hrani, izričem svoj sud, počem su se s njima dr. Hernes i dr. Truhelka u svojim izvješćima potanko bavili.

Pri tako prostranome grobištu - govori se, da ih ima više od sto tisuća gomila - ne da se ni predvidjeti, kakve ćemo steći još preznamenite nahode. S potpunom izvjesnošću pak očekivati smijemo, da će se posvjedočiti, da je više njih po napredujućem kulturnom razviću obilježenih perijoda tu bilo, počem mora biti, da se ovo grobište kroz mnoga stoljeća upotrebljavalo.

I ako objekti, što se u sarajevskom muzeju nalaze, svojstven karakter imaju i halštatsku kulturu prikazuju, u koje je lokalno nastavljan razvitak njezin, i koja je djelimice i modifikovana grčkim uticajem - to nam ipak te stvari pružaju i mnogobrojne interesne analogije s drugim nekropolama, o čemu se naravski ovdje potanje ne mogu baviti. Već po blizini njihovoj, osobito hrvatska grobišta, naročito Prozor, pokazuju veliku srodnost s Glasincem; ali i primorska i južno-italska groblja pristaju blisko uz njih i upućuju na mnoge uzajamne odnošaje. Čini mi se osobito interesnim, da se - dok u Prozoru sve jednostavne oblučaste fibule tek jednu jedincatu zamku imaju - na Glasincu većinom nalaze sapinjače s dvije zamke, kao što i po našim nekropolama Svete Lucije i Kapereta formu imamo, koja je po Italiji posve neznana, a u transalpinskim krajevima tek rijetko se nahodi.

Još bih da upozorim na množinu dvokrakih ili viljuškastih igala (zakosnica), što se po Glasincu nalaze, i kojih nema po ostalim nekropolama Austrije i Italije, ali koje se i opet nahode u Sv. Luciji, kao i po drugim orijentalskim mjestima (Prozor, Plata na Korčuli, Dodona). Bilo bi zasad suviše, kad bih se bavio još i s drugim osebinama, ponaosob kad bih pokušao da posvjedočim analogije s južno-italskim nekropolama (naročito s gomilama kod Sibarisa).

Po svemu rečenome imaju predistorijska ispitivanja, što se već izvršiše i što će se u buduće još izvršavati, ne samo lokalnu, već veliku općenitu kulturno-istorijsku važnost,◊251 jer će nam pute pokazati, kojima je išla prosvjeta s istoka na zapad, i iznijeti nam raznovrsne odnošaje, koji se održaše i u srazmjerno poznijim vremenima. Balkansko je poluostrvo, ovo golemo leglo naše kulture, na žalost u paletnološkom pogledu još gotovo sasma neispitano, a pri tamošnjim prilikama ostaće tako po svoj prilici još zadugo; tek od Bosne i Hercegovine možemo, ušljed blagotvorne austro-ugarske okupacije, koja na znanstveno ispitivanje silno utiče, pouzdano iščekivati, da će se domalo nova, svijetla luča roditi, koja će nam tamne staze naše predistorije sjajno rasvijetliti.