patsch1894prilog

Patsch, K. (1894). Prilog povijesti grada Nove (Runović). Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 6(19), 105-106.
◊105

Prilog povijesti grada Nove (Runović).


Po jednom dopisu kotarskog ureda u Županjcu od 24. oktobra 1893. opet je u tome kotaru, koji toliko obiluje rimskim ostancima, na vidjelo izišao rimski natpis; našao ga je u Crvenici (južno od Duvanjskog polja, jugoistočno od Seonice) Anto Radoš na njivi Badnju pri kopanju, te je sada kod rečenog kotarskog ureda.

Ploča, gore (desno) i dolje okrajak održan, površina mjestimice ponešto oštećena; visoka 0.36, široka 0.7, debela 0.09; redovi otkinuti; lijepa, pravilna pismena.



Po snimku. Po jednoj nad prvim redom zaparanoj liniji mora se suditi, da je tamo bio još jedan red, ali taj je mogao sastojati samo od formule, sastavljene od nekoliko kratica, jer se na održanom dijelu natpisa nijesu održali tragovi pismena; kamen sam mora da je bio veoma širok. U drugom redu među V i M oštećen je kamen, valjda je to još bilo, kada su rezana pismena, jer su oba ta pismena toliko rastavljena.

Premalo ima ostanaka, da bi se pouzdano mogao odrediti natpis. U prvom je redu ime ženske valjda glasilo [Ae]mil(ia) Marcellina; ali moglo je biti i gentilno ime [Ma]mil(ia) ili slično. Ako je Marcelina sama bila spomenuta na kamenu, onda se u drugom redu može pomišljati na flaminica, ili sacerdos, ili sacerdotalis [muni]cipii Novensium; ali može i to biti, da je između Marcellina i [muni]cipii bilo ime njena muža, te bi nam onda valjalo popuniti decurio [muni]cipii.

Na našem natpisu spomenuti je grad Novae(Isporedi: C.I.L. III., str. 302 i d., 1030., 1504.), koji je ležao kod današnjeg Runovića, dosta znamenit čvor mreže dalmatinskih cesta. Ovuda je vodila znamenita cesta Salone-Trilj-Lovreč-Bigeste-Narona(Balif-Pač, Ceste I., str. 26, 29, 32.); odovud je preko Imotskog cesta vodila u Duvanjsko polje, pa su možda Nove bile i s Vrgorcem u svezi. Toj znamenitosti svojoj imaće Nove valjda pripisati, što je ondje bila štacija beneficijarija(Isporedi: I. dr. mj. str. 59. J. Jung, Römer u. Romanen in den Donaulandern, str. 70.).◊106

Čini se, da nas naš natpis na to upućuje, da se je teritorij grada Nove prostirao do u Duvanjsko polje ili do njega; postojala je, kako smo vidjeli, dobra sveza između oba mjesta, ali nam također valja držati na umu, da se je kakav dostojanstvenik iz grada Nove mogao nastaniti i u drugim varošima ili kotarima, da n. pr. isporedimo C.I.L. III. 1596., po kome su dekurijoni iz Ekvuma (Aequum) stanovali u Daciji, ili 2086. iz Salone s nekim Aur. Aquila dec. Patavisesis ne[g (otiator)] ex prov(incia) Dacia.

Isto tako nijesu posve pouzdani navodi o međama gradskog područja na zapadu i jugu. Po Zanetiju je C.I.L. III. 1909.: I(ovi) o(ptimo) m(aximo) [et] G(enio) m(vnicipii) N(ovensium) nađen "in loco quodam prope Macarscam", dakle posve blizu mora, ali Zanetijevi navodi o analognom kamenju C. III. 1908., 1910. i 1911. u opreci su s drugim svjedočanstvima; povrh toga je u Makarsku samu kamenje donašano iz veoma velike daljine, n. pr. C. III. 1895., 1899., 1901. i d. 1916.; pa se za to posve stalno može uzeti, da je i C. III 1909. iz Runovića onamo donesen.

Višu znamenitost valja pripisati C. III. 1892.: Aurelio Veturio, dec(urioni) munic(ipii) Novensium, defuncto ann(orum) XXX., Aurel(ia) Veturia fratri piissimo p(osuit); taj je kamen u Zaostrogu, primorskom mjestu južno od Makarske.

U području grada Nove kod Imotskog bili su po svoj prilici veterani legije XI. Claudia pia fidelis naseljeni. Nađeni su ovdje ovi natpisi:

C.I.L. III. 1914. (isp. S. 8506): [? C. Ulpius Etrus]cus speculator vet. leg. XI, decurio allectus Salonae, et C. Ulpius (?) Etruscus f. annorum XIIII h. s. su[nt]. Cuparia Lup[a f.].

1915. (isp. S. 8507): ....vet. leg. XI. C[l. p. f.] testamento f[ieri] iussit. H. s. [e.]....

Time se tumači, zašto su carevima u Imotskom postavljeni počasni natpisi C.I.L. 1912. i 8505. (1913.)(C. III. S. 8512. (iz vremena 26/27 po Hr.) ne pripada, kako već ablativ i oblik kamena svjedoče, ovome redu; tu će ploču suviše valjati dovesti u svezu s gradnjama Tiberijevim u Dalmaciji.); da su te spomen-kamene postavile civiliste, onda bi ih bez sumnje namjestili u predgrađu samog teritorija Nove. Ako je ta naslućivana sveza istinita, onda se iz carskih natpisa može zaključiti o vremenu naseobe. Br. 8505. posvećen je caru Marku godine 164. ili u vrijeme, koje je poslije toga slijedilo; 1912. potječe iz doba vlade Antonina Pija; XI. legija dospjela je ovamo valjda zadnjih godina Pija.

Sarajevo, u novembru 1893.

Karlo Pač.