radimsky1891visoravan

Radimský, V. (1891). Visoravan Rakitno u Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 3(4), 413-424. ◊413

Visoravan Rakitno u Hercegovini.


Priopćio rudarski satnik V. Radimsky.

Visoravan Rakitno leži u najsjevernijem kutu kotara Ljubuškog; preko nje je još u najstarija vremena vodio, a i danas još vodi važan trgovinski put, koji je - dolazeći s jedne strane iz doline Neretve a s druge strane iz doline Trebižata - vodio u sjeverozapadnom pravcu preko brda Jarma u Duvanjsko polje (Županjac) i dalje u Bosnu.

Kao što su obično ravni u zemlji, tako je i ovo polje od Rakitna opruženo sa jugoistoka na sjeverozapad, dužina mu je oko 10 km, a najveća mu je širina od jedva 3 km kod glavnog sela Podklečani dônji. Visina doline iznad mora čini 880 do 900 m, te je klima ušljed ove prilične visine čak i u ljeto prilično postudena.

Rimljani imagjahu za vrijeme svoje vladavine na polju od Rakitna, svakako za obranu mimo prolazećeg puta, dva utvrgjenja, od kojih se rijetki ostanci još i danas vide. Ono veće leži na sjeverozapadu ravnice kod današnjeg sela Petrovići, a ono drugo na 6 km jugoistočno otolen kod današnjeg sela Zagradina.

Rimski grad kod Petrovića leži na jednom brežuljku od terciernog konglomerata, koji se iz doline na svojih 60 m relativne visine uzdigao; taj je grad zauzimao jednu strmu glavicu zvanu Gradina, na koju se kako na sjeverozapadu, tako i na jugoistoku naslanja po jedan nešto dublji zaravanak (terasa). Ove su terase ponajviše zaklonjene kamenitim stijenama konglomerata, koje se s obje strane uzdižu iznad horizonta terase, te tako čine prirodan bedem unaokolo. Gdje te stijene pokazuju rupe, tu ove zamjenjuju umjetni zidovi od kreča, od kojih se na takvijem mjestima svagdje vide temeljni zidovi, pa su mjestimice čak do 80 cm visine iznad terena održani. I megju terasama i pravom gradinom, kao i na ovoj potonjoj, mogu se više puta opaziti ostanci temeljnih zidova. Kreč je u svijeh ovih zidova pomješan s malim komadima cigalja.

Na sjevero-zapadnoj terasi imade jedna u kamenu izdubljena čatrnja, čija voda tobož imade bakren kus, te se s toga ne pije. Ovo potonje tumači se tako, da na dnu pola zasute čatrnje imade neko golemo blago. Ja sam okusio vodu iz čatrnje, našao sam da nema nikakva osobita kusa, ali od metalnog kusa ni jesam baš ništa osjetio.

Na glavici od Gradine, a isto tako i na obadvije terase, koje se sada kao oranice upotrebljuju, našao sam mnoge crjepove od crvenih i mrkih, slabo ispečenih sudova od gline, koji su prostom rukom načinjeni i često grbavim nastavkom ukrašeni. Osim toga nagjoše se još crjepovi od crvenih glinskih sudova, koji su na kolu okretani, dobro pečeni i od fino nakvašene gline načinjeni, i koji od česti bjehu nekakvom bojom kao firnis prevučeni. Ovi potonji sudovi su za izvjesno rimskog porijekla. Dalje se nagjoše odlomci◊414 od mlinskih kamenova, koji se sastojahu dijelom od siva, mjehurava i lavina kamenja, dijelom pak od crvenkastog konglomerata, kao i komadi željezne troske. Naprotiv nijesam mogao da nagjem ni komadića odlomka od crijepa s krova, te će biti, da rimska zdanja u ovoj tvrgjavi nijesu imala obične krovove od crjepova. Najposlije - povodom mojega pohoda ovdje - dobio sam od jednog dječka iz Petrovića jedan veoma zargjan i s toga teško čitljiv rimski carski novac, koji je nagjen na jugoistočnom zaravanku tvrgjave. Na carskoj glavi opaža se jasno puna brada, te po tome može novac, ako je veoma star, poticati najviše iz drugog stoljeća poslije Hrista.

G. oficijal Franjo Fiala, koji je još otprije pohodio Petroviće i mene upozorio na tamošnju Gradinu, saopćio mi je, da se u Gradini i njezinoj okolici često nalaze rimski novci i da su nagjene nekolike geme (graviran kamen), dva brušena karneolska kamena za prsten bez ureza, za tijem jedno zrno brušena prozirca, no sve da je prodano u Dalmaciju. Dalje je čuo od sadašnjeg posjednika, da je njegov otac pri krčenju tvrgjavskih zaravanaka našao mnoge željezne mačeve i t. d. pa ih sakovao, kao i nagjene bronze na oku prodao jednom nožaru u Posušju da ih satopi.

Na žalost i danas još na sličan način propadaju iz neznanja mnoge važne starine, ili se raznose iz zemlje, ponaosob iz Hercegovine u Dalmaciju.

G. Fiala uručio mi je tada za naš muzej jedan gvozden nož s jednom sječenicom rimskog oblika, u sječivu 15 cm dug i sa 2 1/2 cm najveće širine, kako pokazuje slika 1.; za tijem poveći broj komada od bronzanog tenećeta, rimski novac i nekoliko manjih nalazaka iz Gradine u Petrovićima, koje je od tamošnjih posjednika dobio.


Slika 1. (1/3)

Vrlo su zanimljivi fragmenti od bronzana tenećeta, koje sam u prvi mah držao za odlomke jednog poprsnog oklopa. No posmatrajući ih pobliže posumnjao sam da će to biti, te sam zamolio kustosa dvorskog muzeja u Beču, g. Josipa Szombathy-a, za njegovo mnijenje o upitnim fragmentima. Isti gospodin mi je ovo odgovorio: "Fragmenti od bronzanog tenećeta iz Petrovića možda potiču od jednog oklopa, te je skoro isključeno pitanje, da bi ti fragmenti bili od šlijema ili od kakove posude. U ostalom pri bližem razgledanju ipak mi se čini, da se ne može ostati pri tumačenju, da su fragmenti od oklopa. Ostaje da se još jedan prijedmet uzme u obzir: omotak kola za borenje, sa kojim bi se vrlo dobro podudarala gruba izrada tenećeta, grubi ukrasi i veličina štedljivo smještenih rupa za zakivanje. Ako naime zamislimo sebi kotaricu takvih kola, kakva su upotrebljavali narodi u Omirovom eposu - docnije azijatski i misirski narodi - za svoje junake u bojevima, a poslije Grci i Rimljani u svojim borbama na kolima, onda možemo pouzdano sebi zamisliti, da su obadva sa a i b ozna◊415čena komada činili ćoškove, a komad c sredinu gornjega ruba. Rupe za zakivanje mogle su onda za to biti, da se teneće učvrsti na drvenim rebrima ruba. Ovi komadi ne gube od svoje važnosti ni onda, ako bi se na ovaj način protumačili".

Kao što je već spomenuto, ukrasi su grubo izragjeni, ujedno veoma štedljivo upotrijebljeni, jer od 19 komada, što sam ih dobio, vide se samo na 5 tragovi od toga. To su ponajviše komadi od ruba, i samo je onaj u slici 2. prikazani fragment komad iz sredine.


Slika 2. (4/5)

Osim ovijeh fragmenata od tenećeta dobio sam i jedan jači, ljeveni komad od bronze, koji je možda amo spadao i bio ukrasni komad na kolima.

Docnije uručio mi je učitelj u Podklečanima, g. Ivan Begović, dva željezna kopljana šiljka, koji su nagjeni u neposrednoj blizini Gradine u Petrovičima. Onaj veći, slika 3., imade 30 cm u dužini, srčano proširen list i slabo rebro u sredini. Manji, slika 4., dugačak je 17 cm, inače nalik ovom prvom, ali mu je list mrve uži. Na obadva se opaža, osobito na dršcima, nebrižljiv kovački posao i šiljkovi su u obadva odlomljeni. Kako je oblik oštrica malo karakterističan, to se ne može pouzdano označiti, eda li ova koplja spadaju u la-tensko doba, u rimsko ili u doba seobe naroda; no obzirom na nalazište, ja bili rekao, da spadaju u doba rimskih careva.


Slika 3. (1/3)


Slika 4. (1/3)

Na jugoistočnom podnožju brežuljka s tvrgjavom nahode se temeljni ostanci nekolikih zdanja, koja su, kako se čini, gragjena sa suhijem zidovima. Sa svijem na blizu, ali već u ravnici, stoji dalje ruševina jednog većeg zdanja, zatvorenog poluokruglom apsidom, od kojega stoje travom i šipragom obrasle zidine na metar visine. Po lokalnom predanju to je ruševina crkve sv. Marka i okolni kršćani uvažavaju je u tom smislu. Imao sam prilike, da se o tome lično uvjerim, kad je za mojega boravka ondje jedna stara žena moleći se Bogu nekoliko puta na koljenima otpuzila unaokolo po zidovima.

Druga rimska tvrgjava na Rakitnom polju leži, kako je spomenuto, na 6 km jugoistočno od Petrovića kod sela Zagradine i zove se Gradina od Zagradine ili od Sutine. Stojala je na osamljenoj, čunjastoj strmoj glavici od numulitnog vapnenca, u svojih 70 m relativne visine, a sudeći po skučenom prostoru, biće da je imala samo jednu kulu za stražu. Na malenoj ravni ne opažaju se sada više nikakvi temeljni zidovi, ali kako ovo mjesto, tako i brdske strane obasute su komadima gragjevinskog kamenja, na kojima se još opaža kreč (malter), isto tako i slobodnim komadima kreča (maltera). Ovaj je kreč pomiješan sa komadima cigalja i neobično◊416 je tvrd, sto upravo karakteriše rimske gragjevine. Osim toga često se nalaze ondje glinski crjepovi, kako od sudova prostom rukom gragjenih, tako i od onijeh rimskoga porijekla, koji su na kolu gragjeni, dalje fragmenti mlinskih kamenova od crvenkastog konglomerata i komadi željezne troske.

Na zapadu i sjeverozapadu od Gradine nalaze se u većem prostoru na oranicama i livadama mnogobrojni temeljni zidovi od starih zdanja, i zove se ovaj rit Staro selo. Kako mještani pričaju, veći dio ovijeh zdanja prekopan je prilikom preoravanja zemlje. Samo neposredno na sjevernom podnožju brda na jednom pustom, kamenjem pokrivenom mjestu, proviruju iz terena još zidinski ostanci od 8 do 10 zdanja, koja su gragjena krečnim malterom s pomješanim cigljama. Megju kamenjem našao sam ondje fragmente jednog okruglog kamena za razbijanje (Klopfstein) s promjerom od 6 1/2 cm, koji se sastojao od gabra, vrste kamena, kojega nema u ovom kraju, ali se u Bosni često nahodi kao pratilac serpentina. Dalje nagjoh ovdje sa svijem slične glinske crjepove, komade od mlinskih kamenova i željezne troske, kao na Gradini.

Kako učitelj Begović saopštava, u cijeloj okolici od Zagradine nahode se često rimski novci i on mi je predao za naš muzej na slici 5. naslikani okvir jednog rimskog zaponca (pregjice) od bronze u promjeru od 3 1/2 cm, koji je ovdje nagjen, ali nema na njemu jezičca.


Slika 5. (2/3)

Po naprijed rečenom dakle nema sumnje, da su slika ruševine u Starom selu pod Gradinom kod Zagradine ostanci jedne poveće rimske naseobine, koja je u doba rimske vladavine mogla biti glavno mjesto na Rakitnom polju.

Izmegju ruševina Starog sela i Petrovića povlači se jedan kaldrmisan put, na koji se pri oranju često nailazi, a mjestimice leži i slobodno na vidiku. Stanovnici mi rekoše, da je ova kaldrma 1 1/2 m široka. Jedan komad od nje vidio sam i sam na jednoj livadi kod Zagradine. Put je neotesanim kamenjem kaldrmisan, a s obje strane zagragjen takogjer neotesanim rubnim kamenjem, koje se na 10 do 15 cm uzdiže iznad samoga puta. Širinu puta izmjerio sam sa 120 do 130 cm, a cjelokupnu širinu zajedno sa kamenjem na rubu sa blizu 170 cm. S ovako malenom širinom mogao je ovaj rimski put samo za konjanike služiti. Biće svakako da je vodio iz doline Neretve u okolici današnjeg Mostara preko Mostarskog blata i Varda-planine prema Zagradini i Petrovićima. Kod Petrovića se ovaj put možda svezao s drugim rimskim putem, koji je po nagjenim tragovima vodio iz doline Trebižata preko rimske stanice Gradaca kod Posušja i dalje preko Trebistova na visoravan od Rakitna.◊417

Od Petrovića vodio je ovaj put preko brda Jarma, gdje je po mnijenju franjevca Bakule(Schematismus topographico-historicus custoidae provincialis et vicariatus apostolici in Hercegovina. Spalato 1867. Pg. 135.) na 500 koraka u tvrdom kamenu prokopan, u dolinu Duvna i uz rimske naseobine u Borčanima u današnji Županjac, gdje se u blizini nahode ostanci većeg rimskog mjesta, i gdje su ponovno nagjeni kamenovi s rimskim natpisima.

Od prilike na pola brdske visine Gradine kod Zagradine nahodi se na zapadnoj strani nizak ulazak jedne pećine, koja prilično duboko ulazi u brdo. U njoj je prije nekoliko godina g. kustos Ćiro Truhelka za pokušaj nešto iskopao, i našao je osim mnogih glinskih crjepova od prostom rukom gragjenih sudova i jednu malešnu vazetu od gline sa dvije uške, kao i mnogo životinjskih kostiju.

Po saopštenju u Rakitnom rogjenog franjevačkog svećenika, fra. Rafajla Radoša izvještava dr. M. Hoernes(Sitzungsberichte der k. k. Akademie der Wissenschaften in Wien 1880. Pg. 594.) "da. u Rakitnom imade čudnovata pećina po obimu ne manja od manastira Široki brijeg, no sa tako uskim i niskim ulaskom, da samo po jedan čovjek i zgureno more unići u nju. Zidovi su unutrašnjeg prostora surovo izglagjeni, pod je navodno od neke vrste cementa i pokriven je kao i zidovi natpisima, koji se u redovima jedan iznad drugim protežu do u najstražnje kutove pećine. Veli se da su dobro očuvani i potpuno čitljivi ovi natpisi, ali ili dotični pouzdanik nije mogao razumjeti, jer ne poznaje ćirilskoga pisma."

Na omotku sveske 7. mjesečnika u Spljetu: "Bulletino di archeologia e storia Dalmata" od 1878. nalazi se dalje jedan dopis iz Mostara bez potpisa, u kojemu se megju ostalijem i ovo kazuje:

"Drugo pismo, takogjer starobosansko, nalazi se u Rakitnu u humki, kako mi R. R.(Jamačno isti fra. Rafajlo Radoš.) piše, ondi zvanoj Gradina. Ova je visoka od 70 (?) do 70 m, široka na temelju 100 m, sa svih strana od brda osičena i u vrhuncu na lik plasta zaoštrena, na kojoj vide se razvaline od nekakve zgrade. U gradinu ulazi se od podneva na jedna malena vrata, i posli nekoliko koraka naiđe se na jedno vrilašce, koje, nakon kratka 4 koraka teka, utiče u jedan malen ponorić u istoj gradini. Idjuć u gradinu, posli mnogo zaškoljina, kutâ, tisnoća, dodje se u jednu pećinicu, priličnu sobi, širine od 3 m. Dno jest od same gnjile ilovače, a strane i nebo od kamena. Sva ova soba, toliko sa strana, koliko po nebu, izpisana je starobosanskim pismom. Pismo se dosta dobro očuvalo, ali zaradi vlage i pomanjkanja drugi sredstvâ, dosad se nije nitko nagnuo da ga proštije".◊418

Iz ovoga se dopisa vidi, da se na Gradini kod Zagradine, jer ne može ni biti druga, još odskora vidila zidina s ulaznim vratima, a sada nema ni traga više od nje.

Naravno, bio sam veoma radoznao, da vidim ove mnoge starobosanske natpise u pećini, i na moje pitanje rekoše mi odmah u Podklečanima, da ih imade u jednoj pećini brda Gradine kod Zagradine. Pohodio sam dakle tu pećinu s učiteljem Begovićem, s jednim rekviriranim čičom, koji je navodno dobro poznavao te natpise, kao vogjom i sa nekolikim radoznalim žiteljima iz Zagradine. Nedaleko od niskog ulaska i pošto se propesmo preko neke istaknute uzvisine zemlje, unigjosmo u neku višu širinu u kojoj se tle, kao u cijeloj pećini, sastoji od ilovače i odronaka krečnog kamena, i oklen opet sužena pukotina vodi dalje u brdo. Strane i nebo ove širine sastoji se, kao i cijelo brdo, od krečnog kamena i prevučene su mnogostruko tankim rastopom sige.

Usljed neravne debljine ove sigine prevlake načiniše se pri svjetlosti svijeća razne crte od sjenke, za koje mi, kao i za nepravilne pukotine u stranama reče vogja, da su to pismena od natpisa.

Nu tu nije bilo ama ni traga od pravih natpisa ni po stranama, ni na nebu, a najmanje na podu od ilovače.

Ne mogu da protumačim sebi stvar drukčije, već da se neko pri rgjavom osvjetlenju obmanuo i pričao dalje ono što je vidio, a lakovjerni i nepismeni stanovnici u okolini odmah su to primili za gotov novac. Naprijed spomenuti pouzdanik, znajući za ove priče, možda je kao dijete pohodio pećinu i dobro utubio tada dobivene maštave utiske, te ih kao čovjek bona fide dalje rasprostreo.

Naprijed sam spomenuo, da se na Gradinama u Petrovićima i Zagradini i njihovoj blizini često nahode rimski i drugi starinski novci, koji se u ostalom nalaze po svemu Rakitnom polju. Prilikom moga boravka u Rakitnu dobio sam i ja od učitelja Begovića za naš muzej nekolike novce, što ih je on ondje sabrao, te sam ih poslao direktoru c. kr. dvorskog muzeja u Beču, gosp. Fr. Kenneru s molbom, da ih obilježi kakvi su.

Ovaj slavni numizmatičar bio je tako ljubazan, te je velikom mukom obilježio ove novce, pri svem tome, što su pojedince bili◊419 rgjavo očuvani i u malom broju, na čemu mu ovijem usrdnu zahvalnost izričem.

To bijahu slijedeći novci:

1. Jedna srebrena drahma iz Dyrrhachion-a ili Apollonia.

2. Jedan srebreni dinar monetara P. Servilius-a Rullus-a, od godine 89. prije Hrista.

3. Jedan srebreni dinar monetara A. Postumius-a, od g. 74. pr. Hrista.

4. Bronzani novac naseobine Nemausus (Nimes) u Galliji sa glavama Augustusa i Agrippe. Iz vremena od 28. prije do 14. poslije Hrista.

5. Sesterac od bronze od cara M. Aureliusa kao caesara, 146-161. po Hr.

Po tome novci iz Rakitna potiču iz raznijeh vremena i odista je zanimljivo, da su, u koliko zadiru u prvu polovinu stoljeća prije Hrista, novi svjedoci onog poznatog živahnog prometa, koji je postojao u potonjem stadiju perijode La Tène izmegju Italije i Illyricuma.

Na Rakitnom polju ostali su nam odista očuvani ostanci ne samo naprijed spomenute, već i starijih prehistoričkih perijoda.

Tako sam u Petrovićima dobio fragment jedne lijepo uobličene, polirane i bušene bradve od kamena, koja se sastoji ili od gabra ili od diabasa, a nagjena je na Žabljak-planini sjevero-zapadno od Petrovića blizu megje prema Županjcu. Na žalost očuvala se samo prednja polutina; oštro sječivo ima u širini 43 mm, dočim dužina od sječiva do sredine probušine iznosi 80 mm, a širina probušine gore 22 mm. Ovaj kameniti artefakt pripada ili neolitskoj perijodi ili početku bronzanog doba.

Dalje mi je učitelj Begović ljubazno podario za muzej slijedeće bronze, a svekolike su nagjene u oranicama oko Petrovića:

1. Jedan šiljak od koplja (slika 6.) od 85 mm dužine, sa jakim zaobljenim srednjim rebrom i veoma kratkim, s obje strane probušenim drškom.


Slika 6. (2/3)

2. Jednu spiralu za nakit sljepočica sa 35 mm promjera (slika 7.), od bronzane žice su šest savijutaka, s obadvije strane previjenim krajevima žice i sa jednim prstenom od žice sa dva savijutka u promjeru od 30 mm.


Slika 7. (2/3)

3. Sličnu nakitnu spiralu za sljepočice (slika 8.), u promjeru od 35 mm i sa pet i po savijutaka, sa pravo ušiljenim krajevima žice i bez prstena.


Slika 8. (2/3)

4. Sličnu nakitnu spiralu za sljepočice (slika 9.), sa 40 mm u promjeru i tri savijutka žice, koja je na obadva kraja ravno ušiljena.◊420


Slika 9. (2/3)

5. Sličnu nakitnu spiralu za sljepočice, sa 50 mm u promjeru, sa tri savijutka žice, koja je na obadvije strane pravo ušiljena, ali jako iskrivljena.

6. Dvije ravno velike spiralne pafte od bronzane žice, sa 62 mm u promjeru, koje očevidno spadaju ujedno, i predstavljale su fragmente jednog naočarastog nakita na prsima.

U ostalom je moguće, da su pod 4 i 5 spomenute i kao sljepočne spirale tumačene bronze bile privjesne grivne za takav dvotočni nakit. Barem dvorski muzej u Beču imade sa Glasinca u Bosni dva takva nakita, koji su kao privjesci (pendoloques) nošeni(Dr. M. Hoernes. Grabhügelfunde von Glasinac in Bosnien. Mittheilungen der anthropologischen Gesellschaft in Wien. XIX. Band 1889. Pg. 145 f., Fig 202, 203.).

7. Dvije ogrlice (Torquis) od jake, kao gajtan uvijene bronzane žice, jedna sa 13 cm, a druga sa 11 cm u promjeru. Veća je predstavljena na slici 10.


Slika 10. (2/5)

Ove su bronze očevidno nagjene u grobovima i potiču ili iz ravnih grobova ili iz poravnjenih gomila. Svekolike pripadaju obličnom krugu bronzane perijode, no bilo bi za sad preuhitreno, kad bi se ovi pojedini nalasci pouzdano pripisali bronzanom vremenu, jer svi naprijed spomenuti oblici nalaze se opet u grobnom inventaru nekropole na Glasincu u Bosni, koja spada u pozniju halštatsku perijodu. Ondje megju množinom halštatskih nalazaka imade ih baš ne na rijetko, te se s toga čini, da su barem u Bosni na Glasincu oblici bronzana vremena duboko u halštatskoj perijodi ostali u upotrebi.

No kod bronza u Petrovićima svakako pada u oči, da megju njima nema ni jednog komada, koji bi spadao u halštatsku perijodu, naprotiv megju bronzama iz bliske Zagradine - o kojima ćemo još progovoriti - i koje spadaju u halštatsku i la-tensku perijodu, nije nagjen ni jedan tip bronzane perijode. Dalje treba uzeti u obzir i to, da Petrovići ne leže u Bosni, već u Hercegovini, koja je mnogo bliža moru i velikom prometu, gdje su novi oblici mogli brže i intenzivnije unići.

Najposlije onaj lijepi nalazak, što ga je o. Augustin Zubac našao kod Krehin-gradca, dakle takogjer u Hercegovini i ne baš daleko od Rakitna, sadrži isključivo samo bronze iz bronzane perijode(Vidi članak dra Hoernesa u ovoj knjizi. Strana 350. do 368.).

Po svijem okolnostima vrlo je vjerovatno, da opisani nalasci u Petrovićima predstavljaju artefakte bronzanog doba. Pouzdano◊421 bi se samo tako moglo znati, kad bi se pobliže ispitalo grobno polje u Petrovićima, ili možda otkopalo onih šest gomila (tumula), koje sam opazio kod sela Mukinje u općini Rakitno, odnosno na jugozapadu od Petrovića.

Drugu povorku prehistoričkih bronza, koje se sa svijem razlikuju od naprijed opisanih, iskopao je oružnički stražmeštar Ilija Bogunović iz nekolikih ravnih grobova na jednoj oranici južno od Gradine u Zagradini i meni ih u ljeto 1890. za zemaljski muzej uručio.

U tijem bronzama zastupana su dva različita dobna stepena, naime halštatska i la-tenska perioda.

Od ovih valja halštatskoj periodi pribrojiti slijedeće artefakte:

1. Štipalicu (pincette, slika 11.) od 10 cm dužine, ukrašenu istačkanom zubnom crtom i malešnim krugovima.


Slika 11. (2/3)

2. Dvije dvostruke bočke, od kojih je jedna, bolje očuvana i sa 10 cm dužine u slici 12. predstavljena.


Slika 12. (2/3)

3. Četiri ljevene fibule na obluk, koje ciglo na jednoj strani imaju tijela i ukrasa, a na drugoj su ravne. U slici 13., slici 14. i slici 15. naslikane su tri veće od njih, a primjećujem, da je četvrta fibula onoj u slici 14. prikazanoj slična, ali je mrve manja. U fibula slika 13. i slika 14. padaju u oči osobeni, bodljikavi nastavci, u slici 15. slabo uspjelo podražavanje stremena u obliku gusjenice.


Slika 13. (2/3)


Slika 14. (2/3)


Slika 15. (2/3)

Poslije prvih surovijih nalazaka ove vrste na Glasincu htjelo se, da se ovakvi jednostavno ljeveni komadi od bronzanog nakita smatraju za proizvod nebrižljivog rada tek da samo zasijeni oči. Ali kako su docnije nagjene na Glasincu takve fibule u boljoj izradi, a fibula u slici 13. iz Zagradine suviše je veoma brižljivo izragjena: biće opravdano mnijenje, da su ovdje vjerovatno po srijedi samo votivni (za uspomenu) komadi, koji su u specijalnoj namjeni kao prilozi grobovima dobili tako osoben oblik.

Bronze la-tensko periode iz Zagradine sastoje se samo od fibula, ali veoma karakteristična oblika. U svemu imademo odonle šest djelomice oštećenih komada i četiri fragmenta.

Fibula, koja amo spada (slika 16.), imade jednu, s obje strane u poduži omotak razvijenu iglenu spiralu, te s toga opominje na◊422 oblike halštatske periode, ali je megju tijem s toga, što dugmasta noga potpuno prijanja uza gornji dio stremena, bez sumnje karakterisana kao fibula iz la-tenskog vremena.


Slika 16. (2/3)

Fibula (slika 17.), od koje imaju tri primjerka, predstavlja glavni tip srednjeg la-tenskog stepena, dočim oštećena fibula (slika 18.) sa svojim trakavim stremenom predstavlja regju pojavu ove periode.


Slika 17. (2/3)


Slika 18. (2/3)

Nepotpuna fibula (slika 19.) sa dva zrna i jednim kopljastim dijelom od glave, pripada dalje takogjer jednom baroknom obliku la-tenske periode.


Slika 19. (2/3)

Najzad od ona četiri fragmenta od fibula iz Zagradine, koji predstavljaju dijelove sličnih fibula, prikazana su radi toga da se vide trnove spirale, dva jednotrna komada u slikama 20. i 21., a jedan dvotrni komad u slici 22.


Slika 20. (2/3)


Slika 21. (2/3)


Slika 22. (2/3)

Uz ove bronze halštatske i la-tenske periode nagjeni su još nekoji komadi, ali su odviše malo karakteristični, a da bi se pouzdano mogli pribrojiti ovoj ili onoj periodi. Napominjem od njih pet kao gusjenice rovašenih bronzanih štapića, od kojih je jedan naslikan u slici 23, i jedan komad nakita (slika 24.).


Slika 23. (2/3)

Ovi su štapići možda bili na drvenim objektima na pr. na ormarićima ili na kožnim kajišima namješteni, naprotiv tumačenje komada (slika 24.) ne ću ni da pokušam.


Slika 24. (2/3)

U ravnim grobovima u Zagradini zastupljena su dakle dva sa svijem različita dobna stepena, mlagja la-tenska perioda i starija halštatska. Vjerovatno je, da način sahranjivanja u ove dvije periode nije sa svijem jednak ostao. Na žalost pri kopanju u godini 1890. nije se dovoljno pazilo na pobliže okolnosti nalaska, s toga bi veoma nužno bilo, da se zarad jasnog konstatovanja dotičnih odnošaja sa svijem tačno pretraži lokalitet nalaza.

U pogledu prehistoričkih nalazaka na Rakitnom polju moram još napomenuti, da sam u Petrovićima dobio jednu srednjo-la-tensku fibulu, koja je po obliku i veličini kao ona u slici 17. predstavljena fibula, ali je na žalost slomljena na dva komada. Ista je zatečena u ritu Klanac sjeverozapadno od Gradine u Petrovićima◊423 pri oranju, pa je vjerovatno tom prilikom i slomljena. Po tome je moguće, da se i u sjevernom dijelu visoravni Rakitna nahode grobovi iz la-tenske periode. Iz naprijed rečenog smo se uvjerili, da su nam prehistorički žitelji na visoravni od Rakitna ostavili česte tragove njihovog kulturnog stanja, a da su ondje i Rimljani vladali, to dokazuju nagjene razvaline od dvije tvrgjave i jedne naseobine, dokazuju ostanci od putova i najposlije manji nalasci, kao novci, oružje i t. d.

Ostaje dakle da napomenemo samo još nekolike ostatke srednjega vijeka, koji se u Rakitnu nahode.

Franjevac Bakula(Schematismus topogr. hist. custodiae provincialis et vicariatus apostolici in Hercegovina. Spalato 1867. Pg. 129.) napominje u Rakitnu dvije tvrgjavske razvaline, i to jednu u Sutini a drugu u Vrpolju. Ali to nijesu nikakve srednjovječne gragjevine, več ona obadva opisana rimska utvrgjenja u Zagradini i Petrovićima. Jer Gradinu od Zagradine nazivaju neki okolni žitelji po nekom drugom bliskom mjestu i Gradinom od Sutine, a crkvena ruševina sv. Marka, koju je Bakula premjestio u Vrpolje, leži pod Gradinom od Petrovića. Isto je tako danas još neizvjesno, eda li su ova navodno crkvena razvalina sv. Marka u Petrovićima, kao i ona od imenovanog slika pouzdanika napomenuta crkvena ruševina nekog nepoznatog sveca u ritu Dešnjovica kod sela Dolci sredovječne gragjevine, ili eda li ne pripadaju možda rimskome dobu.

Kao pouzdane ostatke srednjega vijeka u Rakitnu imamo dakle samo starobosanske grobne kamene, koji se nahode na raznijem tačkama visoravni u Rakitnu.

Po franjevcu Bakuli pojavljuju se staro-bosanski grobni kameni u Dolcima, dalje u Vrpolju (vjerovatno pravije u Petrovićima) na dva mjesta, ali su mi ista nepoznata.

Iz zvaničnih podataka vidim dalje, da kod Dupovaca stoje 25 staro-bosanskih grobnih kamena, od kojih jedan zovu "Vukašinov grob", a četvrt sahata zapadno otolen u Podnićima 70 takvih kamena, od kojih su nekoliki ukrašeni s ornamentom krsta.

Ja sam sâm jugozapadno od sela Mukinja, blizu već spomenutih šest tumula, zatekao 17 starobosanskih grobnih ploča. Dalje sam na katoličkom groblju kod sela Podklečani donji našao jedan grobni kamen u obliku sarkofaga i dva pločasta. Kod hana ovog spomenutog sela našao◊424 sam 29 staro-bosanskih grobnih ploča, dijelom na upotrebi kao ograda za jednu oranicu, a kraj njih kolibu gragjenu od tijeh kamena, od kojih sam u zidu izbrojao 9 komada.

Južno otolen stoje na dvije gomile 1 grobni kamen u obliku sarkofaga, 3 u obliku tumbe i 33 pločna staro-bosanska grobna kamena.

Još dalje južno u ritu Sugrebine, istočno od brda Zbornjača, prebrojao sam kod jednog mlina 53 staro-bosanske grobne ploče.

Najjužnije kamene ove vrste i to 1 sarkofag i 4 ploče, našao sam najposlije na konjaničkom putu prema Širokom brijegu na katoličkom groblju u Percima i nablizu na jednom brežuljku 5 ploča.

Kakvih natpisa, emblema i ornamenata nijesam opazio na ovijem, u ostalom veoma istrošenim staro-bosanskim grobnim kamenima u Rakitnu.

Kao u najviše predjela Bosne i Hercegovine, osim možda nekojih kotara u Krajini i Posavini, tako se i na visoravni u Rakitnu nahodi množina zanimljivih arheoloških objekata iz veoma različitih vremena. Ja bih ovdje suviše da izrečem pouzdanu nadu, da su naime oni osobito važni grobovi la-tenske periode u Zagradini i u Klancu kod Petrovića pozvani, da poslije sistematskog pretraživanja u svoje vrijeme bitno obogate prehistoričku zbirku našeg zemaljskog muzeja.