Barišić, N. (1892). Posušje. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 4(3), 275-277.
-- 275 --
Posušje.
Priopćio učitelj Nikola Barišić.
O Posušje gn'jezdo sokolova.
Od starine junački mejdane!
U tebi su sileni junaci,
Behijani mladi vitezovi!
(Nar. pjesma )
Posušje za rimskoga gospodstva bijaše utvrgjena tačka drugoga reda, kao što svjedoče mnoge razvaline, koje se i danas nalaze okolo mjesta.
U njemu je sjedište kotarske ispostave.
Mjesto ovo pouzdano može očekivati bolju budućnost. Jamac nam je tome velika radišnost onog trudoljubivog naroda.
U istom mjestu ima crkva rimokatoličkog obreda.
Podneblje je veoma zdravo i prijatno, a poljice baš divno sa zelenijem livadama, plodnim i prostranim oranicama, osutim i kićenim brežuljcima.
-- 276 --
Posušje po svoj je prilici dobilo ime od toga, što je pred nekoliko stotina godina bilo vrlo podvodno. Priča se, da je kralj Tvrtko podijelio ovom mjestu 15.000 dukata, da se iskopa prokop, kuda bi voda otekla. Taj isti prokop koritom je današnje rijeke Topale, pak otuda ovdašnje stanovništvo mnije, da je mjesto dobilo ime Posušje.
Četiri kilometra južno od Posušja vide se ostanci tvrgjave Gradačke. čiji su zidovi sagragjeni po pradavnom gragjevnom običaju. Tvrgjava i danas se proteže u površini do 400 četvornijeh metara. Svud uokolo opasana je debelim zidom, koji je imao samo jedan otvor, kuda se je ulazilo u kulu. U toj tvrgjavi, kao i ispod nje nad zemljom bilo je mnoštvo ukusno tesanog kamena, kojim kamenjem sagragjen je rimo-katolički župski stan u Gracu. Stanovnici spomenutog sela poodnašali su mnoštvo kamenja za gradnju svojih stanova. Prenašajuć spomenuto kamenje, našao je sadašnji gospodin župnik Fr. Dominik Šarac božicu Veneru i mnoštvo starijeh kovina, koje se i danas mogu vidjeti u samostanu časnijeh franjevaca na Humcu; a ovdašnji župski kapelan gospodin Fr. Ladislav Biško, pred četiri godine našao je u istoj tvrgjavi jedan zemljani lonac. U tome je loncu bila jedna povelika staklenka, u kojoj je bilo sedam manjih, napunjenih nekim crnim praškom. I danas onuda težaci nalaze starijeh novaca, komada opeka, zemljanijeh rimskijeh posuda s bapkama i natpisima. Narod priča, da je rečenu tvrgjavu sagradio Gračanin Pandža.
Na granici katastralne općine Graca i Grude, krajem brdskoga puta, vidi se velik grob sa velikijem kamenitim krstom a zove se „Biskupov grob”.
O ovome grobu priča se, da je nekakav biskup, putujući na Posušje, ondje od razbojnika dočekan, ubijen i zakopan. Bosansko-hercegovačko kat. sveštenstvo ne zna da je ikakav biskup ondje poginuo. Moguće da je poginuo u ono davno doba, kad nijesu u Bosni i Hercegovini biskupi stanovali, nego od vremena do vremena iz Rima ovamo šiljani. Moj štovani prijatelj župnik u Gorici, gospodin Fr. Petar Kordić. pred četerdeset godina raskopavao je ovaj grob, ne bi li u njemu našao kakav biskupski znak, ali na žalost ne nagje ništa osim kosti.
Jugo-zapadno selu Grudama jedan kilometar daleko leži seoce od kojijeh 300 kuća, zvano Gorica. O tome priča se, da je tu bio grad (šeher) Imota, te da je sav bio pokriven daskom, pak da je u davno doba vas izgorio. Kad je izgorio, narod se raselio, a mjesto Imote prozvala se Gorica od gorijevine.
Kad se je katolička crkva u Gorici gradila, mnogi se je kamen upotrijebio za gradnju iste. dok je ostalijeh zidina nestalo sa površine krčenjem vinograda i bašča i gradnjom raznih seoskih kuća. Gorica leži ispod dosta velikog brda, zvanog „Pit brdo” a ispod nje proteže se prostano polje sve do Runovića sela u Dalmaciji. Na jednoj glavici, 1/4 sahata iznad sela Gorice, imade mjesto nazvano „Tamnice”. Priča se, da su tu bile tamnice grada Imote. Iznad površine zemlje nalazi se razbacanog tesanog kamena, a ispod zemlje još imadu temelji zidova, gragjenijeh klakom. Neki seljani kopali su još davno, ne bi li tu našli blaga, i nagjoše mnoštvo podzemnijeh hodnika; za to se sumnja, da su ondje bile po prilici tamnice.
Izmegju sela Gorice i Grude prostire se gradina klakom gragjena u površini do 1000 četvornijeh metara. O njoj tamošnje stanovništvo priča, da je
-- 277 --
u njoj živio Vručković kapetan, pad da otud dônja okolica nosi ime „Vrućice”. Neki pričaju, da je nekada s gornje strane gradine voda izvirala. Okolo gradine ima više stećaka, ali na njima ne može se primjetiti nikaki natpis, osim što se na jednome sa sjeverne strane vidi urezan polumjesec, sunce i zvijezda. Ispod ove gradine jugo-zapadno, priča se, da je bio velik nasip preko cijeloga Grudskoga polja a na sredini da je bio drven most, preko koga se je moglo ljeti i zimi preko polja preći. Priča se, da se je ispod „Vrućice” protezao starinski put sjevero-zapadno prema Gorici (staroj Imoti).
I sadašnja nova cesta drži se od prilike istoga pravca. Tamošnje stanovništvo krčeći bašče nailazi na staru cestu na više mjesta, a sva je prilika, da je tuda prolazio rimski put.
Tri kilometra desno od rijeke Topale, izmegju Vinjana i Trebistova (sela Posušja) sjevernim pravcem, vide se ostanci starinske tvrgjave, zvane „Kulinovci”. Zidovi su klakom gragjeni. Oko njih može se i danas vidjeti komada opeke. Neki kopajući nailazili su na komade raznijeh kovina. Pred deset godina ovdašnji žitelj Josip Biško u istim ruševinama namjerio se na kamenit umivaonik, koji da mu se pred dvije godine zabacio. O ovoj tvrgjavi ovdašnje stanovništvo vrlo malo umije da priča. Megjutim hoće neki, da je to bio ljetnikovac „Kulina bana” i otud da se rečena tvrgjava prozvala „Kulinovci”.
Dva kilometra sjevero-istočno Posušju uzdiže se na jednom brdu tvrgjava „Radovan”, od koje se danas jedva mogu ostanci raspoznati. Po kazivanju ovdašnjeg pučanstva ona je bila sagragjena na obranu neprijateljskijeh navala. Južno dva kilometra (Posušju) na brdu zvanom „Grabovica” sagragjena je po sličnom obliku druga tvrgjava u istu svrhu. Te su tvrgje obuhvatale površinu od 300 četvornijeh metara, a bijahu zidane klakom. Oko njih ne vidi se nigdje traga opeci.
U sredini mjesta Posušja vidi se grobište, zvano „Ričinsko grobište”. Ono zaslužuje osobite pažnje zbog više stećaka, što se nahode oko tog grobišta sa zapadne strane.
Ovdašnje stanovništvo pripovjeda, da je pred stotinu godina bilo mnoštvo tijeh stećaka; no ja ih sad nagjoh samo pet. Po mojem mnijenju ti stećci potječu od prvijeh vremena hrišćanstva. Na nekijem od njih vidi se urezan polumjesec, na nekijem zvijezda, a na jednom sablja.
Ti su znakovi dosta nevješto, da ne kažem nespretno usječeni. Priča se, da se je jedan stećak pred 60 godina sa svoga mjesta oborio i odmah da je udario veliki vjetar, koji je dotle duhao, dokle god spomenuti stećak nijesu stavili opet na prijašnje mjesto.