dolezal1897razvogje

Doležal, E. (1897). Razvogje izmegju Pontusa i Adrije u jednom dijelu Bosne. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 9(3), 457-476. ◊457

Razvogje izmegju Pontusa i Adrije u jednom dijelu Bosne.


Piše profesor Eduard Doležal.

(Sa četiri table.)

Uvod.


Djela, u kojima je obragjena geografija, geologija i historija Bosne i Hercegovine, mogu se razdijeliti u dvije skupine:

a) u prvoj bila bi djela, koja su objelodanjena prije godine 1878.,

b) a u drugoj djela, koja su izašla, istom pošto je Austro-Ugarska zauzela Bosnu.

Spisak gotovo svih djela, što su izdana prije godine 1878., naći ćemo u predgovoru Klaićevog djela, koje je velikim marom i opsežnim poznavanjem literature obragjeno, te kojemu je naslov: "Bosna, Podatci o zemljopisu i poviesti Bosne i Hercegovine" od Vjekoslava Klaića. Izdala "Matica Hrvatska", Zagreb 1878., pa i u njegovom drugom djelu, o Bosni: "Poviest Bosne do propasti kraljevstva". Zagreb 1882., u kojem pisac u mnogobrojnim primjedbama savjesno navodi za historiju naših krajeva najznamenitija izvorna djela.

Megju djelima prve skupine na prvom su mjestu radovi Ami Boué-a. Neosporivo je on najglasovitiji istraživač Balkana u našem stoljeću i izvanredan poznavalac evropske Turske. Njegova temeljita i uzorna proučavanja, koja su sabrana u četiri velike sveske, a osim toga u nizu omanjih radova, obragjuju geološke odnošaje istom znanstvenom objektivnošću kao i pitanja iz historije i geografije. U tim radovima naći ćemo većinom još i danas neoborive podatke, da se moramo s poštovanjem čuditi mnogostranom znanju ovog radenika.

Razumije se, da su ova proučavanja manjeviše općeg značaja. Boué je proučavao cijelo otomansko carstvo, pa naravno je, da je pojedine provincije na taki način i u takom opsegu obradio, da se mi danas time ne smijemo zadovoljiti, jer mi zahtijevamo odregjeno i potanko znanje. Ali tim se nimalo ne umanjuju zasluge Boué-a.

Proučavanje geoloških prilika Bosne i Hercegovine našlo je u Boué-u, Wolf-u i Conrad-u revnih i zaslužnih radenika.◊458

Flora i fauna privukle su svojom bogatom raznovrsnošću već za rana mnoge učenjake u naše krajeve; imenovaćemo opet Boué-a, Sendtner-a, Erber-a, Steindachner-a i Möllendorf-a.

Historija zemlje i njezinih stanovnika, koji su jezikom i običajima sa svim srodni sa susjednim slovjenskim plemenima, zanimala je u velikoj mjeri učenjake. U ovom se je pravcu vrlo mnogo radilo; istraživači kao Rački, Kukuljević, Šafařik, Jukić, Miklošić, Theiner, Jireček, Klaić i t. d. bili su na ovom zahvalnom polju znanstvenog istraživanja neumorni radenici.

O običajima, načinu života, vjeri, trgovačkim odnošajima, poljodjelstvu, starinama i t. d. nalazimo vrlo zanimljivih podataka u djelima Boué-ovim, Blau-ovim, Božićevim, Dragančićevim, Hilferding-ovim, Jukićevim, Petranovićevim, Cyprian-ovim, Evans-ovim, Yriarte-ovim, Sax-ovim i u drugih.

Čisto geografski odnošaji crtaju se u većem ili manjem opsegu, kao što se promatraju i geografsko-fizikalna pitanja. Podsjetićemo samo na radove Boué-a, Jukića, Roskiewicz-a, Sterneck-a, Šestaka, Thoemel-a, Sax-a, Matkovića, Saint-Marie-a i t. d.

Priopćenja geografskog sadržaja osobito su zgodna da pobude sumnju, jer ne bijaše uvjeta za uspješno proučavanje ovakih pitanja, ne bijaše naime pravih zemljovida kao i mirna i neprikidna rada u samoj zemlji.

Ako dakle profesor zagrebačkog sveučilišta P. Matković u svojoj lijepoj raspravi "Bosanske stupnjevine", Rad jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga XXIII., str. 73. kaže:

"Od triangulacije pako, te podloge svakoga geografskoga iztraživanja, pouzdano se nadamo, da će se bosanska orografija prikazati u pravih svojih hipsometrijskih razmjerih, koja su, ono malo što jih imamo, posve nepouzdana i što samo mogu biti nesavršena, te će se gorja, kojih je mnogih položaj na današnjih kartah vrlo sumnjiv, smjestiti u svoj pravi položaj i t. d. ", to je ova njegova tvrdnja potpuno i temeljito opravdana.

Pošto je naša monarhija zauzela Bosnu i Hercegovinu, proturiše se svijetom mnoge prigodne knjižice, da ljubopitnoj publici prikažu ovu balkansku "Terra incognita", da tako zasite trenutnu radoznalost mase, a napune piščev i nakladnikov džep.

Ne može se poreći, da se i u ovim knjižicama ne nalaze istiniti opisi obilnih ljepota ove zemlje, kao i narodnih običaja.

Svoga cilja svjesna i po planu udešena današnja misija naše monarhije, manifestirala se je uredbama, koje imadu epohalni značaj. Triangulacija zemlje započeta je odmah po okupaciji, njojzi je slijedilo provagjanje katastera, proučavanje zemljišta i tla i vojničko mapiranje. Bosna i Hercegovina imadu sada specijalnu kartu, kakvom se danas ne može ponositi ni jedna druga zemlja na Balkanu.◊459

"Temeljne crte geologije u Bosni i Hercegovini" sastavljene su na osnovi tačnog rekognosciranja od četvorice geologa iz geološkog državnog zavoda u Beču, a od strane znamenitiji stručnjaka Paul-a, Vogt-a, Herbich-a, Rücker-a, Hampel-a i Radimský-a izvedene su montanske detaljne studije.

Zanimljiva flora i fauna privukle su lijep broj učenjaka u zemlju, imenovaćemo Reiser-a, Murbeck-a i pl. Beck-a.

Zemaljska vlada stvorila je 1888. godine u samoj zemlji instituciju, zemaljski muzej, koji je stalno središte za prirodo-znanstvena proučavanja. U njegovom su programu nadalje arheološka i etnografska proučavanja, pa študije umjetničko-historijske, a četvrtgodišnja publikacija ovog muzeja: "Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini" donosi redovno rezultate domaćeg istraživanja.

U "Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina", koje djelo izlazi svake godine u jednoj debeloj knjizi, objelodanjuju se najzanimljiviji radovi i u njemačkom jeziku, da bi pristupačni bili i neslovjenskim učenjačkim krugovima. U tim publikacijama nalazimo množinu izvrsnih radova činovnika muzejskih i drugih ljubitelja znanosti, i tako možemo s pouzdanjem računati, da ćemo još mnoge i mnoge jednako izvrsne znanstvene vijesti crpsti iz daljnjih svezaka ovijeh publikacija.

*

Moja je namjera bila, pošto sam se dulje vremena bavio proučavanjem karta Bosne i Hercegovine, i pošto sam tačno proučio meni pristupnu geografsku literaturu ovih zemalja, da pristupim riješenju nekolicine geografskih problema ovih krajeva.

Visoko zajedničko ministarstvo financija udovoljilo je milostivo mojoj molbi, te mi je pomoć pružilo, da preduzmem geografsko naučno putovanje u niže naznačene krajeve.

Mjeseca septembra 1894. izveo sam svoje putovanje po odobrenom programu i posjetio sam bosanske krajeve, što leže sjeverno od ove linije: Livno, Kupres i Bugojno, dakle sjevero-zapad Bosne.

Putovao sam sve pješice preko Donjeg Vakufa, Bugojna, Kupresa, Šuice, Livna, Livanjskog polja, Glamoča, Glamočkog polja, Rore, Preodca, Marinkovaca, Arežinog Brijega sve do dalmatinske megje, ovdale preko Grahovskog polja, Korita i Drvara u dolinu Unca, Ermanja na Uni, Kulen-Vakufa, Bilajskog polja, Ripča, Bihaća, Krupe, Risanovića, Lušci-Palanke, Petrovca, Ključa, Čagjavice, Varcar Vakufa, Jezera i Jajca natrag do polazne tačke Donjeg Vakufa.

Put me je vodio kroz vrlo zanimljive krajeve, koji su puni raznolikosti i neobičnih pojava, i koji u oro- i hydrografskom pogledu pružaju množinu gradiva za detaljne študije, ali za to bi trebalo da se na licu mjesta dulje◊460 boravi, a uz to još i drugih pomoćnih sredstava, koja meni ne bijahu pri ruci.

Ja sam gledao, da na temelju stečenih opažanja riješim, koliko je to moguće, makar jedno pitanje i to: Tok razvogja izmegju Pontusa i Adrije, koliko se tiče Bosne do Stožera.

I. O razvogjima uopće, osnova i tok im u gorju u nabore (Faltengebirge).


U vrlo zanimljivoj, znamenitoj raspravi:

"Studien über Wasserscheiden", Mittheilungen des Vereins für Erdkunde zu Leipzig, Jahrgang 1885., str. 241.—403. potanko je pretresao dr. Alfred Philippson sve pojave razvogja, te je pri tom razvio množinu vrlo originalnih i dubokih misli o prvom postanku, o premještenju, topografskoj morfologiji i toku razvogja.

Radosno priznajem, da me je gore navedena radnja u mnogim tačkama poticala na razmišljanje, a držao sam da je najbolje, da u njoj razvijene nazore o postanju razvogja uopće prenesem u moju raspravu.

Pojam razvogja definira Philippson strogo znanstveno ovako: Razvogje je ona crta, koja dijeli dva pravca voda, koje na površini otiču, ili drugim riječima svaka crta, u kojoj se pravcem u visinu režu pravci dvaju slazaka (Gefallsrichtungen) zemaljske površine.

Boussinesq je u svojoj hydro-tehničkoj studiji: "Essai sur la théorie des eaux courantes" razvio matematičnu definiciju pojma razvogje, koja se u bitnosti slaže sa Philippson-ovom. Ona glasi:

"Les deux lignes de plus grande pente, issues des deux bouts d'une section, convergeront encore rapidement l'une vers l'autre en un faisceau étroit qui comprendra toutes les lignes de plus grande pente émannées des sections inférieures. Un faisceau pareil, converge, quand on le parcourt de bas en haut, mais diverge quand on le parcourt de haut en bas, prend le nom de faîte, si l'on n'y comprend en chaque entdroit que des lignes encore assez groupées pour qu'il n'ait qu'une largeur totale imperceptible…

Toute faîte sera évidemment une ligne de plus grande pente de laquelle se détacheront en chacun de ses points deux lignes de plus grande pente ordinaires, l'une à se droite, et l'autre à sa gauche."

Svaka gorska grbina i izbrežak bio bi po toj definiciji razvogje, jer sa svake teče voda bližnjim dolinama u protivnom smjeru, gdje se skupi u većim koritima. Ova mnoga razvogja u nekom opredijeljenom kraju nijesu jednako važna; ima tu neki red što se važnosti tiče, a to zavisi od sudbine rastavljenih voda, što se sa obadvije strane razvogja sakupljaju u dolinama.◊461 Što je veći kut, što ga prave pravci oticanja obiju razdijeljenih dolina, tim je veća važnost razvogja, a važnost razvogja raste i sa udaljenošću, u kojoj rastavljeni pravci ostaju stalni i rastavljeni.

U svakom većem zemaljskom prostoru, koji se svojim općenitim karakterom gradnje razlikuje od susjednih krajeva, mogu se razlikovati glavna poriječja; razvogja, koja ova poriječja dijele zovu se glavna razvogja dotičnog kraja za razliku od razvogja izmegju manjih članaka ovih poriječja, koja razvogja imadu samo lokalnu važnost.

Glavna su razvogja svojim položajem i uregjenjem od velike važnosti za relijef zemaljske površine.

Velika se raznolikost može naći u toku i topografskim oblicima razvogja u različito sazdanim dijelovima zemlje, ona zavisi o tektoničnom karakteru zemlje.

Razni faktori utječu na oblik razvogja: osobitost sastava gora, utjecaj atmosfere na koru zemaljsku, što se sumira u izrazima "rastvaranje i erozija". Utjecaj ovih faktora uzajemno uslov je onoj raznovrsnosti, te se ne može pomisliti, da bi se ono, što je već bilo, moglo opet povratiti.

Poznajemo li geološku gradnju nekog kraja, onda možemo unaprijed sebi stvoriti sliku o osobitom toku razvogja u tom kraju. S toga ćemo da u kratko ocrtamo geološke prilike ovog kraja, što nas zanima.

U djelu "Grundlinien der Geologie Bosniens und der Hercegovina" veli Mojsisovics na strani 16. o sastavu gora u okupiranim zemljama ovo:

"U bosansko hercegovačkom gorju možemo razlikovati tri tektonička elementa:

1. Glavnu masu zapadnih i južnih vapnenih gora.

2. Istočno i sjeverno od njih pojas fliša (Flyschzone).

3. Glavice starijeg kamenja, što leže tik uz Savu.

Zapadno i južno vapneno gorje tektonički je nastavak istarsko-dalmatinskog gorja u nabore (Faltensystem)."

Ovo gorje nema nikakva središnjeg masiva kao Alpi, Ural, Pireneji i t. d., gdje bi denudacija vremenom na pojedinim visokim nabranim grupama otkrila staro eruptivno kamenje sve do kristaliničkog škriljevca.

Naše gorje u nabore pokazuje takogjer kasnije nabiranje (Faltung), koje je postalo pod uplivom manjih i slabijih tangencijalnih sila; ove ne djelovahu možda nikako u dônjim slojevima i ne mogoše nigdje na površinu iznijeti kristaličnu podlogu.

Nabori (Falten) teku izvanredno pravilno pravcem od sjeverozapada na jugoistok i bivaju viši prema jugoistoku.

Stupanj nabiranja različit je. Izmegju nabora pružile su se u duljinu protegnute, kao basamaci jedna nad drugom smještene, katkad zatvorene◊462 doline, koje se zovu polja i sačinjavaju, kako Petraschek(Vladin savjetnik Karl Petraschek: "Skizze der natürlichen und forstwirthschaftlichen Verhältnisse Bosniens und der Hercegovina", "Österreichische Vierteljahrsschrift für Forstwesen", god. 1895., str. 212.) zgodno primjećuje, glavno obilježje areala.

U istarsko-dalmatinskom gorju u nabore, što na Bosnu otpada, leže po Ballif-u(Philipp Ballif: "Wasserbauten Bosniens und der Hercegovina", Wien 1896, str. 20.) 49 ovakovih polja sa površinom od 157.260 ha.

Pojedini paralelni nabrani lanci nijesu ostali u cjelini, nego premještanja i nejednako djelujuće sile prouzrokovale su fleksure i prolome, čiji su jugoistočni, moru okrenuti, kraci katkad pretureni.

"Ponavlja se ovdje u većoj mjeri gradnja fleksura južnog Tirola, koju je Mojsisovics u cijelosti obradio; dok se tamo spuštanje i uzdizanje razvilo prama jugoistoku i dalje prama jugu, ovdje se pojavljuje prama jugozapadu. Tako se dakle spušta dinarski gorski lanac, kako Suess zove istarsko-dalmatinsko pa i bosansko-hercegovačko gorje u nabore, prama dubini jadranskog mora(Eduard Suess: "Antlitz der Erde", sv. I, str. 344.)."

Henrik Daublebsky pl. Sterneck("Geographische Verhältnisse, Communicationen und das Reisen in Bosnien, der Hercegovina und Montenegro". Wien 1877, str. 11) obradio je postanak ovih krajeva tako živo i zorno, da nijesmo mogli propustiti, da iz ove i inače vrlo interesantne radnje navedemo ovo prevažno mjesto:

"Prije opisanim uzdizanjem prelomio se više puta vapneni sloj, onda se ušljed prije postojećeg ili istodobnog nagiba korita jadranskog mora prema jugozapadu nabrao i u santama jedno preko drugog preturio, tako da su se načinili mnogobrojni paralelni gorski lanci, koji bivaju prema obali niži i produžuju se u dalmatinskim ostrvima. Ovoj nas pretpostavci prinugjava, više nego sve mudrovanje, pogled na ove čudnovate bedeme od stijena, koji su svuda istog profila, i koji su nalik na more, koje je u brzini na jednom okamenjeno."

Zamislimo, da se tako pod morem prijašnjih doba stvoreno gorje u nabore uzdigne iz mora. Šta je pošljedica?

Sad ovdje, sad ondje provirila bi šljemena duljih ili kraćih lanaca u nabore; doline, što megju njima leže i koje mogu imati različitu širinu, još su pod morem, koje se po malo povlači, kako se zemlja diže. Postaju dugodoline, u kojima voda u istom ili različitom pravcu otječe, onda se sa strana u rupama nabora izgubi sad desno, sad lijevo, što zavisi o položaju rupa ili pukotina. Leže li one na više nego je dno doline, onda voda teče u njoj samoj.

Ove prvobitne tektonične dugodoline i popriječne doline mogu se megju tim erozijama udubsti i preobraziti, da ih ne bi poznao, ali će se◊463 ipak riječna mreža u ovakom, pod morem prije napravljenom gorju u nabore sastavljati iz dugodolina, kojim kratke popriječne doline mogu odvoditi vodu na razne strane. — Ovo biva, ako popriječne doline niže leže nego dno dugodoline ili ako u dugodolinama nema oticanja.

Tok razvogja biče vrlo nepravilan, ići će od jednog grebena do drugog i svojim položajem manje će zavisiti od visine, duljine i starosti prevala nego od okolnosti, koje prevlagjuju u ovim dolinama, a osobito o dubini njihovih prilaza.

Kroz ovaj stadijum prolaze valjda sva gorja u nabore. Djeluje li i na dalje sila, što ih stiskuje, pojedini nabori izgube svoju samostalnost, na nekim mjestima srastu svom svojom dužinom, preture se jedni preko drugih, dapače se oni prvi preko drugih prevagnu, njihovi se gornji dijelovi raspuknu i odrone a korita se stisnu. Tako postanu u pojedinim dijelovima neke vrste gorskih čvorova (Gebirgsstock), na kojima se ne primjećuje nikakva nabranost.

Razumije se, da je zbog ovih pojava mnogo teže odrediti razvogje. Još je teže i katkad nemoguče uspostaviti razvodnicu u krajevima, gdje je glavni sastavni dio gorja kamenje, koje se lako rastvara.

Dugodoline krajeva, koji su nabiranjem postali, bijahu napunjene morskom vodom, ondje bijahu dakle jezera. Djelovanje kemičke erozije, koje se s polja možda nije moglo ni opaziti, prouzrokovalo je, da se je promijenio relijef zemlje.

Voda prodre u pukotine i slojeve kamenja, slijedi njihovom toku i potpomagana hydrostatičkim pritiskom odozgor, cirkulira u svim pravcima. Voda rastvara osobito lako sadru i vapno, u manjoj mjeri i dolomit. Pukotine i slojevi šire se, postaju veliki podzemni prostori, koji kao rezervoari vodu primaju, sakupljaju i dalje vode.

U kakvu li opreku može tu doći pravac podzemnog oticanja sa onim na površini?

U takim krajevima može biti pravac oticanja u unutrašnjosti upravo u opreci s relijefom, a moguće je da je istosmjeran sa onim na površini.

Na ovaj se način mogu razvogja uništiti i mogu nova postati, ili ove okolnosti prouzrokuju promjene u toku razvogja, te nas dovode do nesigurnosti, pa moramo da nagagjamo i pretpostavljamo.

Prije spomenuto more ili jezero u dugodolinama gorja u nabore, koje nemaju odviraka, izgubilo je vodu na opisani način pomoću podzemnih kanala. Mjesto jezera postade duboka, manjeviše široka dugodolina, koja se je tako rekuć raščlanila u kotlaste doline, bivši opasana gore-opisanim gorskim čvorovima. To su ta polja, što se nalaze u kršu Bosne i Hercegovine.◊464

Ove dugodoline, koje su katkad prekinute gorskim čvorovima, postoje sve i pružaju se u jugoistočnom pravcu izmegju nabora, koji se uzdižu do zamašne visine.

Uzmemo li dobru hypsometričku kartu Bosne i Hercegovine u ruke(Ovake su karte: 1. Hypsometrische Karte der österr.-ungar. Monarchie, list C, 4 i 5, koji prikazuje Bosnu i Hercegovinu, izragjena u c. i kr. vojničkom geograf, zavodu u Beču. 2. Generalkarte von Bosnien und der Hercegovina u mjerilu 1 : 600.000, izdana po bos.-herc. zemaljskoj vladi godine 1893., a izragjena u c. i kr. vojničkom geograf, zavodu u Beču.), naći ćemo lako jugoistočni pravac lanca u nabore, kao i tok onih dugodolina, koje su postale nabiranjem, i što se protežu izmegju njih. Mjesta, na kojima su pojedini nabori izvanrednim silama tijesno stisnuti jedan do drugog, te nam se čini da su spojeni, čine neku vrstu gorskog čvora, prekidaju češće puta i oteščavaju da se sigurno označi daljni tok identičnih nabora i dolina. Tako dakle imamo zapreka, hoćemo li da ustanovimo zajednicu doline i nabora.

Ovdje iznosimo tok dugodolina u sjevero-zapadnom dijelu Bosne, a naskoro ćemo izdati ovaku orografsku študiju o cijelom okupiranom području.

Prva dugodolina, koja je nabiranjem postala na bosanskom zemljištu, nalazi se kod Trubara. Ona je jugoistočni nastavak ličke dugodoline, koja se pruža preko Dnopolja, Dônjeg i Gornjeg Lapca, Dobrog Sela do Une te tu prelazi na bosansko zemljište.

Od Trubara pruža se naša dugodolina izmegju Uilice i Vijenca planine, te čini Grahovsko polje, te je spojeno dubovalinom sa Pašić poljem, koje takogjer pripada ovoj dugodolini. Duguljasto Livanjsko polje, najveće bosansko polje, koje je sa zapada Dinarskim Alpima, a sa istoka Šatorom, Staretinom i Goljom planinom omegjašeno, daljni je nastavak na jugoistoku. Na podnožju Kamešnice suži se ono, da se opet raširi u Buškom blatu.

Druga glavna dugodolina počinje u bihaćkoj ravnici, koja je po našem mnijenju takogjer polje, samo što niže leži. Ova se dolina pruža uz Unu; od Ripča do Kulen Vakufa dolinski je tjesnac, a odavlen se raširi u lijepu dolinu do Ermanj manastira. Uz Unac je dolina vrlo uska, a prate je visoki strmi pristranci; istom kod Donjeg Unca i Drvara raširi se dolinsko dno prema Pojilo potoku, koji svojim uskim koritom prodire iz Preodačke kotline. Rorska i Stekerovačka kotlina kao i uleknina zapadno od Vranjka, dijelovi su ove dugačke doline, a naravni im je nastavak Glamočko polje, koje se svršava kod Krug-planine.

Krug-planina, kao i Hrbljina koja zatvara Glamočko polje sa istoka, postale su iz nabora, koji su jako stisnuti, te su sasvim izgubili svoj prvašnji karakter. Krug-planina uvalila se kao kakav klin, te priječi Glamočko polje da se pruži dalje na jugoistok, pa kad bi mi slučajno htjeli da i dalje slijedimo gornju dugodolinu, to bi zapali u pusta nagagjanja.◊465

Sjeverozapadni dio ove dugodoline, i to izmegju Donjeg Unca i Ermanja, kao i izmegju Kulen-Vakufa i Ripča, uzak je, i neosporno je produkat moćno djelujućih sila, koje su nabore vrlo zbližile i tako prouzrokovale ovaj tjesnac, za koji bi, promatrajući ga površno, mogli vjerovati, da je erozijom postao. Zaista je i erozija dosta sudjelovala, te je dno udubla.

Od Ripča na Uni odvojila se pobočna dugodolina, koja se pruža preko Lipe i Vrtoča, te obuhvata Bjelajsko, Medeno i Petrovačko polje, pa dalje ide izmegju Srnetice lanine na istoku, Crvljevice i Klekovače-planine na zapadu preko Resanovačkog plato-a do izvora Sane.

Treća dugodolina počinje kod Krupe na Uni, ide dolinom uz Krušnicu preko Lušci Palanke do izvora Sanice i dalje jugo-istočno do Ključa i Ribnika; ovdje se spoji sa pobočnom dolinom, koja sa sjeverozapada dolazi, pa obuhvata Smoljansko i Bravsko polje, te se pruža izmegju Crnog vrha i Lisine, Paleža i Bobenjaka na istoku i Srnetice planine na zapadu.

Ovu dolinu možemo slijedovati preko Medne i Gerzova do Plive, koja popriječnom dolinom izlazi do Vrbasa.

Rečena se dugodolina ne svršava na Plivi, nego ide od Plivinih izvora preko Vaganja u Suho, Kupresko i Rilićko polje.

Priložena tablica I. predstavlja nam šematično tok nabora debelim crtama. Megju njima leže opisane dugodoline, a vide se i gorski čvorovi (Gebirgsstöcke). I polja, koja leže u ovim dolinama, što su nabiranjem postala, mogu se razabrati.


Tabla I.

II. Potankosti o toku glavnog razvogja izmegju Pontusa i Adrije od hrvatske megje do Velikog Stožera.


Oštro markiranom tačkom Δ(Pošto smo i mi konvencionalne oznake špecialne karte poprimili, označeno je sa ∆ triangulirana tačka, čiji je visinski vrh trigonometrično, — i sa o tačka, čiji je vrh barometrično aneroidom izračunan. Visina kazuje se uvijek u metrima.) Panos u Hrvatskoj, čije su geografske koordinate
λ = 45º 11' 36"
φ = 33° 48' 35"
ϰ = 1326 m
počinjemo opis toka razvogja izmegju Pontusa i Adrije(Na I. tabli je tok razvogja predstavljen jakom, prekidanom crtom, triangulirane tačke, koje u njoj leže, konvencionalnim znakom ∆. Na IV. tabli predstavljene su pojedine tačke razvogja svojim redom grafički s obzirom na njihovu horizontalnu udaljenost i njihove visine u formi profila. Horizontalna je udaljenost označena u kilometrima km, apsolutna visina u metrima m.). Ovo brdo leži na sjeveroistočnoj strani šumom obraslog krašnog plato-a Jelovi Tavani;◊466 istočno od njega teče Draganički potok, pritočica Tiškovca, koji pripada Jadranskom moru; sjeverno vode njegovi strmi pristranci vodu Kunovac potokom Sredici, pritočici Une.


Tabla IV.

Sa ove visine ide razvodnica uprav sjeverno preko Crnog vrha o 1267, okrene se onda prema istoku preko oštrog gorskog grebena do glavice Miš o 1041, pada sjeverno do visa o 852, podiže sa na južnim obroncima Gole glave do njenog vrha o 1010, ostaje pri sjevernom pravcu u gromadi Male drage, podiže se do triangulirane tačke Bogutovac ∆ 1006, odakle salazi u sjevernom pravcu do hrvatskog mjesta Osredki ∆ 668.

Primjedba. Jednostavno je odrediti razvogje, kad imamo potoka i rijeka, voda, koje na površini teku, jer su nam nesumnjiv kažiput pri njegovu odregjivanju. U ovom se slučaju dade oštro istaknuti konstruirana razvodnica na hypsometričkoj karti.

Mnogo jo teže naći ovu važnu visinsku crtu, ako su krajevi ravnjaci (Plateau) koji nemaju nagiba u nikom pravcu, i ako im manjkaju vode na površini, ako je konfiguracija i formacija kraja taka, da se vode sa površine gube u podzemnim prostorima. Pukotinama prokrči voda sebi put do podzemnog rezervoara, koji no otiče, ili koji ima uregjeno oticanje, ili voda izagje na drugom mjestu kao snažno vrelo, ili jak potok. U prvom je slučaju uopće nemoguće ni približno označiti, kojem području pripada onaj kraj. U drugom se slučaju može doći do zaključka i to, ako se u vid uzme množina vode, geološka formacija, veličina površine dotičnog kraja, poznata množina kiše. Uvaživši sve ovo, može se zaključiti, da li je možda ovaj ili onaj izvor ili potok ili ponornica odvirak posmatranog kraja ili ne.

Činjenici, koju Ballif u svom pošljednjem već prije navedenom radu navodi u primjedbi na 5. str. i to:

"Mnogobrojni pokusi, da se mekaničnim putem (bojenjem vode i t. d.) dokuči savez kraških potoka i rijeka, kojih periodično nestane, pa se opet pojave, ostali su bezuspješni…" mi se ni malo ne čudimo, jer se od ovakih pokusa ne može drugo ni iščekati. Poznato je da nema boljeg sredstva za čišćenje vode (filtriranje), nego što je zemlja sa svojim raznovrsnim sastavom.

Kraj sjeverno i istočno od Osredaka u savezu je sa Trubarskim poljem, on je upravo njegov zapadni nastavak na hrvatskom zemljištu. Dvije dubovaline, koje su sjeverno produljenje Dugog polja ili Tiškovca potoka zasijecaju duboko u Trubarsko polje. To su zapadna dubovalina Jezavče jame i na istočnoj strani dubovalina Trubar dolovi. Obadvjema se silazi sa Trubarskog polja Dugom polju i Tiškovcu potoku.

Opisani kraj vrlo oskudijeva vodom, tekućih voda na površini nema; atmosferske oborine skupe se u mnogobrojnim lijevcima krša, pa onda otiču pod zemljom, ili ako bi njihova množina velika bila, mogu oticati prema Dugom polju, području Jadranskog mora, kuda pokazuje i nagib nabora.

Naše razvogje ne prelazi po gore rečenom južno od Trubarskog polja Uilici planini, nego teče po svoj prilici na sjevernoj strani imenovanog polja, a tamo ga i mi mećemo.

U ovom slučaju ide razvogje od Osredaka preko vrha o 671 bosanskoj megji kod sela Bokana. Od brda Rodića o 707 možemo slijediti ovu liniju zapadno od Jezavče jame preko glavice Vrbovo o 713 na triangulovanu tačku Vučjak ∆ 793; sad se dalje pruža preko vrhova o 941, o 972 do glavice Vrh o 1105, gdje najviše na sjever dopire; ovdalen se okrene◊467 prema jugoistoku preko Oblaj vrha o 1031 na vrh o 1001 trianguliranoj tački Kosa ∆ 1098, salazi po grebenu ovog brda vrhu o 1068, onda o 1109 na Kamenicu planinu do tačke trianguliranja Metla ∆ 1264, dalje po njenom jugoistočnom grebenu do visova o 1208, o 1140, odaklen se okrene zapadu, pa se preko vrhova o 1159, o 1184, o 1071 Stražbenici žuri. Preko vrhova Kućište o 869 i Repište o 881 ide razvogje opet sjeverno, pa se onda u jugozapadnom pravcu preko glavice o 883 i o 900 uzdiže do visine Sokolove grede o 1491, koja se već nalazi u veličajnom gorju Uilice. Ovdalen se razvodnica pruža po istočnom obronku Uilice planine preko Crnog vrha o 1491, vrha Listanj o 1501, vrha o 1259, po grebenu Cremušnjaka ili malog o 1336, srednjeg o 1410 i velikog Vrčića ∆ 1542; ovdalen se okrene zapadno preko Uilice planine do njenog zapadnog obronka i ide preko vrhova o 1530, o 1521, o 1473, o 1522, o 1420, o 1164 do Gozd vrha o 1135. Od Gozd vrha vuče se razvogje dalje u južnom pravcu preko naseobine Trivanov dô na pristranak o 1065, pokraj mjesta Knežević preko visinskih tačaka o 1075, o 1031, prekoračujući cestu iz Arežin brijega (Grahovo) u Grab u Dalmaciji do visa Ogratka o 1101. Od ove tačke okrene se opisana linija prema istoku, prelazi vrh o 992, tačku trianguliranja Pešonci ∆ 916 i spušta se opisanoj prvoj dugodolini u nabore, pa se uzdiže do glavice Stankovače 1008.

Visinski vijenac, što se spušta od Ogratka i Pešonaca do imenovane dugodoline, ne imponira ni najmanje svojom visinom, pa se ipak na njemu nalazi tako važna razvodnica.

Sjeverno od njega teče Begovac potok Grahovskom polju i pripada Pontusu; južno se vijuga vodom oskudna Korana i izgubi se, pošto je primila potok Zvijezdu, u Pašić polju u jednom ponoru nedaleko od mjesta Luke.

Po formaciji onog kraja pripada ovaj potok području Adrije; podzemnim, kemičkom ezorijom učinjenim putevima, teku vode ispod pograničnog gorja Bosne i Dalmacije, Dinare planine, dalmatinskim rijekama Krki i Cetini. Ovi podzemni pritoci iz Pašićkog i Livanjskog polja reguliraju tako rekuć te rijeke, te doprinose da one imaju onu množinu vode i da kroz cijelu godinu ne prisuše.

Sad da navedemo dokaz, da je istina, da razvogje ide, kao što smo gore naveli, naime zapadno od Grahovskog polja preko Uilice planine, a ne istočno od njega preko Paleža, Osječenice i Jedovnika i t. d.

Grahovsko polje skuplja u svom žlijebu, Struga potoku, odvirke okolnih visinskih vijenaca: Cremušnjaka i Uilice planine na zapadu, Gozd vrha i Borovca na jugozapadu, Osječenice i Jedovnika na istoku.◊468

Rečeni potok teče uopće od juga na sjever i izgubi se na sjevernom kraju Grahovskog polja kod mjesta Resanovca, u ponoru, koji se nalazi u neposrednoj blizini groblja i žandarske kasarne toga mjesta.

Kod Dônjeg Unca (zove se i Bastaši), izvire snažno vrelo "Vrelo Bastašice", pa poslije kratkog toka od 0.4 km kao dosta jak potok uvire u Unac rijeku.

Bude li velikih obmana po visovima,- koje opkoljavaju Grahovsko polje, onda Struga potok donosi silnu vodu svome ponoru, a i vrelo kod Unca bude sitnije i bogatije vodom, što je znak, da obadvoje podzemno moraju biti u savezu.

Da potvrdimo ovaj zaključak navešćemo činjenicu, za koju smo doznali na licu mjesta i koju potpuno potvrdi tadašnji upravitelj ispostave Donji Unac, gospodin Topić.

Prije nekoliko godina bijaše strašan prolom oblaka u okolini Grahovskog polja, i Struga potok bijaše ušljed toga silno nabujao. U blizini ponora pane vo u silovitu vodu, nestane ga i dugo mu se nije moglo ući u trag. Od prilike poslije po godine donese voda u vrelo Bastašice drven jaram. Gazda poginulog vola poznade da to bijaše uprav onaj jaram, što ga je na sebi imalo nesretno živinče onog strašnog dana.

Ovaj slučajni dogagjaj pruža nam neoboriv dokaz, da Struga potok pripada Pontusu, i da se tako razvogje ima prenijeti na zapadni okrajni gorski lanac Grahovskog polja.

Na tabli II., sl. 1. predstavljen je profil (prorez) Struge potoka od ponora kod Resanovca do vrela Bastašice, ako zamislimo podzemni tok potoka kao pravac ispod brdne gromade Stražbenice i Kamenice prama Bastašima. Tačkice predstavljaju pomenuti idealni tok. Horizontalna udaljenost ponora i vrela iznosi 10.782 km, a razlika u visini 198 m, tako da je kut nagiba u ove zamišljene potočne linije 1°3' velik.


Tabla II.

Nadalje se tok našeg razvogja slaže i sa geološkom formacijom onog kraja.

U prvoj dugodolini nabornog sistema, kojemu i Grahovsko polje pripada, otiču vode u raznom pravcu, Struga potok sa Begovcem juri prema sjeveru ili bolje rekuć prema sjeveroistoku, vrelo Širokovac, koje se u svom daljnem toku spoji sa Koranom potokom, teče u protivnom pravcu kroz dugodolinu, nakvašuje, kako smo već prije spomenuli, Pašićko polje, protiče pokraj mjesta Oblaja i izgubi se u ponoru kod mjesta Luke. Razlici u pravcu oticanja uzrok je nagib naborne korutine dotično doline.

Podzemni nastavak Korane potoka može, prilagodivši se naravnom nagibu tla i formaciji onog kraja, ići samo na jugoistok, pošto on ostaje u korutini i otiče prema Livanjskom polju, ili pak, ako je sili kemičke◊469 erozije uspjelo, da kroz svod nabora ispod Dinarsko-alpinskog lanca na zapad prokrči put vodama, onda Korana potok pripada Adriji, a tako će i biti po svoj prilici.

Razvogje izmegju Struge i Korane presijeca prvu nabornu dugodolinu, ono prelazi od jednog nabora na drugi, naime od nabora Uilice planine, što se zapadno od Grahovskog polja pruža, preko Pešonaca na istočno smješteni nabor, na kojem se nalazi glavica Stankovača, uprav onako, kao što smo rekli u općem dijelu o toku razvogja, da u gorju u nabore razvogje može preskakati od jednog nabora drugom.

Primjedba. Vrelo Bastašice ima stalno i suviše vode, da bi se mogao smatrati kao jedino odvirak Struge potoka, koji katkad sasvim presuši. Ovo je vrelo vidljiv odvirak podzemno spojenih voda šumom obrasle Kamešnice, Metle i obližnjih gustom šumom obraslih visova.

Moguće je, da i vode Trubarskog polja djelomice pojačavaju vrelo Bastašice. Onda naravno tok razvogja sjeverno od Trubarskog polja no bi bio istinit; išao bi možda južno od tog polja. Pošto nemamo pozitivnih dokaza za to, ostaćemo kod naše pretpostavke, koja je makar topografski potpuno osnovana.

Sa visa Stankovače o 1008 vuče se razvogje po pustom zemljištu krša na istok preko vrha o 831 glavici Čaropku 1361 na Golu stranu o 1422. Ovdalen možemo šljedovati razvodnicu istočno na glavicu o 1182, vrhove o 1097, o 1082, o 1153 kod bunara Tičevo; prolazeći južno pokraj naseobine Tičevo-mlin dohvaća se triangulirane tačke Pitoma glava ∆ 1171. Vis Vrščić o 1203, vrh o 1158, triangulirana tačka Malinac ∆ 1254, glavica Strmac o 1116, Visibaba o 1178, Katića vrh o 1327, dalje visovi što leže na grbini Šatora, Vranjoša greda o 1411, o 1620, o 1580 sačinjavaju razvogje, koje u vrhu 1842 Veliki Šator dostigne i uspinje se preko visinskog vrha o 1736 Šatorovog Babinoj gredi o 1862.

Istočno od Pitome glave i južno od Vrščića postaje od tri vrela potok, koji se izgubi u jednom ponoru poslije 2-8 km dugog južnog toka, pošto je primio jednu neznatnu pritočicu.

Ovaj se ponor nalazi na jednom preko 1000 m visokom polju; na njegovu istočnom kraju leži selo Tičevo veliko.

U Velikom Šatoru i to na podnožju njegovih sjevernih strmih i šumom obraslih visova postaju tri vrela, koja se zovu Jezerce i koja tvore potok Mali Palež; poslije 3.5 km dugog toka sastavi se on sa potokom Veliki Palež, koji takogjer dolazi sa sjevernih obronaka Velikog Šatora. Poslije 0.6 km dugog zajedničkog toka izgube se opisane vode u ponoru, koji leži na jednoj polju sličnoj visokoj ravni. Još i jedan drugi potok, koji dolazi od Nosič-brijega, završuje svoj nadzemni tok u istom ponoru.

Obadva gore navedena polja spojena su markantnom ulekninom i mogla bi se nazvati, pošto nemaju imena, po selu Tičevu — Tičevo polje.

U kojem su području vode ovog polja?◊470

Iza istočnog megjašnog bedema, koji sačinjavaju visovi Malinac, Strmac, Visibaba i Vranjoša greda, leži kotlina Preodac, iz koje Pojilo potok dovodi sakupljenu vodu Uncu, ili bolje rekuć: on je njegov najjači izvor-potok.

Nigdje u kotlini Preodac, koja leži 150—250 m niže od Tičeva polja, nema većeg vrela, koje bi nas upućivalo na kakav odvirak iz Tičeva polja; svi izvorni potoci imaju naravnu jakost i razvitak. U kotlinu Preodac ne stižu vode, o čemu nas je po želji izvijestio i Preodački lugar gosp. Gratzl, koji vrlo dobro poznaje onaj kraj.

Nagib nabora prama jugozapadu, kraška formacija onog kraja, potkrepljuju našu pretpostavku, da kraški potoci Tičeva polja pripadaju Adriji.

Ako bi ovi potoci ipak pripadali poriječju Unca, smatrajući ili kao podzemne izvore Gudaje i Pojilo potoka, onda bi se razvogje moralo uzdizati od Pitome glave na zapadnom rubu Tičeva polja k Šatoru.

Ustanovljenje daljnjeg toka razvodnice od Babine grede pruža nam priliku za razmatranje što slijedi.

Da se dospije od Babine grede preko Šator planine, koja se na jugoistok pruženom Staretinom i Goljom planinom sačinjava zapadno od Glamočkog polja dotično Rorske kotline namješteni nabor, na istočnu stranu Glamočkog, dotično Kupreskog polja do Velikog Stožera, koji je neosporivo jedna tačka glavnog razvogja, pruža nam se više puteva.

Svega su tri mogućnosti:

1. Razvogje ide zapadno od Glamočkog polja preko Krug-planine do istočne strane istoga polja.

2. Ono ide sjeverno oko Glamočkog polja preko Crne gore, Čardaka i Vitorog planine, ili najposlije

3. razvogje presijeca rečeno polje.

Uzmimo prvi slučaj i ispitajmo njegovu realnost.

Razvogje bi išlo od Babine grede o 1862 na glavicu Veliku Lisinu o 1701, Javorovu kosu o 1591, vrhove o 1527, o 1585, o 1661, trianguliranu tačku Bukovinu ∆ 1675, dalje na Marića naslon o 1501, preko visa o 1341 na tačku trianguliranja Starigrad ∆ 1506, Javorovu kosu o 1588, vrh o 1620, brdo Jančac o 1534, visove o 1405, o 1439, vrli Jablanak o 1537, Radanovački stan o 1555, Korita o 1553, Golu kosu o 1627, k visu Javorovoj kosi o 1630.

U daljnem toku dospije razvogje na vrhove o 1808, 1761 do Tikve glave, na Veliku Golju ∆ 1891, jednu trianguliranu tačku, dalje na brdo Gradinu o 1570, vrh o 1638, Veliki Crni vrh o 1546, tačku trianguliranja Korična ∆ 1176, na glavicu Gradinu o 1273 i o 1298, Posrano brdo◊471 o 1287 i o 1223, trianguliranu visinsku tačku Brdine ∆ 1214, Blagogji o 1247, na vrhove o 1334 i o 1201 trianguliranoj tački Drinovcu ∆ 1324 i na visoki Cincar(Na špecialnoj karti nalazi se ime Činčer, ali tu glavicu tamošnji narod zove Cincar.) ∆ 2006, najviše brdo u cijelom sjeverozapadu Bosne, koje se nalazi već na južnoj strani polja.

Opisani pravac glavnog razvogja ne držimo mi za vjerovatan i to s ovijeh razloga:

Jugoistočni dio Glamočkog polja odvodi svoje vode u više ponora i u dva jezeru slična blata, nazvana Jezero i Vučevci. Ove će vode po svoj prilici teći ispod Krug-planine Livanjskom polju, te će uvećati Bistricu. Ova rijeka izvire iz strmog brdnog gorostasa kod Livna znamenitom snagom i množinom vode.

Uzeti profil od Glamočkog do Livanjskog polja pokazuje očevidan nagib prema Livanjskom polju, jer apsolutna visina ponora u jugo-istočnom dijelu Glamočkog polja iznosi preko 800 m, dočim izlaz Bistrice kod Livna ima apsolutnu visinu od 700 m.

Da se na ovo pitanje potpunom tačnošću odgovori, trebalo bi proučavanja i pokusa na licu mjesta.

Pošto Krug-planina sa svojim krajem hrani još i druge kraške rijeke, a uz to ima i podzemnih odviraka, to je nevjerojatno, da poslije toga svega ima onoliku množinu vode, kao što je vidimo u rijeke Bistrice.

Kad bi znali množinu oborina u Krug-planini i množinu vode, što ističe Bistricom, mogli bi proračunati dotični kraj padavina i iz toga izvesti zaključak, da li jugoistočni dio Glamočkog polja svoje vode Livanjskom polju dovodi ili ne.

Naše tvrgjenje potkrepljuje i ovo:

Cijeli naborni sistem spušta se u glavnom na jugozapad prama Adriji, pa i voda će slijedeći naslage dospjeti u Livanjsko polje.

Razgledajmo sad drugi mogući slučaj, gdje bi razvogje išlo poprijeko kroz Glamočko polje.

Glamočko polje ne pokazuje jednak nagib u jednom te istom pravcu, što nam najbolje dokazuje tok njegovih voda. Jedan odvirak ide sjevernim pravcem, dočim se drugi žuri jugoistoku, a oba se izgube u rasjelinama te su ponornice.

Kotarsko mjesto Glamoč leži na pristrancima Velike Straže, koja se spušta u polje i u nj proturi neku vrstu nasipa, koji se prema sjeveru proteže i svoju najvišu tačku dostigne u trianguliranoj tački Komar ∆ 982. Ovaj pošik tla (Bodenanschwellung) prelazi od Komara na vrhove o 973, o 925, a odavlen u sjevernom pravcu Kapinom brijegu o 927 i vrhu o 911 kod Popreke njive.◊472

Ovaj neznatni izgrbak dijeli Glamočko polje u dva dijela: širi, sjeverozapadni i uži jugoistočni dio. Njegova je grbina ujedno i mjesno (lokalno) razvogje ovog polja.

Južno od Glamoča silazi sa gustom šumom obraslih visova više malih potoka, koji otiču prema jugoistočnom dijelu polja; sa Velike Straže salazi u dolinu takogjer potok, koji se zove Mustrap potok, te se žuri sjevernom dijelu polja i izgubi se u jednom ponoru pod imenom Ribnik.

Da li ovo razvogje, koje nosi opisani izgrbak Glamočkog polja, više nego lokalnu važnost ima, ili da li je možda dio glavnog razvogja, trebalo bi još tačno ispitati.

Na temelju proučavanja zemljovida mi držimo, da je navedeni pošik tla u Glamočkom polju dio glavnog razvogja.

U ovom slučaju moraju pripadati vode u jugoistočnom dijelu Adriji, one u sjeverozapadnom Pontusu, a Ribnik potok, u kome se vode sjeverozapadnog dijela Glamočkog polja sakupljaju, mora sebi podzemno prokrčiti put k Sani, dotično k Plivi.

Sana je kraška rijeka, njezina bogata vrela dolaze na vidik kod mjesta Pečke, područje njenih oborina obuhvaća Crnu goru, koja je šumom dobro obrastao krš.

I Pliva je kraška rijeka, te izlazi obilnom množinom vode na vidik; u njeno područje oborina spada Čardak planina sa Smiljevcem i Vitorog planina.

Na tabli II, sl. 2. predstavljen je profil Ribnika potoka dotično njegovog idealnog toka, ako bi on podzemno tekao Sani. Horizontalna udaljenost od ponora u Glamočkom polju do izvora Sane iznosi 19.737 km, a razlika u visini obiju tačaka 383 m, tako bi iznosio srednji slazak 1° 8'.

Pripada li Ribnik Plivi, onda predstavlja sl. 1. na III. tabli njegov idealni podzemni tok. Njegova duljina bila bi 19.575 a razlika u visini obiju megjašnih tačaka 433 m, iz čega se izračuna središnji slazak 1° 16'.


Tabla III.

Primjedba. Iz razgovora o razvogju sa g. vlad. tajnikom Dlustušom i g. profesorom Lilekom doznali smo, kako je bivši administrativni direktor bosanske zem. vlade g. Vilim vitez pl. Sauerwald prilikom pretresanja raznih geografičih problema u okupiranim krajevima, gdje se je i o toku glavnog razvogja od Šatora počevši govorilo, izrazio mnijenje: ne bi li glavno razvogje moglo ići kroz samo Glamočko polje, mjesto po njegovim okrajnim gorama.

Sa visova Orlovca ∆ 1146 i Kozarice kao i Velikog Kika ∆ 1274, koji pripadaju istočnom kraju Šatora planine, za vrijeme kada snijeg kopni ili kad su obilne atmosferske oborine, teku vode po površini prema polju sličnoj kotlini Rorskoj, koja ima velik broj kraških rupa i lijevaka. I ona dubovalina, što leži izmegju Vranjka i jugoistočnih pristranaka Šator planine, pa se jugoistočnoj Rorskoj kotlini priključuje, te polju sliči, sakuplja u jednom ponoru osobito odvirke Malog Šatora o 1768 i Šatorka.◊473

Na Čardak planini postaju u znatnoj visini mnoga vrela, koja iščeznu poslije kratkog toka. Tako nalazimo upravo zapadno od najvišeg vrhunca Čardakovog ∆ 1603 potok, koji okreće mnoge mline, ali poslije 2—3 km dugog razvitka iščezne u jednom ponoru. I sa visova Petrekuše ∆ 1557, Bajića kose ∆ 1610, Vrletne kose i Visibabe ∆ 1562, poslije kiša žure se po površini bujice prema sjeverozapadnom kraju Glamočkog polja, gdje ih primaju ponori.

Ove u kratko opisane rijeke pripadaju po svoj prilici Pontusu, ali i ovdje kao i kod Ribnika potoka iznijeće pravu istinu na srijedu istom potanka ispitivanja.

Tok razvogja od zapadnog okrajnog gorja Glamočkog polja poprijeko polja na njegovu istočnu stranu u detaljnom je ovaj:

Od Javorove kose o 1630 na vis o 1738 Poljanskom vrhu o 1534 i vrhu o 1550, ovdalen po grbini Velike Straže silazi visu o 945 na opisani pošik Glamočkog polja. Protežući se dalje na istok dostigne naša linija trianguliranu tačku Komar ∆ 982, pa onda onu spram sjeveroistoka upravljenu liniju visine, koja je markirana vrhovima o 973, o 925, o 927, o 911 i dospije do najniže tačke sjeverozapadnog dijela polja naime o 902 m, ovdalen se uzdigne razvodnica do visova o 903, o 995 i dospije u tački trianguliranja Razvale ∆ 1347 do znatne visinske tačke istočnog okrajka polja.

Da se od ove tačke dogje do Stožera na istočnoj strani Kupreskog polja, pružaju se dva puta:

1. Razvodnica ide poprijeko preko Hrbljine do Vitorog planini na sjevernu stranu Kupreskog polja i dalje Plaženici i Stožeru ili

2. je kao u Glamočkog polja: razvogje presijeca samo Kupresko polje.

Južno oko polja ne može ići razvogje, jer je neoboriva istina, da odvirci južnog dijela Kupreskog polja pripadaju Adriji.

Da prosudimo, koje bi mogao biti tok razvogja, olakšaće nam se, ako najprije potanje proučimo hypsometričku gradnju Kupreskog polja.

Tu se daju lako razlikovati tri dijela:

a) Sjeverozapadni kraj nosi ime Suho polje, a natapa ga Mrtvica potok, koji izvire na zapadnoj strani Plaženice ∆ 1766 i iščezne u Mrtvici ponoru 0.8 km južno od triangulirane tačke Subot ∆ 1124 u rečenom polju.

b) Srednji dio, pravo Kupresko polje, na kojem leži i ispostava Kupres, skuplja svoje slabe vode u jednom koritu, koje se takogjer zove Mrtvica potok. Ovaj prima više malih potoka i to: Karičevac, Ispod, Slačicu i Smrdelj potok, pa iščezne takogjer poslije kratkog toka kod vrha o 1136 u ponoru, koji leži neposredno na podnožju zapadnog okrajnog gorja ovog polja, koje se zove Pod Kurljelom ∆ 1593.

c) Južni dio, Rilić polje, protiče Miljač potok južnim pravcem, pa ga u neposrednoj blizini Malovanova sedla kod Malovanova hana primi◊474 ponor. Kod razvaline Strmice grada u blizini mjesta Stržani izlazi jako vrelo, koje leži 2 km južnije i 140 m niže(A ne kako Ballif na str. 5. kaže zapadno i kod razvaline Stržanj.) od gornjeg ponora, i nosi ime Šuica potok pa pripada Adriji.

Sad nastaje pitanje, pripadaju li Mrtvica potok Suhog i Kupreskog polja oba Pontusu ili Adriji, ili leži li jedan u području Crnog, a drugi u području Jadranskog mora.

Slijedeće neka nam posluži, da dogjemo do nekih zaključaka:

Suho polje pokazuje nagib prema sjeveru, a u tom ga slijedi i Mrtvica potok. Ovaj potok udari možda svojim podzemnim tokom ispod Vitorog planine, tu se može spojiti sa drugim vodenim žilicama, pa izagje na vidik eventualno u izvoru Plive.

Onda bi bio njegov profil od Mrtvice ponora u Suhom polju do izvora Plive kao što pokazuje sl. 2. na III. tabli. Podzemni idealni tok ima duljinu od 23.105 km i izmegju ulaza i izlaza u Vitorog planini iznosi razlika u visini 650 m, dakle je središnji kut slaska 1° 36'.

Još je moguće, da se Mrtvica potok, koji za vrijeme kad snijeg kopni i za vrijeme kiša ima više vode, sa podzemnim vodama Vitorog planine združi i tako ili i sam već uvećava pritočicu Plive, zvanu Janj. Kako je poznato, podzemne vode ulaze uprav sa strana ili na dnu korita riječnog, s toga to posmatralac ne može ni opaziti.

Ili se vode Mrtvice potoka spoje niže Vitorog dotično Hrbljine planine sa njihovim podzemnim vodama i idu ispod Glamočkog polja Livanjskom, što bi odgovaralo mišljenju Ballif-ovu o vodama, što prema Livanjskom polju teku. Ballif kaže u svom više puta navedenom djelu na str. 33.:

"Biće da dosta znatan dio voda, što Livanjskom polju pritječu, podzemno prolaze i Glamočkim poljem."

U ovom bi slučaju opisane vode pripadale području Adrije i razvogje bi išlo sjevernom stranom Suhog polja preko Plaženice Stožeru.

Analogno može sve ovako biti i u Mrtvice potoka, što je u pravom Kupreskom polju.

Pošto oba Mrtvice potoka s Plivom leže u istoj nabornoj dugodolini, to sjevero-zapadnom, dotično ovdje gotovo sjevernom oticanju ovih voda ne stoji ništa na putu; one slijede dubovalinu te nagju možda kakav podzemni odvirak Plivi i njezinim pritočicama.

Uzmemo li da je ovako, onda razvogje ide od istočnog kraja Glamočkog polja preko Hrbljine planine na zapadni kraj Kupreskog polja te poprijeko kroz polje do Velikog Stožera.◊475

Počnemo li sa prije navedenom trianguliranom tačkom Razvale ∆ 1347, detaljirani tok biće ovaj:

Većinom gotovo istočnim pravcem ide razvogje preko vrhova o 1293, o 1271, o 1127 i o 1233 trianguliranom visu Matragovom ∆ 1464, ovdalen preko glavice Čirića vrh o 1475 na visove o 1452, o 1310, o 1301, o 1296, o 1420, Kamzin vrh o 1549, tačke o 1518, o 1504, o 1501 k tački trianguliranja Radinoj kosi ∆ 1503. Protežući se po pustom kraškom plato-u Hrbljine planine prelazi naša razvodnica vrh o 1434, glavicu Jelovače šume o 1471, vis o 1428, trianguliranu tačku Poljanu glavu ∆ 1463, dalje vrhove o 1364, o 1291, o 1302, Hajdučki vrh o 1261 i tačku zemaljskog trianguliranja Jelena vrh ∆ 1402. Ovdalen čisto istočnim pravcem prelazi ova važna razvodnica vrhove o 1360, o 1325, o 1558, Tikvicu vrh, koji leži neposredno uz zapadni okrajak Kupreskog polja, stupi na visu o 1158 u rečeno polje, ide onda preko Tatela o 1165, tačaka o 1159, o 1177, izdigne se onda istočnom okrajnom gorju Kupreskog polja na vrhove o 1350, o 1669, o 1673 i dostigne u Velikom Stožeru ∆ 1758 vrlo markantnu i pouzdanu tačku naše linije.

Primjedba. Na I. tabli nabornih dugodolina pravci, tačkama naznačeni pokazuju pravac profila, koje smo načinili za idealni, podzemni tok opisanih potoka i u suglasju sa oznakama na II. i III. tabli označeno je

sa I. pravac podzemnog toka Struge potoka,

sa II. pravac podzemnog toka Ribnika potoka, ako ide Sani,

sa III. pravac podzemnog toka Ribnika potoka, ako otiče Plivi,

sa IV. pravac podzemnog toka Mrtvice potoka iz Suhog polja.