fiala1894prehistoricke

Fiala, F. (1894). Prehistoričke bilješke. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 6(2), 325-332.
◊325

Prehistoričke bilješke.


Priopćio Franjo Fiala, muzejski pristav.

Gradac kod Posušja.


Okolica sela Graca u području ekspositure Posušja, koje je selo poznato radi svojih rimskih razvalina, odlikuje se i velikim brojem gromilâ. One su nagomilane od kamena, te već iz daleka u oči udaraju zbog svojih kolosalnih dimenzija. Ja sam taku jednu gromilu raskopao, koju ondašnji narod zove "Hrtovom gromilom"; ona je od prilike dva kilometra jugoistočno od Graca na obronku Kosove glave spram Raškog polja u jednoj hrpi zajedno sa tri manje grolme humke. Premjer kolobaru slična temelja gromilina bio je 12 m, visina 2 m; materijal je sastojao od golemih šuljeva lomljenog i nešto prikupljenog kamena. Za jedan metar ispod vrha našli su se fragmenti ilovaste, prostom rukom gragjene posude, koja se je mogla sasvim rekonstruirati, slika 1. (1/2 nar. vel.).


Slika 1.

Materijal je loše pečena, komadima vapna izmiješana ilovača. Prostom rukom gragjena posuda ima oblik prama dnu trbušasto proširenog lonca s jednom ručicom, dno joj je ispupčeno. V = 134 mm, Pr pri zjalu = 107 mm, Pr u trbušini◊326 = 150 mm. Osim rečene posude našlo se je još nekoliko rbina od sugja i govegjih kosti u plaštu gromile.

U sjevernom dijelu gromile nagjen je sanduk, namješten neposredno na stancu-kamenu od zapada prama istoku i pokriven sa tri neobdjelane kamenite ploče. Bokovi su mu uzidani od prilično pravokutno tesanih redova kamenitih šuljeva. Bio je dug 94 cm, širok 50 cm, dubok 40 cm. U sanduku nagjeni su ostanci kostura odrasla čovjeka i 3 male rbine od ilovaste, prostom rukom gragjene posude.

Resultat, postignut prekopavanjem te gromile, podudara se sasvim s datima, dobivenim do sada pretraživanjem hercegovačkih gromila.

U većini gromilâ imadu naime od šuljeva ili ploča udešeni kameniti sanduci, koji predstavljaju grobove na sjedećke sahranjenih mrtvaca. Sudeći po nahogjajima stariji su ti grobovi od gromila halštatskog doba, što ih ima u nekim mjestima Hercegovine.

Četiri kilometra od Graca nalaze se na jednoj glavici, kotiranoj na generalnoj karti sa 816 m, ostanci prehistoričke utvrde, koju narod zove Batingrad; za 1 1/2 km sjeveroistočno od toga mjesta leži selo Batin. Sličnost s ilirskim imenom Bato potakla me je, da tu utvrdu pobliže razgledam.

Nasip ima oblik elipse, kojoj je 58 m duga velika os orijentirana od jugozapada prama sjeveroistoku; dužina manje osi iznosi 18 m, slika 2.


Slika 2.

Nasip je širok 2 m, visok 1 m; materijal je prikupljen kamen i čvrsto nabijen prud. Na jugo-zapadnom kraju unutrašnjosti nasipa ima gromili slična, 5 m visoka uzvisina, kojoj se na vrhu vide tragovi zida s lijepom. Nekadašnji oblik zida ne može se više razabrati; ali lasno može biti, da je u prehistoričkoj utvrdi u kasnije doba bila rimska kula-stražara. Na obroncima glavice niže nasipa otkopan je prigodom pokusna prekopavanja 1 m debeo kulturni sloj. Od rukotvorina iskopane su samo rbine ilovastog sugja glasinačkog tipa, od drugih stvari životinjske kosti i komadići uglja.

Gradina Radmanići.


Bilješku o nahogjajima, što sada slijedi, dobio sam od gospodina nadšumara Franje Přibika, koji marljivo radi da muzeju dobavi nacrte prehistoričkih i sredovjekih gragjevina banjalučkog kotara.◊327

Jedan sat sjeveroistočno od mjesta Kadine vode, koje leži u jugo-zapadnom dijelu banjalučkog kotara, ima na jednoj glavici, koja dominira nad skupinama kućâ Stanivukovići - Radmanići nasuta gradina, koju zovu gradina Radmanići. Nasip ima eliptički oblik, velika je os duga 15 m. Za druge detalje ne znam. Ulaz je na istočnoj strani. U nasipu nagjeni su ostanci temeljnih zidina. Prigodom pokušana prekopavanja, pri kome je suhozidina u dužini od 2 metra otkopana do naravnog kamenitog tla (1.1 m dubljine), opazilo se je ovo: Zid, debeo 0.8 m, uzidan je od većeg i manjeg prikupljenog kamena lijepom. U samome lijepu opaženi su štogdje sitni komadići cigle. Pri prekopavanju mogli su se konštatovati ovi slojevi.

Od površine do debljine od 0.8 m bila je crnica veoma izmiješana kamenom, komadima klaka i pijeskom, a od rukotvorina bila je u njemu množina rbinâ od rimskih posuda gragjenih na točilo, megju njima jedan crveno oličen komad, trunje od rimskog stakla, jedan broncani novac cara Galijena, jedan željezni strelični vrh, jedan komad sirova željeza, jedna piramidi slična ilovasta utega za mrežu, - slika 3., fig. 4. (1/2 nar. vel.), - i kaluf od kamena pješčenjaka, - slika 3., fig. 1.◊328


Slika 3.

Potonjoj nije mjesto u označenom ovdje rimskom inventaru, nego je po obliku bočke valja smatrati prehistoričkom. Što je predstavljao drugi, na taj kaluf ljeveni objekat, ne mogu odgonetnuti.

Pod tim slojem slijedio je 15 cm debeo sloj od žutog pijeska i sitnog-kamenja - koji je valjda nastao od gragjevnih ostanaka. Najniže bio je 20 cm debeo tavan crnice, koja je vrlo bila izmiješana pepelom i komadićima drvenog uglja. Tu su nagjene mnoge rbine od sugja, gragjenog prostom rukom, megju njima nekoliko okićenih, u svemu ponovljeni tipi Debelog brda kod Sarajeva, jedan kopljani šiljak od jelenjeg roga, - slika 3., fig. 5. (1/2 nar. vel.), - zaoštrena i izdubljena grana jelenjeg roga, sa strane probušena; strijela, izdjelana od metakarpalne kosti, - slika 3., fig. 6. (1/2 nar. vel.), - dva ilovasta pršljena - slika 3., fig. 2. i 3. (1/2 nar. vel.), - i mnoštvo kosti od divlje svinje i jelena.

I ako su nahogjaji tog pokusnog prekopavanja neznatni, opet se po njima može zaključiti, da je na toj gradini bila prehistorička naseobina, koja se je održala do u rimsko doba. Da li zidine unutar nasipa svakako valja smatrati rimskima, to mora ostati neodlučeno do opsežnijeg prekopavanja. Zapadno od gradine Radmaniči, oko 400 koraka zračne linije, uzdiže se glavica, na kojoj se nahodi množina spaljenih ljudskih kosti.

U tamošnjeg naroda proširena priča kazuje, da su u svoje vrijeme u gradini Radmanićinm osugjene zločince na onoj glavici smicali.

Možda na glavici valja tražiti grobište prehistoričkih i rimskih naseljenika gradine radmanićke.

Rimska banja kod Laktaša (kotar banjalučki).


Godine 1893. odlagumaše kod toplog vrela jedan dio sigaste humke, što je ondje blizu, da namaknu gragjevnog kamena. Tom prilikom nagjeni su na slici 4. u tekstu prikazani prehistorički objekti, te ih je gospodin nadšumar Přibik poslao zemaljskom muzeju. Zanimljiv je u slici 4., fig. 1. (u 1/2 nar. vel.) prikazani bakreni bat; dug je 21.5 cm, širok 5.5 cm, debeo 2 cm; u prvoj trećini dužine ima ušicu za držak od 3 cm u premjeru. Na toj se spravi vidi, da je upotrebljavanjem mnogo istrošena. U slici 4., fig. 4. (2/3, nar. vel.) prikazana narukvica od ljevenog bronca dekorirana je jednostavnim linearnim savaćenjem.


Slika 4.

Slika 4., fig. 2. (2/3 nar. vel.) prikazuje bikonički ilovasti pršljen, a fig. 3. (2/3 nar. vel.) takav pršljen plosnat. Vjerojatno je, da su rečeni objekti u prehistoričko doba dospjeli u kakvu raspuklinu sigaste humke, pa da je tečajem vremena za njih prionula sigasta obloga.◊329

Naskladani ostanci na Peringradu.


U općini Papraći, vlaseničkog kotara, oko tri četvrta sata istočno od sela Korijena, uzdižu se na hridovitoj obali Drinače razvaline sredovjekog grada Jeringrada. Spram ovih, na lijevoj obali Drinače, a već u zvorničkom kotaru leži razvalina Peringrad. U proljeću 1893. nagjoše pastiri, u nekoj raspuklini ispod rečenog grada, više bronceva, koji posredovanjem gosp. kotarskog predstojnika Karsniewicza dospješe u zbirke zemaljskog muzeja.

Taj je nahogjaj od dvojakog interesa; u jednu ruku pripada on u našim krajevima rijetkim naskladima ostanaka, koji su po karakteru svom nesumnjivo iz broncanog doba, u drugu su ruku tu dva za Bosnu i Hercegovinu nova oblika. Jedan je od njih šuplji kelt, s produženom na obje strane na oblik krila oštricom. slika 5. (1/2 nar. vel.), tip, na koji se nailazi u Hrvatskoj, Ugarskoj (Hampel Jószef. "A Bronzkor Emlékel Magjarhonbán". Budimpešta 1886. Tabla XIII., sl. 6.), a i na sjeveru (Osborne, "Das Beil". Dražgjani 1887. Tabla XIV., br 11.). Kelt je dug 117 mm, oštrica 119 mm, masa eliptičkog tulca ima premjere od 37 mm i 30 mm.◊330


Slika 5.

Drugi zanimljivi komad, - tabla I., slika 8. (1/2 nar. vel.), - trnolik je vršak od koplja, 130 mm dug, a tulac mu ima 12 mm u premjeru, te je našaran fino usavaćenim crticama.


Tabla I.

Srpovi - tabla I., slika 1.-5. (1/2 nar. vel.), - svi su potekli iz različitili kalufa, te priliče ugarskim i hrvatskim tipovima.

Fragmenti mačeva, - tabla I., slika 6. i 7. (1/1 nar. vel), - nijesu od jedne te iste oštrice (ugarski tipovi).◊332

Osim rečenih rukotvorina nagjen je fragmenat srpa, ulomak kopljanog vrška široke plojke i komad oštrice od mača. Po tome, kako su broncevi održani, pripadaju oni naskladu polomljene kovine, odregjene za stalenje.

Nahogjaji u kotaru Sanski Most.


Južno od Prijedora, uz cestu, koja vodi u Sanski Most, leži selo Zecovi. Nedaleko rečenog sela uzdiže se strma glavica "Gradina". Radimský u "Razvalinama i gragjevinama u poriječju Sane("Mitthtelungen aus Bosnien und der Hercegovina." I. sv., str. 212.)" već spominje nekoliko rimskih i prehistoričkih nahogjaja ovoga mjesta. Prigodom cestovnih radnja na gradini u godini 1893. nagjeno je nekoliko prehistoričkih objekata, koje je kotarski ured poslao zemaljskom muzeju.

Najzanimljiviji je od tih nahogjaja buzdovanast željezni kelt, slika 6. (1/2 nar. vel.). Dug je 214 mm, širok blizu tulca 73 mm, premjeri su eliptičkog tulca 70 mm i 50 mm, oštrica je duga 60 mm. Ne može se baš stalno utvrditi prehistorička provenijencija toga komada, pošto je prije na tome mjestu nagjeno i mnogo rimskih rukotvorina.



Bez sumnje su prehistoričke dvije špiralne narukvice od broncanog tenečeta, slika 7. (1/2 nar. vel.) i tri ilovaste piramidaste utege za pritezanje mreže.

U Kamengradu nagjen je ulomak broncane oštrice od mača, rogoznog oblika, slika 8. (1/2 nar. vel.), te je priposlan zemaljskom muzeju.