fiala1897nekoliko

Fiala, F. (1897). Nekoliko grčkih šljemova, nađenih u Bosni i Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 9(4), 657-664.
◊657

Nekoliko grčkih šljemova, nađenih u Bosni i Hercegovini.


Priopćio Franjo Fiala, muzejski kustos. (Sa 3 table i 11 slika u tekstu.)

Grude u kotaru ljubuškom.


Mjesto Grude leži 37 kilometara sjevero-zapadno od Ljubuškog uz cestu, što vodi u Imotski u Dalmaciji.

U ljetu 1896. našao je mještanin Stojan Zorić pri krčenju nekog šikarom zaraslog pašnjaka blizu svoje kuće broncani šljem, koji je posredovanjem kotarskog upravitelja ljubuškog, gospodina vladinog tajnika dra Đ. pl. Sladovića dospio u zbirku zemaljskog muzeja.

Ispitivanjem na samu mjestu došao sam do ovog rezultata. Nahodište je tik do zemaljske ceste oko 1/3 kilometra od vodenica grudačkih, nasred neke novokrčevine, zasađene kupusom. Zorić mi reče, da je rečeni šljem skinuo s posve razmrskane lubanje jednoga kostura, koji je ležao za 1/2 metra u zemlji; razne broncane sitnice da su se izgubile, a kosti da su razbacane.

Prekopavati pokušaja radi nije se moglo, jer su nasadi već bili počeli rasti, pa se je to moralo odgoditi na kasnije vrijeme.

Rečeni seljak kaza mi nadalje, da je posve blizu svoje kuće, kao i na svojoj njivi preko puta, gdje sadi duhan, nekoliko puta našao kosturne grobove s broncanim i željeznim rukotvorima; uručio mi je i više različitih objekata od bronca i željeza; isto tako darovao je direktor duhanskog otkupnog ureda u Ljubuškom, gospodin Rihard Svoboda, više bronceva s istog nahodišta.

Spoljašnih obilježja od tih grobova nijesam nikakih mogao da primjetim; i seljaci nijesu ništa znali za kakve gromile ni kamenje na onim mjestima, gdje bijahu grobovi. Nema sumnje, da je to grobište s ravnim grobovima. Ovo što je nađeno, posve je dosta, da sebi stvorimo sliku o karakteru nekropole, i o vremenu, kome pripada. Fibule nađene su ove: Jedna broncana kvrgasta fibula, slika 1., 1/1 nar.◊658 vel., dvije broncane varijante certoške fibule, slika 2. i 3., 1/1 nar. vel.; jedna, slika 2., kojoj se na nožici vidi reparatura, pet fragmenata takih fibula, i jedna samo jednostrano ljevena broncana jednopetljasta oblučasta fibula("Wissenschaftl. Mittheil, aus Bosnien und der Hercegovina", I. sv., str. 88., sl. 88. Beč 1893.).


Slika 1.


Slika 2.


Slika 3.

Među one četiri broncane, ljevene ukosnice, bili su zastupani tipovi, slike 4. i 5., 2/3 nar. vel.; ponešto promijenjen tip reprezen◊659tiraju u slici 6., 1/1 nar. vel., prikazana tri fragmenta ukosnica od ljevenog bronca. Naročito jabučica na kraju razlikuje se graviranim kockastim očima. Od privjesaka iz pletenica od broncanog tenećeta, kakvi su nađeni u nekropolama kod Prozora u Hrvatskoj i kod Sanskog Mosta u Bosni, nađena su dva cijela komada(Vidi "Glasnik zem. muzeja", god. 1897., sv. 2., str. 304., sl. 28.) i šest komada u fragmentima. Od pet nađenih broncanih dugmeta imaju svi oblik tutula, slika 7., 1/1 nar. vel.◊660


Slika 4.


Slika 5.


Slika 6.


Slika 7.

Od grivni i narukvica od broncane špiralne žice nađene su četiri potpune, slike 9. i 10., 1/1 nar. vel. i šest fragmentiranih komada.


Slika 8.


Slika 9.


Slika 10.


Slika 11.

Od privjesaka iskopali su seljaci jedan komad bačvastog oblika (glasinački tip) i kombinovani komad slika 8., 1/1 nar. vel. Jedan torkvis od ljevenog bronca, slika 11., 1/1 nar. vel. i dva okrugla broncana zrna, popunjuju čislo broncanih tipova iz naše nekropole. Od željeznih sprava nađena su četiri kopljana šiljka i jedan kopljani tulac. Jedna gmiza od bjelkasto-žutog stakla i mala ilovasta zdjelica (prostom rukom građena) reprezentuju objekte od drugog materijala. Kada pregledamo nađene tipe iz naše nekropole, onda među njima nahodimo forme glasinačkih gromila (kvrgasta fibula, bačvasti privjesak) i one iz ravnih grobova iz Sanskog Mosta (ukosnica, privjesci za pletenice); to je dakle grobište halštatskog doba, i to iz najmlađe epohe, koja je karakterizovana certoškom fibulom.

Za karakterizovanje šljema, nađenog u nekropoli, neka služi ovaj opis.

"Učvršćeni, široki zalisci imadu u šiljastim uglovima rupicu, kroz koju je bila pridjevena postava. Na vrhu ima šljem dva usporedna, bridasta povora; staza između njih izdignuta je i ukrašena sa tri usavaćene linije, koje teku duž sredine. Na prednjem kraju staze ima dugme s dugom peteljkom, a na otražnjem ušica za pričvršćenje kriste. Zalisci odvojeni su od zatiljnjaka dolje širim, gore u kut zašiljenim izrescima s jedne i druge strane. Okrajci zalistaka, zatiljnjaka i čeonog izreska ukrašeni su iskovanim ornamentom od zrnastih nizova. Teneće tog iskovanog šljema debelo je 1 1/2 mm. Dimenzije su ove: visina = 21.4 cm, najveća dužina = 26 cm, najveća širina = 17.2 cm, unutrašnja dužina = 21.7 cm, unutrašnja širina = 16 cm.

Prilično podjednaka patina, zelene boje kao mahalit, samo je mjestimice presječena zagasito zelenim zrncima. Šljem je oštećen, t. j. probijen je na prednjoj strani staze. Probijeni komad nije se našao."

Na tabli 1. prikazan je šljem s prijeda i s jedne pobočne strane u 2/5 nar. vel. Ovaj naš šljem pripada onom tipu, kojeg je Furtvengler (Furtwängler) opisao u svojem djelu: "Bronci i drugi sitniji nahođaji iz Olimpije" ("Die Bronzen und die übrigen Kleinfunde von Olympia") na str. 171. i 172. (Šljem od Pritancion-a) i prikazao u atlasu na tab. LXII., sl. 1030. Ovomu grčko-korintskom tipu može se od prilike odrediti vrijeme; kako mi je na ime priopćio gospodin◊661 profesor dr. Furtvengler, pripada ovaj oblik 6. do 5. stoljeću pr. Hr. i nikako ne ide u doba, mlađe od 5. stoljeća pr. Hr.


Tabla I.

Od istog tipa nalaze se tri eksemplara u muzeju arheološkog društva u Ateni(Furtvengler (Furtwängler): "Die Bronzen und die übrigen kleineren Funde von Olympia". Berlin 1890., str. 172.) (nađen u Grčkoj), jedan u erdeljskom muzeju u Kološvaru, jedan u zagrebačkom muzeju(Ljubić: "Popis arkeologičkoga odjela nar. zem. muzeja u Zagrebu". Zagreb 1889., str. 93., tab. XIII., sl. 83.), nađen u Labini u Dalmaciji, a jedan u biogradskom muzeju (nađen u Trsteniku na Moravi).

Još da konačno odgovorimo na pitanje, kako je to grčki šljem dospio u nekropolu iz halštatskog doba, a to je vrlo lako. To je importiran komad, kakvi su već nekoliko puta nađeni u nekropolama iz halštatskog doba na Glasincu i u Sanskom Mostu.

Putičevo kod Travnika.


U proljeću 1884. nađen je kod ciglane, gdje su pekli ciglu za gradnju travničke gimnazije, broncan šljem, koji je dospio u zbirke nadbiskupske gimnazije u Travniku. O. Aleksandar Hofer (Hoffer) oglasio je taj nađeni komad u "Glasniku zemaljskog muzeja" 1895., str. 52. i u "Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina" V. sv., str. 250. bez pobližih naznaka o mjestu i prilikama, gdje i u kojim je nađen, te ga pogrješno opisao kao rimski šljem. Ali on pripada kategoriji malo prije opisanih grčkih šljemova korintičkog oblika. Opis je ovaj:

"Pričvršćeni široki zalisci. Na tjemenu dva usporedna povora s nešto izvišenom stazom; nasred staze tri usavaćene paralelne linije. Na prednjem kraju staze masivno dugme za pričvršćenje kriste; peteljka dugmeta i iznutrica šljema ugnjetena je. Zalisci su od zatiljnjaka po stranama odvojeni izrezom u kut. Na okrajcima čela, zalistaka i zatiljnjaka jesu rupice za klince, kojima je bila pričvršćena postava, i u kojima su još djelomice bili pozaticani klinci. Debljina tenećeta iznosi 1 1/2 mm; dimenzije su ove: visina = 21 cm, najveća dužina = 23.17 cm, unutrašnja dužina = 19.6 cm; najveća i unutrašnja širina nije se mogla izmjeriti, pošto je lijevi dio glave i lijevi zalistak odlomljen. Patina je nejednako smeđe-zelena, mjestimice prevučena zagasito-modrom korom". Na tabli II. uz tekst prikazan je šljem s prijeda i sa strane u 2/5 nar. vel.◊662


Tabla II.

Dolina dônja kod bos. Gradiške.


U novembru 1896. našao je seljak Ilija Knežević orući svoju njivu iznad starog mještanskog groblja broncan šljem, koji je kotar. predstojnik u bos. Gradiški, gosp. J. Baron poslao zemaljskom muzeju.

Mjesto Dolina dônja leži od prilike 8 km istočno od bosanske Gradiške na Savi. Nahodište je brežuljak uz Savu, nazvan Gradina, koji je prama obali utvrđen prastarim pilotama. Priča se štošta o tome mjestu, koje narod naziva i Marija-Terezinim gradom. Nešto prekopavanja pokušaja radi iznijelo je jasnih tragova naseobine iz prehistoričkog doba; među rukotvorima bilo je rbina od ilovastog suđa, ilovastih pršljenova, ilovastih utega za mreže, jedan željezni kopljani šiljak i ulomaka grivne od ljevenog bronca.

Na samom nahodištu šljema ne bijaše ništa; onaj koji ga je našao, pripovijedao je, da je već pred mnogo godina na istom mjestu našao kostur sa željeznim kovanim šiljkom, dugim 1/2 m; kosti da su razbacane, a koplje prodano kovaču u selu za nekoliko novčića.

U veliko ovuda prekopavati mučno bi bilo, pošto je okolina savska naplavina, pa kad voda u proljeću opane, onda se odmah siju usjevi.

Taj od broncanog tenećeta iskovani šljem znatno se razlikuje od prijašnja dva šljema. Evo mu opisa: "Pričvršćeni, široki zalisci; na šiljatim krajevima po jedan klinac, kojim je postava bila pričvršćena. Staza između oba oštra povora nije izvišena i nema linija duž sredine. Na prednjem i otražnjem kraju staze ima rupa za dugmeta, kojima bijaše pričvršćena krista. Zatiljnjak je doduše jasno odvojen, ali nije uzvrnut već je samo plitkim izrezom odvojen. Duž kontura čeone linije, zalistaka i zatiljnjaka teče okvirna linija, iskovana na odskok. Iznad okvira čeone linije teče usporedo druga linija. Zona između spoljašnjeg okrajka i okvirne linije zasuta je rupama od klinaca za postavu, u kojima su djelomice još zataknuti klinci ravnih glavica. Teneće je debelo 1 mm, patina je nejednako crnkasto-zelena, a mjestimice se ističe modro-zelena kora. Dimenzije su ove: visina = 24 cm, najveća dužina = 23.15 cm, najveća širina = 19.5 cm, unutrašnja dužina = 20 cm, unutrašnja širina = 18.5 cm. Šljem je oštećen, nema donjih partija desnoga zalistka i otražnjih krajeva povora i staze". Na tabli III. uz tekst je šljem prikazan s dvije strane u 2/5 nar. vel.


Tabla III.

Gotovo jednak eksemplar, koji potječe iz Grčke, nalazi se po dobrostivom kazivanju gosp. Fr. pl. Liperhajde (Lipperheide) u njegovoj privatnoj zbirci u Berlinu.◊663

Taj je tip šljema nešto stariji, nego oni prije opisani eksemplari iz Gruda i Travnika, te će valjda potjecati iz 6. vijeka pr. Hr.

*

Opisani ovdje grčki broncani šljemovi korintičkog sloga nesumnjivo su importni produkti one trgovine sa zapadnom obalom Balkanskog poluostrva, kojoj smo tragove mogli uhoditi po raznim grobištima halštatskog doba u Bosni.

U prvom pogledu valja tu na oko uzeti grčki grad Korint i njegove naseobine, kojih je već bilo u 5. vijeku. Tako su ostrvo Korkiru već 734. pr. Hr. Korinćani definitivno zapremili; 627. pr. Hr. osnovan je Epidamnos, a 588. pr. Hr. Apolonija; oba ova grada po Korkiranima pod vodstvom Korinćana. Oba se ova grada razviše do moćnih trgovačkih emporija, koji su bili posrednici grčkoga prometa u jednu ruku s Italskim poluostrvom, u drugu ruku s unutrašnjošću Ilirije. Novci obaju gradova nahode se u Bosni i Hercegovini dosta obilato, pa su tako valjda i ta tri proizvoda sitne grčke umjetnosti prastarim putem duž Narone (Neretve) dospjela u nutrašnjost Bosne. Sad da li su korintijske kujundžije, ili u kolonijama naseljeni umjetni obrtnici načinili te šljemove, ne može se reći; ali tu činjenicu valja napomenuti, da u zbirci gosp. Trau-a u Beču ima broncani šljem tipa našeg komada iz Gruda, na kome je punktiran natpis, što ga profesor Furtvengler uz neke pridržaje označuje korkirskim iz 5. vijeka("Mittheilungen des kais. deutschen Instituts". Athenische Abtheilung. Sv. XXI., str. 62., Atina 1896. (Furtvengler: "Eine altgriechische Parosstatue in München").