Petar Šarjanović. (1896). Rimske starine iz Čapljine na Neretvi u Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 8(1), 166-167.

Šarjanović, P. (1896). Rimske starine iz Čapljine na Neretvi u Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 8(1), 166-167.

-- 166 --

Rimske starine iz Čapljine na Neretvi u Hercegovini.

Našem uredniku stiže nedavno ovo pismo:

„Čapljina, 24. februara 1896. Radujem se, što se mogu odazvati Vašem za me časnom pozivu. Današnjim željezničkim vozom šaljem u ovećem sandučiću rimske starine, koje sam našao u okolici Čapljine, i to:

Slika 1.

Slika 2.

1. Šest komada rimskog srebrnog novca (quinara): Antonia (Cohen tab. III., 9., IV., 13.), Claudia (Cohen XII., 1.), Cloulia (Colien 2.), Augustus (Cohen 50. dva komada).

-- 167 --

2. oveću množinu fragmenata od rimskih amfora. U toj skupini nalaze se dva komada s natpisom:

a) Okrugli poklopac (slika 1.), premjer 0.093, debljina 0.018, na gornjoj strani ispupčan; oko pupka je u okrugu na odskok gragjeni natpis; dr. Patsch čita taj natpis Rufio te ga prispodablja sa C. V 8112 11 („in collo amphorae”).

b) Drugi poklopac istog oblika i slično izdjelan (slika 2.), ali veoma istrošen i odlomljen. Tragovi slova pokazuju, da je na ovom poklopcu bio isti biljeg kao na onom pod a: Ru[f]i[o].

Prostor, gdje su nagjeni rečeni novci i rbine ne pokazuje nikakove osobitosti. Nalazište leži u brdu iznad čapljinskih kuća. Onuda je zemlja prilično isprana od kiše, a dijelom je izrovana od krmadi. Sudeći po fragmentima od žara i cigle, koji se ovuda na prilično velikoj površini nalaze u velikoj množini može se uzeti, da je ovdje bilo rimskih zgrada i grobova. Na vrhu brijega vidi se na sjevernoj strani dosta dobro sačuvani zid, koji teče pravcem od zapada na istok. Ostali zidovi zgrade, koja je tu stojala, sasvijem su porušeni i poravnjeni sa zemljištem. Kad bi se ovuda kopalo, našli bi se - kako mislim - temelji sviju zidova te zgrade, pa bi se tako moglo ustanoviti, kako je bila osnovana i na što je upravo služila. Održani zid dugačak je 34 m, uzdiže se mjestimice do 3 m iznad površine tla, a debeo je 1.5 m.

Seljaci pripovijedaju, da se svagdje u Čapljini kod kopanja temelja za nove kuće nalaze grobovi sa ljudskim kostima i urne, no na žalost svaku posudu običaju seljaci u svom neznanju razbijati. Gospodin načelnik čapljinski kazivao mi je ovo: Nedavno, kad je u Dretelju blizu svoje kuće čistio nekakovu gromilu kamenja, našao je u sredini ogromnu ploču, kojom je bila pokrivena velika jama. Tu jamu zatrpaše radnici s onim kamenjem iz gromile. Dva radnika nagjoše ovom prigodom nekakovu žaru, u kojoj je možda bilo novaca, jer je začudno, što se ta dva radnika drugi dan više nijesu prikazali na radnju, i ako se pogodiše, da će raditi sve dok posao bude svršen.

Ja i moj drug, učitelj Slišković, mislimo malo po malo pretražiti svu okolicu oko Čapljine i raspitati se u narodu oko starina. Sto saznademo ili sami opazimo, javićemo Vam potanko.

Šaljem ovom prigodom još tri quinara, koje je moj prijatelj Slišković nabavio za naš muzej od jednog radnika iz Metkovića: Cloulia (Cohen 2.), Egnatuleia (Cohen 1.), Porcia (Cohen 5.).

Primite i t. d.”

P. Šarjanović, učitelj.