Eugen Pagliarucci,. (1902). Zanimljiva opažanja iz života nekih ptica u Hercegovini i u Bugarskoj. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 14(2; 3-4), 295-296; 559-560.

Pagliarucci, E. (1902). Zanimljiva opažanja iz života nekih ptica u Hercegovini i u Bugarskoj. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 14(2; 3-4), 295-296; 559-560.

-- 295 --

Zanimljiva opažanja iz života nekih ptica u Hercegovini i u Bugarskoj.

Priopćio Eugen pl. Pagliarucci, gradski geometar u Mostaru.

U Hercegovini u godinama 1901. i 1902.

Čavka (Colaeus monedula [L.], Dohle, Thurmkrähe) naći će se u čitavom mostarskom okružju jedino u dosta malenom području oko Blagaja i njegove najbliže okoline i to nikada u društvu sa srodnim vrstama ptica, izuzevši jedino svraku (Elster), dok je drugdje nahodimo skoro uvijek zajedno sa crnom vranom (gačac, kopač, Saatkrähe). Blagajska okolica, koju čavka sebi svako godine odabire za ljetno obitalište, daje joj obilne hrane u raznim vrstama žita. Nije mi dosada uspjelo da utvrdim, da li čavka svoja jaja izleže na tavanu tamošnjih kuća ili možda u dupljama okolnih stijena.

Planinsku čavku (Pyrrchocorax alpinus Koch, Alpendohle) posmatrao sam prigodom mojih lovačkih izleta po svoj okolici Mostara u kasnu jesen i u zimno doba. Dok ova ptica drugdje, na primjer u Sarajevu (što sam češće posmatrao za mojeg tamošnjeg sedmogodišnjeg boravka), u varoš dolazi samo onda, kad naprasno nastupi ljuta studen od 15 do 18° R.,to se ona u Mostaru i njegovoj okolini svake godine pojavljuje već oko sredine septembra i to ponajprije u manjim, pa onda u većim skupovima. Rijetko da je iko drugi mogao planinsku čavku tako pomnjivo posmatrati u proljetno i jesenje doba ko ja, pošto ja u mojem položaju ko gradski geometar radim u prirodi od sredine marta do polovine novembra. - Prošle godine 1901. - bijaše to polovinom augusta - začudih se silno, kad sam obavljajući svoj posao u velikoj avliji ovdješnje više djevojačke škole zapazio velika jata ove lijepe i vanredno živahne ptice usred varoši Mostara. Bijaše to upravo u deset sati prije podne pri teškoj ljetnoj vrućini. Od jednom začuh dobro mi poznate glasove planinske čavke: čiri kri - čiri kriii i spazih, kako ta ptica u velikim jatima leti povrh varoši. Ova jata ostadoše u Mostaru samo kratko vrijeme, jer iza kako je poslije podneva pala sa grmljavinom obilna kiša, što potraja nekoliko sati, nestade ubrzo planinske čavke, tako da ni jedne već nije bilo u varoši, kad je kiša prestala padati. Ovu iznenadnu pojavu ove ptice, koja se inače za ljeta ovdje nikad ne vigja, tumačim ja ovako: da je ovog dana u rano jutro u višim pojasima okolnih brda, gdje sebi planinska čavka za ljetnog doba odabire svoje stalno boravište, moralo biti bure i snijega pa da je ptica na

-- 296 --

kratko vrijeme odanle došla u niži topliji pojas i tako i u varoš. - U proljeću posmatrao sam planinsku čavku kroz čitavi mjesec mart sve do 10. aprila. Glavnija obitališta ovo ptice u gradskom području, koja će najradije potražiti jesu one strme stijene u mahali Bjelušina i strme obale uz rijeku Neretvu.

U Bugarskoj u godinama 1892. do 1899.

Lastavica bregunica (Clivicola riparia [L.], Uferschwalbe). Prigodom mojih čestih lovačkih izleta uz donji Dunav u Bugarskoj posmatrao sam uz strme ilovasto obalo te rijeke ovu pticu u takvom mnoštvu, da bih je - kad bi bila malena ko pčela - mogao prispodobiti s rojevima pčela. Tamo gdje lastavica bregunica ima svoja legla, prorešetane su strme obale ko rešeto. Duplje, koje ptice udube u obalu, široke su 4 do 6 centimetara a duboke do 1 1/2 metra. Tamošnja ilovača ima u mokrom stanju neke masne sastojine pa će to biti uzrok, što se one s ovim dupljama prorešetane strme obale za ljetnog suhog doba ne razruše pod pritiskom gornjih slojeva i pod teretom kola, koja se voze cestom, provedenom tik uz ovu obalu.

Bjelobrada čigra (Hydrochelidon hybrida [Pall.], Weissbartige Seeschwalbe). Kad sam se jednom oko polovine juna čamcem vozio po močvarama oko mjesta Tutrakana, zapazio sam množinu gnijezda ove vanredno lijepe i nježne ptice. Na širokim listovima vodene ruže (Nympham lutea L., Wasserrose), što plivaše površinom vode, ležala su po dva ko orah velika zelenkasta jajašca sa mrkim pjegama oko šiljastog vrška. Čini se da sunčana toplina pripomaže da se donekle ova jajašca izlegu. Ja bar nijesam nikad vidio da ptica sjedi na jajima, već se uvijek veselo kreće oko svojeg legla.^[1] U ovom kraju našao sam legla ove čigre u velikom broju: obično je jedno leglo udaljeno od susjednih kakvih 4 do 5 metara. Jajašca leže djelomice izravno na mokroj površini lista. Na stotine letjele su bjelobrade čigre oko mene, kad sam se vozio po ovoj močvari.

Bijela roda (Ciconia alba Bechst., der weisse Storch) nalazi se posvuda u sjevernoj Bugarskoj tamo gdje ima poplava i uslijed istijeh močvara, i po varošima i po selima. Primjerice je bijela roda u varoši Tutrakanu sasvim obična ptica, koju tamošnje stanovništo osobito voli upravo ko što i kod nas. Poznato je da leglo ove rode sastoji od 3 do 4 jaja. Tamošnja stanovnici kazivaše mi, pozivajući se na mnogogodišnja svoja posmatranja, da ženka izleže sva jaja, no čim se primjerice izlegoše tri mlade rode to će ženka iz gnijezda izbaciti jedno od njih. Ja sam u gornjoj mahali varoši Tutrakan, zvanoj Šemereca pregledao više rodinih gnijezda i nikad nijesam u njima našao mlade ptice na nepar.

Crnu rodu (Ciconia nigra [L.], der schwarze Storch) zapazio sam u Bugarskoj samo u pojedinim eksemplarima za proljetnog doba u periodi njezinog dolaska a u blizini ovećih bara po hrastovim šumama.

Breguljac ili pčelarica (Merops apiaster L., Bienenfresser) obična je ptica po čitavoj okolini Tutrakana pa i u čitavom ovom srezu, koji obuhvata na kakovih 25 kv. kilometara ravnih 45 sela. U tom kraju nalazi breguljac dovoljno hrane (razne insekte) i prikladna mjesta za svoja gnijezda; no dok bjelobrada čigra odabire za svoja legla ilovaste obale Dunava, smješta breguljac svoja gnijezda u stijenama ilovače po udaljenijim uzvisinama i usjeklinama. Ptica dolazi u isto doba ko i vuga (Pirol) krajem aprila a odseliće oko polovine septembra.

Kugara (Bombycilla garrula L., Seidenschwanz). Godine 1894. bila je u Bugarskoj vrlo oštra zima. Kad sam mjeseca januara po vinogradima na uzvisinama kraj Tutrakana lovio zečeve, zapazio sam jato od više stotina ove sjeverne ptice i ubio sam nekoliko komada, no nijesam je na žalost mogao preparirati zbog pomanjkanja nužne spreme. Dodajem da ta ptica ima dovoljne hrane po okolnim šumama u svakovrsnim bobicama, koje najvole žderati.

Za mojeg sedmogodišnjeg boravka u Tutrakanu zapazih kugaru samo u zimi 1894., i to samo jednog dana.

1. ↑ To je tek pošljedica, što je posmatrač uznemirio pticu, koja inače marljivo sjedi na svojim jajašcima ko i druge ptice. Uredništvo.

-- 559 --

Zanimljiva opažanja iz života nekih ptica u Hercegovini i u Bugarskoj.^[1]

Priopćio Eugen pl. Pagliarucci, gradski geometar u Mostaru.

a) O kumri [Turtur risorius decaocto (Friv.)] u području grada Mostara.

Orijentalnu kumru, što obitava u području grada Mostara, ne će sigurno niko zamijeniti s onom srodnicom, što ju narod obično naziva „kumrom”, a koja je najobičajnija kaveska ptica cijele svoje familije.

Ova istočna kumra u nas je jedina vrsta goluba, koja će svojom živahnošću razveseliti ljubitelja prirode. Doduše ima u najbližoj okolici, po kršu, gotovo svukud divljih golubova; no dok je primjerice u Sarajevu divlji golub tako običan, da ga nazivaju džamijskim ili kućnim golubom, ne će da se nastani u samomu Mostaru.

Svakom putniku, koji ima smisla za životinjstvo, mora u Mostaru upasti u oči njegov vijerni stanovnik, - kumra.

Ona oživljava cijelu varoš, a gnijezdi po tavanima kuća i po munarama, pa i po drveću perivoja uz „hotel Narentu”, uopće po svim ovećim baščama.

Pri najvećoj pripeki, koja ljudima već nesnosna postaje, kumre se, „smijući se”, sunčaju po onim primitivnim dimnjacima, po šljemenima kuća ili na najvišem vrhu munara. One se sasma drukčije glasaju nego nama dobro poznata njena srodnica, što se drži po kavezima : glas joj je dalekosežno „hii-hii-hii” ili „hu-hu-hu”, sa poskočnim (_ ‿ ‿) ritmom poput glasa prepeličinoga.

Kao prijatelj prirode moram iskreno priznati, da se u onim tugaljivim, često puta pustim mostarskim ulicama, koje me podsjećaju na varošice i sela Istre, hrvatskoga primorja i okolice Rijeke, živahnost te ptice vrlo ugodno dojima ljudskoga srca. Zamislite sebi putnika, čije se oko umorilo kružeći po pustoj okolici, golim stijenama, po prozorima provigjenim rešetkama, pa kad u takovoj sumornosti opazi stvora, što svojim dražesno kružećim lijetom, nestašnim razmetanjem ili draganjem vazda ljubavlju obuzetih parova oživljava mrtvilo i dosadnu jednoličnost, pak ćete doći do osvjedočenja, kako u takovim časovima na sebe privlače pažnju one milene vlastitosti toliko opjevanog golubijeg roda, pa kad se još sva ta lijepa svojstva razvijaju u potpunoj slobodi, koju našoj krilatici može da pruži još jedino pravi muslimski Istok i - Mostar!

Ovdješnji žitelji kao i lovci tvrde, da je taj golub prijašnjeg vremena donašan ovamo po hadžijama i tako se ovdje nastanio. Poslije da su se kumre sasvim prilagodile ovdješnjoj klimi i postale stalnim stanovnicima Mostara. Premda moram priznati, da pojedini eksemplari kumre prezimljuju u Mostaru, ipak sam od početka marta vigjevao sve više i više kumra; to sam doživio kroz dvije godine te držim, da kumre ovdje u glavnome ne provode zimu.^[2]

Kumru nije moći u području grada Mostara opaziti u većim jatima, no u vrijeme gnijezdenja, a to je ljeti, može ih se vidjeti samo u parovima, a istom u jesen, pošto je briga oko podmlatka već minula, vigjevaju se po mostarskim baščama u udruženjima od pet do šest komada.

Izvan područja grada Mostara rijetko je kada vidjeti kumru.

Na koncu ću još spomenuti, da sam god. 1892. u Biogradu takogjer naišao na kumre, ali ne u tolikoj množini kao u Mostaru.

1. ↑Isporedi naš Glasnik 1902., sv. 2., str. 295. i 296.
2. ↑ Po drugoj verziji samo se prividno smanjuje broj kumri u Mostaru pri nastupu zimskog doba; one se naime tada povlače u nutrašnjost teško pristupačnih stanbenih kompleksa muslimskih dijelova grada. Primjedba uredništva.

-- 560 --

b) Opažanja o malom i velikom potrku (droplji) u Bugarskoj na donjem Dunavu.

Potrk mali ili mala droplja (Otis tetrax). Čim šumska šljuka napusti ona mjesta, što ih odabere za prolazni boravak prilikom proljetnoga putovanja, te čim se pojavi u svojoj ljetnoj postojbini i legalu, nastaje u sjevernoj Bugarskoj, naročito u žitorodnim krajevima Rahova i Tutrakana, dolazak malog potrka; to se zbiva ponajviše koncem aprila.

Ovu pticu, koja u onim krajevima nije česti gost, posmatrao sam svake godine po 20 dana po prilici; vazda je to bivalo proljećem, od kuda zaključujem, da se ona tamo samo prolazno zadržava prilikom svoje redovite seobe.

Za boravak u spomenutim predjelima bira mali potrk samo ozimske usjeve, jer je vlat ovoga usjeva u to vrijeme već toliko porasla, da mu pruža dovoljno zaklona i zaštite protiv skitajućih se ptica grabilica.

Nailazio sam na njega i u močvarama oko Rahova, no samo ondje, gdje je bilo ovećih, suhih, šašom na rijetko zaraslih prostora, ali i tu uvijek tek pojedince.

Niti u močvarama niti u ozimskom usjevu nijesam nailazio u tom razdobju, to jest od početka pa do 20. maja, malog potrka sparena, već uvijek pojedince, i to na prostoru od kakova četvrt četvorna kilometra po jedan komad, ponajviše u najgušćem žitu.

Pri tamošnjem lovljenju dešavalo se često puta, da je mali potrk prhnuo upravo meni pred nogama, pa jesam li ga prvim hitcem promašio, morao sam ponajviše okaniti se daljnjega lova za njim. Tako me jednoć zamami mali potrk, kad sam ga, ne bivši pripravan, promašio, na potjeru, koja je uzaludno trajala skoro dva sata a u duljini od nekoliko kilometara.

U Bugarskoj mi je uspjelo, da sam ulovio tek dva komada ovo lijepe ptice. Nabasao sam na nje u žitu, baš kad se predadoše ljubavi, i tako mi pogje za rukom iznenaditi ih i ubiti.

Način lijeta malog potrka sličan je lijetu velike patke. Kad se naprasno digne, čuje se sasvim osebujna lȕpa krila, koja se ne da isporediti sa lupom, što ju prouzroče druge ptice iste veličine. Meni se čini, da se mali potrk diže kao s nekim naporom. Kad je već u potpunom lijetu, tada mu se potpuno razabiru zamasi krila, a opetuju se u intervalima; može se reći, da mu je lijet veoma napredan i lijep.

Nekoji eksemplari, koji uzletješe u neposrednoj mojoj blizini, te na koje ne htjedoh pucati samo da ih uzmognem posmatrati, padoše na 150—200 koraka daleko od mene, a svaki put sam primjetio, da mali potrk u najbržem lijetu naprasno, gotovo kao šumska šljuka, kukastim prolomom pravca običava se spuštati.

Prilikom mog tromjesečnog boravka u Sofiji vidjeo sam u septembru 1802. nekoliko taze ubijenih primjeraka malog potrka. U Sofiji sam običavao loviti samo u mjesecu oktobru, poglavito šumske šljuke, pa stoga nijesam imao prilike da tamo posmatram male potrke; no držim da moje mišljenje nije pogrešno, da mali potrk gnijezdi u prostranoj ravnici oko Sofiije.^[1]

Potrk veliki ili velika droplja (Otis tarda). O velikom potrku saopćeno mi je iz pouzdanih, kneževsko bugarskih časničkih lovačkih krugova, da se po prostranim nizinama nikopoljskim (na donjem Dunavu) naseljava zimu u čitavim jatima.

Kod Tutrakana obitava neki iseljenik iz Foče, imenom Ljubotić, koji mi je lično poznat; tomu lovcu dogodilo se u februaru 1895., da su mu nekog maglovitog dana a prilikom lova na zečeve preletjela nisko nad glavom dva velika potrka. Pošlo mu je za rukom da ubije jednoga sačmom zečarom, pa sam imao prilike vidjeti ovaj lijepi eksemplar.

Ni prije ni poslije nijesam doznao za drugi koji slučaj, da bi se veliki potrk u tom kraju zadržavao.

1. ↑ Po drugim, tačnim opažanjima to mišljenje nije opravdano, nego i tu se mali potrk pojavljuje samo pri seobenom prolijetu. No u sjevernoj Bugarskoj ta je ptica gnijezdilica, tako n. p. u Lom Palanci, svištovu i dr. Uredništvo.