Carl Patsch. (1900). Nahogjaji novaca. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 12(3-4), 543-573.

Patsch, C. (1900). Nahogjaji novaca. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 12(3-4), 543-573.

-- 543 --

Nahogjaji novaca.

Piše Karlo Patsch.

I. Iz numismatičkog kabineta isusovačkog kolegija u Skadru.

Posredovanjem c. i kr. konzula u Skadru, gosp. Teodora Ippena, moguće nam je, da objelodanimo novac kralja Genthiusa i grada Scodra, što pripadaju isusovačkom kolegiju u Skadru. Mali niz zaslužuje mimo rijetkosti toga novca i s toga pažnju, što pretvara nekadašnje naslućivanje u izvjesnost (br. 4.) te što sadrži jedan komad, br. 6., koji je po svoj prilici nešto više nego li varijanta manjega nominara skadarskog, koji je ovdje zastupan brojevima 4. i 5. Onaj se od ovoga razlikuje i znatnijom debljinom (3 mm). Osim toga možemo za novac Scodre poslužiti i težinom, što nije bilo moguće prilikom zadnjeg spiska tog novca u raspravi J. Brunšmida: „Die Inschriften und Münzen der griechischen Städte Dalmatiens”

GENTHIUS.

Broj: 1
Kovina: B.
Stupanj očuvanosti: Ponešto izlizan i na rubu na jednom mjestu oštećen.
Premjer u mm: 18
Težina: 5.20
Avers: >Poprsje kralja, obučenog u kausiju i s prijeda otvoreni ogrtač, na desno. Ornamenat na ogrtaču danas nejasan.

Revers: BACIΛЄѠ[C
ΓЄΝΘΙο[γ
U lembusu po svoj prilici ima momčadi.

Mjesto nahogjaja: Nagjen u Skadru.
Opaska: Ako je crtež tačan, to se taj komad razlikuje po obliku broda pa i po obliku slova od komada, opisanog po A. F. Evansu, „Numismatic chronicis”, XX.(1880.), tab. XIII., sl. 6.; sr. Brunšmid, na ozn. mj str. 71., br. 4.

-- 544 --

Broj: 2
Kovina: B.
Stupanj očuvanosti: Izlizan.
Premjer u mm: 17
Težina: 4.11
Avers: Isto tako, ali drugi pečat.

Revers: Lembus se raspoznaje. Od natpisa samo nejasni tragovi, inače izlizan.
Mjesto nahogjaja: Nagjen u Rencima, istočno od Skadra, sr. Teod. Ippen, „Glasnik”, 1899., str. 772.
Opaska: Po svoj prilici identičan sa F. pl. Schlosser u „Beschreibung der altgriechischen Münzen”, I., tab. IV , sl. 2.; sr. Evans, na ozn. mj., tab. XIII., br. 7., Brunšmid, na ozn. mj. str. 71., br. 5.

SCODRA.

Broj: 3
Kovina: B.
Stupanj očuvanosti: Ostrugan
Premjer u mm: 18.5
Težina: 5.12
Avers: Glava Zevsa od Dodone sa vijencem od hrastova lista, n. d.
Revers: Ime grada izlizano. Lembus. Slabi, nejasni tragovi imena magistrata.
Mjesto nahogjaja: Nagjen kao i br. 4.-6. na humku Ćütet u Rencima, sr. Ippen, na ozn. mj.
Opaska: Sr. Brunšmid, na ozn. mj. str. 71. i d.

Broj: 4
Kovina: B.
Stupanj očuvanosti: Ponešto izlizan i na ruhu oštećen.
Premjer u mm: 15
Težina: 3.15
Avers: Isto tako. Zrnasti okrug dobrim dijelom očuvan.
Revers: Σ]Kο∆PI
NΩN
Lembus.
A]ΜΦA[Λ]KI
∆AΣ
Od slova Σ vidljiva je samo gornja čest, ipak izgleda da je slovo sigurno. Zrnasti okrug mjestimice očuvan.

Mjesto nahogjaja: V. br. 3.
Opaska: Po tome je ime magistrata po F. W. Kubitscheku u Brunšmida, na ozn. mj. str. 72., br. 8. tačno nadopunjeno.

Broj: 5
Kovina: B.
Stupanj očuvanosti: Avers jače izrabljen; na rubu oštećen.
Premjer u mm: 16
Težina: 2.14
Avers: Isto tako. Zrnasti okrug ne da se raspoznati. Vrlo tanka pločica.
Revers: ΣKο∆PI
NΩN
Lembus.
ΑΜΦ]ΑΛΚ[Ι
[∆AΣ]
Zrnasti okrug.

Mjesto nahogjaja: V. br. 3.
Opaska: V. br. 4.

-- 545 --

Broj: 6
Kovina: B.
Stupanj očuvanosti: Na prednjoj strani nešto malo izlizan.
Premjer u mm: 16
Težina: 4.24
Avers: Prosto izragjena, bradata glava, po svoj prilici sa vijencem, n. d. Biće Zevs. S lijeva ostanci zrnastog okruga.

Revers: CKO∆[PI]
NΩN
Lembus. Delfin. Zrnasti okrug.

Mjesto nahogjaja: V. br. 3.
Opaska:

II. Nahogjaj sesteraca u Babinom dolu (kotar Stolac).

Septembra 1899. našao je sin seljaka Vidoje Jurkovića prilikom krčenja na zemljištu svoga oca u Babinu dolu (kotar Stolac) 35 komada novca od mjedenog bronca. Od tog broja je kotarska ispostava u Hrasnom 32 komada dostavila 16. aprila 1900. zemaljskom muzeju, a tri preostala komada još nam nije ustupio gosp. Ivan Krešić, učitelj u Ljutom Dolcu, koji ih je dobio od Jurkovića. Sav novac ležao je na jednoj hrpi. Po iskazu nalaznika novac nije bio pokriven nikakovim kamenom, niti je uza nj nagjeno ostataka kakove posude niti druga kakova trajna spremišta. Ova masa novca, koja važe 707.80 gr, nalazila se je svakako u kakvoj kesici od kože, čohe ili čega sličnog. Kako na mjestu nahogjaja nema nikakovih ostataka zidova, to je ovaj novac ovdje ili slučajno izgubljen ili naumice zakopan. Za prvu mogućnost moglo bi se navesti, da se Babin dol nalazi nedaleko jugozapadno ležeće luke Neuma i da leži na starome putu, što spaja uglednu rimsku naselbinu gračačku^[1] sa Neretvom kod Metkovića. Za drugu pak mogučnost govori mnogo odlučnije okolnost, koja proizlazi iz povjesti novca, iz kojeg se naš nahogjaj sastoji: sva 32 komada su sesterci; megju njima nema nikakovog drugog nominala, nijedan Dupondius, As ili Semis. Ovo nas upućuje, da je novac biran. Naše „blago” dospjelo je dakle u zemlju početkom god. 186. - imperatorski aklamacioni broj iznaša još VII^[2] - a to proizlazi iz najmlagjeg komada (br. 30.), koji je već ponešto izlizan, a kovan je zadnjih godina vladanja cara Commodusa ili narednih godina. Iza ovog je cara sestarac rjegje kovan, pa je za vladavina, što su onoj slijedile pa do Severusa Alexandra potegnut iz prometa. Po tome, pa onda po okolnosti, da su tada četiri starija sesterca vrijedila mnogo više nego istovremeni dinar, izgleda, da je anonim babindolski htjeo da svoju

1. ↑ Sr. „Wissensehaftl. Mittheil.”, I., str. 295., 298. i d.; VI., str. 252.
2. ↑ P. pl. Rohden, Pauly-Wissowa R. E. s. v. Aurelius, stup. 2476.

-- 546 --

prištednju sakrićem u zemlji sačuva od štete i da je skloni za povoljnija vremena. Ova su nadošla za vladanja Severusa Aleksandra; onaj štedljivac preminuo je dakle prije toga.

Novac ovog nahogjaja: Vespasian ili Titus (br. 1.), Nerva (br. 2., 3.), Traian (br. 4., 5.) i Hadrian (br. 6., 7.) jako je oštećen i mnogo je od težine izgubio, tako da je tek nakon opetovanog ispitivanja pošlo za rukom, da mu se opredijeli doba. Činjenica, da je takov novac još koncem 2. stoljeća u prometu bio, obična je pojava. Analogno ustanovio je n. pr. F. Kenner^[1] za Windischgarsten i E. Nowotny^[2] za Wels-Olivava u Noricumu. Naša zbirka ali ne odgovara potpunom courantu bakra onoga vremena; iz najmlagje prošlosti L. Verus nije zastupan.

Za Babin dol pako postaje izvjesno, da je to mjesto, pretpostavivši da je naše mišljenje o sakriću novca ispravno, oko godine 200. bilo naseljeno.

Broj: 1
Težina: 18.93
Car ili carica: VESPASIAN ili TITUS
Cohen (1. izdanje):
Opaska: Samo je kontura glave slabo vidljiva.

Broj: 2
Težina: 24.72
Car ili carica: NERVA
Cohen (1. izdanje):
Opaska: Revers izlizan.

Broj: 3
Težina: 18.92
Car ili carica: NERVA (?)
Cohen (1. izdanje):
Opaska: Kao br. 1.

Broj: 4
Težina: 21.99
Car ili carica: TRAIAN
Cohen (1. izdanje): Kako izgleda 423 ili 426
Opaska: Legenda prednje strane je cijela, druga je strana većinom izlizana.

Broj: 5
Težina: 21.51
Car ili carica: TRAIAN
Cohen (1. izdanje):
Opaska: Kao br. 1.

Broj: 6
Težina: 21.18
Car ili carica: HADRIAN
Cohen (1. izdanje): 1083
Opaska: Jako izlizan.

Broj: 7
Težina: 23.01
Car ili carica: HADRIAN
Cohen (1. izdanje):
Opaska: Kao br. 1.

Broj: 8
Težina: 20.83
Car ili carica: ANTONINUS PIUS
Cohen (1. izdanje): 600
Opaska: Mjestimice, osobito na rubu s neopreznosti okrnjen.

Broj: 9
Težina: 28.23
Car ili carica: ANTONINUS PIUS
Cohen (1. izdanje): 715 ili 724
Opaska: Kao br. 6.

Broj: 10
Težina: 23.65
Car ili carica: ANTONINUS PIUS
Cohen (1. izdanje): 749
Opaska: Izlizan.

Broj: 11
Težina: 24.34
Car ili carica: ANTONINUS PIUS
Cohen (1. izdanje): 790
Opaska: Revers jače izlizan.

Broj: 12
Težina: 27.75
Car ili carica: ANTONINUS PIUS
Cohen (1. izdanje): 805 sr. VII., str. 138.
Opaska: Nešto izlizan.

Broj: 13
Težina: 26.19
Car ili carica: ANTONINUS PIUS
Cohen (1. izdanje): 861 prije nego li 881
Opaska: Kao br. 12.

Broj: 14
Težina: 26.91
Car ili carica: ANTONINUS PIUS
Cohen (1. izdanje): 920
Opaska: Kao br. 12.

Broj: 15
Težina: 19.63
Car ili carica: ANTONINUS PIUS
Cohen (1. izdanje): 948
Opaska: Kao br. 8.

Broj: 16
Težina: 19.67
Car ili carica: FAUSTINA MAIOR
Cohen (1. izdanje): 203 (?)
Opaska: Kao br. 6.

1. ↑ „Sitzungsberichte der Wiener Akademie”, 1873., str. 460. i d.
2. ↑ „Rimski nahogjaji na brijegu Raini kod Welsa”. „Mittheilungen der Centralcommission”, 1895., str. 222.

-- 547 --

Broj: 17
Težina: 22.22
Car ili carica: MARC AUREL
Cohen (1. izdanje): 427
Opaska: Kao br. 8.

Broj: 18
Težina: 22.37
Car ili carica: MARC AUREL
Cohen (1. izdanje): 555
Opaska: Kao br. 11.

Broj: 19
Težina: 22.91
Car ili carica: MARC AUREL
Cohen (1. izdanje): 556
Opaska: Kao br. 12.

Broj: 20
Težina: 19.87
Car ili carica: MARC AUREL
Cohen (1. izdanje): 694 sr. VII., str. 166.
Opaska: Kao br. 6.

Broj: 21
Težina: 19.13
Car ili carica: MARC AUREL
Cohen (1. izdanje): 732 ili 735 ili 736 (sr. VII , str. 166.)
Opaska: Kao br. 8.

Broj: 22
Težina: 22.19
Car ili carica: MARC AUREL
Cohen (1. izdanje): VII., br. 4.
Opaska: Kao br. 12.

Broj: 23
Težina: 23.30
Car ili carica: FAUSTINA MINOR
Cohen (1. izdanje): 119
Opaska: Kao br. 8.

Broj: 24
Težina: 20.07
Car ili carica: FAUSTINA MINOR
Cohen (1. izdanje): 164
Opaska: Kao br. 8.

Broj: 25
Težina: 21.47
Car ili carica: FAUSTINA MINOR
Cohen (1. izdanje): 196
Opaska: Kao br. 12.

Broj: 26
Težina: 17.21
Car ili carica: FAUSTINA MINOR
Cohen (1. izdanje): 215
Opaska: Kao br. 8.

Broj: 27
Težina: 19.55
Car ili carica: LUCILLA
Cohen (1. izdanje): 70 (?)
Opaska: Kao br. 2.

Broj: 28
Težina: 17.85
Car ili carica: LUCILLA
Cohen (1. izdanje): 71
Opaska: Kao br. 12.

Broj: 29
Težina: 25.97
Car ili carica: LUCILLA
Cohen (1. izdanje):
Opaska: Revces ostrugan.

Broj: 30
Težina: 20.06
Car ili carica: COMMODUS
Cohen (1. izdanje): 508
Opaska: Kao br. 12. Kovan početkom 186. posl. Hr.

Broj: 31
Težina: 25.87
Car ili carica: COMMODUS
Cohen (1. izdanje): 710 ili 712
Opaska: Kao br. 29. Kovan 181. ili 182. posl. Hr.

Broj: 32
Težina: 21.50
Car ili carica: COMMODUS
Cohen (1. izdanje): 861 ili 863
Opaska: Kao br. 12. Kovan 184. ili 185. posl. Hr.

III. Nalaz solida u Grabovniku (kotar Ljubuški).

U bašči „Vrtljak” Mije Vukšića u selu Grabovniku, što leži na rijeci Mlade megju Ljubuškim i Vitinom, opaziše dne 24. juna 1899. pastirice Mara Lauc, Anica i Stana Markotić i Angja Mišetić, kako iz neke „Gomile” proviruje gvozden „lonac”. One ga izvadiše i kad ga otvoriše, na svoje začugjenje opaziše u njemu zlatna novca. Posredovanjem kotarskog ureda u Ljubuškom došao je nahogjaj u posjed zemaljskog muzeja.

Slika 1.

„Lonac” je sastojao iz dva zvona (sr. sliku 1.), koja su otvorenim krajevima bili umetnuta jedno u drugo; ove su se posude „prilikom nošenja” razbile, pa su onda zabačene. Samo dva oveća fragmenta mogahu

-- 548 --

se naći, no ipak su dosta veliki, da se po njima, pošto pripadaju raznim eksemplarima, može opredijeliti veličina i oblik zvonâ.

Oba su zvona slična onima, što su u Hercegovini u običaju za marvu i konje. Napravljena su od jednoga komada željeznog lima, debelog 0.005, koji je na jednoj od uskih strana primitivno skovan. Prama gore su ponešto uži i imaju ovalni prosjek. Bridovi su im zaobljeni. Zvona su, što se tiče omjera nejednaka: jedno je bilo 0.21 visoko a 0.12 široko, a drugo 0.195 odnosno 0.10. Ozgor je bila umetnuta ručica. Ne da se prosuditi, kako su ta zvona bila pričvršćivana. Sadržaj toga spremišta sastojao se od 23 komada solida; od toga je 19 komada dospjelo u muzej, dok dvije nalaznice tvrde, da su izgubile 4 komada.^[1] Novac je vrlo dobro očuvan, ali se raspoznaju tragovi upotrebe. Ima i malenih glatkih mjesta na površini relijefa i pisma, ali ova potiču od nedovoljna otiska.

Vrlo je velika raznolikost u pečatima; izmegju 19 komada samo su 2 istog pečata.

Što se tiče težine, nahogjaj grabovničkih solida izgubio je žalibože time, što se nije moglo zapriječiti, da ih ne obrežu, a to je slučaj kod svakog pojedinog komada na jednom ili na više mjesta na rubu. Time se razjašnjuje, što se odalečuju od nominalne težine (4.548 gr) solidusa.^[2]

Analizom dublete br. 16., koju je obavilo ravnateljstvo c. kr. glavne kovnice u Beču. pokazalo se je da sastoji od 979/1000 zlata i 21/1000 srebra; dokazano je i drugih kovina, ali samo u takovoj neznatnosti, da se ne mogoše opredijeliti vaganjem.

Mislim, da naš nahogjaj pruža malen prilog k pitanju, da li su solidi po tome, što naš mali niz ima skroz istu marku CONOB u odsjeku reversa, svi kovani u Carigradu, kao što se to misli, - ili da li su pravljeni u nekoliko kovnica, kako to sada drži Kubitschek. oslanjajući se na stilističke varijante.^[3]

Na br. 4. nalazi se korektura Θ; pogrješka je mogla samo onda nastati, ako su serije H i Θ pravljene u istoj kovnici, ako su obje oficine pripadale istome emisionome mjestu. Iz toga se može dapače zaključivati, da je pečate rezao isti majstor i da su se ovi pečati upotrebljavali u isto vrijeme. Mora da su pečati bili jako upotrebljivani, jer jedan solidus tipa H, što se nalazi u našoj zbirci (str. 567., br. 45.) pokazuje u slici i pismu drugačiji karakter nego li br. 4.; obe vrste solida H potiču dakle svakako od raznih majstora, ili su barem kovani u raznom vremenu.

1. ↑ Istovremeno dobismo iz Grabovnika bakren novac Konstantina Velikog, Cohen 1 512, koji je našao Ante Marković u proljeću 1899. prilikom obragjivanja svoje bašče, koja leži uz njegovu kuću.
2. ↑ Sr. J. W. Kubitschek, „Wiener numismatische Zeitschrift”, XXIX., str. 190. i Pauly-Wissowa R. E. s. v. Byzantion, stup. 1152.
3. ↑ Na ozn. mj. str. 191. Sr. H. Willers, na ozn. mj., XXX., str. 227. i d., XXXI., str. 43.

-- 549 --

Pošto svakako možemo držati, da i ona 4 komada što manjkaju, odgovaraju ostalima, to je novac zakopan u Grrabovniku za vladavine cara Iustinianusa II. (565.-578.), kojemu pripadaju 15 komada, br. 5.-19., dok je njegov predšastnik i stric Iustinianus I. (527.-565.) zastupan sa četiri eksemplara (br. 1.-4.).

JUSTINIANUS I.

Avers: Poprsje Justiniana okrenuto gledaocu. Car ima šljem na glavi, a oboružan je oklopom i štitom; drži u desnici kruglju svijeta, na kojoj je krst. U štitu kao znak ratnik, koji na desno jaše.
Revers: Victoria, stojeći en face, drži u desnici koplje, koje gore ulazi u Hristov monogram, a u na stranu opruženoj lijevoj ruci kruglju, okrunjenu krstom. Ispod lijeve ruke nalazi se zvijezda. U odsjeku: CONOB
Literatura: J. Sabatier: „Description géneréle des monnaies byzantines”, 1., str. 177., br. 3., tab. XII., sl. 3.

Broj: 1
Premjer u mm: 21
Težina: 4.16
Avers: DNIVSTINI ANVSPPAVG (G je ušljed pomanjkanja prostora slično okomitoj hasti.)
Revers: VICTORI AAVGGGB
Literatura:

Broj: 2
Premjer u mm: 22
Težina: 4.46
Avers: Isto tako.
Revers: VICTORI AAVGGG∆
Literatura:

Broj: 3
Premjer u mm: 21
Težina: 4.37
Avers: Isto tako.
Revers: VICTORI AAVGGGS
Literatura:

Broj: 4
Premjer u mm: 22
Težina: 4.47
Avers: Isto tako.
Revers: VICTORI AAVGGG Prvobitno H preragjeno u Θ.
Literatura:

JUSTINUS II.

Avers: Kao br. 1., samo drži Iustinus II. mjesto krsta Victoriju na kruglji, koja mu, obrnuta na desno pruža krst.
Victorija na prijestolu okrenula glavu na desno, usovila desnicom koplje, a u ljevici drži kruglju, okrunjenu krstom. U odsjeku: CONOB
Literatura: Sabatier, na ozn. mj. str. 224., br. 1., tab. XXI., sl. 1.

Broj: 5
Premjer u mm: 21
Težina: 4.48
Avers: DNI VSTI NVSPPAVG (G kao kod br. 1.)
Revers: VICTORI AAVGGG∆
Literatura:

Broj: 6
Premjer u mm: 21
Težina: 4.40
Avers: Isto tako.
Revers: VICTORI AAVGGGΓ
Literatura:

Broj: 7
Premjer u mm: 22
Težina: 4.49
Avers: Isto tako.
Revers: Isto tako. U polju I : C
Literatura:

Broj: 8
Premjer u mm: 21
Težina: 4.48
Avers: Isto tako.
Revers: VICTORI AAVGGG∆
Literatura:

Broj: 9
Premjer u mm: 20
Težina: 4.52
Avers: Isto tako.
Revers: Isto tako.
Literatura:

Broj: 10
Premjer u mm: 21
Težina: 4.50
Avers: Isto tako.
Revers: Isto tako.
Literatura:

-- 550 --

Broj: 11
Premjer u mm: 21
Težina: 4.46
Avers: Isto tako.
Revers: Isto tako.
Literatura:

Sva četiri komada (br. 8-11) različna pečatom.

Broj: 12
Premjer u mm: 21
Težina: 4.49
Avers: Isto tako.
Revers: VICTORI AAVGGGЄ
Literatura:

Broj: 13
Premjer u mm: 20
Težina: 4.46
Avers: Isto tako.
Revers: Isto tako.
Literatura:

Različni pečatom.

Broj: 14
Premjer u mm: 21
Težina: 4.50
Avers: Isto tako.
Revers: VICTORI AAVGGGS
Literatura:

Broj: 15
Premjer u mm: 20
Težina: 4.52
Avers: Isto tako.
Revers: VICTORI AAVGGGΘ
Literatura:

Broj: 16
Premjer u mm: 20
Težina: 4.47
Avers: Isto tako.
Revers: Isto tako.
Literatura:

Isti pečat.

Broj: 17
Premjer u mm: 21
Težina: 4.49
Avers: Isto tako.
Revers: VICTORI AAVGGGI

Broj: 18
Premjer u mm: 20
Težina: 4.48
Avers: Isto tako.
Revers: Isto tako.

Različni pečatom.

Broj: 19
Premjer u mm: 20
Težina: 4.40
Avers: Isto tako. 1
Revers: VICTORI [AAV]GGG

U Dalmaciji nije manjkalo povoda, da se dogje do istočno-rimskog novca u većoj mjeri u doba, u koje ide naš nalaz, jer je ova pokrajina nastojanjem Iustinianusa I. već nekoliko godina bila pod vladavinom bizantinskom. Godine 535. otpočeo je ovdje magister militum per Illyricum Mundus rat protiv istočnih Gota svakako s razmjerom, da po osvojenju provincije dospije Gotima u sjevernoj Italiji za legja, dok je Belisar napredovao sa glavnom silom iz Sicilije i dônje Italije. Isprva upadaj nije polučio svrhu. Mundus je doduše u jednom sukobu pobijedio i zaposjeo Solun; no on je pao, kad se je, ogorčen smrću svoga sina Mauritiusa, u bitci kod Soluna protiv Grippa, koji je zajedno sa Asinariusom i još nekim gotskim vogjama pohitao iz Italije u obranu Dalmacije, u jednom okršaju predaleko zaletio, a njegova vojska, koju je jedino on na okupu držao, razigje se.^[1]

Ovaj dogagjaj, koji se ne mogaše smatrati niti kakovim uspjehom gotskog oružja, pošto je Grippa u sukobu bio pobijegjen te pošto se je tek nakon ponovnih pojačanja iz Italije usudio da zaposjedne Solun, - ovaj dogagjaj je ali Theodahad na svoju štetu precjenjivao:^[2] car Justinian nije odustao od svoga plana. U zimi 535./6. povede Constantianus u

1. ↑ Procop, Goth., I 5., str. 26. B, str. 27. B; 7., str. 33. i d.
2. ↑ Procop., Goth., I. 7., str. 34. B i d.

-- 551 --

Dalmaciju drugu, mornaricom podupiranu vojsku sa Dyrrhahiuma preko Epidauruma (Cavtat), koji ni ne imagjaše posade. Grippa pobjegne iz Soluna, povuče se u Scardonu i napusti najzad svu Dalmaciju bez bitke u času, kad je Constantian, dospijevši do Isse (Visa), zaposjeo Solun. Goti, što su bili naseljeni u pokrajini, podvrgoše se novom gospodaru.^[1]

Witiges je godine 537. pokušao da opet predobije Dalmaciju, i to prilikom svoga napredovanja protiv Rima. Willegisel se povuče kroz Liburniju u Scadronu, oplovivši Adriu; ovdje je ali poražen, tako da je bio primoran, da umakne prama sjeveru u Burnum; tu je očekivao Asinariusa, koji je već prije u Dalmaciji u društvu sa Grippom zapovijedao a sada najmio vojsku u Sueba. Sjedinjene vojske stupahu protiv glavnoga grada, zatvore ga bedemom, pa ga i s mora opašu mornaricom, pošto je Gotima, kao i inače prilikom drugog ratovanja za neodvisnost, pošlo za rukom, da brzo nabave brodova. Protiv toga je Constantian, pošto je već prije popravio bio opale gradske zidove, povukao k sebi garnizone onih mjesta, što su imala posadu od vremena Grippinog uzmaka; osim toga je pojačao utvrde time, što je iskopao jarak pred gradskim zidinama. Sad il je blokada bila preslaba ili nije provagjana nužnom opreznošću, tek opsjednutima pošlo je za rukom, da neočekivanim ispadom neprijateljsku flotu što u bjeg natjeraju, što opet unište i zarobe. No Goti ne postaše s toga malodušni.^[2] Ali konačni uspjeh bio je, kao i pred Rimom, povoljan za carevce; Goti moradoše i ovdje da se okanu opsjedanja. O tome nema doduše izričitog izvještaja; ali to se vidi osim iz opće činjenice, što Goti nijesu bili sposobni za boj u tvrgjavama, takogjer i otuda, što je Willegisel početkom ljeta 538. zapovijedao umbričkom vojskom.^[3] Proljeća 539. pobjegao je senator Cerventinus iz Milana bez napastovanja kroz Dalmaciju u Carigrad.^[4] Bizantinci se ovdje osjećahu već tako sjegurni, da su iste godine dalmatinske čete pod Vitaliusom upotrebljene za opsjedanje Ravenne,^[5] i da je isti Constantian poslije svojevoljnog podloženja Witigesovog i opoziva Belisarevog god. 540. postao zapovjednikom Ravenne.^[6]

Još jednoč pojaviše se Goti u Dalmaciji. Kako je Totila imao namisao, da opet istjera carevce iz svih gotskih zemalja, to on god. 548. pošalje bivšeg kopljonošu Belisarevog, Ilaufa, koji je kao zarobljenik pristao uz

1. ↑ Procop., Goth., I. 7., str. 36. C i d.; L. M. Hartmann, „Geschichte Italiens im Mittelalter”, I. „Das italienische Königreich”, str. 253. i d. i Pauly-Wissowa u R. E. s. v. Constantianus, br. 4.
2. ↑ Procop., I 16., str. 82. B i d. Hartmann na ozn. mj. str. 267.
3. ↑ Procop., Goth., II. 11., str. 187. B.
4. ↑ Procop., II. 21., str. 234. C.
5. ↑ Procop., II. 28., str. 260.; Hartmann, na ozn. mj. str. 285.
6. ↑ Procop., II. 30., str. 272.; Hartmann, na ozn. mj. str. 299.

-- 552 --

njega (Totila), sa velikim odjeljenjem mornarice i sa kopnenom vojskom na dalmatinsku obalu. Ilauf se iskrca u Muicurumu (Makarska, vidi niže str. 556.), pokolje ovdje ništa zla ne sluteće gragjane i opljačka mjesto. Zatim doplovi u utvrgjenu luku Laureata. ^[1] Bizantinski zapovjednik Soluna, Claudian, pokuša da dovede pomoć. Dromonsko brodovlje prevezlo je čete iz Salone u Laureatu, koje se sretno i iskrcaše: ali ove su odmah iza toga u bitci, što se zametne posve poražene, a bježale su tako bez cilja, da su napustile i brodove. Posada se preda i bude sasječena. Ilauf pako, umjesto da izrabi pobjedu, zadovolji se zapljenom voznih i ratnih brodova, što su ležali u luci, i povrati se sa plijenom u Italiju.^[2]

Dalmacija je bila za Carigrad vrlo dragocjen posjed; osobito luka solunska se pokazala kao dobro uporište za operacije protiv Italije. Odavle se je lako mogla podržavati sveza sa Ravenom, a moglo se je i Gote (tako Totilu) ugrožavanjem njihovog sjeveroitalijanskog ratničkog rezervoara prisiliti, da odustanu od svojih namjera na jugu. Godine 544. dogje sam Belisar, kad je bio po drugi put poslan u Italiju, iz Tracije u Solun, odakle je upriličio operacije protiv Totile i odakle se je uputio preko Pulja u Ravenu.^[3] God. 545. se preko Dalmacije opet vrati, da iz Dyrrhachiuma izvede oslobogjenje Rima.^[4]

548. se povuče antagonista Belisarov, Johannes, nakon beskorisnog lutanja po Italiji natrag u Dalmaciju.^[5]

550./551. prezimiše u Solunu sa svojim vojskama Johannes i Iustinian, carev drugonećak,^[6] a 551. otplovi Johannes iz Soluna preko Scardone da oslobodi Anconu.^[7] 552. uputi se Narces po kopnu iz Soluna oko Adrije u Italiju na odlučnu bitku.^[8]

U Dalmaciji nije tada manjkalo ni stranih upadaja. Godine 518. nasrnuše iz Noricuma i Panonije Langobardi u Dalmaciju.^[9]

Usprkos svih tih patnja, Dalmacija je, kako Procopius izričito spominje,^[10] manje trpila nego Italija, koja je kroz punih 20 godina morala da nosi troškove rata. Kod nas nastupiše mirnije stanke, a ratovanje vodilo se

1. ↑ Položaj mjesta nije poznat, sr. W. Tomaschek, „Mittheilungen der geographischen Gesellschaft”, 1880., str. 524.
2. ↑ Procop., III. 35., str. 431.; Hartmann, na ozn. mj. str. 323.
3. ↑ Procop., III. 10., str. 316. B i d.; Hartmann, na ozn. mj. str. 310.
4. ↑ Procop., III. 13., str. 329. C; Hartmann, na ozn. mj. str. 311.
5. ↑ Hartmann, na ozn. mj. str. 320.
6. ↑ Procop., III. 40., str. 451. C, str. 454., IV. 21., str. 569. i d.; 22., str. 572.; Hartmann, na ozn. mj. str. 326.
7. ↑ Procop., IV. 23 , str. 577. i d.; Hartmann, na ozn. mj. str. 327. i d.
8. ↑ Procop., IV. 26., str. 597.; Hartmann, na ozn. mj. str. 329.
9. ↑ Procop., III. 33., str. 418. C.; Hartmann, na ozn. mj. str. 320. i „Römer und Langobarden bis zur Theilung Italiens”, str. 12.
10. ↑ Procop., IV. 24., str. 585. C.

-- 553 --

većinom u istim pravcima. Solun je bio za obje strane objektom napadaja. Ovaj grad te predjeli duž cesta što k njemu vode, osobito pruge Scardona-Riditae-Tragurium-Salona,^[1] Scardona-Asseria-Burnum, Burnum-Promona-Municipium Magnum-Andetrium-Salona biće da su mnogo pretrpili, sjever više nego jug. Velikoj česti pokrajine pružao je zaštitu njen gorski karakter prilikom takovih brzo prolazećih ratova.

Kako se iz prednavedenoga vidi, nije gotska vladavina uhvatila čvrsta korjena u Dalmaciji te je bila posve upućena na obranu glavnog dijela zemlje. Gotskih posada, odnosno naseobina bilo je samo u nekoliko mjesta, tako u Solunu,^[2] na Curictae Veglia,^[3] pa po svoj prilici i u Scardoni te u Burnumu, koja se mjesta u bitkama kao uporišta gotska spominju.^[4] Ostale važne primorske tačke (kao Epidaurum) i južna ostrva (n. pr. Issa) bijahu bez zaštite.

Dalmatinskim Gotima manjkao je takogjer i narodnosni osjećaj, oni se bez oklijevanja podvrgoše Constantianu, kad se je Grippa vidio primoranim, da se vrati u Ravenu.^[5] Ovo nas ne može začuditi kad se zna, da su Goti bili osamljeni a uz to narod, koji etnološki nije sačinjavao homogenu masu, već se sastojao od saveza raznih plemena.^[6]

Izmegju njih i Romana postojala je ovdje ista duboka protivština kao i u Italiji; oba su naroda bila bez ikakovih dodira. S ovime moralo se je računati u ratno vrijeme. Tako su odredbe u pogledu Soluna bile uvjetovane držanjem gragjana.^[7]Protivnost je postojala, ma da je gotska vlada ostavila u krjeposti stare institucije bez osobitih promjena, izuzevši vojnu upravu.

Civilna uprava pokrajine nalazila se kao i prije u rukama Rimljanina, koji je nosio naslov consularis provinciae Dalmatiae.^[8] Godine 525./526. fungirao je kao takov Epiphanius.^[9] Vojničku pak vlast sa jurisdikcijom nad Gotima te nad Rimljanima u slučaju, ako je tužitelj bio Got, vršio je nasuprot jedan gotski grof, comes Dalmatiarum^[10] sa naslovom

1. ↑ Ο ovim cestama sravni „Wissenschaft. Mittheil.”, VII., str. 72.
2. ↑ Cassiod., Variae, 37, 1.; Mommsen, „Ostgothische Studien”. „Neues Archiv”, XIV., str. 502.; Hartmann, na ozn. mj. str. 96. i d.
3. ↑ Cass., VII. 16.; Mommsen, na ozn. mj.
4. ↑ Prokop govori u I. 7., str. 34. b uopće o gotskim tvrgjavama po Dalmaciji: ές δέ Σάλωνας είσήλθεν οΰθείς..... καί οί Γότθοι τῶν αρίστων ούθενός σφίσιν άπολελειμμένον ές δέος έλθόντες τα εκείνη φρούρια εσχον.
5. ↑ Vidi ozgor str. 551.
6. ↑ Mommsen, na ozn. mj. str. 539.
7. ↑ Procop., I. 7., str. 34. B. str. 37. D.
8. ↑ Cass., Var., V. 24.; Mommsen, na ozn mj., XIV., str. 461., 503.; Hartmann, na ozn mj. str. 104.
9. ↑ Cass., Var, V. 24.; Mommsen, predgovor, str. XXIX.
10. ↑ Mommsen, „Neues Archiv”, XIV., str. 502. Njemu je neko vrijeme bila podvrgnuta i pokrajina Savia sa glavnim gradom Siscia. Sr. Mommsen, na ozn. mj. str. 503., primj. 7. F. Grossi-Gondi u Ruggiero, „Dizionario epigrafico”, s. v. comes, str. 518., 527.; O. Seeck, Pauly-Wissowa R. E. s. v. comites, stup. 646.; Hartmann nasuprot drži na ozn. mj str. 98., da su obje pokrajine trajno spojene.

-- 554 --

vir inlustris, kome su bila dodijeljena dva predstojnika biroa, principes Dalmatiarum.^[1] Najbolje doba gotsko zastupao je kod nas comes Oswin, koji je nakon duga službovanja pod Teoderikom po Atalarihu bio ponovno potvrgjen u činu.^[2]

Kraj toga bilo je i po Dalmaciji još gotskih gradskih i kotarskih zapovjednika tamo, gdje su ležale posade ili gdje su bili naseljeni Goti. Poznat je ali samo comes insulae Curitanae (Krk) et Celsinae.^[3]

Pokrajinski je sabor i nadalje postojao;^[4] znakom njegova života može se smatrati odaslanstvo, čiji se je vogja, neki član milanskog literarnog kruga, sjajno ponio pred Teoderikom Aratorom.^[5] Isto tako nije se ništa promijenilo, što se tiče gradske organizacije ili bolje desorganizacije sa svima njenima iz obzira državnih daća diktovanim teškim ustanovama.^[6] O nazadovanju gradova biće na niže još podataka.

Gotska vlada nije se miješala ni u crkvene stvari, i u Dalmaciji apsolutno nije marila za arijansku propagandu. Nije stavljala nigdje zaprjeka podjeljivanju starih, niti osnivanju novih biskupija. Bez ikakova uplivisanja obdržavana su dva pokrajinska koncila u Solunu 530. i 532., a posve je bio slobodan saobraćaj sa apostolskom stolicom, koji se je poglavito odnosio na „Pelagiana pestis”, koja se je bila razmahala i u Dalmaciji i koja je bila prijedmetom dogmatičkih prepirki izmegju Rima i Carigrada.^[7] Naročito u Solunu se za vladanja Gota ponovo oporaviše stare crkvene institucije, kako dokazuju natpisi iz "Coemeterium Manastirine”.^[8] Područje solunske mitropolije se proširi prama sjeveru, od kada se sa pokrajinom Praevalitana odcijepi jug i u crkvenom pogledu od Dalmacije (ovaj je potpadao pod mitropoliju skadarsku). Solunskoj mitropoliji pripadala je i biskupija Siscia. Farlati zastupa mišljenje,^[9] da je dalmatinskoj crkvenoj pokrajini priključena i Panonia (secunda) Sirmiensis,^[10] koju je god. 504. Teoderik oteo Gepidima, pošto je nadbiskup Honorius

1. ↑ Cass., Var., VII. 24.; Mommnsen, na ozn. mj. str. 468., primj. 1., 504
2. ↑ Cass., Var., I 40. (a. 507./511.); IV. 9. (a. 507./511.); III. 26. (a 510./511.); IX. 8. (a. 526.); 275., 11. (a. 526./527.). Sr. Mommsen, predgovor, str. XXXVIII., XIX.
3. ↑ Cass., Var., VII. 16. Mommsen, „Neues Archiv”, XIV., str. 499. i d., 502.; Hartmann, na ozn. mj. str. 97., 129 ; Grossi-Gondi, na ozn mj. str. 528. i d.; Seeck, na ozn. mj. stup. 642.
4. ↑ Mommsen, na ozn. mj. str. 496 ; Hartmann, na ozn. mj. str. 130., primj. 16.
5. ↑ Cass., Var., 242., 27. (a. 526.); Mommsen, „Neues Archiv”, XV., str. 183. i d.; Hartmann, na ozn. mj. str. 191.
6. ↑ Mommsen, na ozn mj., XIV., str. 494. i d.; Hartmann, na ozn. mj. str. 107.; W. Liebenam, „Städteverwaltung im römischen Kaiserreiche”, str. 501.
7. ↑ D. Farlati, „Illyricum sacrum”, II., str. 133. i d.
8. ↑ C. I. L. III 9525 (a. 511.); 9526 (a. 517.?); sr. 2659 (a. 535.).; sravni „Bull. Dalm.”, 1893., str. (a. 511.); L. Jelić, „Bull. Dalm.”, 1892 , str 187. i d. Isp. Mommsen, C. I. L. III str. 305.
9. ↑ Na ozn. mj. str. 140. i d.
10. ↑ Mommsen, na ozn. mj. str. 248.; Hartmann, na ozn. mj. str. 151. i d.

-- 555 --

II. (umro 505.) osnovao biskupiju Barcensis^[1] ecclesia, koja se spominje u spisima drugog solinskog^[2] koncila i koja je identična sa onom Bacensis civitas, što je napomenuta u Justinian. nov. 11: secundae pars Pannoniae quae in Bacensi est civitate. Bacensis je ali pisarska pogrješka,^[3] kako se vidi iz Iulianus quae cum Urbatensi est civitate. Barcensisom mogao je sasvim dobro biti smišljen kakov nepoznati dalmatinski grad, sr. patronymikom u natpisu, nagjenom u Otonu kod Burnuma C. I. L. III 2824 (sr. str. 1036.) = 13259 = „Wissenschaftl. Mittheil.”, V., str. 194., br. 31. I(ovi) o(ptimo) m(aximo) C(apitolino?) P. Aelius Andes Barcini (filius) v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito).

Po potpisima saborskih spisa iz godina 530. i 532.^[4] postojale su u Dalmaciji prije godine 530. ove područne biskupije: 1. Arba, 2. Iader, 3. Scardona, 4. Narona, 5. Epidaurum, 6. Bistua i 7. episcopus ecclesiae Martaritanae. Ovima budnu dodate, pošto se područja ukazaše prevelika, god. 532. još 8. Sarsenterum, 9. Muccurum i 10. Ludrum. O položaju onih pod 1.-5. nije potrebna nikakva opaska. Bistua (br. 6.) identična je sa današnjom Zenicom.^[5] Nije poznato, gdje je imao sjedište biskup, što je imenovan pod br. 7. Sarsenterum (br. 8.) poznat je iz „Ravennas” 211., 14. kao Sarsiteron,^[6] a položaj mu se može opredijeliti po tome, što su toj biskupiji dodijeljene župe bile otrgnute od staroga područja solunskog,^[7] te što je jedna od ovih^[8] identična sa municipijem Novae u Runoviću.^[9] Što se tiče Ludruma (br. 10.), stojimo još bolje u toliko, što ne samo da je ovaj novi kotar prije spadao pod Salonu,^[10] nego su i dvije njemu podložene parokije Magnioticum i Equitinum odgovarale starim gradovima Municipium Magnum i Aequum, a osim toga Salviaticum je i inače u literaturi i u natpisima naveden kao municipium Salvia, te je stavljan sad u Glavice kod Glamoča, sad sjeverozapadno odavle, t. j. u Grahovo.^[11] Sarziaticum, četvrtu župu, prepoznaje

1. ↑ Fr. Rački čita u svome izdanju „Historia Salonitana” Tome Arcidiakona, str. 15.: in baroensi ecclesia.
2. ↑ Farlati, na ozn. mj. str 173.
3. ↑ Sr. Mommsen, C. I. L. III, str. 416 , 417.; Tomaschek, na ozn. mj. str. 499.
4. ↑ Farlati, na ozn. mj. str. 162. i d., 173. i d.
5. ↑ Pauly-Wissowa R. E. s. v. Bistua.
6. ↑ Tomaschek, na ozn. mj. str. 547. i d.
7. ↑ Sr. Farlati, na ozn. mj. str. 175.
8. ↑ Imena ostalih hrgjavo su nam predana. Ne mogu da se povedem za smjelim lokalizacijama L. Jelića, „Glasnik zem. muz.”, 1898., str. 548., 550.
9. ↑ O novo nagjenoj bazilici u Dikovači kod Runovića vidi „Glasnik zem. muz.”, 1900., str. 333.
10. ↑ Sr. Farlati, na ozn. mj.
11. ↑ Sr. sastavak u F. Bulića, „Festschrift für Otto Benndorf”, str. 276. i d.; „Jahreshefte des österr. archaeol. Institutes”, II., dodatak, stup. 109. i d. i „Bull. Dalm ”, 1899., str. 137. i d., 1900., str. 31. i d.; Jelić, na ozn. mj. str. 553.

-- 556 --

Tomaschek^[1] u postaji Sarute^[2] na pruzi Salona-Servitium, ali ja držim da to ne stoji; ja bih šta više poistovjetio Sarute sa mjestom Starue, što je imenovano u natpisu iz Sučurca:^[3] D(is) M(anibus). Ael(ius) Capito, dec(urio) municip(io) Salvio, natus Starue, qui vix(it) an(nis) XLV, Ael(ius) Victor filius ipsius patri karissim(o) b(ene) m(erenti) pos(uit). Oba se imena razlikuju samo po tome, što je na tabeli Peuting. ono t od početka dospjelo na kraj imena. Sarziaticum nasuprot moglo bi se dovesti u svezu sa imenom plemena Sardeates, koje se stavlja u sredinu zapadne Bosne.^[4] Izreći ću i svoje daljnje naslućivanje, da je Ludrum pogrješno napisan za Burnum. Gore navedena četiri pripadajuća mjesta leže ili pod sjegurno ili bar po svoj prilici u okolici rečenoga grada, koji se i inače, kao što vidjesmo, u to vrijeme ističe.

Najzad Muccurum (br. 9.) današnja je Makarska, koju su Goti kako smo na str. 552. vidjeli, 16 godina nakon osnutka biskupije jako oštetili. U Ravennasu je pod 209, 1 navedena kao Mueru, a kod Konstantina Porphyr, kao το Μόκρον.^[5]

Kad pregledamo niz biskupija, možemo ustanoviti, da jako izbija današnja Dalmacija, osobito primorski gradovi; rjegje je zastupana zapadna i srednja Bosna. Kao najistočnija biskupija imenuje se Bistua - Zenica. Spisak dalmatinskih biskupija ipak nije iscrpljen potpisima saborskih spisa.^[6] Kako su sastanci bili uopće slabo posjećivani - na prvi dogjoše osim nadbiskupa Honoriusa III. (527.-544.) 18 osoba, od kojih najmanje 3 iz samog Soluna; na drugi samo 10, do duše ovaj put isključivo biskupi - to biskupija ecclesia Barcensis nije bila zastupana ni na prvom ni na drugom koncilu. Kod drugoga koncila nije prisustvovao bar jedan od onih biskupa, koji su bili na prvom sastanku.^[7] I mitropolita vigje se na drugom koncilu prinužden, da strogo naredi, da se konferencije posjećuju. Krivica te labavosti biće da je ležala - biće da neke biskupije nijesu bile ni popunjene - u velikim udaljenostima pojedinih biskupija od glavnoga grada, koji je ležao na periferiji pokrajine, zatim u nesigurnosti putova,

1. ↑ Na ozn. mj. str. 504., 517.
2. ↑ Tako danas čita K. Miller na Tab. Peuting. umjesto pregjašnjeg Saritte.
3. ↑ Bulić, na ozn. mjestima.
4. ↑ „Wissenschaftl. Mittheil.”, VI., str. 265., VII., str. 60., primj. 2.
5. ↑ C. Jireček, „Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien während des Mittelalters”, str. 28.; Tomaschek, na ozn. mj. str. 524.; Kiepert, „Formae orbis antiqui”, XVII. Sr. P. Kadčić, „Povjest okružja makarskoga” u „Arkivu za povjestnicu jugoslavensku”, 1863., str. 92. i d.
6. ↑ Što se tiče one množine dalmatinskih biskupa (ponajviše titularnih), koji se spominju u raznim kasnijim spiscima, kao Theiner, „Monumenta Slavorum”, I, str. 387. i d., Döllinger, „Beiträge zur politischen, kirchlichen und Culturgeschichte der letzten sechs Jahrhunderte”, II., str. 284. i d., Tangl, „Die päpstlichen Kanzleiordnungen von 1190-1500” i t. d., valja sravniti A. Hoffer, „Zeitschrift für katholische Theologie”, 1894., str. 754.; 1895., str. 355. i d.; 1896., str. 158. i d.; 1897., str. 353. i d.
7. ↑ Sr. Farlati, na ozn. mj. str. 177.

-- 557 --

u preopterećenju pojedinih biskupija administracijom prevelikih područja, možda i u nezadovoljstvu sa mitropolitom Honoriusom, koji je primjerice pri osnivanju novih biskupija više pazio na svoju udobnost, nego li na korist podregjenih mu biskupa. Dok je on svoje uredovno područje što moguće više skučio, otezao je da ispuni molbe biskupa, osobito onoga od Bistue, da se odcijepe udaljenije župe.^[1] Dobrom česti mogla bi se slaba posjeta protumačiti i lošim materijalnim stanjem svećenstva. Nadbiskup Januarius stajao je tako loše, da ga je neki izvjesni Johannes optužio, da je uzeo a ne platio „sexaginta orcas olei ad implenda lummaria”. Kralj naredi častnome mužu, „vir venerabilis”, da „sine tarditate” podmiri račun.^[2] Kako su morali stajati tek potčinjenici biskupovi! I doista doznajemo, da je biskup bistuenski Andrija bio prinužden da podnese prijavu, da njegova biskupija najpotrebnijim oskudjeva. A da to nije bio osamljen slučaj (predložio ga je nadbiskup Honorius na raspravljanje u saboru od god. 530.), uvigja se otuda, što je sada jedno od najvažnijih tačaka dnevnog reda sačinjavalo pitanje: kako bi se moglo crkvi materijalno pomoći. Iz profilaktičkih ustanova, što su bile zaključene, doznajemo i za uzroke te nevolje: hrgjavo gospodarstvo sa crkvenim imetkom, što je posvuda preotelo maha. Od sada se nijesu mogli ni župni svećenici ni biskupi zaduživati na crkveno dobro, osim u slučajevima istinske nužde i nakon privole biskupa odnosno nadbiskupa, te samo pod isto takovim kautelama mogli su se dozvoliti pokloni, izmjenjivanja ili prodaje crkvenoga posjeda.

Ostali kanoni koncila pokazuju jasno, da je i dalmatinsko svećenstvo u gotsko doba loše vršilo svoje zvanje. Visoko i niže svjetovno i redovničko svećenstvo putovalo je kojekuda u osobnim stvarima bez dozvole i na štetu crkvenih financa i duhovnog pastirstva. Dobro je još bilo ako se povratiše, mnogi je pak bez grižnje savjesti napustio svoju župu ili čin, te je tražio i našao kakvo drugo zanimanje, koje mu je prijalo. Svećenici i gjakoni zaregjivahu se bez potrebe, pri čem se je više obaziralo na protekciju nego na zaslužnost. Drugima se opet uskraćivahu koristi. Neki sudjelovahu i u svjetovnim stvarima kao sudije, odvjetnici, kajišari i t. d.

Od tadašnjih nadbiskupa solunskih Stefan I. (umro 527.) uživao je više nego svjetovnu važnost, jer ne samo što je za njega Salona podignuta na nadbiskupsku čast, već je on takogjer naredio Dionysiusu, Exiguusu, da prevede na latinski jezik tako zvane apostolske kanone i kanone velikih grčkih sabora.^[3]

1. ↑ Sr. Farlati, na ozn. mj. str. 175. i d.
2. ↑ Cass., Var., III. 7. a. 507./511.
3. ↑ Farlati, na ozn. mj. str. 158. i d.; Amelli, Spicilegium Casinense I., str. LXXIX.; L. Jelić, „Bull Dalm.”, 1895., str. 39 i d.; Hartmann, na ozn. mj. str. 199.

-- 558 --

Ako je dozvoljeno da iz ekonomskog stanja crkve izvodimo zaključke o gospodarstvenom stanju pokrajine, slika nije nikako povoljna. Ono malo specijalnih podataka, za koje doznasmo, ne govore protiv ove generalizacije. Iz gore navedenog spiska biskupija i župskih mjesta vidi se, da je mnogi grad izgubio važnost, koji je cvjetao za doba carstva. Tako se sada morao Aequum da zadovolji sa jednom parokijom, dok je sve od julsko-klaudijske dinastije bio bogat, i megju mjestima u unutrašnjosti zauzimao važan položaj, te imao sveza po svoj Dalmaciji i izvan nje.^[1]

Bogati rudnici opustiše. Teoderik povjerava 510./511. komesu Simeoniusu nadzor nad porezom od prodaja, siliquaticum^[2] - istraživanje rovova željezne rude^[3] po Dalmaciji, a na rudokop zlata i srebra, koji je prije tako obilan bio, i ne misli se. U Domaviji, našem najvećem majdanu srebra, sižu novci do Konstantina II.^[4]

Kao što ovdje, Teoderik je i inače uplivisao neposredno. Urogjenici Rimljani često se obraćahu u privatnim stvarima molbama i tužbama izravno na kralja, koji bi onda immediatnim naredbama zapovjedio vojnim i civilnim namjesnicima, da ispitaju tužbe i otklonu uzroke.^[5]

U ostalom je gotska vlada, koja je potrajala nešto preko četrdeset godina, napustila Dalmaciju kao sporednu zemlju. U očitu protuslovju sa živahnom brigom, koju je Teoderik posvećivao gragjanstvu pa i utvrdama,^[6] stoji zapuštanje zidova Soluna,^[7] glavnoga grada zemlje, koji će se nemar osvetiti na samim Gotima.

U glavnom bila bi politička konstelacija povoljna po ekonomski položaj naše pokrajine. Time što je otpala konkurencija ostalih dijelova carstva, postade Dalmacija kao što i Sicilija važna za aprovizaciju Italije. Izvozila je u gornju Italiju žito i marvu za klanje.^[8] I okolnost, što je početkom 5. stoljeća premještena rezidencija i sjedište vlade u Ravenu,^[9] koja je od starih vremena bila u svezi sa Solunom^[10] i dalmatinskim pomorcima poznata kao postaja jedne od državnih mornarica,

1. ↑ Sr. „Wissenschaft Mittheil.”, VI., str. 267., primj. 2. i „Die Lika in römischer Zeit”, stup. 93.
2. ↑ Hartmann, na ozn. mj. str. 113. i d.
3. ↑ Cass., Var., III. 25.; 93., 2. A. J. Evans, „Antiquarian researches in Illyricum”, sv. III. i IV., str. 9.; Hartmann, na ozn. mj. str. 111.
4. ↑ W. Radimský, „Wissenschaft. Mittheil.”, I., str. 251.; IV., str. 241.
5. ↑ Cass., Var, III. 9. (a. 507./511.); V. 24. (a. 525./526.); sr. ozgor str. 557.
6. ↑ Hartmann, na ozn. mj. str. 176. i d.
7. ↑ Procop. Goth. I., 7 p. 37 D.
8. ↑ Sr. J. Jung, „Italien und die römische Weltherrschaft”, str. 463. Biće da se je tada kao u Istri (Cass., Var., XII. 24. a. 537./538. sr. Mommsen, „Neues Archiv”, XIV,, str. 496., primj. 2.) izvozilo takogjer vino i ulje. O produkciji ulja sravni ozgor str. 557.
9. ↑ O tome, šta su rezidencije značile za Italiju sr. Jung, „Mittheilungen des Instituts für österreichische Geschichtsforschung”, 1898., str. 710.
10. ↑ Sr. C. I. L. III 2120, 8821, 8836, 9518, 9543, 9570.

-- 559 --

morala je isto onako oživljavajući uplivisati na saobraćaj, kao i tada izbijajuće ojačanje nasuprotnih obala srednje i sjeverne Italije. No biće da su otuda povlačile korist gospoštije i primorski gradovi. Od početka dugotrajnog rata tekli su i izvori privrede slabije.

Iz nagjenoga novca - izuzevši grabovnički nahogjaj (sr. spisak na str. 549. o „Bizantincima” i „Istočnim Gotima” domaće provencijencije) - proizlazi, da je kod nas uz gotsko srebro kurziralo zlato, kovano u kovnicama orijenta, što je bilo i osnovano državopravnim položajem „kraljevstva” spram „respublica”.^[1]

Koliko ja znam, do sad se je pod sjegurno u Bosni pojavio samo jedan komad srebrna novca kralja Atalariha i Teodahada (br. 56. i br. 60.) Za ona dva komada Atalarihova (br. 57. i br. 58.) iz zbirke Vučemilovića možemo naslućivati, da su nagjena u srednjoj Dalmaciji ili u pograničnim kotarima Bosne-Hercegovine, osobito pošto se po Evansu, „Antiquarian researches in Illyricum”, sv. I. i II., str. 64., novac te vrste često nalazi u Dalmaciji: „The number of coins of Theodoric, Athalaric, and even the later kings, Witiges, and the Totila of history, that are discovered on Dalmatian soil is remarkable” i pošto je M. Glavinić^[2] jedan srebrni novac Atalariha dobio u Lapčanu (Gradac), na obali sjeverozapadno od ušća Neretve.^[3]

Inače možemo da navedemo iz Bosne samo još jedan gotski nahogjaj; to je onaj u okolici Sarajeva nagjeni rezani kamen C. I. L. III 10188, 1^[4] sa monogramom d(omini) n(ostri) Teod(erici) r(egis).

Zlatni novci istovremenih careva mogu se dokazati u većem broju, no naša su opažanja,^[5] kako se vidi iz spiska, još vrlo nedovoljna, da bi mogli iz njih izvagjati kakove bilo zaključke.

1. ↑ Sr. Mommsen, „Neues Archiv”, XIV., str. 538., 542.; Hartmann, na ozn. mj. str. 90.
2. ↑ „Mittheilungen der Centralcommission”, 1878., str. XCII
3. ↑ Sr. „Wissenschaftl. Mittheil.”, VII., str. 72.
4. ↑ Evans, na ozn. mj. III. i IV., str. 22., sl. 3.
5. ↑ Evans je i u Naroni vidio carskih novaca, koji sižu do u doba Anastasiusa, sr. na ozn. mj. I. i II., str. 77. i d.: The latest piece that i have noticed is of the Emperor Anastasius. Nadalje su nagjeni solidi careva Anastasiusa i Iustinusa I. godine 1897. na Scoglio Isto kod Zadra, isp. „Bull. Dalm.”, 1900., str. 192.

-- 560 --

ARCADIUS.

Broj: 1
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Ponešto obrezan.
Premjer u mm: 20
Težina: 4.45
Avers: DNARCADI VSPFAVG Poprsje Arcadiusa; glava okrenuta na desno u tričetvrt-profilu. Car, oružan kacigom i oklopom drži desnom rukom koplje o ramenu, a ispred lijeve strane ovalni štit, na kojem je slika jahača u skoku na desno, kako probada kopljem protivnika, koji leži na zemlji.
Revers: CONCORDI AAVGGI Roma sjedi na prijestolu bez naslona, stavljajući desnu nogu na provu. Glavu je okrenula na desno. Desnicu je oslonila o visoko uzdignuto koplje, a u ispruženoj ljevici na kruglji lebdeću Viktoriju, koja drži vijenac prama Romi. U odsjeku: CONOB.
Nahodište: Nabavljen u Sarajevu.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 855.)
Literatura: Sabatier, na ozn. mj. I., str. 102., br. 11., tab. III., sl. 11.

Broj: 2
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Isto tako.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.46
Avers: DNARCADI VSPFAVG Poprsje carevo sa diademom, oklopom i paludamentumom - na desno.
Revers: VICTORI AAVGGG Car, u odjeći vojskovogje, okrenuo se na desno. Desnicom se visoko oslonio o ratni znak. Lijevu nogu stavio je na neprijatelja, koji se nalazi na tlima u poluležećem položaju. U ljevici drži na kruglji lebdeću Viktoriju, koja mu pruža vijenac. U polju: M (lijevo), D (desno). U odsjeku: COMOB.
Nahodište: Isto.
Gdje je pohranjen: Zemaljski muzej.
Literatura: Str. 103., br. 18 , tab. IV., sl. 2.

Broj: 3
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Na jednom mjestu nešto obrezan.
Premjer u mm: 14
Težina: 1.48
Avers: Isto.
Revers: VICTORIA AVGVSTORVM Viktorija hita n. d. U opruženoj desnici drži vijenac; u opruženoj ljevici drži prema desnoj strani kruglju sa krstom na njoj. U odsjeku: COM.
Nahodište: Nagjen u Izačiću kod Bihaća.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 4360.)
Literatura: Str. 104., br. 21.

-- 561 --

THEODOSIUS II.

Broj: 4
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Mjestimice nešto obrezan; ponešto izlizan.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.30
Avers: DNTHEoDo SIVSPFAVG Inače kao u br. 1., samo što se štit prama gore sužava u šiljak. Štitni znak jedva se raspoznaje.
Revers: VOTXX MVLTXXXB Viktorija stoji okrenuta n. l. U desnici joj velik krst, koji se dotiče tla. U odsjeku: CONOB·
Nahodište: Nabavljen u Sarajevu.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 892.)
Literatura: Sabatier, na ozn. mj. str. 116., br. 13., tab. V., sl. 5.

Broj: 5
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Isto.
Premjer u mm: 22
Težina: 4.34
Avers: Isto. Lik jahača jasniji.
Revers: VOTXX MVLTXXXΓ Kao br. 4.
Nahodište: Isto.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1324.)
Literatura: Isto.

Broj: 6
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Probušen, mjestimice obrezan, ponešto izlizan.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.41
Avers: Isto.
Revers: VOTXXX MVLTXXXX∆ Roma sjedi na prijestolju sa naslonom, okrenuta na lijevo. U ispruženoj desnici drži kruglju sa krstom, a ljevicom obuhvaća skiptar, koji je oslonjen na nadlakticu. S desna o prijestô oslonjen štit. Pred lijevom nogom božice sjedi na tlima neka ptica. U polju d.: zvijezda. U odsjeku: CONOB.
Nahodište: Isto.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 292.)
Literatura: Str. 116., br. 14., tab. V., sl. 6.

MARCIANUS.

Broj: 7
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Probušen, mjestimice obrezan, ponešto izlizan.
Premjer u mm: 22
Težina: 4.13
Avers: DNMARCIA NVSIIAVG U ostalom kao br. 1.
Revers: GLORORVI STERRAR Car stoji okrenut gledaocu, obučen u odjeću vojskovogje; desnicom se oslonio visoko o Labarum a u ispruženoj ljevici drži kruglju sa krstom. U polju l.: zvijezda. U odsjeku: TESOB.
Nahodište: Nabavljen u Sarajevu.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 300.)
Literatura: Sabatier, na ozn. mj. str. 124., br. 3., tab. VI., sl. 5.

-- 562 --

Broj: 8
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Mjestimice ponešto obrezan i ponešto izlizan.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.41
Avers: Isto. PF jasno otisnuto.
Revers: 1 VICTORI AAVGGGI Slika i odsjek kao br. 4. U polju d.: zvijezda.
Nahodište: Isto.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broi 1847.)
Literatura: Str. 124., br. 4., tab. VI., sl. 6.

PULCHERIA.

Broj: 9
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Mjestimice ponešto obrezan.
Premjer u mm: 14.5
Težina: 1.49
Avers: ΛELPVLH IVRIAΛVG Poprsje carice sa diademom na desno.

Revers: OIΛVOIVΛ ΛVI OIIOIOΛVO Viktorija hita na lijevo; u opruženoj desnici vijenac, u opruženoj ljevici drži kruglju sa krstom. U polju d.: zvijezda. U protuslovju sa aversom sasvim barbarski.

Nahodište: Nagjen u jednoj bašči u Kladnju.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 748.)
Literatura:

LEO I.

Broj: 10
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Ponešto obrezan i izlizan.
Premjer u mm: 20
Težina: 4.40
Avers: DNLEOPE RPETAVG Inače kao br. 1.
Revers: VICTORI AAVGGGA Kao br. 8.
Nahodište: Bosna.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 3752.)
Literatura: Sabatier, na ozn. mj. str. 131., br. 4., tab. VI., sl. 22.

Broj: 11
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Vrlo jako obrezan.
Premjer u mm: 18
Težina: 3.72
Avers: Isto.
Revers: VICTORI AAVGGGA Kao br. 8.
Nahodište: Potiče iz zbirke Vučemilovića u Imotskom.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1023.)
Literatura: Isto.

Broj: 12
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Probušen i ponešto obrezan.
Premjer u mm: 20
Težina: 4.42
Avers: Isto.
Revers: VICTORI AAVGGGЄ Kao br. 8.
Nahodište: ?
Gdje je pohranjen: Mehmedbeg Kapetanović, bivši gradonačelnik u Sarajevu.
Literatura: Isto.

-- 563 --

Broj: 13
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Mjestimice obrezan, ponešto izlizan.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.45
Avers: Isto.
Revers: VICTORI AAVGGGI Kao br. 8.
Nahodište: Iskopan na Vran-planini.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 290.)
Literatura: Isto.

Broj: 14
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Isto.
Premjer u mm: 20
Težina: 4.45
Avers: Isto.
Revers: VICTORI AAVGGGI Kao br. 8.; u odsjeku dvostruko kovan.
Nahodište: Nabavljen u Sarajevu.
Gdje je pohranjen: Zemaljski muzej.
Literatura: Isto.

Broj: 15
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Probušen i ponešto obrezan.
Premjer u mm: 20
Težina: 4.43
Avers: Isto.
Revers: VICTORI NCГGGGI Kao br. 8.
Nahodište: ?
Gdje je pohranjen: Mehmed-beg Kapetanović
Literatura: Isto.

Broj: 16
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Dobar.
Premjer u mm: 14
Težina: 1.48
Avers: DNLEOPE RPETAVG Inače kao br. 2.
Revers: VICTORIAAVGVSTORVM Viktorija kao u br. 3., ali krivo risana i gleda unatrag. U polju d.: zvijezda. U odsjeku: CONOB.
Nahodište: Potiče iz zbirke Vučemilovića u Imotskom.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1028.)
Literatura: Str. 132., br. 9., tab. VI., sl. 23.

Broj: 17
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Probušen, na jednome mjestu jako obrezan.
Premjer u mm: 15
Težina: 1.39
Avers: Isto. Drugi pečat
Revers: Isto. Drugi pečat.
Nahodište: Nabavljen u Sarajevu.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1844.)
Literatura: Isto.

Broj: 18
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Mjestimice ponešto obrezan.
Premjer u mm: 15
Težina: 1.45
Avers: Isto.
Revers: VICTORIAAVGVSTORV (sic) Kao br. 16.
Nahodište: Isto.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1838.)
Literatura: Isto.

ZENO.

Broj: 19
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Mjestimice obrezan, jako izlizan.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.34
Avers: DNZENO PERPAVG U ostalom kao br. 1.
Revers: VICTORI AAVGGGB Kao br. 8.
Nahodište: Nabavljen u Sarajevu.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 293.)
Literatura: Sabatier, na ozn. mj. str. 138., br. 1., tab. VII., sl. 18.

Broj: 20
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Mjestimice jako obrezan.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.46
Avers: Isto.
Revers: VICTORI AAVGGG∆ Kao br. 8.
Nahodište: Isto.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 299.)
Literatura: Isto.

Broj: 21
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Probušen, mjestimice obrezan, izlizan.
Premjer u mm: 20.5
Težina: 4.28
Avers: Isto.
Revers: VICTORI AAVGGGZ Kao br. 8.
Nahodište: Isto.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 962.)
Literatura: Isto.

-- 564 --

Broj: 22
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Probušen, obrezan.
Premjer u mm: 20
Težina: 4.37
Avers: DNZENOP ERPFAVG U ostalom kao br. 1.
Revers: VICTORI AAVGGGI Kao br. 8.
Nahodište: Isto.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1330.)
Literatura: Isto.

Broj: 23
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Obrezan, oštećen pukotinama i time, što se odlupio.
Premjer u mm: 15
Težina: 1.43
Avers: DNZENO PERPFAVG U ostalom kao br. 2.
Revers: Krst u lovorovom vijencu, koji je ozdô svezan vrpcom sa velikim zauzlajima; nad vijencem ružica. U odsjeku: COMOB.
Nahodište: Skender Vakuf.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1810.)
Literatura: Str. 139., br. 7., tab. VII., sl.23.,

Broj: 24
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Obrezan, jedan mu se komad odlupio ušljed hrgjava ustroja prvobitne ploče.
Premjer u mm: 14
Težina: 1.26
Avers: Isto. Drugi pečat.
Revers: Isto. Drugi pečat.
Nahodište: Potiče iz zbirke Vučemilovića u Imotskom.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1027.)
Literatura: Isto,

Broj: 25
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Obrezan.
Premjer u mm: 14
Težina: 1.47
Avers: DNZENoPERPTΛII U ostalom kao br. 2.
Revers: Kao br. 23., ali umjesto ružice glatka površina, a umjesto uzla glatka crta, koja spaja krajeve vijenca.
Nahodište: Nabavljen u Sarajevu.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1845.)
Literatura: Str. 139., br. 7., tab. VII., sl. 25.

ANASTASIUS.

Broj: 26
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Probušen, mjestimice ponešto obrezan i izlizan.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.31
Avers: DNANASTA SIVSPPAVG U ostalom kao br. 1.
Revers: VICTORI AAVGGGB Kao br. 8.
Nahodište: Nabavljen u Sarajevu.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 294.)
Literatura: Sabatier, na ozn. mj. str. 152., br. 2., tab. VIII., sl. 25.

Broj: 27
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Isto.
Premjer u mm: 20
Težina: 4.44
Avers: Isto.
Revers: VICTORI AAVGGGΓ Kao br. 8.
Nahodište: ?
Gdje je pohranjen: Mehmed-beg Kapetanović
Literatura: Isto.

Broj: 28
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Mjestimice jako obrezan.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.42
Avers: Isto.
Revers: VICTORI AAVGGGI Kao br. 8.
Nahodište: Nabavljen u Sarajevu.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 295.)
Literatura: Isto.

Broj: 29
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Isto.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.36
Avers: Isto. Drugi pečat.
Revers: Isto. Drugi pečat.
Nahodište: Isto.
Gdje je pohranjen: Zem. muz (Inv. broj 891.)
Literatura: Isto.

-- 565 --

Broj: 30
Kovina: Zl.
Kako je očuvan:
Premjer u mm:
Težina:
Avers: Isto.
Revers: VICTORI AAVGGGΓ Viktorija stoji na lijevo okrenuta. Drži desnicom koplje, okrunjeno Hristovim monogramom. U polju 1.: zvijezda. U odsjeku: CONOB·
Nahodište: Zapadna Hercegovina sjeverno od Neretve ili oni kotari Bosne, što leže neposredno na megji.
Gdje je pohranjen: Manastirski muzej u Humcu.
Literatura: Str. 152., br. 1., tab. VIII., sl. 24.

Broj: 31
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Probušen i nešto izlizan.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.32
Avers: Isto.
Revers: VICTORI AAVGGGH Kao br. 30.
Nahodište: ?
Gdje je pohranjen: Mehmed-beg Kapetanović
Literatura: Isto.

Broj: 32
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Dva put probušen, mjestimice obrezan i jako izlizan.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.46
Avers: Isto.
Revers: VICTORI AAVGGGH Kao br. 30.
Nahodište: Nabavljen u Kninu.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 3064.)
Literatura: Isto.

Broj: 33
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Obrezan.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.34
Avers: Isto.
Revers: VICTORI AAVGGGΘ Kao br. 30.
Nahodište: Donji Lapac u Lici. (Sr. moju „Lika u rimsko doba”.)
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 3667.)
Literatura: Isto.

Broj: 34
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Mjestimice nešto obrezan i izlizan.
Premjer u mm: 15
Težina: 1.39
Avers: DNANASTA SIVSPPAVG U ostalom kao br. 2.
Revers: VICTORIAAVGVSTORVM Kao br. 16.
Nahodište: Nabavljen u Sarajevu.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 302.)
Literatura: Str. 152., br. 5., tab. VIII., sl. 27.

Broj: 35
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Isto.
Premjer u mm: 14
Težina: 1.39
Avers: Isto. Drugi pečat.
Revers: Isto. Drugi pečat.
Nahodište: Zapadna Hercegovina sjeverno od Neretve ili neposredno graničeći kotari.
Gdje je pohranjen: Prije manastirski muzej u Humcu, sada zem. muzej.
Literatura: Isto.

Broj: 36
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Mjestimice nešto obrezan.
Premjer u mm: 14
Težina: 1.45
Avers: DNANASTA SIVSPFAVG U ostalom kao br. 2.
Revers: Isto, samou odsjeku: COMOB.
Nahodište: Nagjen u nekom grobu na zemljištu Morače u Dônjim Vrtočama.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1958.)
Literatura: Isto.

Broj: 37
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Isto.
Premjer u mm: 13
Težina: 1.46
Avers: Isto.
Revers: Isto, ali zvijezda u lijevom polju.
Nahodište: Kotar Županjac.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1116.)
Literatura: Isto.

-- 566 --

IUSTINUS I.

Broj: 38
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Nešto obrezan.
Premjer u mm: 15
Težina: 1.46
Avers: DNIVSTI NVSPPAVI U ostalom kao br. 2.
Revers: VICTORIAAVGVSTORVM Kao br. 16.
Nahodište: Stolac.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 189.)
Literatura: Sabatier, na ozn. mj. str. 160., br. 4., tab. IX., sl. 22.

Broj: 39
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Isto.
Premjer u mm: 15
Težina: 1.45
Avers: Isto.
Revers: VICTORIAAVSTORVM (sic) Kao br. 16.
Nahodište: Šurmanjci.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1327.)
Literatura: Isto.

IUSTINIANUS.

Broj: 40
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Mjestimice obrezan.
Premjer u mm: 20
Težina: 4.40
Avers: DNIVSTINI ANVSPFAVG U ostalom kao br. 1.
Revers: VICTOR i AAVGGGA Slika kao br. 4. U odsjeku: COMOB. U polju l.: zvijezda.
Nahodište: Nabavljen u Sarajevu.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 297.)
Literatura:

Broj: 41
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Probušen i mjestimice nešto obrezan.
Premjer u mm: 22
Težina: 4.45
Avers: DNIVSTINI ANVSPΓꜸG
Revers: Isto.
Nahodište: Isto.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 963.)
Literatura:

Broj: 42
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Obrezan.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.23
Avers: Isto. Drugi pečat.
Revers: Isto. Drugi pečat.
Nahodište: Potiče iz zbirke Vučemilovića u Imotskom.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1026.)
Literatura:

Broj: 43
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Probušen,obrezan i izlizan.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.41
Avers: DNIVSTINI ANVSPPAVG U ostalom kao br. 1.
Revers: VICTORI AAVGGGZ Viktorija stoji nemalo sasvim okrenuta gledaocu, drži desnicom velik krst, koji se tiče tala, a u opruženoj lijevoj ruci drži kruglju, na kojoj je uspravljen krst. U polju d.: zvijezda. U odsjeku: CONOB·
Nahodište: Nabavljen u Sarajevu.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broi 1839.)
Literatura: Sabatier, na ozn. mj. str. 177., br. 2., tab. XII. sl. 2.

Broj: 44
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Probušen i izlizan.
Premjer u mm: 21
Težina: 3.98
Avers: Isto.
Revers: VICTORI AAVGGGH
Nahodište: ?
Gdje je pohranjen: Mehmed-beg Kapetanović.
Literatura: Isto.

-- 567 --

Broj: 45
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Probušen, obrezan i izlizan.
Premjer u mm: 21
Težina: 4.42
Avers: DNIVSTINI ΛNVSPPΛVI Poprsje carevo, okrenuto gledaocu. Na glavi ima kacigu, a obučen je u oklop. U desnici drži kruglju sa krstom, a štitom zakrilio lijevu stranu. Znak štita kao u br. 1.
Revers: VICTORI AAVGGGH Viktorija stoji okrenuta gledaocu. Desnicom drži koplje, zakićeno Kristovim monogramom, a u opruženoj ljevici kruglju sa uspravnim krstom. U polju d.: zvijezda. U odsjeku: CONOB·
Nahodište: Nabavljen u Sarajevu.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 298.)
Literatura: Str 177., br. 3.. tab. XII., sl. 3.

Broj: 46
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Probušen i nešto obrezan.
Premjer u mm: 17
Težina: 1.44
Avers: DNIVSTINI ΛNVSPPNG U ostalom kao br. 2.
Revers: VICTORIΛΛVGVSTORVI I Kao br. 16.
Nahodište: Isto.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1334.)
Literatura: Sabatier, na ozn. mj. str. 178., br. 6., tab. XII., sl. 5.

Broj: 47
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Dva put probušen i nešto obrezan.
Premjer u mm: 15
Težina: 1.46
Avers: DNIVSTINI ΛNVSPPAVI U ostalom kao br. 2.
Revers: VICTORIΛΛAVGVSTORVM Kao br. 16.
Nahodište: Isto.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 301.)
Literatura: Isto.

Broj: 48
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Mjestimice ponešto obrezan.
Premjer u mm: 17
Težina: 1.48
Avers: Isto. Drugi pečat.
Revers: Isto. Drugi pečat.
Nahodište: Isto.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1333.)
Literatura: Isto.

Broj: 49
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Mjestimice nešto obrezan i odlupljen.
Premjer u mm: 17
Težina: 1.45
Avers: Isto. Drugi pečat.
Revers: Isto. Drugi pečat.
Nahodište: Glamoč.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 2259.)
Literatura: Isto.

Broj: 50
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Mjestimice obrezan.
Premjer u mm: 18
Težina: 1.48
Avers: Isto. Drugi pečat. Dvostruko kovan.
Revers: Isto. Drugi pečat. Dvostruko kovan.
Nahodište: Južna Albanija.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 2546.)
Literatura: Isto.

Broj: 51
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Probušen i obrezan.
Premjer u mm: 16
Težina: 1.44
Avers: Isto. Drugi pečat.
Revers: Isto. Drugi pečat.
Nahodište: Bosna.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 3601.)
Literatura: Isto.

Broj: 52
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Nešto obrezan.
Premjer u mm: 18
Težina: 1.49
Avers: Isto. Drugi pečat.
Revers: Isto. Drugi pečat.
Nahodište: Nagjen na nekom polju u Šipovljanima, kotarska ispostava Drvar, kotar Petrovac.
Gdje je pohranjen: Zemaljski muzej.
Literatura: Isto.

-- 568 --

Broj: 53
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Obrezan i izlizan.
Premjer u mm: 14
Težina: 1.47
Avers: DNIVSTINI ΛNVSPPΛV U ostalom kao br. 2.
Revers: Isto.
Nahodište: Albanija.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1368.)
Literatura: Isto.

Broj: 54
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Obrezan.
Premjer u mm: 15
Težina: 1.42
Avers: DNIVSTINI ΛNVSPFΛVG U ostalom kao br. 2.
Revers: Isto, samo u odsjeku COMOB.
Nahodište: Nabavljen u Sarajevu.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 451.)
Literatura: Isto.

Broj: 55
Kovina: Zl.
Kako je očuvan: Izlizan.
Premjer u mm: 15
Težina: 1.26
Avers: DNIVSTI NIΛNΛVG U ostalom kao br. 2.
Revers: Hristov monogram.

Nahodište: Potiče iz zbirke Vučemilovića u Imotskom.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 3043.)
Literatura: Str. 179., br. 16., tab. VII., sl. 17.

ATHALARICH.

Broj: 56
Kovina: Sr.
Kako je očuvan: Na jednom mjestu komadić izbijen; nešto izlizan.
Premjer u mm: 11
Težina: 0.74
Avers: DNIVSTI NIANAVG Poprsje carevo sa diademom i oklopom; n. d.
Revers: DN ATHAL
ARICVS
RIX
u vijencu, koji je ozdô svezan, ozgor urešen ružicom.
Nahodište: Izoran na polju Ivana Dujmovića u Vinici, kotar Županjac.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 3912.)
Literatura: J. Friedländer, „Die Münzen der Ostgothen”, str. 33., br. 5., tab. I., sl. 5.

Broj: 57
Kovina: Sr.
Kako je očuvan: Na više mjesta izbijeni komadići; odlupljen.
Premjer u mm: 11
Težina: 0.67
Avers: Isto. Dijelovi zrnastog kruga održani. Drugi pečat.
Revers: Isto. Drugi pečat.
Nahodište: Potiče iz zbirke Vučemilovića u Imotskom.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv.broj 3044.)
Literatura: Isto.

Broj: 58
Kovina: Sr.
Kako je očuvan: Na jednom mjestu jače izbijen.
Premjer u mm: 11
Težina: 0.68
Avers: Isto. Zrnasti krug većom česti održan. Drugi pečat.
Revers: Isto. Drugi pečat.
Nahodište: Isto.
Gdje je pohranjen: Isto.
Literatura: Isto.

-- 569 --

Broj: 59
Kovina: Bak.
Kako je očuvan: Dobar.
Premjer u mm: 17
Težina: 3.43
Avers: DN
ATHAL
ARICVS
REX
u vijencu, koji je ozdô svezan u spodobi X.
Revers: INVICT AROMA
Poprsje Rome s kacigom, naušnicom i ogrlicom, na d.
Nahodište: Nabavljen u Nikopolisu (Prevesa) u Epiru.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 3267.)
Literatura: Str. 34., br. 8., tab. I., 8.

THEODAHAD.

Broj: 60
Kovina: Sr.
Kako je očuvan: Na dva mjesta jako izbijen.
Premjer u mm: 13
Težina: 1.23
Avers: DNIVSTI NIAN [AVG]
Poprsje cara sa diademom i oklopom; n. d.
Revers:

u vijencu, koji je ozdô svezan, ozgor urešen ružicom.
Nahodište: Okružje bihaćko.
Gdje je pohranjen: Zem. muz. (Inv. broj 1886.)
Literatura:Str. 37., br. 1., tab. II., 1.

-- 570 --

IV. Nahogjaj u Vitini.

U najbližoj blizini Grabovnika, u Vitini, našao je god. 1890. Hasan Češko na zemljištu ukraj cestovnog kilometra 29. devet komada zlatnog novca, koji se, po njegovu iskazu, nalažahu u nekakvoj olovnoj kutiji, koja je prilikom vagjenja iz zemlje bila na bridovima već tako oštećen, da su se novci vidjeli, te se je raspala, kad je u hitnji nastojao da izvadi novac. Češko je potajice našao tako brzo mušterija, da su novci, prije nego je za njih saznao kotarski ured u Ljubuškom, bili već na sve strane raspačani. Pa usprkos toga i makar da su pojedini komadi već i vlasnike promijenili, pošlo je za rukom tadašnjem upravitelju u Ljubuškom, vladinom tajniku dr. G. Sladoviću, da sakupi 7 komada solida, što su niže opisani. Ovi su poslani zemaljskom muzeju 16. novembra 1890. Šest komada (br. 1.-6.) otpada po J. Sabatierovu „Description générale des monnaies Bizantines”, str. 152. na cara Romanosa III. Argyrosa (1028. do 1034.), sedmi (br. 7.) spada carici Theodori (sr. Sabatier na o. mj., str. 160., br. 1.), koja je došla na vladu god. 1054. i čijom je smrću 30. augusta 1056. izumrla makedonska dinastija u Carigradu.^[1] Pošto je komad već jako istrošen, moglo bi se sjegurnije držati, da je ovo malo blago zakopano još prije smrti rečene vladarice. Solidi carevi još su jače istrošeni; megju njima je br. 1. najbolje održan. Ko što svi zlatni novci, koji se odmah ne oduzmu, i ovi su mjestimice obrezani, da se „ispita” njihova metalna vrijednost. Kod br. 7. je dapače i labarum ostrugan. Istoga su pečata samo br. 5. i 6.

Romanos III. Argyros.

1.-6. Avers: ΘCϵbOHΘ ΘM RωMΛhω
Car stoji okrenut gledatelju, drži desnicu na prsima, a u lijevoj drži kruglju sa krstom. Njemu na desno stoji djevica, koja desnom rukom drži vijenac nad njegovom glavom. Bl. djevica takogjer je okrenuta gledaocu, sa prama njemu opruženom ljevicom.
Revers: +IhSXISREX RESNANTIhM Isus sjedi na širokom prijestolu; oko glave mu velik svetokrug; na krilu mu evangjelje, o koje je upro ljevicu, a odigao desnicu u gesti govornika.
Premjer u mm: br. 1.: 24.5; br. 2.: 25.5; br. 3.: 24; br. 4.: 25; br. 5.: 24.5; br. 6.: 25.
Težina u gr: br. 1.: 4.39; br. 2.: 4.36; br. 3.: 4.33; br. 4.: 4.32; br. 5.: 4.28; br. 6.: 4.31.

1. ↑Sr. H. Gelzer u K. Krumbachera „Geschichte der byzantinischen Litteratur”, str. 1005.

-- 571 --

Theodora.

7. Avers: +ΘϵOΔѠIΛ ΛVΓVOΣ7Λ (sic) Carica (1.) i Blažena djevica (d.) okrenute gledaocu drže visoko labarum. Ona postavila desnicu na prsa, ova drži prama gledaocu lijevu ruku. Njihovim vratovima na desno i lijevo M Θ
Revers: +IhSXISRCX RC[G]ΝΛΝΤΙΡΩ
G je ne jasno otisnuto.
Isus okrenut gledaocu, oko glave mu velik svetokrug. U lijevoj ruci drži evangjelje.
Premjer u mm: 24.
Težina u gr: 4.16.

V. Nahogjaj iz Drežnice (kotar Mostar).

O jednome nahogjaju bizantinskog zlatnog novca u Drežnici gornjoj na Neretvi, kotara mostarskog, izvješćuje P. Petrus Bakula u „Schematismus topographico-historicus vicariatus apostolici et custodiae provincialis Franciscanico-missionariae in Hercegovina pro anno 1873”, str. 166.: „Anno 1867 Hasan Kumrić in Drežnica plura centenaria aureorum adinvenit, quibusdam in ruderibus. Numismata de optimo auro, ponderis habebant ad sex granca supra actuales quinque florenos austriacos auri. Una ex parte Deipara coronam capiti imponit hominis genuflexi, cum ista inscriptione Theotocon Romano: alia ex parte circa Christi imaginem sedentem, et Evangelia tenentem haec est inscriptio: I: Xtus Rex regnantium. Numismata itaque ista undecimi saeculi, et eiusdem Romani Imperatoris Bisantini, etiam alibi reperta sunt. Ast idem Hasan ibidem duos anulos maioris valoris reperit, cum eadem massa pecuniae.”

Ispitujući o sudbini toga u mnogom pogledu važnog nahogjaja, mogao sam od gosp. konzistorijalnog savjetnika fra N. Šimovića, koji je za vrijeme onog dogagjaja, koji se je za dugo u onom malom selu osjećao, bio biskupski tajnik u Mostaru, samo toliko doznati, da je broj komada iznosio preko 300; 125 komada je nabavio biskup Kraljević u Mostaru. Svi su po malo promijenjeni u sitni novac. Pri označenju novca smo dakle upućeni jedino na opis, što nam ga je dao Bakula. Po tome bi taj novac ili bar neki dio bio identičan sa onim zlatnim novcem, što ga J. Sabatier u „Description générale de monnaies Byzantines”, str. 131. opisuje i doznačuje Romanusu II. (959.-963.):

„Avers: ΘϵΟΤΟC ROMAhω DϵSP Bustes de Romain et de la Vierge à mi-corps; l'empereur tient une longue croix grecque et la Vierge lui place le diadème sur la tête; en haut, une main céleste bénit l'empereur.

-- 572 --

Revers: IhsSXRSRϵXRϵGnAnτIUM Buste de face et nimbé du Christ. Malheureusement ce précieux exemplaire s'est perdu.”

Mornarnička postaja u Solunu.

„U Wissenschaftliche Mittheilungen”, sv. VII., str. 58., op. 4. pokušao sam da zastupam mnijenje, da je u Solunu bila smještena veksilacija mornarice.^[1] Neobično brzo je teza potkrijepljena natpisom, što ga je našao vladin savjetnik F. Bulić u nekom zidu u Klisi kod Soluna, i koji se ovdje pod slikom 2. vjernije predočuje, nego što je bilo moguće u „Bull. Dalm.”, 1899., str. 178.^[2]

Slika 2.

D(is) M(anibus). C. Aelio Censorin(o), optioni cl(assis) pr(aetoriae) Ra(vennatis), natione Panno(nio), vix(it) an(nos) XLI, militav(it) an(nos) XXI.....

Natpis dokazuje, da je jedan aktivni vojnik umro u Saloni, kamo ga je po svoj prilici dovela služba, pošto nije bio znan u zemlji. Time raste

1. ↑Sr. O. Fiebiger, „De classium Italicarum historia et institutis”, str. 336. i d. i Pauly-Wissowa, R. E. 8. v. classis, stup. 2638.
2. ↑Natpisno je polje tako udešeno, da je kamen dva puta upotrebljen.

-- 573 --

broj dokaznih monumenata na 3, dakle na broj, koji nije neznatan, kad se sravni sa nahogjajima po drugim primorskim mjestima, u kojima su bile osnovane mornarničke postaje. Mjesta Antium, Tarracina i Luna n. pr. dala su do sad samo po jedan kamen;^[1] u Aquileji i Brundisiumu pojavila se takogjer samo dva, odnosno četiri spomenika.^[2]

Novi spomenik potvrgjuje i drugo na označenom mjestu izraženo naslućivanje, a to je, da je salonitanskoj veksilaciji osim Misenuma dostavljala brodove i classis Ravennas.

Pri ovoj boljoj osnovi našeg mišljenja možemo sada većom sjegur-nošću ustvrditi, da su se veterani obih flota, koji ne potiču iz dalmatinskoga primorja, a koji su zasvjedočeni za Salonu: M. Dionysius Firmus (C. I. L. III 2020), Flavius Zeno („Bull. Dalm.”, 1898., str. 207.) i Plator Veneti f., Maezeius (C. I. L. III D. VII = VIII² od god. 71. poslije Hrista),^[3] nastanili u ovoj varoši, jer su ovdje služili. Pošto i oni pripadaju raznim vremenima, isto onako raznim vremenima, ko što se to mora uzeti kod aktivnih vojnika, dobivamo za Solun važnu vijest, da smještenje flote ovdje nije bila prolazna mjera, nego trajna inštitucija. Time izbija na srijedu važnost glavnoga grada; sigurnost njegove trgovine kao što i saobraćaja po dalmatinskim vodama uopće bila je zajamčena, kretanje njegovog brodovlja postalo je življe i mnogovrsnije, stanovništvo je dobilo pojačanja, novog poleta i novih izvora privrede.

1. ↑ Fiebiger, na ozn. mj. str. 326., 328.
2. ↑ Fiebiger, na ozn. mj. str. 335., 336.
3. ↑ Onaj u C. I. L. III 2051 nazvani L. Sextilius može biti domaći sin.