truhelka1894starobosanski

Truhelka, Ć. (1894). Starobosanski natpisi. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 6(1), 189-194.
◊189

Starobosanski natpisi.


Priopćio dr. Ćiro Truhelka.

1. Prečko polje.


Po sjevernim obroncima Treskavice planine poredaše se na mnogo mjesta sredovjeki mramorovi u poveće nekropole. Putem iz Dejčića u Prečane nailazimo na ona dva groblja, koja ovdje u slici priopćujemo (slike 1. i 2.). Jedno od ovih grobalja leži na sjeveru od sela Dejčića, a drugo mnogo veće u prečkom ili pračkom polju oko 3 kilometra jugozapadno od sela Prečana. Na tom grobištu imade oko 100 mramorova koje na oblik ploče, a koje na oblik tumbe. Malo je koji od tih◊190 spomenika ukrašen ornamentima, a samo jedna masivna ploča, 2 m duga, 1 m široka, 70 cm visoka ima na gornjoj strani natpis. Ovaj se od svih dojako poznatih natpisa razlikuje time, što redovi teku ozdo prama gornjoj strani.


Slika 1. Nekropola kod Dejčića.


Slika 2. Nekropola na Pračkom polju.


Slika 3.

Natpis (slika 3.) glasi po fak-similu:

Čita se: сє ʌє⨘н н⌗ɬґь ґɬ с⌗oєн ӡєʍʌн ƃϸɬтҍ н ⌓ϸɣ⨘нґo ⨘ɬʌнтє ʍє ҍ сьʍь ƃнʌь ҍκo ⌗н, ɬ ⌗н ħєтє ƃнтн κɬo н ҍ.◊191

U sličnom smislu glasi i svršetak poznatog natpisa iz Starog sela(Priopćio K. Herman u Glasniku 1891., I., 86 i d.), gdje nalazimo frazu: ʍoʌɣ ƃϸɬтню н стϸнґє н ґє⌗нстє пϸнстɣпнтє н ⨘ɬʌнтє ʍє..

Još se češće na sredovjekim mramorovima nađe misao: ҍ сьʍь ƃнʌь κɬκo ⌗н ɬ ⌗н ħєтє ƃнтн κɬo н нҍ izražena načinom gornjemu više manje sličnim; tako na nadgrobniku u Kočerinu, na pomenutom malo prije u Starom selu i na mnogim drugim.

Nadgrobni taj kamen još zanimljiviji biva po surovim škulpturama na njemu. Dok u oba desno zaparana ornamenta raspoznajemo dvije ljudske podobe, koje su tugujući uzdigle ruke, priliči, da obje figure na lijevo prikazuju štitove s mačevima. Sudimo to po škulpturama duž jedne duže strane toga mramora, gdje na isti heraldički motiv još tri puta nailazimo. Na jednom je pače štit polumjesecom označen kao takav.

Oblik mača razlikuje se od onih, kakvi se viđaju na nadgrobnim spomeincima XV. vijeka u toliko, što priječnica na balčaku više nije prava i s oštricom ne čini oblik krsta, nego je spram dônjeg kraja previnuta. Taki mač ima u zemanjskog muzeja iz sredovjekog jednog groba kod Glamoča.

Natpis je na toj strani sasvim izlizan, i samo u jednom redu. Kazuje nam ime klesara (slika 4.):


Slika 4.

Čitaj: сє снvє ϸɬ⌓нħь.

2. Presjenica.


Na brežuljku Otiješevu, što se uzdiže viš desne obale Presjenice rijeke spram starog Rustan-begovog konaka (u općini Presjenica) nalazi se osamljen stećak na oblik sarkofaga s temeljnom pločom. Sarkofag dug je 1.70 m, širok 1.00 m, a visok 1.25 m, a osnovna mu ploča, istesana s njime iz istog kamena, duga je 2.40 m, široka 1.70j m, a debela 0.70 m. (Slika 5.)◊192

Stećak taj lijepo je ukrašen. Na sve četiri strane ovio se gornjim rubom 20 cm široki ćenar vijugaste grane, iz koje niču u pravilnim razmacima troliste grančice. Na sjevernoj strani stećka nalazi se natpis. Prvi redak uklesan je na rubu više ćenara. Taj je redak na žalost oštećen i to na početku i u sredini, gdje se je odlomio oko 30 cm široki komad.


Slika 5. Stećak na Otiješevu.

Nadajući se, da ću po koji okrnuti ulomak naći oko natpisa pretražio sam svu okolicu, ali ne nađoh drugo, nego komadić urneka, tako da nam natpis ostaje na ovom mjestu krnjav. Prema tome vide se u prvom retku samo ova slova:

ʌє ι χϸєʌ.....ʍґoгє.

Natpis se dalje nastavlja pod ćenarom u tri retka ovako (slika 6.):


Slika 6.

Kad izostavimo prezime, koje je bilo na odbijenom mjestu, glasiće natpis:

[сє] ʌє[⨘]н χϸєʌ[ɬ.....] ʍґoгє [ӡ]єʍʌє ѡƃн⌓єχь н [⌓]oʍoʍь ⌓oħoχь [н п]ovтєґo пoстɬχь н ґ[ɬ] с⌗ѡн ƃɬѱ-ґнѡ(н) [ʌє]гoχь.◊193

Natpis je po svome sadržaju zanimljiv premac onome iz Vlađevine, gdje nalazimo onu značajnu crticu, o pokojnom Vlatku Vlađeviću: ѡƃн⌓є ʍʌoгє ӡєʍʌє ɬ ⌓oʍɬ пoгнƃє ɬ ӡɬ ґнʍь ґєoстɬ ґн снґь ґн ƃϸɬть.

U drugom redu otiješevskog natpisa za cijelo valja čitati: ѡƃн⌓єχь, mjesto ѡƃн⌓oχь, isto tako [⌓]oʍoʍь, što se i danas još u kajkavskom narječju upotrebljava za ⌓oʍɬ. Forma ґɬ с⌗ѡн ƃɬѱнґoн za ґɬ с⌗ѡн ƃɬѱнґн nije osamljena, pa je nalazimo još i u Zakovu (Glasnik 1892., str. 218).


Slika 7. Svastika na stećku u Piješevu.

Na desnom pročelju stećka urezan je linearni ornamenat, koji prikazuje na bosanskim stećcima rijedak motiv. To je obilatije ukrašena svastika (crux ansata). (Slika 7.) Dosele je taj simbol nađen na jednoj prehistoričkoj broncanoj narukvici sa Glasinca, nadalje na rimskom nadgrobniku kod Zenice i na sredovjekom jednom nadgrobniku u Zajmištu kod Širokog brijega, gdje se krst s kvakama dva puta nalazi. Potonji nadgrobni spomenik priopćio je dr. Hernes (Alterth. d. Hercegovina) u slici.

3. Šćit (kotar prozorski).


Čitaj: ....ѡ⌗o є ʍɬϸнɬґь нӡ κo⌗ɬvє⌗ɬ ᴨ[oʌɬ] ӡн⌓o ѡ ⌗є.... [κ]ґєӡɣ.... (Slika 8.)


Slika 8.

Malen fragmenat od lapora, 27 cm visok, 10 cm širok, uzidan u hambar manastira Šćita.


Slika 9.

Čitaj: ⅂ɬ......[o]⌗o є ɥϸьκ⌗ɬ с⌗(єтoгɬ) .....κ]oє ᴨoс⌗[єтн....?] (Slika 9.)

Malen fragmenat od lapora, 18 cm dug, 7 cm širok, uzidan u hambar manastira Šćita.◊194

Čini se, da se oba natpisa odnose na gradnju nekadašnje crkve ramske.

Po karakteru pismena smjećemo te fragmente s natpisima jedva dalje natrag postaviti nego u XVII. vijek, te će po tome biti, da se odnose na novogradnju manastira Rame, dovršenu 1682., kome je svakojaku sudbu opisao fra Jerolim Vladić(Uspomene o Rami. Zagreb, 1882.).

4. Jošanica (kotar županjački).


Slika 10.

Čitaj:
ω̈⌗o ʍʌнґнɥє [κ]ɣᴨн ⌗ɣнѵ н ѵɣϸo ƃнʌнħ н ᴨoκϸн гɬ⌗ϸo ɣvɣκɬʌo ѿ снʍє ѡƃɬϸɬ ɬѱʍг (=1543.). (Slika 10.)

Natpis je na dužoj strani jedne vapnenaste ploče, duge 1.98 m, a široke 1 m, kod Jošanice u kotaru županjačkom.

Ona se odnosi na kupovanje jednog mlina god. 1545., po nekom Vujiću i Đuri Biliću od prijašnjeg vlasnika Sima Obare, i na pokrivanje vodenice po Gavri Učukalu.

Forma ѡ⌗o ʍʌнґнɥє običan je u Bosni provincijalizam, kojim se izražava malenkost objekta. Tako se kaže ovo kućice, ovo klanice i t. d. Nego može biti, da je škulptor ovom riječju htio ʍʌнґнѱє reći, koja riječ označuje mlinsku zgradu zajedno s pripadnim predmetima (mlinski jarak, voda i t. d.).

Pismo je mahom čitljivo, samo u riječi "kupi" ne vidi se jasno κ , onda ⌗ u imenu Vuić zakržljalo je, a κ u riječi пoκϸн je naopako.

Na oko nepravilna primjena pismena v za glas ħ veoma je česta u staro-slovjenskim natpisima.

Natpis je pročitan po snimku, što ga je poslao kotarski ured u Županjcu.