truhelka1899dva_prehistorijska

Truhelka, Ć. (1899). Dva prehistorijska nalaza iz Gorice (ljubuškog kotara). Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 11(2), 339-396.
◊339

Dva prehistorijska nalaza iz Gorice (ljubuškog kotara).


Priopćio dr. Ćiro Truhelka. (Sa 2 table i 122 slike u tekstu.)

I. Prehistorijsko grobište u Gorici.


Na sjevernom kraju plodne doline, koja se od ušća rijeke Trebižata sjeverozapadnim pravcem proteže duž cijelog ljubuškog kotara, leži na istočnom rubu Sovičkog polja selo Gorica, od prije već poznato kao nalazište rimskih starina. Kako se čini, bijaše to znamenita rimska naseobina, jer kuda god pogješ njivama, koje se pod selom steru do ceste imotske, naći ćeš ostataka rimskih zgrada. Mjestimice prosuto je kamenje i crjepovlje tako gusto po zemlji, da je težaku prava muka orati ralom kamenito tlo, a oko njiva poredaše se čitave gromile kamenja i opeka, posabrane prigodom krčenja i oranja ovog zemljišta. Ali ne samo podrtine zgrada već i sila božja rimskih novaca nalazili bi težaci, obragjujući svoje njive, a kad i kad bi ralo izbacilo iz zemlje i po koji drugi predmet, što je zaostao iza rimskih naseljenika.

Važnije u mnogome vidu od ovih rimskih starina jesu neke prehistorijske, koje su u zadnje dvije godine nagjene u Gorici, te su dospjele u naš zemaljski muzej.

Važne su svojim obiljem a i oblicima, kojima se po dosadanjim iskustvima na polju prehistorijskog istraživanja ne bismo u Hercegovini nadali.

Tik kuće seljaka Ive Kapurala, na pristranku brda Lemiša, koje se tu uspinje iz doline, nalazi se njiva istoga seljak. Orući nalazio bi on vrlo često predmete od bronca i gvožgja, te bi ih pomno sabirao i pošiljao u naš zemaljski muzej.

Prošle godine pogjem u Goricu, da razgledam i istražim to nalazište. Ivo Kapural razložio mi je, koliko mu bijaše moguće, prilike, pod kojima je predmete nalazio, ali pošto bijaše na njivi žito posijano, ne htjede mi dozvoliti da ju pretražim, i ako sam mu nugjao odštetu za žito, jer se bojaše - nerodice za budućih godina. Tek sam ga sklonuo, da pretražimo bar ono mjesto, gdje je u zadnje vrijeme našao neke starine.◊340

Ta njiva bijaše u prastaro vrijeme grobište, puno ljudskih kostura, ukopanih sad dublje, sad pliće. Grobovi ne bijahu obilježeni na površini niti gromilom ni inim biljegom; - to su dakle grobovi, koji se označuju imenom "ravnih" grobova (Flachgräber). Dakako da Kapural orući nije pazio, kojim redom leže okosnice i kako je uza njih ležao obilni nakit. Samo na gornjem rubu njive, od prilike na sredini upozorio me je na garište, te je pristao da se to mjesto, na kome je žito i onako slabo uspijevalo, još jednom pretraži. Gornje je slojeve već prekopao u namjeri, da povadi obilne kamenice, pa je prigodom ovom našao mnoge one, u muzej spremljene predmete. Ja sam prije svega dao pažljivo probrati zemlju te sam našao cijelu seriju predmeta, kojih Kapural nije bio opazio. Onda tek dadoh se na istraživanje nižih slojeva na ovom mjestu, te se u brzo uvjerih, da je ona sila kamenja, što ih je vlasnik sa površine njive istrijebio, podor stare jedne gragjevine, kojoj se temelji u dubljim slojevima zemlje posve dobro sačuvaše. Osobito u gornjem kraju njive bijahu temelji duboko utonuli u zemlju te sam ih proslijegjivao do u dubinu od 1.5 m. Ova zgrada bijaše ozidana suhozidinom, složenom od povelikih netesanih kamenica, kojima je nešto ravnije lice okrenuto prema nutrini zgrade, dočim je s vanjske strane bio zid nepravilno naslagan. Glavni dio zgrade zapremaše prostor od 5x4 m, opkoljen zidom, a razdijeljen prijekim podebelim zidom u dvije dugoljaste komore A i B (slika 1.).


Slika 1. Predhistorijsko grobište u Gorici.

Na srijedi poprečnog zida bijahu smještena vrata, kojima se moglo ulaziti iz jedne komore u drugu.◊341

U ovoj zgradi nagjene su, osim nekih komada raznesenih ralom ili motikom po ostaloj njivi, sve starine, koje je Ivan Kapural poslao zemaljskom muzeju, a osobito obilno nagjene su na mjestu, što ga zaprema komora A.

Ovaj prostor bijaše pun paljevine: Ljudske kosti, ugljen, pepeo i kamen, od ljute žege sažežen u kreč, smiješaše se u jednu tvrdu masu, koja je mjestimice u velikim grudama ispunjala dno male izbe, a u toj mješavini provirivali bi komadi broncana nakita, na pola staljeni ili bar nažeženi. Što bi se iz toga garišta izvadilo, bijaše krhko; na površini broncanih predmeta uhvatila se plikovita lupina oksida, a svaki i najdeblji komad bronca od vatre je tako trpio, da se je kovina i u onih predmeta, koji su čitavi ostali, skroz i skroz pretvorila u oksid. Kamen i kosti sažeženi su u kreč, a sve to najbolji je dokaz, da se u toj zgradici spaljivahu lešine.

Mi dakle imademo tu krematorij, u kojem ne samo da su se mrtvaci spaljivali, već ujedno i sahranjivali.

U drugoj komori B ne bijaše ni traga paljevini, već se tu sahranjivale nespaljene lešine. Kako je uz ove okosnice nagjeno razmjerno malo broncanih predmeta, možemo zaključiti da se u ovoj prostoriji sahranjivala siromašnija klasa starosjedioca goričkih, dočim se bogatiji sahranjivahu u krematoriju. Raspored okosnica nije mi bilo moguće ustanoviti - u gornjim slojevima s toga, jer je Kapural krčeći i kopajući sav raspored poremetio, a u donjim opet s razloga, jer okosnice nijesu ostale na miru ni u doba, kada je ovo grobište bilo u porabi. Mrtvaci se naime nijesu polagali na zemlju i zatrpavali zemljom, već im kopali sad dublju sad pliću raku, pa ih zasuli zemljom. Vremenom se tako porušiše stariji grobovi, a raskopane kosti sasipale bi se ostalom zemljom u svoje grobove. Tako je nastao cijeli haos kostiju, razbacanih po tome prostoru, a samo u najdubljem sloju našao sam tri grobnice, ogragjene kamenicama. U njima bijaše vrlo malo broncanih predmeta, a ono malo, što je nagjeno svjedoči, da su te tri grobnice starije od krematorija.

Uz ove dvije prostorije bijaše prislonjena i treća G, ozidana slabijim zidom, ali se u njoj nije nalazilo ni kostiju ni predmeta. Možda je služila za spremište rekvizita, potrebnih kod pogrebnih obreda.

Ulaz u ove prostorije pod zemljom valjda je bio sa površine smješten, jer se u temeljnim zidinama, u koliko se sačuvaše - nije našao trag vratima.

Za ovom mrtvačkom kućom bijaše s gornje strane iz vana prislonjen osamljen grob, ozidan takogjer kamenicama, u kome se osim smrvljenih kostiju nije ništa nalazilo.

Raskapajući zemljište oko tih grobnica, nagjeno je jedno 6 m ispod kuće na tri mjesta ostataka garišta, puna crna sitna ugljena promiješana◊342 pepelom, a u njima po gdjekoji komadić spaljene ljudske kosti. Po tome možemo zaključiti, da su se ponekoje lešine sahranjene u krematoriju, spaljivale i izvan njega na ravnoj zemlji, a onda im se tek pepeo sahranjivao. U jednom od ta tri garišta nagjeno je i mnogo gvozdenih čavala, koji su valjda bili ukovani u drvenome lijesu, u kom se pokojnik polagao na lomaču. Ne daleko od ovih garišta, gotovo na površini zemlje, našao sam još i dvije rimske zemljane svjetiljke, koje spadaju već mlagjoj dobi rimske naseobine.

Materijal nagjenih predmeta bez iznimke je u oružja gvožgje a u nakita bronc; samo iznimno su neki komadi od drugog materijala. U ovu vrstu spadaju dva mala suvisla koluta od 2 mm. debele zlatne žice, koje na ovome mjestu naročito ističem. (Slika 2.)


Slika 2. Dva zlatna koluta iz Gorice.

A. Oružje.


1. Šljem.

Najzanimljiviji komad goričkog nalaza bez dvojbe je šljem, nagjen u krematoriju grobišta. Na žalost je sažiganjem tako štetovao, da se je sva kovina pretvorila u oksid, te se je zbog toga šljem raspao u mnogo sitnih komada. Površina nekoć lijepo uglagjena, pretvorila se u vatri i pod uplivom vode i plinova u hrapavu, nabranu, plikovima obasutu koru zelene boje, dočim je kovina sva krhka. Srećom je pošlo za rukom te razne ulomke sastaviti bar u toliko, da se je oblik šljema posve sigurno mogao ustanoviti. (Slike 3. i 4.)


Slika 3. Broncani šljem iz Gorice.

Tjemenica šljema je obla, gotovo je na vid polukruglje, a cijelom dužinom od čela do zatioka pružaju se dva na odskok izragjena povora, megju kojima su urezane po srijedi tri usporedne linije.

Čelo je ravno podrezano, sa strane pak pružaju se niz obraze dva dugoljasta, sprijeda ravna, otraga zaobljena, dolje zaoštrena lista, koji su služili na obranu obraza.

Zatiljak šljema zavraćen je te čini neku vrstu jȁke, koja je imala da štiti zatiljak i od udarca i od ozljede uslijed težine šljema.◊343

Sav rub pokićen je u ovoga šljema gustim nizom čivija sa oblim glavicama.

Oblikom svojim stoji ova vrsta izmegju korintijskog i atičkog, odnosno rimskog šljema, koji je iz ovog potonjeg proizišao. Od korintijskog oblika, koji je u Grčkoj već u V. vijeku pr. Isusa u običaju, razlikuje se tek time, što na njemu više nema one debele šipke, koja se sa čela spuštala ravno preko lica, štiteći nos od udarca, a obrazi su mu uži te se spuštaju od očinjih kutova ravno niz obraz, tako da je čitavo lice otvoreno a samo obrazi su zastrti, inače mu je oblik sličan korintijskom, a i u njega je pridržan niz čivijica, kojim je rub zarubljen kao i u korintijskom šljemu iz Arareve gromile, te u drugim sličnim šljemovima, do sada nagjenim. Od atičkog šljemena i rimskog razlikuje se time, što su mu obrazi u jednom komadu sa šljemom izragjeni, dočim se u onih kreću na baglame, te se ako ustreba mogu podići gore, dočim se primiče rimskome oblikom zatiljka, koji se u potonjeg sve više proširuje u širu jȁku, koja je u kašnje doba pokrivala i ramena.◊344

Gorički šljem reprezentira dakle prelazni tip, koji se oblikom primiče više grčkim uzorima, a čini se da je to oblik posve karakterističan za balkanske krajeve, jer se ta vrsta u Bosni a i drugdje u balkanskim zemljama počesto nalazi.


Slika 4. Broncani šljem iz Gorice.

Naš muzej posjeduje osim goričkog šljema još tri druga iste vrste: jedan vrlo lijepo sačuvani nagjen je u Grudama, drugi skovan od broncanog tenećeta našao se u prehistoričkoj naseobini u Dônjoj Dolini niže bos. Gradiške, treći vrlo hrgjavo sačuvani u Drinovcima. Jedan šljem iste vrste nagjen je u Putičevu kod Travnika, te se čuva u samostanu Isusovaca u Travniku, dočim naš muzej posjeduje samo njegovu kopiju. Iz Dalmacije poznat je jedan šljem istoga oblika te se čuva u narodnom muzeju u Zagrebu a nagjen je u Labinu, dočim su u novije doba nagjena dva šljema iste vrste u Kupanovi u Macedoniji, koji se sada nalaze u jednog posjednika u Saloniku.

Zanimljivo je da su od spomenutih šljemova nagjena tri u ljubuškom kotaru a jedan u susjednoj Dalmaciji, odakle se dade zaključiti da je ovaj oblik karakterističan za narod, koji življaše u dalmatinskom primorju.◊345

Time se takogjer tumači sličnost, koju ta vrsta šljemova imade sa grčkima, jer primorski Iliri bijahu u davno doba na glasu brodari, te su na svojim lagjama često putovali obalama poznata svijeta a osobito južnima, koje ih dovedoše do Grčke. Ovim putem dospio je dojam grčke kulture u naše krajeve a s njime i poznavanje ove vrste šljemova, koji se u ratoborna naroda brzo udomaćiše, a vremenom dobiše posebni lokalni oblik.

2. Koplja.

Od oružja najobilnije zastupana su u goričkom nalazu koplja. Nagjeno je 27 dobro sačuvanih i nekoliko manjih ulomaka. Sva su koplja od gvožgja. I tu kao i u drugim nalazima ističe se dakle koplje kao obično oružje naših starosjedioca. Sablje nikako nema, a rijedak je podulji nož, koji je služio u mjesto mača. U obliku kopalja (sravni tablu I.) opazićemo veliku raznolikost, te se ni dva komada nijesu našla, koji bi po veličini i obliku bili jednaki. Ipak ih možemo sve podijeliti u dvije karakteristično razlučene skupine. U jedne je po srijedi jasno izražen krupni povor - te je to ona ista vrsta, koja je i na Glasincu pretežna pa se može smatrati domaćim oblikom; u druge opet povora ili nikako nema ili je tek slabo izražen, a taj oblik više je karakterističan za keltičko oružje, zastupano obilno svuda, gdje se nalaze spomenici la-tenskog doba.

U prvu vrstu kopalja spadaju ova:

Dugoljasta oblika sa vrlo uskim listom i bridastim povorom:

1 komad dug 57 cm, list dug 35.5 cm, širok 4 cm. (Tabla I., slika 6.)

Uska oblika lista sa jakim povorom, koji se kao rebro povisoko podiže nad plohom lista:

1 komad dug 56 cm, list dug 37 cm, širok 6.5 cm. (Tabla I., slika 8.)

1 komad dug 45 cm, list dug 30 cm, širok 6 cm.

1 komad dug 35.5 cm, list dug 24 cm, širok 3 cm. (Tabla I., slika 9.)

1 komad dug 27 cm, list dug 14.5 cm, širok 4 cm.

1 komad dug 24 cm, list dug 12 cm, širok 3 cm.

U drugu vrstu spadaju koplja sa širokim, gore zaoštrenim, dolje zaobljenim listom, u kojem ili nije nikako ili je tek slabo označen povor:

1 komad dug 47 cm, list dug 29 cm, širok 7.5 cm

1 komad dug 32 cm, list dug 28 cm, širok 7 cm (na po sapa odlomljen)

1 komad dug 38 cm, list dug 26 cm, širok 7 cm (Tabla I., slika 1.)

1 komad dug 29.5 cm, list dug 18 cm, širok 6.5 cm (Tabla I., slika 2.)

1 komad dug 28 cm, list dug 16.5 cm, širok 6 cm

1 komad dug 26 cm, list dug 16.5 cm, širok 5.5 cm

1 komad dug 24.5 cm, list dug 13.5 cm, širok 5 cm◊346

1 komad dug 23 cm, list dug 12 cm, širok 5 cm

1 komad dug 23.5 cm, list dug 12 cm, širok 4 cm

1 komad dug 22 cm, list dug 9.5 cm, širok 3 cm

Užim sličnim listom sa jače izraženim povorom po srijedi:

1 komad dug 39 cm, list dug 26 cm, širok 6 cm. (Tabla I., slika 3.)

1 komad dug 39 cm, list dug 24 cm, širok 5.5 cm.

1 komad dug 35 cm, list dug 20.5 cm, širok 5 cm.

1 komad dug 32 cm, list dug 19 cm, širok 5 cm.

1 komad dug 35 cm, list dug 23 cm, širok 4 cm.

1 komad dug 32 cm, list dug 23 cm, širok 5 cm.

1 komad dug 30.5 cm, list dug 20.5 cm, širok 3.3 cm. (Tabla I., slika 7.)

1 komad dug 30 cm, list dug 18 cm, širok 4 cm. (Tabla I., slika 4.)

1 komad dug 23 cm, list dug 11.5 cm, širok 3 cm.

1 komad dug 17 cm, list dug 10 cm, širok 3.5 cm. (Tabla I., slika 5.)

1 komad dug 22.5 cm, list dug 11 cm, širok 3 cm. (Tabla I., slika 10. Ovaj potonji komad na dnu sapa urešen je graviranim zarescima.)

Uz koplja nagjeno je i komada okova, kojima bi se pokivao donji kraj drška od koplja, da se udarajući njime o zemlju držak ne ošteti. Ovi okovi skovani su na oblik nešto zašiljene, dolje otvorene cijevi, koja bi se čivijom prikovala uz držak; ali i polomljena koplja upotrebljavala su se u tu svrhu, odbiv list od sapa, te bi se sap upotrebljavao onda na donjem kraju drška kao okov. Jedan okov dvostruk je, te se je na stari, koji se kojom prilikom slomio natjerao novi i tako se sačuvaše oba, jedan u drugome. Veličina ovih sapova variira od 10 do 11 m. (Tabla I., slika 11. i 12.)

3. Strjelice.

Osim velikih kopalja nagjena su i dva vrška od strjelica i to: jedan sa četverastim listom, slabim povorom po jednoj strani, nalik malome koplju, dug 12 m (list dug 6.5 cm, širok 2 cm) i jedan sa srcolikim listom i kukama na kraju, dug 9 cm (list dug 3 cm, širok 2 cm) (slika 5. i 6.).


Slika 5. i 6. Strjelice iz Gorice.

U obje ove strjelice valja da se istakne jedna zanimljiva malenkost, koju ćemo tek zapaziti kod pomnijega promatranja, a sastoji u tome, da je list strjelice s jedne strane posve ravan, dok se s druge po srijedi uzdiže povor te je list na toj strani sredinom nešto deblji i malo zaobljen.

Ova oblina plohe namjerice je načinjena, jer strijela, kad se odapne, uslijed nje bolje reže zrak i brže leti. Nu i drugu svrhu imao je taj oblik: uslijed ravna brida u povora pridržala bi strijela bolje svoj pravac, a ako je izbočena strana bila dolje okrenuta, ona bi oblina leteći pravcem dizala ponešto strijelu te bi ova uslijed toga dalje letjela.◊347

Ova osebnost nalazi se megjutim već u mnogo davnije doba kao karakteristika onih neolitičkih strijela, koje su s jedne strane plosnato a s druge zaobljeno izragjene i gdje nalazimo u množine sačuvanih komada najbolji dokaz, da ovaj oblik nije nastao pukim slučajem, već nakon ustrajnog proučavanja načina, kako strijela leti.

Majstori u ono pradavno doba nijesu dakle samo bezumno rukama radili, već su uz rad i razmišljali, kako će svojim tvorevinama dati onu formu, koja se najtješnje prilagogjuje svrsi njihovoj.

4. Noževi.

Gvozdenih noževa nagjeno je 8 komada, od kojih su tri dobro a ostali slabije sačuvani. Svi ti noževi zastupaju dvije vrste, koje su karakteristični za naše prehistorijske spomenike, jer im se oštrica na stanoviti način prema šiljku savija. Uslijed krivulje, koju opisuje vrh oštrice, dobiva nož kod udarca veću jakost, koja se još time povećava, što je hrbat noža vrlo debeo te tako pada sva težina njegova za udarca na oštru oštricu. Obje vrste razlikuju se tek time, što se jedna odmah nad balčakom uvija, druga niže na po oštrice.

Prvu vrstu reprezentira nož sa oštricom dugom 32 cm i sa odlomljenim balčakom (slika 7.). Na sastavu balčaka i oštrice savija se ova pomalo,◊348 ali se prema vršku nastavlja sublizu ravno. Oštrica megjutim nije ravna, već se u prvoj četvrtini (računajući od balčaka sužuje na 2 cm, otale do sredine proširuje se opet ua 3.5 cm a prema vršku nastavlja se u pravilnoj obloj liniji te završuje posve oštro. Ova oštrica opisuje dakle posve karakterističnu liniju nalik slovu S.


Slika 7. Nož iz Gorice.
Slika 8. Nož iz Gorice.
Slika 9. Nož s balčakom iz Gorice.
Slika 10. Nož iz Gorice.

U ovu vrstu idu i ulomci od jednog jednako velikog noža (sačuvana je je tek polovina oštrice) i od tri manja noža. Jedan od ovih noževa imade dobro sačuvan gvozdeni sap, koji se na vrhu završuje u dvije okrugle latice.

Drugu vrstu reprezentira vrlo dobro sačuvani nož dug 40 cm. Sap bijaše okovan drvenim ili košćanim koricama, prikovanim sa tri čivije uz◊349 gvožgje. U ovoga noža karakteristično je to, da se gvožgje od gornjeg kraja sapa pa do vrška savija kao luk, a krivulja, koju na taj način opisuje tako je znatna, da na srijedi imade visinu od 4.5 cm. Hrbat noža megjutim ne slijedi smjer te krivulje, već se od sapa do sredine proteže ravno, a odanle k šiljku, prešavši tupi kut, ide opet pravcem dalje. Tako nastaje na srijedi oštrice, gdje se u noža hoće najveće jakosti, širina, koja iznosi 3.7 cm (slika 8.).

Oštrica provigjena je plitkim žlijebom, kroz koji bi krv imala da laglje otiče. Ovoj vrsti pripada i jedna oštrica, u koje je vrh i sap nestao a bijaše veličinom jednaka opisanoj.

Oblik sapa predočuje nam jedan ulomak. Prema tome oblagalo bi se gvožgje sa dvije ploče od drveta, koje se na srijedi sužiše a gore proširiše. Osim čivijama pričvrstile bi se još i poširokim gvozdenim okovom (slika. 9.).

U obje vrste karakteristično je - po tome što rekosmo - to, da se glavna važnost polagala na sredinu gvožgja, koje je tu najdeblje i najteže izragjeno, dočim se prema vrhu i prema sapu suzivalo. U jedne vrste povećalo se prirodno težište noža time, da se nož prema srhu proširio, u drugoj pak, da se na hrbtu izbočio. Ovim rasporedom postiglo se, te se je sva jakost udarca prenijela isključivo na gornju najaktivniju polu oštrice, osobito pak na vršak, a toj svrhi doista malo koji oblik odgovara bolje od ova dva. Dalje je opaziti, da je prirodni položaj obih noževa kod udarca uvijek taki, da se oštrica prema smjeru udarca i prema predmetu, na koji ima da pane u svim fazama nalazi u kosom položaju, oštrica dakle kad pane na predmet, na koji se nišani, ne će cijepati već će se uslijed svog kosog položaja od sredine do vrška niz ranu skliznuti i oštrinom svojom sve, što joj na put stane rasporiti. Pošto kod takog udarca sudjeluje cijela aktivna polovica noža, njegov je učinak daleko veći nego li u mača sa ravnom oštricom.

I ovo razmatranje nam opet dokazuje, da su stari prehistorijski majstori oružja u svome radu razumno postupali, te i kratkomu maču znali dati onaj oblik, koji najsavršenije odgovara svrhi oružja. Po nas je taj oblik još i s toga osobito zanimljiv, jer se na istom principu osniva i oblik našega handžara i jatagana, a kronika bosanska mogla je još prije tri desetka godina nebrojeno puta zasvjedočiti grozovitost rane, zadane jataganom.

Slika 10. prikazuje bolje usčuvani manji nož, u koga je oštrica takogjer savita po opisanom principu, a gornji kraj gvozdena drška proširen je u dva okrugla lista. Oštrica mu je na vršku okrnuta.◊350

B. Nakit.


1. Oglavlje (στεφάνη?).

U onoj razmjerno velikoj množini nalaza goričkih imade i jedno oglavlje (diadem), načinjeno od broncane pruge natanko raskovana tenećeta. Oglavlje na oblik obruča nije sastavljeno, već je otvoreno na krajevima. Oba kraja usukana su u cijev, kroz koju bi se provlačila valjda uzica, te bi se njome stegla oko glave (slika 11.). Sličnih oglavlja nagjeno je podosta u gromilarna glasinačkim, ali se ovi razlikuju od goričkog time, što su mnogo uža, obično nešto više od 1 cm široka, dočim je goričko oglavlje šire (3.2 cm), a i ornamentika je druga u glasinačkih, jer je u linearnim ornamentima urezana dlijetom, dočim je u goričkom komadu zumbom odozdo ispupčena te sastoji od nekoliko pupaka, opasanih nizom sitnih bobica, a i oba ruba zarubljena su takim nizom.


Slika 11. Oglavlje od bronca iz Gorice.

Na donjem rubu provrtano je još u pravilnim razmacima pet rupica a u njima bio je zadjeven kolut, o kom je visio lančič, pokićen nekoč valjda privjescima.

Tom prigodom podsjetio bih na raspravu W. Reichela(Wolfgang Reichel: "Üeber homerische Waffen", Wien, Alfr. Hölder, 1894.) o homeričkom oružju, koji se protivi dojakošnjem mnijenju, da je šljem trojanskih junaka bio◊351 od mjedi sa vizirom na licu, te zastupa mnijenje, da je najstariji šljem bio od kože na oblik kape, a ta bi se tek opasala na rubu za veću sigurnost proti udarcu mjedenim obručom, koji se zvaŠe στεφάνη.

Razumije se po sebi, da ni izdaleka ne smijemo pokušati, da naše prahistorijske starine dovedemo u savez sa grčkim junacima, koji su se borili oko Troje, ali ideja Reichelova, da je prvi oblik šljema bio kožnat a tek oko čela opasan mjedenim oglavljem tako je prirodna, da se može suponirati, da se je i u drugim krajevima na istom osnovu razvio kasnije šljem. Takova στεφάνη bijaše možda i naše oglavlje, na kojemu opažamo niz rupica, kojima se ta broncana traka prišivala uz kapu.

Ovu prvotnu vrstu broncana šljema megju tim u brzo zamijeniše mjedene kape, koje su davale junaku više sigurnosti, ali uza njih se prvobitna στεφάνη kao oznaka osobita dostojanstva sačuvala do u kasnije doba, te postade "vijencem", kojim se okitiše vladari i kraljevi.

Oglavlje, koje je u goričkom komadu još dosta krupno te prikladno da u boju štiti čelo i slijepe oči, u ovih kasnijih "vijenaca" postaje tek pukim ornamentom; broncana traka biva mu uža, tanja, ures na njoj obilniji, pak kako su ga u ratno doba nosili junaci, dičili se u mirno doba njime prvaci plemena.

Tek tako možemo protumačiti, da se ta vrsta nakita tako često nalazi na Glasincu, a mnijenje Reichelovo o homerskoj στεφάνη dobilo bi time prvo vidljivo uporište u nizu starina nagjenih u Bosni, na sjeveru poluostrva Balkana.

2. Fibule.

Grobište goričko obiluje velikim obiljem fibula, koje su svojim oblicima a i brojem eksemplara pojedinih vrsta tako znamenite, da nam već one same podaju živu sliku o intenzivnosti i smjeru kulturnih struja, koje u zadnjim prehistorijskim stoljećima vladahu krajem, što ga danas narod zove Bekijom. Osim većine do sada poznatih oblika našlo se tu i nekih novih, a upravo ovi oblici zanimljivi su za prosugjivanje dojma kulture, koja se Bosne doimala drugim smjerom, nego li bijaše onaj, koji je u ostalim kulturnim središtima Bosne vladao u prehistorijsko doba. Mi ćemo pojedine tipove fibula opisati tipologičkim redom, a iz tog opisa razabraćemo, da se to grobište ne samo svojom arhitekturom, nego i svojim sadržajem razlikuje od ostalih suvremenih spomenika Bosne.

a) Spiralna fibula.

Dva primjerka ove vrste nagjena su u spomenutom garištu, te su s toga i loše sačuvana: jedan je izlomljen na više komada, drugi na pola,◊352 ali se ipak razabire prvobitni oblik. Fibula načinjena je od broncane žice, savijene u dvije spiralne ploče, na srijedi bijaše žica savita na oblik osmice. Ta spirala pričvršćena je uz usku prutiću broncana lima, a na donjoj strani te prutiće smještena je igla zapinjača, kojom se fibula zapinjala uz odjeću (slika 12.).


Slika 12. Spiralna fibula od bronca iz Gorice.

Spiralne fibule karakteristika su prvog doba željeznog u našim i u susjednim sjevernim krajevima. Dočim ih je u Italiji, Švicarskoj, Francuskoj i Njemačkoj u to doba razmjerno rijetko naći, obiluju oni u Hallstattu, te u krajevima, koji leže na jugoistok ovome grobištu, u Štajerskoj, Kranjskoj, Ugarskoj, Hrvatskoj i u Bosni. Čini se, da što više na jug ide, to se češće nalazi spiralna fibula, a prešav Bosnu proteže se taj oblik jugom balkanskog poluostrva sve do Grčke, gdje se, sudeći po obilnim primjerima u atenskom muzeju, često nalazi.

U Bosni i Hercegovini nalazila se je na više mjesta, a u većem broju osobito na Glasincu, u Sanskom Mostu, u Jezerinama i u Ripču, za tim u Hrvatskoj u grobištu na Vitlu kod Prozora u Lici. Tu i u Jezeranima razvio se i onaj lokalni oblik, kojemu pripadaju i dva primjerka, nagjena u Gorici. Njihovo je karakteristično obilježje, da su spirale u njih shvaćene jedino ornamentalno, neodvisne od mehanizma igle, koji je posebnom pruticom s donje strane pričvršćen uz spirale.

U ovom obliku fibule vidimo proizvod domaće kulture, kojoj bijaše središte u današnjoj hrvatsko-bosanskoj Krajini u nekadanjoj postojbini Liburna i Japoda.

Ta kultura nije se ograničavala samo na Krajinu, kako se to moglo do sada misliti, već se protezala pravcem, usporednim obali Jadranskoga mora s ovu stranu dinarskih Alpa na jug sve do Gorice.◊353

b) Fibule sa polukružnim lukom (glasinačkog tipa).

Ova vrsta, koja na Glasincu prevlagjuje, našla se u Gorici do sada samo u pet eksemplara, a svi bez razlike, sravniv ih ostalim nalazima goričkim i sa fibulama te vrste, nagjenim na drugim mjestima, za čudo su nevješto izragjeni. Rad je u njih gotovo surov, u većine nije ni forma plastično izljevena, već je s donje strane plosnata a i pojedini dijelovi nijesu razumljivo shvaćeni kao u glasinačkih fibula te vrste, koje nam postepeno predočuju razvitak uzora, komu je po svoj prilici bilo ishodište u Grčkoj.

Glasinački tip najbolje je izražen u fibule, koju nam predočuje dodana ovdje slika 13. Na dnu ugla čini igla jednu zavojnicu i zahvaća u četverouglastu nožicu, pokićenu na prednjem ćošku glavicom. U ove fibule karakteristična je četverasta nožica, koja se jednim ćoškom hvata luka a drugi joj je nešto odskočio, te je pokićen glavicom. Ona karakteriše i◊354 grčke fibule istog oblika, koje su nagjene u grobnicama dipylonskim kraj Atene u osobito bogatoj izradbi a i drugdje po Grčkoj na Rodu, Amorgu i Kreti.


Slika 13. Fibula glasinačkog oblika iz Gorice. Br.
Slika 14. Fibula jednostrano izljevena iz Gorice. Br.
Slika 15. Fibula glasinačkog tipa iz Gorice. Br.
Slika 16. Fibula hallstattskog tipa iz Gorice. Br.

U Bosni nagjoše se u većoj množini i u razumnom shvačanju grčkih uzoraka na Glasincu, osobito kod Talina, Bandina brda, Gosinje, Šarenćevih vrtoča, Borovskog i t. d.

Istomu tipu spadaju i druge dvije goričke fibule, u kojih je na luku više zavojke smješten jedan, odnosno dva roščića (slika 14.) pa i četvrta fibula, u koje ćemo već po tome, što se nožica veže zavojnicom uz luk najbolje razabrati, da majstor, koji ju je načinio, ne bijaše vješt toj vrsti fibula, jer se u njoj sastaju elementi dviju posve različnih fibula: četverasta nožica grčkog tipa sa glasinačkom fibulom, u koje luk ima s obje strane zavojnicu (slika 15.).

Ovo nerazumno shvaćanje oblika, koji su u sjeveroistočnim stranama Bosne vrlo običajni moglo bi biti kriterijem umjetničke tradicije, koja se sve više gubi iz svijesti naroda, ili bi nam možda bilo dokazom, da majstori, koji su ove fibule načinili, nijesu bili vješti tim domaćim oblicima, dakle da su bili stranci ili bar da su radili pod tugjim dojmom.

Zanimljiv je peti primjer fibule na oblik luka. U nje je nožica četverasta, ali se uza nju po srijedi gornjeg ruba hvata luk. Gornji kraj luka prelazi jednom zavojkom u iglu te je pokićen glavicom (slika 16).

Luk je širok, splošten, s obje strane zarubljen slabim povorom te imade niz rupica, u kojima bijahu ponamješteni lančići, a na kraju lančića valjda raznoliki privjesci. Ova fibula, koja zbog ovog nakita dobiva posve neobično obličje, živo nas sjeća sličnih fibula, nagjenih u grobnicama hallstattskim, u kojih se vrlo obilno upotrebljuju lančići kao privjesci oblučastih fibula, a najbolje nam razjašnjuje, kako se stanoviti oblici, što se više udaljuju od svog ishodišta, to više mijenjaju. One nas tek u glavnom sjećaju prvotnog oblika, koji se gotovo gubi pod obiljem nuzgredna nakita, a primjetiti ćemo i u tom slučaju onu poznatu, da će imitator uvijek polagati veće važnosti na nuzgredne stvari, a uza nje izgubiti shvaćanje za jednostavnu ljepotu, koju odaje prvotni uzor.

c) Italski oblici fibula.

α) Dočim je u naših polukružnih fibula mehanizam igle ostao jednostavan, te igla na kraju luka čini samo jednu zavojku, u Italiji se taj mekanizam dalje usavršio, te igla na kraju luka dobiva dvije ili više i zavojnica, a time joj se povećava i elastičnost. Tehnički se usavršivala j ta vrsta još i dalje time, što bi se nožica produljila, a njome i žlijeb pod njom, u koji bi se vršak igle zadijevao, te bi se igla u nje sigurnije◊355 držala. Tako je u Italiji nastala nova vrsta fibule sa dugom nožicom i sa više zavojnica s jedne strane luka, koje se osobito mnogo našlo u grobnicama oko Villanove, ali i drugdje po sjevernoj Italiji, te se osobito često pojavljuje u trećoj periodi gvozdenog doba tik pred doba etrušćansko (po Monteliusu). U Bosni i u njenom susjedstvu ta je vrsta do sele vrlo rijetka, a po nas je jedan primjerak, koji je nagjen u Gorici, tim zanimljiviji što nam posvjedočava bar donekle upliv italske kulture na izmaku gvozdenoga doba u našim krajevima.

Luk te goričke fibule sublizu je polukružan, splošten, na srijedi nešto proširen sa slabo označenim povorom, nožica je duga, gledajući je ozgor uz luk je šira, a k vrhu uža. S donje strane savija se u žlijeb, u koji zahvaća igla. Igla imala je na dnu tri zavojke, ali se slomila, te je u one zavojnice omotana dosta nevješto druga, tako da se fibula mogla za nuždu upotrebljavati. (Sravni sliku 17.)


Slika 17. Fibula s dugom nožicom iz Gorice. Br.

β) Brojem daleko obilnije zastupana je u goričkom nalazu druga vrst fibula sa polukružnim lukom, koja se razvila na osnovu netom opisane, te je i ona do sada u našim krajevima slabo poznata. Luk je u nje splošten a na srijedi se tako raširuje, da s obje strane čini ćošaste izbočine pokićene po jednom bobicom. Jedan kraj luka savija se kao u pregjašnje u dvije ili tri zavojnice te prelazi u iglu, koja s ovih zavoja dobiva veću elastičnost, s druge strane prelazi u dugu, na kraju suženu i glavicom pokićenu nožicu, koja se s donje strane savija u žlijeb, te se u nj zadjeva šiljak igle (slika 18).


Slika 18. Fibula južno italskog tipa iz Gorice. Br.

Ova vrst fibule, koju italski arheolozi prozvaše "fibula a navicella con apici nel centro" osobito je karakteristična za južnu Italiju, gdje se posvuda, pa čak i na ostrvu Siciliji nalazi. Tu je najznamenitije nalazište nekropola Finochito kod Sirakuze. S juga prostirao se ovaj oblik italskim kopnom prema sjeveru, te ga je naći ako i pojedince u raznim sjevernijim nekropolama (Arnoaldi kod Bolonje, Villanova, Baldaria kod Cologna Veneta, Forli i t. d.). Iz sjeverne Italije prešla je trgovačkim putevima i u Švicarsku (Ingweiler) pa i u Hallstatt, gdje ih je nagjeno nekoliko primjeraka.◊356

Kao mnogi drugi italski oblici, i ovaj se ne samo suhim putem, već i morem, na daleko rasprostirao, što nam dokazuje jedan primjerak nagjen u Olimpiji, koji nam uz razne fibule zmijolika oblika (serpeggiante) reprezentira dojam prehistoričke italske kulture u Grčkoj(Sravni Ingwald Undset: "Zeitschrift für Ethnologie und Urgeschichte", 1889., str. 213. i dalje.).◊357

U Bosni nagjena su već otprije dva eksemplara fibula ove vrste, jedan u humci Čungaru, drugi u Ripču, dakle oba u Krajini. Od goričkih fibula razlikuju se ove dvije time, što imadu kao i pomenuti komadi iz Hallstatta i Ingweilera te mnogi sjevero-italski po tri bobice na luku. I u susjednoj Hrvatskoj nagjena su u velikome Grobištu na Vitlu kod Prozora kraj Otošca četiri komada fibula te vrste, a samo jedna, koja je tek na po sačuvana, naliči onim goričkim, dočim ostale tri imadu takogjer po tri glavice. Ta fibula nam je već obzirom na numerički njen pojav (28 kom.) svjedokom intenzivnog dojma italske kulture u našim krajevima, a namiče nam se po sebi pitanje, da li je dospjela u Goricu suhim putem, kao one u Hallstattu, ili pako preko mora kao one u Olimpiji. Sva je prilika, da u njima imamo nazirati direktni prekomorski import iz južne Italije, i to s razloga toga, što se gorički eksemplari bez razlike oblikom skroz slažu južno-italskimi, dočim su oni oblici, koji se razviše na osnovu predaje, što se širila kopnom prema sjeveru, pomalo udaljiše od svog uzora. Slijedimo li putem, kojim se ova vrsta fibule širila sa juga italskog na sjever, opaziti ćemo tendenciju, da se karakteristički ures te fibule - one dvije izbočine sa strane pokićene bobicama - što dalje na sjever, to češće upotrebljava, dapače se i prenaša na neke sjevero-italske fibule (osobito na zmijolike) te se često preobilno upotrebljavao(Sravni fibulu serpeggiante-u Monteliusa: "La civilisation de l'Italie du Nord", T. 46., sl. 7.). Sam prvotni oblik u sjevernoj se Italiji rijetko nalazi čist, već dobiva treću bobicu, kojom se pokitio vrh luka, kao u fibulama te vrste nagjenim u Hallstattu, u ona dva bosanska eksemplara iz Čungara i Ripča i u fibulama sa Vitla kraj Otošca. Na dva različna mjesta, koja nam, kako ćemo to još dalje razložiti, označuju sjevernu i južnu granicu iste kulturne zone u Bosni, u Gorici i u Krajini nagjosmo dakle strani, južno-italski oblik a zanimljivo je opaziti, kako se isti oblik promijenio prema smjeru, kojim je dospio u naše krajeve.

Kod ovih fibula primjetiti ćemo još i to, da su bile izragjene na parove, to jest žlijeb na nožici, u koji se zadijevala igla mijenjao se prema tome, da li se fibula nosila na lijevoj ili na desnoj strani grudi. Te fibule bile su pokićene kolutom zavješenim o luku, a na kolutu bijaše nanizan niz sitnih lančića od broncane žice. U jedne fibule našao se taj nakit čitav, u druge pritaljen uz dvije fibule, koje su u žegi garišta stopljeno sa drugim predmetima od bronca u jednu grudu.

γ) Kronološkim redom nižu se uz netom opisane fibule 9 drugih (4 čitave i 5 ulomaka) takogjer italskog oblika, što nam s jednu stranu reprezentiraju prelazne oblike od polukružne fibule obliku certoškom, koji prevlada u doba etrušćansko oko Bolonje, a s drugu se već primiču onim◊358 tipovima, koji zaredaše u prvo doba la-tenske kulturo osobito na jugu Alpa.

Od pregjašnjih razlikuju se ove fibule time, što im je luk istina još proširen, ali ne ima onih oštrih izbočina sa strane. Nožica je u njih duga, na kraju pokićena glavicom, ali se ova ne nastavlja smjerom nožice, već se ustrmila nad njom, dapače imade tendenciju, da se vraća luku (slika 19.-21.). Sam luk nije više pravilno polukružan, već postaje plosnijim, dok se ne primakne onoj karakterističnoj konturi, koja je značajna za certoške fibule.


Slike 19. do 21. Tri fibule sa dugom na vrhu zavraćenom nožicom. Br.

Ova vrst fibula, kojoj spadaju spomenutih 9 goričkih komada označuje i u samoj Italiji tek prelazni stadij, iz koga se razvila čertoška fibula, koja se mnogo nailazi oko Bolonje i po sjevernoj Italiji, pa je začudno, da se uz toliko prethodnih eksemplara u Gorici do sada nije ma ni jedna čisto čertoška fibula našla, makar da se ona na drugim mjestima Bosne (u Krajini) te u susjednoj Hrvatskoj, Kranjskoj, Koruškoj i Istri vrlo često nalazi.

Ja držim, da se ta činjenica može tek tako protumačiti, da su italski oblici dospjeli u Goricu, kako to gore rekosmo, morskim putem s juga italskoga, a ne suhim, jer u potonjem slučaju trebao je da ih vodi put sjeverom Italije, te bi valjalo pretpostaviti, da će se tim putem prije unijeti po cijeloj sjevernoj Italiji tipička forma čertoške fibule, nego li oblik, koji je tek prelazan i razmjerno rijedak.

d) Fibule la-tenskog oblika.

Svi dosada opisani oblici fibula goričkih vrstaju se u onu grupu spomenika, koji zaredaše u doba, koje se obično nazivlje prvim odjelom◊359 gvozdenog doba, ili dosta netačnim nazivom hallštattskog doba. Obilnije nagjoše se megjutim fibule, koje se uvršćuju u takozvano la-tensko doba, te spadaju u opseg kulture, što se u zadnja prehistorička stoljeća radialno sa Alpa širila na sve strane.

α) Rani la-tenski oblici zastupani su u 4 slična komada (slika 22.-24.), u kojih je luk splošten, nožica daleko produžena te zavraćena tako, da se gotovo dotiče luka, a na kraju pokićena glavicom, koja nas donekle sjeća zmijine glave. Ta i sve ostale fibule la-tenske bitno se razlikuju od ostalih još i mekanizmom, kojim igla dobiva svoju elastičnost. Dočim se u dosadanjih igla na kraju luka ovija u dva do tri zavoja samo s jedne strane luka, u ovih se žica, nakon što se ovila, vraća na drugu te se i tu ovija u zavojke, prije no se ravno pružila prema nožici (slika 22.-24.).


Slike 22. i 23. Dvije rano-la-tenske fibule iz Gorice. Br.

Slika 24. Rano-la-tenska fibula iz Gorice s odlomljenom glavicom. Br.
Taj raspored ne razabire se u ova dva rano-la-tenska komada, jer su oba baš ondje okrenuta, ali moći ga je opaziti u fibule na slici 24., u koje je glavica odlomljena. U naša četiri komada dva su bez glavice, a dva bez igle i spiralnih zavojaka.

β) Fibule srednjo-la-tenskog oblika zastupane su u Gorici do sele u više oblika, ali svim je zajedničko obilježje to, da se daleko zavraćena nožica ovija rastanjenim i proširenim krajem oko luka, te čini tako onu u la-tenskoj ornamentici karakterističnu zmijsku krivulju.

Tipološki valja nam od tih fibula uvrstiti na prvo mjesto one, u kojih je zavojka prilično velika a složena od četiri omota, luk je obao ili četverast, a zavraćeni kraj nožice je potanji (20 komada).◊360

Ta vrst (slika 25.) zastupana je u Gorici sa dvadeset komada, od kojih su neki na zavratcima urešeni sitnijim zarescima ili glavicama (sravni sliku 26.), te čine tako prolaz razvitijemu obliku, u koga je noga pokićena glavicama, luk na dnu proširen a na kraju nožice plastična vrpca, koja se oko luka ovija. Ova potonja vrst, koja je vremenom mlagja od prijašnje ali izradbom savršenija, jer je ljevena, dočim je prijašnja kovana, našla se u Gorici samo u tri komada. Jedan je veći a druga dva, izragjena po jednom kalupu, jesu manji (sravni slike 27., 28).◊361


Slika 25. Srednjo-la-tenska fibula iz Gorice. Br.
Slika 26. Srednjo-la-tenska fibula iz Gorice. Br.
Slika 27. Srednjo-la-tenska fibula iz Gorice. Br.


Slika 28. Srednjo-la-tenska fibula iz Gorice. Br.

γ) U istu kategoriju fibula spada 6 komada velikih 14-16 cm dugih a razmjerno uskih fibula, koji su svi prilično nepotpuni. U njih je noga zavraćena do protivnog kraja luka, te se laticom oko njega omata. Na tom kraju s obje strane pet puta ponavljaju se zavojke u spiralnu cijevčicu, a da se ova ne bi kako porabom slomila, proturio se kroza nju gvozdeni klinac. U jedne fibule bijahu spirala i igla načinjene od gvožgja, dočim je ostali dio od bronca (slika 29., 30.). Sve te fibule imadu luk od oble žice, dočim je zavraćena latica noge u četiri fibule sploštena u tanku šipku, a u dvije na gornjem kraju zaobljena te urešena zarescima i sa dvije kvrgaste izbočine (slika 30).


Slika 29. Srednjo la-tenska fibula iz Gorice. Br.
Slika 30. Srednjo la-tenska fibula iz Gorice. Br.

Te fibule, koliko god su izradbom jednostavne, zanimive su po nas jer u njima možemo nazirati neku vrst lokalnog tipa, koji je dosele nagjen više puta u prehistoričkoj naseobini na Debelom brdu, te se tamo ističu dva osobito velika srebrna komada, od kojih je jedan na luku bio pokićen srebrnim bobama.◊362

e)Predrimske fibule.

α) Niz la-tenskih fibula u goričkom nalazu završuje dosta običnim tipom, koji je nagjen počesto u Bosni (u Sanskom Mostu, na Debelom Brdu, Sobunaru, Jezerinama, u Ribiču i dr.) te mu je karakteristično obilježje obli, splošteni, po duljini s lica žljebovima urešen luk, dočim mu je nožica rastanjena četverasta, na vršnom ćošku nešto izdignuta i obično imade okruglu rupicu (slika 31., 32.).


Slika 31. Predrimska fibula na oblik luka iz Gorice. Br.
Slika 32. Predrimska fibula na oblik luka iz Gorice.

Spiralni mehanizam igle je kao u drugih la-tenskih fibula, ali se žica, pošto se ovila s jedne strane luka u dva ovojka, vraća pod lukom na drugu stranu, a ne, kako je to u dosadanjih bilo, za lukom.

I u te fibule koja je u goričkom nalazu zastupana u 7 eksemplara razne veličine (od 5-10 cm duge) opaža se, kako se u razmjerno kasno◊363 doba pomiljaju stariji oblici, koji nikoše na tugjem kulturnom polju. Te nas fibule oblikom najviše sjećaju starije čertoške fibule, te su na osnovu tih uzora a pod dojmom la-tenske kulture valjda nastale u sjevernoj Italiji, gdje se obilno nalaze, a odanle dospjele su putevima, kojim se je širila la-tenska kultura na sve strane.

β) U razdoblje, u kome se pomilja već rimski dojam, koji još nije toliko ojačao, da stariju tradiciju posve zamijeni novim oblicima, spada prije svega jedna gorička fibula, koja na prvi pogled sasvim sjeća srednjo-la-tenske fibule, ali se od ove razlikuje time, da je ono što se u potonje organički razvija iz konstrukcije fibule, tu tek ornamentalno nasljedovano. Fibula nije savita od žice, već je izljevena, a samo najvažniji dijelovi ističu se na po se. Latica, kojom se zavraćeni kraj nožice vezao uz luk, označena je plosnatim dugmetom, nožica je tu plosnata, a bila je urešena probitim urnekom, te sjećaše samo konturom svojom uzornog oblika; igla i njen elastični mekanizam nije više u jednom komadu s lukom, već na po se izragjen i na dnu luka pričvršćen (sravni sliku 33.).


Slika 33. Rano-rimska fibula iz Gorice. Br.

Ova fibula, koja se obično vrsta na kraj nizu, koji je zaredao la-tenskom kulturom, daleko je rasprostranjena, a značajno je obilježje za doba prelazilo rimskome, te nam zasvjedočuje, da je goričko grobište sve do toga doba sizalo.

γ) Uz ovaj obični oblik imade u Gorici još 7 fibula lokalnog oblika, koje nam valja uvrstiti u isto doba, jer je i u njih mekanizam igle i luk razdvojen.

Luk imade oblik koplja, a mjesto jedne igle imade ili u te vrsti dvije.

U samome mjestu La-Tenu u Švicarskoj, gdje su prvi puta obilnije nadjeni oblici kulture, koju prozvaše po njemu la-tenskom, imade megju srednjo-latenskim fibulama mnogo njih, u kojih je zavraćeni kraj nožice na vrhu zašiljen, a dolje proširen, te tako sjeća koplja. I u drugom goričkom nalazu, što ću ga dolje na po se opisati, opaziti ćemo 7 komada te vrste (sravni sliku 34. i slijedeću), koja bijaše uzorom ovim kasnijim fibulama.◊364


Slika 34. Fibula na oblik strjelice iz Gorice. Br.

U jednoga od potonjih komada razabire se jasno (slika 34.) prelaz od starijeg oblika mlagjemu: zavraćeni kraj dolje se proširuje te posvema nasljeduje oblik koplja, a ovit je još oko luka. Donji dio luka prelazi u duguljastu spiralu, iz koje na srijedi niču dvije igle, koje zahvaćahu šiljkovima u proširenu nožicu, provigjenu s obje strane žlijebovima.

Taj prvobitni oblik nasljedovao se na taj način, da se mjesto luka salilo malo lijepo ornamentirano koplje, koje je imalo s dônje strane drška plosnatu šipku, o koju bijaše pričvršćena žica, omotana u spiralnu cijevčicu, te iz nje nicahu dvije igle, koje zapinjahu šiljkovima u dva žlijeba, smještena na vršku koplja (sravni sliku 35. i 36.).


Slike 35. i 36. Dvije fibule na oblik koplja iz Gorice. Br.
Slike 37. i 38. Dvije fibule na oblik koplja iz Donjeg Hrasna. Br.

Ove i oblikom i mekanizmom svojim savršene fibule rek bi da su nastale pod lokalnim dojmom, jer ih ne nagjosmo prvi puta u Gorici, već ih je nedaleko Gorice na Rakitnu nagjena jedna lijepa fibula sa kopljem i dvije igle, oblikom posve slična goričkim, samo nešto manja. U naseobini na Debelom brdu nagjena je gvozdena fibula iste vrsti, samo što je tanjina u lista koplja ishrgjala. Vrlo lijepa dva komada dobio je zem. muzej od gosp. Ivana Krešića učitelja u Donjem Hrasnom (Hercegovina) na dar, te ih, jer u mnogome naliče goričkim, za prispodobu ovdje priopćujem. U jedne je sap strjelice pokićen nizom bobica, a završuje na kraju povećom glavicom (slika 37.). List koplja ima širok povor, a završuje u lopatastu plohu, kojoj su postrance rubovi uzviti, da čine tako žlijebove, u koje ima da zahvati vršak igle. Igla ovija se na srijedi pod plosnatom laticom, te se s obje strane omata jednim ovojem oko poduga gvozdena klina, koji prolazi laticom, a onda se tek nastavlja u dvije igle. Krajevi klina omotani su tanjom broncanom žicom. Ovaj omot služi samo za nakit a nije u savezu◊365 s elastičnim mekanizmom igala. Jedna je pola ovog klina odlomljena. Druga fibula odlikuje se obilnije profiliranim listom koplja, a sap je u njega vrlo rastanjen, na srijedi savinut, te mu se kraj vraća koplju. Na kraju resi ga glavica slična zmijinoj, i onim glavicama, koje počesto nalazimo na mnogim rano-la-tenskim fibulama (slika 38.).◊366

Igla bijaše isto tako smještena kao u prijašnje fibule, ali se gvozdeni klin u nje izgubio.

f) Rimske fibule.

Rimske fibule rijetke su u Gorici. Čisti rimski provincijalni oblik našao se tek jedan i to samo slomljen, a bijaše to fibula sploštenim polukružnim lukom i iglom na baglamu (Scharnir). Pomanjkanje rimskih oblika u goričkoj nekropoli najbolji nam je dokaz, da se je dolaskom Rimljana u ove krajeve prestalo sahranjivati pokojnike u toj nekropoli, a valjda je i naseobina premještena sa pristranka brda Lemiša niže u polje, gdje imade obilno rimskih ostataka.

g) Polukružne fibule na šarnir.

Na domaku one perijode, koju nam u Bosni najbolje karakteriše veliki niz glasinačkih nekropola, koji je zaredao od Romanije pa do Drine i koja se obično nazivlje hallštattskom ili prvom dobom željeznom, pomiljaju se neke fibule, koje nalazimo i u Gorici. U njih je luk polukružan, te neposredno prelazi u četverastu plosnatu nožicu urešenu koncentričnim kružnicama, a zarubljenu crtama ili nizom piknjica, dočim se s druge strane luka nastavlja igla.

U starijim eksemplarima igla prije no se ispruži ravnim smjerom prema nožici čini zavojnicu, u kasnijim zavojka otpada, mjesto nje je luk splošten na oblik listića, u koga su rebarca označena zarescima. Uz ovaj listić smještena je čivijicom gvozdena igla (slika 39.). Te vrsti nagjeno je tri komada, dva su dosta dobro sačuvana, a jedan je okrnjen na listiću i na nožici.


Slika 39. Polukružna fibula na baglamu iz Gorice. Br.
Slika 40. Polukružna fibula na baglamu iz Gorice. Sr.

Istoj vrsti spadaju i četiri srebrne fibule, u kojih je luk pokićen zvjezdolikim glavicama, a nožna ploha neobičnom ornamentikom (slika 40.). Pošto je ova vrsta daleko savršenije nagjena u bogatom nalazu iz Štrbaca, progovoriti ću o njoj opisujući taj nalaz pobliže, a na ovom mjestu prilažem samo sliku najbolje sačuvanog komada.◊367

3. Ogrlice (Torques.)

Jedan od najljepših komada goričkog nalaza je velika ogrlica od krupne broncane žice urešena nizom zareza, koji se spiralnim smjerom ovijaju oko žice te ova dobiva time oblik usukana užeta. Kolut ogrlice na široko je otvoren, a oba stanjena kraja uvijaju se u petlju. Veći promjer te eliptičke ogrlice imade duljinu od 17.5 cm, a razmak obih krajeva iznosi 9 cm (slika 41.).


Slika 41. Dvije broncane ogrlice iz Gorice.

Druga ogrlica, načinjena od tanje broncane šipke, manja je (promjer 15 cm), nu urešena sličnim ali slabije urezanim ornamentom. Oba kraja se vrlo rastanjuju, te im je petlja na kraju odlomljena. I ove ogrlice vrstaju se u stariju periodu od onih dviju, megju koje nam valja uvrstiti čitavu skupinu goričkog nalaza.

4. Narukvice.

Narukvica nagjeno je razmjerno malo i to ponajviše jednostavno savitih od broncane oble ili sploštene žice u više spiralnih zavoja.◊368

Najbolje sačuvan je par savit u 8 zavoja od pokrupne žice, koja je na kraju nešto rastanjena i savita u petlje (slika 42.).


Slika 42. Narukvica iz Gorice. Br.
Slika 43. Dječinja narukvica iz Gorice. Br.
Slika 44. Narukvica od broncane prutice iz Gorice.
Slika 45. Polovica ornamenta, urezana na narukvici slike 44.

Drugi jedan par u sedam zavoja od sploštene žice sa ravnim krajevima nagjen je nepotpun, jedan komad čitav, drugi razlomljen u dva komada.

Osim ovih nagjena je jedna malešna narukvica su 4 1/2 zavoja za dječinju ruku, te ulomak sasvim malene sa 6 zavojnica, u kojih promjer obodnice nema više od 3.5 cm (slika 43.).

Ove spiralne narukvice naći je i u doba bronca i u kasnije doba, te se mogu u našem slučaju jednakim pravom vrstati bilo u prvo gvozdeno doba, bilo u la-tensko, koje mu je uslijedilo.

Sigurnije se daje opredijeliti jedna nasamce nagjena narukvica od poširoke broncane pruge, na srijedi šire (2.5 cm), na oba kraja sužene (1.5 cm), te se i ona poput spirale ovija u zavojku sa 1 1/3 oboda. (Slika 44., 45.). Ta narukvica urešena je urezanim ornamentima, a motivi od kojih su ti ornamenti složeni - koncentrične kružnice i trokutni zarescima ispunjeni motivi - nastali su sigurno pod istim dojmovima, pod kojima su toli često nastali i na raznim graviranim predmetima glasinačkim, dakle u prvo doba željezno.◊369

5. Ukosnice.

U Gorici našlo se dvije vrste ukosnica. U jednih je glavica načinjena od žice savite na oblik potkove, a pri dnu se krakovi te potkove savijaju s obje strane u jednu okuku i onda se tek žica produžuje pravcem prema zašiljenom rtu. Žica je u glavice obično na srijedi deblja, a prama kraju se suzuje. U nekih eksemplara je tu četverobrida a po vrhu i urešena zarescima (slika 46.).


Slika 46. Ukosnica iz Gorice. Br.
Slika 47. Ukosnica iz Gorice sa privjescima. Br.

Ista vrsta ukosnica nalazila se je obilno i u gromilama glasinačkim te nema sumnje, da spada istoj dobi, kojoj spadaju i glasinačke starine. Od glasinačkih ukosnica razlikuju se megjutim goričke time, što su glasinačke razmjerno manje a sublizu jednake duljine, dočim u goričkim opažamo u tom pogledu velikih razlika, jer je najmanja igla tek 7 cm duga, najdulja pak nešto više od 21 cm.

Pred glasinačkim ukosnicama odlikuju se goričke i time, što je obično u luk glavice zavješen kolut sa nizom lančića i drugog nakita.

U jedne ukosnice bijahu dva koluta, nakićena lančićima i jedna privjeska na oblik dvostruke naočaraste spirale (slika 47.).

U druge bijahu zavješeni, osim dva manja koluta, još i jedan poveći, a na njem lančići, koji imadu na kraju tri privjeska u obliku oble, na dnu nožicom◊370 urešene bobice, jedan valjkasti i jedan privjesak na oblik sitnog koplja ili mača (?) sa povorom po srijedi (slika 48.).


Slika 48. Ukosnica s privjescima iz Gorice. Br.
Slika 50. Ukosnica iz Gorice. Br.

I u druge četiri ukosnice nagjeni su zavješeni koluti sa ulomcima lančiča, a osim toga podosta lančića i koluta na po se, koji su valjda popadali sa ukosnica.

Svega bijaše tih ukosnica 17 bolje sačuvanih komada i nekoliko nesuvislih ulomaka.◊371

Druga vrsta ukosnica manja je i nešto jednostavnija. Na glavi se igla savija zmijoliko u tri uporedno položena okanca te čini tako onu vrstu krivulje, koja je u ornamentici la-tenske dobe, tako običajna, te se nesamo dlijetom urezivala u plohu, već se i po njoj savijala žica (slika 49. i 50.).


Slika 49. Ukosnica iz Gorice. Br.

Ni taj oblik nije za nas nov, jer ga porijetko nalazismo već na Glasincu, počešće u grobištu kod Sanskog Mosta a osobito u Jezerinama, gdje je la-tenska kultura preotela mah, pa je tako sva prilika, da bar jedan dio ovih ukosnica pada u doba, kada je kultura La-Tena dospjela amo.

Nagjeno ih je pet dobro sačuvanih komada razne duljine (od 6-11 cm) i ulomci od dva druga. Najveći komad pokićen je takogjer kolutom sa nizom lančića, a na jednom ulomku nanizana su tri privjeska na oblik bobice na podugoj petljici te komadić lančića.

Obje ove vrste ukosnica spadaju većinom u prvo doba željezno, a u la-tenskome su regji. Dokaz tomu naći ćemo u tome, da te vrste ukosnica sve više nestaje, čim više la-tenska kultura u našim krajevima preotimlje mah. Tako na primjer u velikom grobištu u Jezeranima, u onoj množini nagjenih predmeta, imade samo cigla jedna druge vrste a prve ni jedna, a u nalazu iz Ribića, koji je dobom nešto mlagji od jezerinskoga, nema baš ni jedne.

Tim obilnije su ukosnice u nalazištima iz prvog gvozdenog doba, osobito u nekropolama na Glasincu, gdje su sve vrste zastupane, u onoj skupini starina iz prehistoričke naseobine na Sobunaru (Debelom brdu kod Sarajeva), koja nam reprezentira doba suvremeno glasinačkoj kulturi, te napokon i u grobištu kod Sanskoga Mosta. U ovom potonjem, koje većim dijelom pada u prvo željezno doba, ali već zasjeca u doba la-tensko, naći ćemo od obih goričkih vrsta samo drugu sa naočarastom glavicom, a pošto su starine iz Sanskog Mosta nešto mlagje od velike mase glasinačkih, gdje se prva vrsta sa potkovastom glavicom obilnije nalazi, zaključiti ćemo, da je ova potonja po dobi starija, a druga vrsta mlagja.

6. Uresne igle.

Igle sa urešenim glavicama vrlo su obilno zastupane u nalazu goričkom, te sačinjavaju važan dio u inventaru nakita, kojim se služiše prehistorički naseljenici u Gorici.◊372

Razlikuju se više tipičkih vrsti, kojima spadaju nagjeni komadi, a u svakoj vrsti razlikuju se pojedini komadi tek veličinom, ili manjom ili većom pomnjom u ornamentaciji oblika.

1. Najjednostavnija vrsta imade oblik ravne čivije, proširene na glavici i tupo zaobljene, a na vršku zaoštrene i dosta velike duljine. Gornji dio urešen je u pravilnim razmacima nizom urezaka, koji obilaze oko obline igle te tako čine ornamenat, koji nas u jednu ruku sjeća osukane žice, a u drugu, gdje su razmaci zarezaka širi i dublji, niza biserja ili bobica (tabla II., slika 1., 2.). U nekoliko eksemplara opažava se, da se gornji dio tek pomalo proširuje u malu glavicu (tabla II., slika 3.).

Najmanja izmegju 10 komada te vrste igala imade duljinu od 11 cm, najveća od 23.5 cm, ostale razilaze se u granicama označenim ovim brojevima, ali pretežno prevladavaju dulji komadi.

2. Uz ovu najjednostavniju vrstu niže se jedna igla, u kojoj je glavica jasno izražena; gore završuje čunjasto, dočim je dolje sploštena, te nas tako sjeća ta igla goleme čivije. I u nje je vrat ispod glavice urešen paralelnim zarescima. Duljina joj je 30.5 cm (tabla II., slika 4.).

3. Ona čini prelaz nešto savršenijem obliku, u koga je glavica još jasnije i krupnije izražena, a ispod nje smještena je ogrlica poput dva usporedo položena koluta, koji opasaše iglu, pod tim kolutom urešena je igla takogjer zarescima (tabla II., slika 5.).

Duljina ovih igala, kojih imade svega 14 komada, iznosi od prilike od 20 do 30.5 cm.

Uz ove treba spomenuti jednu iglu istoga tipa, koja se od pregjašnjih razlikuje time, što su ispod glavice poredane dvije ogrlice, a na srijedi igle nasukano je bijelo prozirno stakleno zrno (tabla II., slika 6.).

4. Zanimljiva je jedna nasamce nagjena igla, jer nam predočuje vrstu igala, koja je do sada u Bosni vrlo rijetka, te imade mjesto glavice oblu kolastu petlju, urešenu zarescima, a pod njom je igla urešena zarezom, koji se spiralnim smjerom ovija oko igle. Duga je 22 cm (tabla II., slika 9.).

5. Istoj kategoriji spada niz igala, koji se od pregjašnjih odlikuje time, što je ispod petlje namješteno krupno splošteno zrno, iz kojega niču unakrst dva veća i dva manja trna (tabla II:, slika 10. i 11.).

Sve ove igle - nagjeno ih je u Gorici svega 10 komada - vrlo su velike, te im duljina variira obično od 22 do 33 cm. - Urešene su ispod glavice zarescima, a neke od njih imadu na glavici urezane kružnice.

Ovu vrstu igala nalazimo prviput u većoj množini u Bosni, odnosno u Hercegovini. Dva sublizu slična komada nagjena su jedan na Sobunaru◊373 kod Sarajeva, a jedan u prehistoričkoj sojenici kod Ripča. Oba su prema goričkim vrlo maljušna, te jedva 10 cm dugačka. Druge dvije igle nagjene su u Drinovcima, u kotaru ljubuškom, nedaleko od Gorice. Oba ova komada vrlo su velika, u jednog sačuvana je gornja pola, u drugog je odlomljen vršak. Ovaj potonji osobito je zanimljiv, jer je na igli nataknuto broncano kolo sa četiri paoka, koje u promjeru imade 6 cm, a glavina kola naliči gotovo onoj u voznih kola (slika 51.). Ta igla vrlo naliči uslijed toga preslici. Slično kolo nagjeno je i u nalazu goričkom. Bijaše manje od opisanoga (promjer 3.6 cm), te je i ono bilo valjda nataknuto na igli, pa je sa nje skinuto (tabla II., slika 12.).


Slika 51. Uresna igla sa kolutom iz Drinovaca. Br.
Slika 52. Kopča iz Drinovaca. Br.

Nalaz u Drinovcima može nam donekle ustanoviti i doba, u koje nam valja uvrstiti ovu vrstu igala, jer osim jednog dobro sačuvana koplja s uskim listom, dugim sapom i jakim povorom, duga 50 cm, i ulomka drugog manjeg koplja slabo označenim povorom, bijaše tu i jedna kopča na oblik izbočene oble ploče, urešene na srijedi dugmetom, koje je na pojakom dršku◊374 nadvisilo središte kopče (slika 52.). Rub joj bijaše urešen polukružnim laticama, a u njima urezane koncentrične kružnice. Ova vrsta kopča vrlo je obična na Glasincu i posve karakteristična za prehistoričke starine ovoga grobišta, dakle bez dvojbe i ove igle, ako i nijesu zastupane na Glasincu, spadaju u isto doba, te nam predstavljaju lokalni oblik nakitu, koji je u prvo doba željeza bio u običaju u ljubuškom kotaru.

6. Niz ovih igala završuju dvije jednostavne igle, na kojima je mjesto glavice nasukano po jedno zrno od staklovine. Jedan je komad sasvim dobro sačuvan, a dug 22 cm; drugi je na vršku okrnjen i pokićen manjim zrnom (tabla II., slika 7. i 8.).

Osim opisanih, većinom bolje sačuvanih igala, nagjeno je ulomaka od tri igle: jedna krupna obla glavica (tabla II., slika 13.), druga glavica sa vrlo velikom bikoničnom jabučicom (tabla II., slika 14.) i po dvije ogrlice ispod nje, i napokon ulomak igle, koja bijaše složena od više komada.

Na vršku smješteno je oblo zrno od tamno-smegje paste ili caklovine, pod njim drugo valjkasto zrno od bronca sa izvračenim krajevima i oblom zrnolikom sredinom, a pod njim je špiralna cjevčica, osukana od sploštene broncane žice. Sve to bijaše nataknuto na žici, koja je služila iglom (tabla II., slika 15.).

Sve ove opisane igle spadaju u stariju pred-la-tensku periodu, jer smo kod jedne posebne vrste sa trnovitim glavicama našli tomu dokaz u nalazu iz Drinovaca, a analogije za igle sa dvije i više glavica naći ćemo obilnije još u starijim grobnicama grobišta u Sanskom Mostu. U la-tenskim bosanskim grobištima nestaju uresne igle, kao i ukosnice. U Jezerinama nalazila se samo jedna vrsta slabe sploštene glavice kao u čivije i zavinuta na posve karakteristični način; u grobištu u Ribiću, koje je mlagje, nema tih igala nikako. Nasuprot, na Glasincu imade ovih uresnih igala istina razmjerno porijetko, ali su zastupane sve vrste, pa ih s toga moramo uvrstiti u doba, u koje uvršćujemo onaj dio starina glasinačkih, koji nam označuje vrhunac glasinačke kulture, dakle u prvo doba željeza.

Tri vrste ovih igala zastupane su u lijepim eksemplarima u nalazu iz Gruda (takogjer ljubuški kotar) i to dvije sa čunjastom glavicom, od kojih je jedna urešena sa dva staklena zrna, dvije sa ogrlicom ispod oble glavice i dvije sa vrlo krupnom glavicom, pak dvije ogrlice, u kojih bijaše kao i u goričkog komada prikazana u slici 14. na tabli II. gvozdena igla zasagjena u broncanu glavicu, te je sva istrulila. Nalaz iz Gruda spada isključivo u prvo gvozdeno doba, što nam pouzdano dokazuje niz fibula, a prema tomu ubrojiće se i ova vrsta u isto doba.◊375

7. Pribadače (bašlije, Stecknadeln).

U ovu vrstu igala valja uvrstiti dva oblika igle, koji su dosele vrlo rijetki u Bosni, dočim su u Gorici obilniji.

Dvanaest komada tih igala splošteno je na vrhu u usku limenu prutiću, te je ova savita u kolo čineći tako petljicu, uz koju bi se privezao komad uzice, ili možda lančića, da se ne izgubi igla sa odjeće, koja se njome sapinjala (slika 53. i 54.).


Slike 53. i 54. Dvije pribadače iz Gorice, Br.
Slike 55. i 56. Dvije pribadače iz Gorice. Br.

U tri komada zadjeven je kolutić u petljici.

Ove pribadače, načinjene najprimitivnijim načinom, spadaju megju one oblike, koji su po prostoru i vremenu najdalje rasprostranjeni, što je u tako primarnih oblika sasvim prirodno. Nagjene su na primjer u drugom gradu trojanskom, u najstarijim grobnicama ciparskim, u italskim sojenicama (terra-mare), u Švicarskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Austro-Ugarskoj. Većina ovih igala spada u davno doba, dapače u najranije periode broncanog doba, ali da se pojavljuju i u doba razmjerno mnogo mlagje, dokazuje nam nalaz gorički.

Druga vrsta tih pribadača na kraju je raskovana u plosnati srcoliki listić, koji je u tri komada izrezuckan, te urešen urezanim rebarcima, u jednoga bez ikakva nakita.

U sva četiri komada žica je pod glavicom osukana, a na listiću probita je rupica, kojom se igla pri vezivala uz vrpcu (slika 55. i 56).

I ova vrsta igala reprezentira nam najprimitivniju spravu za sapinjanje tkanine ili odjeće, te je sasvim odgovarala svrsi, kojoj odgovaraše fibula.

8. Kopče.

Toka, koje su služile za sapinjanje tkanice ili odjeće, nagjeno je samo dva komada na oblik oble, izbočene ploče, zarubljene vrpcolikim ornamentom, a na srijedi urešene sa dvije, odnosno sa tri slične vrpce. Manja od ovih toka (slika 57.) imade na rubu niz bobica, koje ga opasaše kao zrake (slika 58). Obje te toke masivno su izlivene od bronca. S dônje strane imadu u jedne dvije kuke,◊376 kojima se kopča zadijevala uz tkanicu ili odjeću, te ju je tako sapinjala, dočim je u druge s jedne strane čivija, kojom se prikivala uz tkanicu a s druge kuka. Obje ove kopče po svome obliku živo nas sjećaju sličnih, do sada samo na Glasincu nagjenih komada, te nema sumnje da nam u njima valja nazrijevati proizvode domaće industrije, koji odgovarahu zahtjevima nošnje i mode, običajne u Bosni u doba, kada je njome vladala ona struja, koju nam najsavršenije predočuju glasinački spomenici.


Slike 57. i 58. Dvije kopče iz Gorice. Br.

9. Toke i dugmeta.

Od broncana lima načinjena su četiri komada okruglih toka, koje su služile ili kao toke ili na drugi koji način za ures odjeće. Dvije od ovih jednake su, u promjeru 7 cm duge, ispupčane, na srijedi probušene, a urešene na površini koncentričnim kružnicama, rasporedanim u pravilnim razmacima po površini (slika 59.).


Slika 59. Pupčasta toka iz Gorice. Br.
Slika 60. Toka od broncana tenećeta iz Gorice. Lice.

Treća toka imade u promjeru 8.2 cm, te je još oblije izbočena, a urešena krstolikim od polukružnica složenim urnekom, načinjenim od gusta niza piknjica, izbočenih odozdo tupom zumbom (slika 60.). Sredina i rub toke označen je dvostrukim kolom sličnih piknjica. Ovaj po sebi dosta nesavršeno izragjeni komad osobito je s toga zanimljiv, što mu je materijal služio i u doba mnogo starije, nego li je doba, u kom nastadoše ostale goričke starine. Komad tenećeta, od koga je izragjena ova toka, izrezan je naime iz jedne od onih velikih, šiljato izbočenih toka, kojima bi se u broncano doba pokivali štitovi (slika 61.). Sličnih, osobito lijepih komada◊377 nagjeno je nekoć u Krehinom gradu u Hercegovini, koji su dospjeli u zagrebački muzej, a jedan i u manastir Humac. Kao i ove toke (tutuli) bijaše i komad, od koga je naša u daleko mlagje doba skovana, urešen koncentričnim kružnicama, izmegju kojih se u stanovitim razmacima nanizaše prutice, obrubljene trouglastim zubićima. Ova ornamentika još se i sada posve◊378 jasno razabire na donjoj strani toke, a samo mjestimice je nestala uslijed ornamentike, kojom se poslije uresila. Tako nam ova toka reprezentira stari spomenik, koji se u razmjerno mlagje doba, istina, tek polomljen čuvao, kao relikvija davno uminulih stoljeća.


Slika 61. Saličje toke u slici 60.

U tu vrstu nakita uvrstiti ćemo i jednu posve malenu toku (promjer 2.7 cm), u koje se po srijedi uzdiže polukružni pupak i koja je provigjena sa tri rupice. Valjda se i ona prišivala kao besposleni nakit uz koji komad odjeće (slika 62.).


Slika 62. Mala toka iz Gorice. Br.

10. Štipalice.

Štipalica običnoga oblika, koje se nalaze dosta često na Glasincu, ali i u la-tenskim grobnicama Krajine, nagjeno je u Gorici četiri komada (slika 63. i 64.). Najveći, dug 11.5 cm, urešen je sa tri niza sitnih zare◊379zaka, učinjenih zumbom, te obrubljen po jednom crtom. U najmanje, duge 8.5 cm, urezana su u lopatici po tri mala kola, dočim su ostale jednostavnije sačuvane.


Slika 63. i 64. Dvije štipalice iz Gorice. Br.
Slika 65. Uresni komad iz Gorice. Br.

Sve četiri nagjene su slomljene, a jedna od njih imade na kraju rašalja tragove staroga popravka. Štipalica se naime bila slomila, pa su oba rastavljena kraka opet sastavili, te ih utvrdili sa dvije na sastavku ukovane broncane čivije, tako da je štipalica mogla opet za nevolju da služi.

11. Ostali sitniji nakit.

Slika 65. predočuje nam kolut, načinjen od broncane limene prutice, i to tako, da se prutica po srijedi suzila te čini oštru brid, dočim se prema kraju proširuje. Manji promjer tog koluta iznosi 5.5 cm, veći 8.5 cm, visina koluta 2.6 cm. Uz jedan rub opaziti je malu petljicu, uz koju bijaše valjda pričvršćena uzica ili lančić. Komad nagjen je u krematoriju, te mu je s toga i površina vrlo hrapava.

Slični komadi nagjeni su u grobištu kod Sanskog Mosta u grobu 6 i 112., i to uvijek po dva uz glavu. Fiala(Fiala Franjo: "Nekropola ravnih grobova kod Sanskog Mosta" u "Glasniku zemaljskog muzeja", god. 1896., str. 225. i 258.) misli, da su služile kao naušnice. Taj tumač moramo tako dugo, dok se ne nagje zgodniji, prihvatiti, ako i ne smijemo misliti, da su se ta golema kola provlačila kroz◊380 uho, već su visjela uz lančić ili vrpcu niz uho, a moguće je i to, da se oko žlijebi kola ovijao i pram kose.

Kao u svim prehistoričkim nalascima bosanskim, bilo je i u Gorici dosta sitnijega nakita, koji nije imao praktične vrijednosti, već je tek udovoljavao naivnoj želji priprosta naroda, da si tijelo okiti kojekakim sitnicama i privjescima.

Već u gore opisanim ukosnicama spomenusmo tri komada pokićena nizom lančića sa privjescima, a sličan nakit nagjosmo i u jedne fibule. Osim toga našao se niz lančića bilo jednostavnih, bilo nanizanih uz drugi lančić, a na vrhu pokićenih katkada privjescima. Ovi lančići služili su možda za nakit ukosnica, a gdjekoji možda i kao agrafa. Zanimljivi su u njih privjesci koji oblikom svojim pokazuju veliku raznolikost, te ih je nagjeno i podosta nabaška. Mnogi od tih privjesaka upravo nas neposredno sjećaju sličnih glasinačkih komada, a u tu vrstu spadaju i ovi:


Slika 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. Razne vrste privjesaka iz Gorice.

1. Privjesci, nalik bobici na poduljoj petlji, izragjeni su sasvim plastično, ili tek na jednu stranu plastično, a s druge ravno. Neki su od njih urešeni na dršku zarescima, a drugi su obilnije profilirani. Skoro svi nagjeni su gdje vise uz okrajke lančića ili su nanizani uz kolute lančića, a samo malo njih nagjeno je na samu, te su popadali sa lančića. Osim onih komada, koji su nagjeni nanizani na kolutima, koji služahu fibulama ili ukosnicama kao ures, nagjeno je još svega 60 komada. Pojedine oblike iznosim u slikama 66.-69.

2. Dalje je dugme, nalik na opisano, što se na donjem kraju produljuje u profiliranu nožicu, te nas sjeća onih glasinačkih dugmeta, urešenih po boku sa četiri probita zareska (1 kom., slika 71.).

3. Slično sa dvije pomanje glavice, nanizane na podužoj šipki (slika 72.).◊381

4. Privjesak sa dvije petlje, spojene šipkom, koja se na srijedi proširuje u dugme (2 kom., slika 73.).

5. Sličan privjesak, gdje je donja (sada djelomice odlomljena) petlja bila trouglata, a sa svake strane nižu se uz šipku po dva dugmeta. Oba potonja komada nanizana su na jednom lančiču (slika 74).

6. Privjesak, urešen sa četiri petlje, koje se unakrst nanizaše o jednu šipku, na srijedi urešenu dugmetom (slika 75.).

7. Privjesak, sastavljen od tri koluta. Dva posve slična komada nagjena su u ljubuškom kotaru u Grudama (slika 76).


Slika 76. Privjesak iz Gorice. Br.
Slika 77. Privjesak iz Gorice. Br.
Slika 78. Privjesak iz Gorice. Br.
Slika 79. Privjesak na oblik posudice iz Gorice. Br.

8. Privjesak na oblik izvrnutog slova T (slika 77.).

9. Privjesci slični listićima (ili koplju), a na vršku urešeni proširenom nožicom (3 kom. o jednom lančiću, 1 kom. na kraju drugog lančića (slika 70.).

10. Privjesci na oblik 6 cm duge, dolje ravne, gore izbočenim bobicama urešene šipke, nalik astragalu. U šipke je na oba kraja i dolje po srijedi po jedna petlja. U donjoj petlji visi privjesak, koji nas donekle sjeća oblikom svojim amfore (slika 78.).

11. Privjesak na oblik male broncane posudiee sa dvije široke ručke, koji nas živo sjeća sličnih komada, nagjenih na Glasincu, gdje spadaju megju tipičke oblike tamošnje kulture u prvo doba gvoždja (slika 79.).

12. Dva privjeska na oblik konja (slika 80. i 81.).


Slike 80. i 81. Dva privjeska na oblik konja iz Gorice. Br.
Slike 82.-84. Tri spiralna privjeska iz Gorice. Br.
Slika 85. Kolut iz Gorice. Br.
Slika 86. Kolut iz Gorice. Br.
Slika 87. Prsten iz Gorice. Br.
Slika 88. Prsten od žice iz Gorice. Br.
Slika 89. Komad lančića iz Gorice. Br.

U istu kategoriju nakita spadaju dvije sasvim sićušne i jedna nešto veća dvostruka spirala, savite od broncane žice (slika 82.-84.) i napokon dva kamena komada: jedan probušeni ovalni plosnati valjutak, u kome◊382 se vide još ostanci gvozdena koluta, o koji se vješao, i jedan načinjen od komada crijepa, provrtan na gornjem zaoštrenom kraju.

Slično kao ove privjeske upotrebljavalo se i nekoliko koluta od bronca (slika 85. i 86.). Nagjeno ih je svega 5 komada, dva tanja plosnata, promjera od 3.9-4.2 cm i tri manja, krupno izlivena (promjer 2.2-3 cm), od kojih je jedan na obodnici profiliran.

Tri druga koluta načinjena su od žice omotane spiralnim smjerom, a o njima visjela su dva ili tri manja spiralna koluta.

Osim ovih broncanih komada nagjeno je u jednom nizu nanizanih 8 gvozdenih koluta, koji sačinjavaju lanac od 14 cm duljine.

Jedan broncani kolut, na nutarnjoj strani obodnice splošten, na vanjskoj zaobljen, ima na srijedi pupčastu glavicu, te je bez dvojbe služio kao prsten na djevojačkom ili djetinjem prstu (slika 87.).◊383

Kao prstenje služilo je valjda i ono 9 komada koluta, savitih od broncane žice u spiralu (slika 88.) sa 4-6 obodnica, dočim su slični koluti, nanizani u lančić služili kao privjesci. Nagjena su dva taka komada, oba složena od tri spiralna koluta, koji redom bivaju manji, a u jednoga uvješena su suviše dva obična koluta.

Lančića nagjeno je, osim onih koji su nanizani na kolut ili spleteni u nizove, te se upotrebljavahu na razan način u nakitu, još i na po se 13 komada (slika 89.). Karike lanaca ili su jednostavne od žice savite, ili imadu 2 i više oboda, ili su sploštene, a u jednom komadu su načinjene od sploštene broncane prutice. Ovaj potonji komad najdulji je te imade duljinu od 41 cm, dočim su ostali manji ulomci od 10-34 cm duljine. Na po se nagjeno je 6 povećih koluta (promjer 2-3 cm), na kojima bijahu nanizani nizovi lančića, koji su poispadali.

Dugmeta nagjeno je vrlo malo: 4 pupčasta obla dugmeta (slika 90.) i dva poveća sa oštrim trnom na srijedi pupka (u jednog dug 05 cm, u drugog 2 cm, slika 91. i 92.). Ove vrste dugmeta sa uspravnim trnom na srijedi nagjene su prviput u Bosni u velikoj gromili kod Varvare (u Rami), poslije češće. Osobito velikim trnovima pokićena dugmeta nagjena su u nalazu iz Gruda ljubuškog kotara, te po ostalom inventaru onoga nalaza spadaju u prvo gvozdeno doba.


Slika 90.-92. Tri dugmeta iz Gorice. Br.
Slika 93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 100. 101.

Zrna za ures od bronca našlo se nešto obilnije, najviše bilo ih je valjkastih, na srijedi oblo ili ćošasto izbočenih, a na krajevima izvraćenih. Imade ih 11 komada (slika 93. i 94.), dugih 2 do 3 cm. Ta zrna, kojih imade prilično mnogo i u nekropolama glasinačkim, nizala su se u ogre, ali upotrebljavala su se i kao nakit na drugi način, kako nam to dokazuje igla, prikazana na tabli II., slika 15.◊384

Od broncanih zrna bilo je još jedno poveće (slika 95) i dva pomanja bikonička zrna (slika 96) promjer 2, odnosno 1 cm.

Zrna od druge materije nagjeno je vrlo rijetko: jedno plosnato jantarevo zrno (promjer 1.4 cm) (slika 97.), četiri maljušna od žutog neprozirnog stakla (slika 98.), 1 veće modro (slika 99.), 1 crno (slika 101.), i jedno crno urešeno bijelom emaljnom prugom (slika 100).

Na koncu spomenuti ćemo još nekoliko komada, koji ne spadaju ni u koju od opisanih vrsta nakita. Našlo se naime u goričkom nalazu tri čitava i desetak ulomaka koluta, savitih od potanje oble broncane žice, na kraju stanjene, a na sastavku obih krajeva omotane broncanom pruticom, koja se ovijala u gustom nizu zavoja oko žice (slika 102.). Ovi kolutovi imadu u promjeru 5-9 cm; manji su dakle za narukvice premaleni, a veći opet prekrupni. Služili su i oni kao nakit, akoprem mi je teško ustanoviti, na koji način.


Slika 102. Broncana žica iz Gorice.
Slika 103. Ručica od posude iz Gorice. Br.

Dalje se našla u priloženoj slici 103. prikazana polukružna, na srijedi nešto deblja žica, kojoj se krajevi savijaju u petlju, a u jednoj od njih◊385 zadjet je mali kolut. Ovaj komad služio je bez dvojbe ko ručica kojoj posudici ili inom kojem predmetu.

Osim čitavih komada nagjeno je i prilično mnogo sitnijih ulomaka, a osobito iz onog garišta u krematoriju i dosta bezobličnih komada. U ovim ulomcima imade komadića lančića, sitnijih dijelova fibula, osobito manjih vrsta, komadića žica, špiralnih cjevčica (saltaleoni) i drugih utaraka manje važnosti.

Daleko bi me zavelo kad bih opisivao svaki taj komadić, tim dalje što med njima nema fragmenata onakih oblika, kojih nijesam opisao na osnovu čitavih eksemplara.

Zaključak.


Opisujući gorički nalaz mogli smo opredijeliti bar sublizu po vremenu gotovo svaku vrstu predmeta. Najlašnje nam je to bilo kod fibula, jer nam one po svojim markantnim oblicima i po tome, što se pojedini oblici vežu bilo uz stanovita razdoblja, bilo uz stanovite predjele ili narode, podaju prilično sigurna osnova za klasifikaciju prehistoričkih starina.

U cijelom nizu nabrojismo ove vrste:

A. Prvo gvozdeno doba:

1. Spiralne fibule 2 komada

2. Glasinačke fibule 5 komada

3. Italske fibule:

a) bez trna na luku 1 komad

b) južno-italske 28 komada

c) prelazni oblici 8 komada

Svega 44 komada.

B. Drugo gvozdeno doba:

1. La-tenske fibule:

a) rane 4 komada

b) razne varijante srednjih 28 komada

2. Predrimske 22 komada

3. Rimske 1 komad

Svega 55 komada.

Numerički zastupani su dakle oblici prvog željeznog doba i la-tenski oblici sublizu jednako, u razmjeru od 42% : 55%· Nu po ovom razmjeru◊386 ne smijemo razlučiti i ostale predmete, jer je poznato, da se u la-tenskim nalazištima fibula nalazi daleko obilnije, nego li u onim iz prvog gvozdenog doba, a uz to opaziti ćemo, da u ostalim starinama imade za čudo vrlo malo predmeta, koji bi se mogli pouzdano ustanoviti kao proizvodi la-tenske kulture.

Kod razlučivanja goričkih starina moći ćemo dosta pouzdano odijeliti veliku skupinu, koja vremenom spada u jedan suvisli niz, ako iz cjeline nalaza izlučimo one predmete, koji su nagjeni u krematoriju. I onaj koji nije bio prisutan kod iskapanja tih predmeta, na prvi će pogled moći izlučiti te komade, koji su ležali u garištu, jer gotovo svi pridržaše na sebi tragove paljenja. Površina im je hrapava, crnkasta, zelena se patina tek slabo i zagasito pomalja ispod ogarene, krečom mjestimice obijeljene lupine, koja je zaodjela kovinu.

Tragovi tog paljenja razabiru se što manje što više na ovim predmetima: Na kacigi, na obim spiralnim fibulama, na južnoitalskim fibulama i na ostalim italskim fibulama sa dugom nožicom. Od igala talile se osobito zbog žege uresne igle sa četiri trna na glavici, uresni kolut od broncana lima (slika 10. na II. tabli), te sitniji nakit, komu se oblici primiču glasinačkim: valjkasti bombaci, privjesci u obliku posude, konjskih figura i dugmeta na dugoj petlji. Osim na broncanim predmetima opažaju se tragovi paljenja i na nekim gvozdenim kopljima, osobito na onima, u kojih je povor krupnije izražen.

Svi ovi predmeti sahranjeni su dakle pod istim okolnostima, koje nam zasvjedočuju njihovu suvremenost, a sve bez iznimke uvrstiti ćemo po tipološkoj klasifikaciji, uvažujući analogije nagjene na drugim mjestima u prvo željezno doba, pa pošto u toj skupini imade dobar dio italskih komada, zaključiti ćemo iz toga, da italski dojam u ovome kraju pada već u prvo gvozdeno doba, u doba, gdje nam pismeni spomenici ne spominju ni slovcem saobraćaj izmegju naših krajeva i Italije.

Da je taj saobraćaj doista postojao, dokazuju nam osim našeg nalaza dva druga, nešto mlagja numizmatička nalaza: jedno je krupanski, drugo mazinski (Lika). Oba su slična po svome sastavu, te sadržavahu osim množine bezoblična bronca (aes rude) te italskih signiranih assova i silu božju kovana novca(Dr. Truhelka: "Afrikanski novci od tuča, nagjeni na Vran kamenu kod Krupe", "Glasnik zemaljskog muzeja", I., str. 38.; Brunšmid: "Nekoliko našašća novaca na skupu u Hrvatskoj i Slavoniji", "Vjestnik hrv. arh. druktva", nova serija II.).

U oba nalaza imade osim rimskih novaca i južnoitalskih, osobito sicilskih, ali najobilnije zastupani su afrikanski i to: kartaški (95 + 342 kom.) i numidijski (36 + 287 kom.).◊387

Sjetimo li se, da su južni Italci, a osobito sicilski pomorci bilo pod dojmom grčkih doseljenika, bilo pod dojmom kartaških osvajača u brzo proširili sredozemnim morem svoju trgovinu, lako nam je vjerovati, da su njihovi trgovci dospjeli i u naše krajeve, te ih upoznali u doba, kada Rimljani još ni snivali nijesu, da će oni istim krajevima nekoć zavladati. Da se nije uvažala samo gotova roba, već i bezoblična kovina, dokazuju nam oba nalaza, u kojima je daleko veći dio sastojao od izlomljenih komada bronca. Ta kovina imala se u nas tek upotrebiti u fabrikaciji broncana nakita, a italski trgovci uvažali su je amo valjda s razloga, jer je u Italiji srebrna vrednota zamijenila staru mjedenu, te su u nas za kovinu dobivali bolju cijenu. Uz tu kovinu i bezvrijedne već novce ušao je i po koji drugi ulomak, kao one tri fibule, koje se nagjoše u mazinskom nalazu, od kojih su dvije čertoške a jedna sa dugom nožicom.

Promatrajući ostale komade nalaza opaziti ćemo na prvi pogled, da su svi komadi, koje posve sigurno možemo ustanoviti la-tenskim, u toliko bolje sačuvani, što nijesu od vatre ni malo štetovali. Oni dakle nijesu bili u krematoriju, već uz nespaljene lešine izvan krematorija. To je donekle neobično, jer baš u Bosni u većine la-tenskih grobišta naći ćemo u običaju sahranjivanje spaljenih ostataka sahranjenih u urnama, kojima bar do sele nije bilo ni traga u Gorici.

Takovo razlikovanje možda je u savezu sa posebnim običajima, a razumijeva se lako u krajevima, gdje se običaji i danas razilaze od plemena do plemena, od župe do župe.

Pojave la-tenskih oblika, koji u našim krajevima u zadnje doba sve češće zaredaše, te s goričkim nalazom dobiše novi znameniti prirast, razgaljuju nam cijeli niz novih problema. Do sele nagjeni su ti oblici osobito u Krajini (Jezerine, Ribić, Sanski Most) u većoj množini, dočim se na jugu pojaviše tek sporadički, a to nas je moglo navesti na mnijenje, da se je la-tenska kultura, koja je u zadnja predkršćanska stoljeća obuhvatala sve krajeve, koje okružiše Alpe, a osobito Panoniju i one dijelove Ilirika, u kojim stanovahu Liburni a potle Japodi. Granica ove kulture slagala bi se sublizu sa južnom granicom Japodskih plemena, koji nekoć stanovahu u hrvatskoj Lici i u našoj bosanskoj Krajini. Sporadički nalazi na drugim mjestima Bosne mogli su se lako shvaćati kao import, koji nije nimalo mijenjao cjelokupnu sliku domaće kulture ilirskih starosjedioca.

Od jednoć nagje se daleko na jugu u srcu Hercegovine gorički nalaz, u kome keltski oblici sačinjavaju velik dio nalaza, a ovi se odlikuju od krajiških nalaza još i time, što u njima prevlagjuju stariji (rani i srednji) la-tenski oblici, dočim se u Krajini našlo na pretek kasnijih la-tenskih oblika.◊388

Danas se sve sumnja više o tome, da su la-tenske starine ostanci starih Kelta, jer što se više starina ove vrste iznaša na vidjelo, to se više utvrgjuje činjenica, da se one nalaze samo u onim krajevima, u kojima su nekoć za raznih faza svojega razvitka obitavali stari Kelti, pražitelji srednje Evrope.

Ovu činjenicu osobito lijepo potvrgjuju pojave u Krajini, gdje iz historičkih vrela znamo, da u zadnja prehistorička vremena življaše narod, koji se izrično nazivlje smjesom ilirskih pražitelja i keltskih doseljenika. Nekropole u Sanskom Mostu te ona na Vitlu kod Prozora kraj Otočca pokazuju nam evidentnim načinom, kako su la-tenski oblici pomalo zamjenjivali starije oblike prvog gvozdenog doba, kako se keltska kultura sljevala starom ilirskom, te ju na domak naše ere posve nadvladala.

Ako je ta pojava sasvim shvatljiva i prirodna u Krajini, teško joj je naći tumača, ako se u još ranije doba opažava u Gorici na podnožju Dinarskih Alpa.

Mi ne imademo do danas nigdje spomena o kakvoj keltskoj kolonizaciji u ovim krajevima, dapače svi stari pisci bez razlike uvjeravaju nas, da u tim krajevima življaše pleme, koje se smatralo čisto ilirskom korjenikom - Delmati -, pleme, po kojem kasnije prozvaše Rimljani veliku provinciju Dalmaciju, koja se prostirala većim dijelom Ilirika.

Pa ipak, gorički spomenici, pa i neki slični sa Rakitna govore, da je i u ove krajeve dospio keltski dojam, a tumač tome možda ćemo naći u onoj historičkoj činjenici, da su keltska plemena poslije V. vijeka pr. Isusa provalila na Balkan te ga svega poplavila i dospjela čak u Grčku pred samo svetište Apolonovo. Ovu pojavu crtaju nam pismeni spomenici u obliku niza bajnih priča, a spomenici, što po malo mile ispod zemlje, posvjedočuju nam je još pouzdanije, te označuju puteve, kojima je prolazila ta keltska provala.

Desiće se možda gdje prilika, da se opširnije svratim na to pitanje, koje sam ovdje spomenuo tek sa nekoliko riječi.

Ispred ostalih la-tenskih nalazišta razlikuju se bosanski i po cjelokupnom svome sastavu. Inventar la-tenskih grobišta odlikuje se nekim karakterističnim komadima, koji se skoro redovito nalaze. U ove tipične komade spada prije svega dugi ravni mač sa vrlo tankom oštricom, te velike gvozdene okovice na oblik jabučice, kojima se pokivao štit, a uz nje široke ručke, kojima se štit držao ramena. Tih a i drugih karakterističnih la-tenskih oblika nije se dosada nikako našlo u Bosni, a ko najjužnija tačka, gdje se šta slična našlo označuje se Vukovar u Slavoniji, gdje je nagjena okovica od korica mača, koja se odlikuje karakterističnim oblicima ranije la-tenske dobe, kako se ova pojavljuje na zapadu Alpi.◊389

U našim nalazištima nema ni one množine željeza, kojom se odlikuju la-tenski nalazi u sjevernijim stranama, dapače mi ćemo opaziti, da se gvožgje u našim naseljima iz prvog željeznog doba češće upotrebljavalo u nakit, nego li u onim iz la-tenskog.

Ni onoj karakterističnoj ornamentici, koja se sastojala od ustanovljena niza spiralnih kombinacija, urezanih dlijetom u gvožgje i u bronc, koja je bila tako razgranjena, da se je održala do u srednji vijek, te dospjela u umjetninama sjeverne Evrope, a osobito irske, do velikog savršenstva, nema u nas dosele traga. Jedino ornamenat, složen od niza vijugasto savitih žica, nalazi se i u nas vrlo često na fibulama, narukvicama i na drugom sitnom nakitu.

Mi ćemo po ovome razabrati, da se keltska kultura nije jednoliko i u cjelini svojoj širila po evropskom kontinentu. Dočim je prema sjeveru sačuvala svoju prvotnu sliku, prema jugu gube joj se pojedini oblici; doseljenici se valjda prilagogjuju domaćim elementima, te od njih preuzimlju ono, što im se činilo vrijedno da se usvoji. Jedino fibulu - svoj karakteristični nakit - pridržaše i u novoj postojbini.

II. Srebrni nalaz iz Gorice.


Nedaleko od njive Ive Kopurala, koja nam je dala netom opisani nalaz, od prilike 6-700 m pravcem sjeverozapadnim, nagjen je sretnim slučajem u njivi seljaka Mate Bušića Paškina drugi nalaz, koji ako i nije brojem obilniji, ipak imade za nas vrijednost, jer nam i on iznaša niz do sele posve nepoznatih oblika. Dočim je prvi nalaz grobište, ovaj je slučajan, te nam reprezentira valjda blago, što ga je posjednik u davno doba sahranio, a to blago bijaše mu tim vrednije, jer se pola sastojala od srebra.

Svi ovi predmeti nagjeni su na jednoj hrpici u velikoj gromili, koja je nastala slagajući na rubu njive kamen, što bi se istrebio. Predmeti bili su pohranjeni valjda u krpi ili vrećici te je ova vremenom istruhla i tako se nagjoše predmeti u jednom škripu gromile.

Misleći, da bi se mogao u njoj naći ma kaki drugi trag bilo grobnice bilo koji zaostali komad toga nalaza, dao sam je svu prerovati, nu bez uspjeha, jer je gromila tek puki streb, a što je bilo u onom nalazu, nalaznik je sve pomno pokupio i predao muzeju u Sarajevu.

Srebrni predmeti vrlo su sitno izragjeni od najtanjega lima, obložena filigranom, te se većina tih komada posve raspala, jer ona tanka srebrna mrena nije bila dovoljno jaka, da se čuva posvemašnje oksidacije. Osim nekolicine komada samo su krupniji dijelovi bolje očuvani.◊390

1. Najzanimljiviji komadi u ovome nalazu jesu neka vrsta nakita slična mingjušama dosele neobična oblika, što ga prviput nalazimo u našim prehistorijskim nalazima.

Njihov oblik je dosta začudan, a razjasniti će nam ga najbolje sačuvani komadi. (Slike 104.-108.)


Slika 104. 105. 106. 107. 108. Srebrni nakit iz Gorice.

Mingjuša načinjena je od srebrne žice i savita u polukrug, komu se jedan kraj izvija nalik slovu S te je pokićen malom čunjastom glavicom. Na drugom kraju pričvršćena je glavica, izvajana od tanka srebrna lima i izragjena veoma pomno.

Površina te glavice urešena je bilo sitnim zarescima, bilo nizom ornamenata, načinjenih od tanke srebrne niti i prilemljenih uz površinu lima, osim toga smještena su s gornje strane po dva obla koralja, a na sastavu glavice sa kolutom duž glavice podulji koralj. Izmegju onih oblih koraljnih zrna usagjena su dva roščića od presukane žice, koji se savijaju nalik slovu S i završuju u malešnu spiralu.

Teško je opisati riječima oblik ove glavice, ali svakako je umjetnik, koji ih je načinjao mislio na bilo koji prirodni uzor, te je želio da prikaže glavu ili ptičju ili životinjsku. Ona dva koralja, jasno izrazuju oči, a roščići više njih bilo rogove bilo organ za pipanje, kako ga vigjamo osobito u leptira. U cijelomu nalazu bijaše nekoć mnogo tih mingjuša, tek uščuvalo se samo 9 komada u toliko, da im se razabire prvotni oblik, dočim je od 14 drugih nagjeno samo ulomaka krupnije žice koluta, te po koji sićušni ulomak ornamentiranog limenog dijela.

Osim ove vrste mingjuša, koje donosimo u priloženim slikama u naravnoj veličini, nagjene su i dvije nešto veće i bogatije urešene.

Oblikom su na prvi pogled slične prijašnjim, ali se ornamentika glavice u toliko razlikuje, što žica prelazi u lijepo filigranom ornamentirani tobolac, a u nj se zadijeva ljudska glava, izrezana od jantarova zrna. Zatiok te glave pokriva duguljasta kapica od srebra, pokićena nekoć sa četiri rubina◊391 od kojih jednoga nema (slika 109.). Žica koluta provučena je kroz glavu, te na tjemenu izlazi i završuje u petlju. Drugi komad bio je posve sličan, samo jednostavnije urešen, a kapice u glavice nestalo je (slika 110.).


Slika 109. Nakit od srebra i jantara (postrance i straga).
Slika 110. Nakit od srebra i jantara iz Gorice.
Slika 111. Srebrna kopča iz Gorice.
Slika 112. Ulomak srebrne kopče iz Gorice.
Slika 113. Privjesak od školjke iz Gorice.

2. Kao i mingjuše tako je neobična u nas i druga vrsta nakita, koja nas sjeća današnjeg broša. Taj nakit načinjen je od dvije potkovasto savite žice, na krajevima pokićene sitnim glavicama, poredane na taj način, da se krajevi jedne zadijevaju o luk druge. Više ovog spleta smještena je tanka pločica, listnato izrezana i obrubljena vrlo sitnom žicom; na srijedi te pločice bijaše usagjeno duguljasto koraljno ili kameno zrno, opasano sitnim nizom kolutića. Na jednom kraju tog nakita smještene su dvije petlje, a pošto je jedna od njih rastanjena, možemo pomišljati, da se o nju vješao ovaj nakit koji je služio kao privjesak (slika 111.).

Samo jedan komad uščuvao se u toliko, da mu se razabire prvobitni oblik, a od druga dva tek žice, koje mu služahu podlogom (slika 112.) i nekoliko sitnih ulomaka četvrtog komada.

3. Privjesaka od školjki našlo se dva komada, jedan tek kao ulomak, drugi viseći uz srebrnu petlju. Školjka u ove potonje vrste spada u vrstu kaori = školjki, te joj je jedna pola (izbočena) otpala (slika 113.).

4. Igla ubodača od srebrne žice, duga 7 cm sa sploštenom malom glavicom, a niže nje savita u kut od 90° (slika 114.).


Slika 114. Srebrna igla iz Gorice.
Slika 115. Srednjo-la-tenska fibula iz Gorice. Br.
Slika 116. Srednjo-la-tenska fibula iz Gorice. Br.
Slika 117. La-tenska fibula iz Gorice. Br. i sr.
Slika 118. La-tenska fibula iz Gorice. Br. i sr.
Slika 119. La-tonska fibula iz Gorice. Br. i sr.
Slika 120. La-tenska fibula iz Gorice. Br.

5. Fibule. Fibula našlo se dosta; tri čitave i ulomci od 10 drugih jesu od srebra, ostale sve od bronca. Sve fibule majušne su, prispo◊392dobe li se sa ostalim nakitom. Izragjene su jednostavno, a po svojim oblicima i one zastupaju niz oblika, koji u nas nije običajan. Možemo ih vrstati u ove vrste:

a) Srednjo-la-tenskog tipa na oblik strjelice. One su veličinom majušne, a zakovračena nožica sploštena im je u usku prugu tenećeta, koja nas, gledajući ju od ozgor, sjeća vrška koplja (slika 115.).

Taj motiv dosta je običajan na fibulama, nagjenim u švicarskom La-Tenu a i na drugim mjestima, gdje bi se nalazilo spomenika ove dobe. U Gorici imade 7 komada te vrste.

b) Druga varijanta srednjo-la-tenske fibule takogjer je sićušna i načinjena od broncane žice, a odlikuje se time, da joj je žica u nožice savita u niz zavojnica, koje se pravilnim nizom osmica nanizaše više luka. Kraj žice ovija se gotovo dno luka nekoliko puta oko njega. Ove vrste fibula našlo se u Gorici 5 komada, svi na žalost nepotpuni, ali je lako rekonstruirati im prvotni oblik na osnovu nekih eksemplara, nagjenih na Sobonaru kod Sarajeva.

c) Fibula sa ravnim, nešto rastanjenim, na srijedi proširenim lukom. Mehanizam igle isti je kao u rano- i srednjo-la-tenskih fibula, dočim je nožica ravna, odulje žljebasta, te se na vršku oštro završuje (slika 116.).

Našlo se dvije cijele i ulomak jedne srebrne fibule te vrste i 10 broncanih.◊393

d) Fibula, slična pregjašnjoj, jedino što joj je luk obao, polukružan, na srijedi tek malo deblji a u nekih urešen tek zaresciina (slika 117.).

Nagjene su dvije čitave srebrne, nekoliko ulomaka i 10 broncanih.

e) Fibula, slična prvašnjoj, ali se od nje razlikuje time, da joj se nožica završuje u malu čunjastu glavicu (slika 118.).

Našlo se 2 srebrne i 10 broncanih.

f) Fibula savita od broncane, žice u koje je luk sastavljen od niza uvojnica nalik osmici. Nožica je posve slična onoj opisanoj pod d). Na dnu luka omotana je sitna žica, a na njoj nasagjeno modro stakleno zrno (slika 119.).

Osim nabrojenih fibula nagjeno je podosta ulomaka srebrnih fibula, koji su tako sitni, da se ne da ustanoviti, kojoj vrsti spadaju.

6. Narukvice. Osim opisanoga nakita našlo se u Bušićevoj njivi par velikih narukvica, kojima se može po obliku tačno opredijeliti postanje, jer se ova vrsta nalazi osobito u la-tenskim grobnicama naše Krajine, počesto uz kasno-la-tenske i rane rimske starine. U njih je prednja pola na srijedi lisnato proširena, s lica malo izbočena, a stražnja je rastanjena u žicu, te se oba kraja narukvice omataju oko suprotnog kraka, tako da se ovaj tima zavojkama može pomicati, odnosno prema potrebi raširiti ili suziti.


Slika 121. Narukvica iz Gorice. Br.

7. Ogrlice. Osim nakita srebrna i broncana nagjeno je u drugom goričkom nalazu još 100 komada zrna, sva osim jednog plosnatog koštenog, od stakla ili od emalja. Po obliku sva su ta zrna vrlo različna, najviše ih ima okruglih malenih, razne veličine i boje. Najčešća su crna i modra, a uz to se nalazi i po koje žuto, zeleno, crvenkasto i bijelo-crno isprutano.◊394 Veća, crna, uresena su raznobojnim emaljiranim očima. U najvećeg zrna oči su bijele i svijetlo modre na tamno modrom dnu, u drugog sploštenog zrna žute na tamnoj modrini, u trećeg žute na crvenom dnu, u četvrte na bijelom dnu i t. d.


Slika 122. Razna zrna od stakla i emalja iz Gorice.

Ova zrna bez dvojbe nizala su se na vrpcu te su služila kao ogrlica.

*

Razmotrimo li ovaj drugi gorički nalaz u cjelini, naći ćemo mnogo toga, što nam je zagonetno. Srebrni nalazi u prehistoričko doba u nas doduše nijesu baš prerijetki, ali nikad ne nagjosmo tako savršenu tehniku filigrane kao u ovih predmeta. Sudeći po tehnici, koja samo upotrebljuje sukanu, kao svila tanku žicu, a ne granulirano zrnje, mogli bismo ove predmete vrstati u najbolje doba klasične umjetnosti, ali nam to brane ostali nalazi: staklena zrna, koja u nas ustrajno prate druge nalaze prvog gvozdenog i la-tenskog doba, a osobito fibule.

Ove potonje, osim tipova opisanih pod a i b, koji spadaju sigurno nizu srednjo-la-tenskom, reprezentiraju nam prelazni tip od fibula prvog gvozdenog doba onim la-tenskoga. Dočim se luk i formacija nožice još posvema drži starijih tradicija, mehanizam igle došljedno je isti, koji nalazimo u la-ten-skim. Mi ih dakle možemo tipologički poredati u ono razdoblje, u kome je keltska kultura zamijenila kulturu urogjenika, ali se njeni proizvodi atavistički vraćaju starijim uzorima, koje prema svojim nazorima preudešava.

U to razdoblje uvrstiti nam je i one pomno izragjene srebrne predmete, ako i po dosadanjem poznavanju starina te periode nikako ne će da pristanu onamo. Tražimo li analogiju ovim umotvorima filigrane, treba da se obazremo po Italiji, gdje ih ima već zarana.

U Marzabottu nagjen je na primjer prekrasan privjesak od zlata urešen filigranom(Montelius: "La Civilisation en Italie", tab. 109., sl. 9.), koji◊395 ako ne oblikom, a to tehnikom sjeća naših komada. Tamo nalazimo i plastičnih umotvora na oblik glavica od jantara, kao i one dvije veće mingjuše goričke, a i uporaba emalja u zrna i druge predmete je obilna. Promotrimo li cjelinu nalaza u Marzabottu, začuditi će nas i ondje, da nalazimo uz razmjerno stare oblike fibula niz plastičnih i figuralnih predmeta, koji su nastali pod dojmom napredne klasične prosvjete bilo na ishodištu te prosvjete, bilo kao sljedovanje na onom tlu, na kom su nagjene.

Cijeli nalaz u Marzobottu jasno nam očituje, kako helenska prosvjeta prevladava staru barbarsku, a možda nam je s toga vida razmotriti i ovaj drugi nalaz gorički.


Tabla I.


Tabla II.