Carl Patsch. (1905). Ilirska carina i megje provincija. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 17(1-4), 479-482.

dana

Patsch, C. (1905). Ilirska carina i megje provincija. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 17(1-4), 479-482.

-- 479 --

Ilirska carina i megje provincija

Priopćio

Karlo Patsch.

Polazeći od opće uvaženog nazora, da je publicum portorii vectigalis Illyrici bila pogranična carina, došao je A. pl. Domaszewski u svojem uspješnom istraživanju „Die Grenzen von Moesia superior und der illyrische Grenzzoll” (Archäol.-epigr. Mitteilungen, XIII., str. 129. i sl.) do „sigurnog opažanja, da su postaje vectigal-a ilirskog bile na granicama provincija”, te je pomoću tom proveo na donjem Dunavu novu razdiobu prijedjela. U prilog Dalmaciji odijelio je čitav zapadni dio Srbije od gornje Moezije, nasuprot je ova dobila sjeverno od Dunava Banat; Dacija, ne samo da je potonji komad izgubila, nego i veliku Vlašku, koja je pripojena uz donju Moeziju.

Ti popravci našli su odobrenje,[1] a uz promjenu na zapadu Dacije utvrgjeni su, te kartografski rasprostranjeni po H. i R. Kierpertu.[2] Ali već onaj materijal, što ga je imao Domaszewski pri ruci, mogao bi potaknuti sumnju, osobito u tome vidu, da li su carine u istinu ležale na samoj granici.

U gornjoj Moeziji dokazuje on na naznačenom mjestu, str. 144, u Runjevu kod Kačanika na osnovu CIL III 8155 [3] novu carinu, ali s razloga „da je prizrenska visočina još pripadala gornjoj Moeziji”, navedena na str. 152., i s obzirom na činjenicu, da je i Scupi pripadalo istoj provinciji, osjeća se ponukanim. na svojoj kartici, str. 154., da pograničnu liniju i na zapadu i na jugu pribilježi mnogo milja dalje od Runjeva. Isto se tako i na istoku pogranična linija ugiba carini Kumanovo.

Kao u gornjoj Moeziji tako smo prinukani i u zapadu Dacije pogriješiti protiv bitnosti pogranične carine. Suponirana granica teče ovdje ravnim pravcem od sjevera k jugu zapadno od Várhelya, Veczela i Zalatne, dočim bi prema pretpostavci morala teći krivudastom linijom, jer se „pogranične carine” nalaze u Pons Augusti, Várhelyu, Veczelu, Zalatni[4] i Verespataku.[5] Ta konsekvencija se ali nije mogla izvesti, jer bi glavni grad 

  1. ↑ Sr. n. pr. O. Hirschfeld, CIL III p. 1474; A. v. Premerstein, Jahreshefte 1900, Beibl. kol. 110. 153; M. Rostowzew, Geschichte der Staatspacht in der röm. Kaiserzeit bis Diokletian str. 394.
  2. ↑ Formae orbis antiqui XVII. prilog str. 3. i sl.; CIL III S. tab. IV.-VI. Na potonjem listu moći je najbolje slijedeća razmatranja pratiti.
  3. ↑ Sr. Premerstein-Vulić, Jahreshefte 1903., prilog 35.
  4. ↑ Domaszewski, na ozn. mj. str. 142. i sl.
  5. ↑ Ovo protuslovje se nije ni C. A. Brandesu, Pauly-Wissowa p. r. „Dacia” kol. 1970 otelo; on misli s toga, da Várhely i Zalatna nijesu bile carine.

-- 480 --

provincije, Sarmizegetusa, time došao da leži neposredno tik granice, a zlatonosno područje bilo bi po srijedi raspolovljeno.

U Noriku je Domaszewski, str. 138., op. 58, proti pouzdanom podatku, od kuda potječe natpis u CIL III 5620, prinukan, da statio Esc.... prenese iz Ischla na Trauni u „Ischl na Chiemskom jezeru”, jer bi na prvom mjestu bila u potpunoj oprjeci sa njegovom tezom. Isto tako je nemoguće, pa pokušalo se što mu drago, u Panoniji smjestiti Savariju[1] i Sirmium[2] na koju granicu, te one ostaju carine u nutrini zemlje.

A kako ne stoji uvjek i svuda opažanje, da su carine ležale na provincijalnim granicama, tako je i neprovediv „stalni zakon”, što ga Domaszewski iz toga izvodi, „da su carinske linije istovjetne sa provincijalnim granicama".

U Kuliću, na utoku Morave u Dunav, ustanovljena je po CIL 1647 = 8140 carina; tu bi dakle morala biti provincijalna granica. Po Domaszewskovom spada ali Banat radi carinske linije St. Oršova-Zalatna[3] gornjoj Moeziji. Isto je tako u protuslovlju sa pripajanjem Velike Vlaške uz donju Moeziju carina Durostorum.[4] I tu bi imala da ide megjašna linija izmegju dijelova iste provincije.

Ove dvojbe još su porasle, kada su se umnožale vijesti o Iliriku, osobito u gornjoj Moeziji, uslijed putovanja gg. Premersteina i Vulića. Popis carina, poznatih u toj provinciji, obuhvata slijedeće:

1. Kulić: v. g.

2. Viminacium: Jahreshefte 1905, Beiblatt kol. 3 n. 8: M. Antoni(o) M.f Fabia Fabiano, proc. XL Galliarum et portus, item argentariar. Pannonicar., c(onductori) portori Illyrici, patrono bono Mercator lib. U Viminaciju moglo se Fabianu samo kao conductor-u postaviti spomenik.

3. Ratiaria: Domaszewski, ozn. mj. str. 136.

4. Ravna: Jahreshefte 1903, Beiblatt, kol. 50, n. 59: Dis Man. Iulia Antonia, v. a. XXIX, et Calbo alumn., v. a. V, Achilleus vil(icus) coniugi et alumno b. m. et Antoni Invictianus, Achillius, Achillia m. dulc. b. m. p. Achilleus je, kako je upoznao Premerstein, identičan sa vilicus-om, koji jc prije ili kašnje radio kod carine u Kumanovi (n. 6.).

5. Lomnica kod Trna: Domaszewski, ozn. mj. str. 153.[5]

6. Kumanova: CIL III 1697 - 8243: I] o. m. D. pro salute Imp. M. Aureli Antonini Pii Aug. et Iuliae Aug. matris kast. Achilleus eorundem ser. vi[l.] pos. kal. Novembr[ib.] Sabino II et Anul[l]ino cos. 216 p. Is.

7. Klečovac:[6] Jahreshefte 1903 Beiblatt kol. 39 n. 45 = 1904, Beiblatt kol. 3 n. 3: Fano mag(no) pro sal. Aug[g.] n[n.] Apollonides eorund. vect. Illyr. ser. (contra)sc(riptor) 

  1. ↑ Domaszewski, na ozn. mj. str. 138.
  2. ↑ Na istom mj. str. 136.
  3. ↑ Str. 142. sl.
  4. ↑ Domaszewski, ozn. mj. str. 136.
  5. ↑ Nalazište „Prestol” nalazi se u selu Lomnici na Sukovskoj ili Golemoj rijeci, po sata na sjever Trna. Da je tom dolinom prolazio živahan trgovački put, kojim se spajahu ceste Naissus - Seupi i Naissus - Serdica, dokazuju nalazi, što ih je C. Jireček, Arch.-epigr. Mitth. X., str. 52. i sl. pribilježio. Bilo je tu i drahma Dyrrhachia i tetradrahma Thasosa, a nalazi sižu kašnje od dobe Julija Cezara do u doba Komnenâ. U 15. i 16. vijeku upotrebljavao se često put Vranja - Trn - Sofija (Jireček, na ozn. mj. str. 54. i „Das Fürstentum Bulgarien”, str. 465.).
  6. ↑ Klečovac leži na putu iz Ušćupa u rudarski kraj oko Kratove (Ami Boué, Die europ. Türkei, 1., str. 241.; Jireček, Arch.-epigr. Mitth., X., str. 78.), a preko Egri Palanke u bogati Pautalia-Küstendže.

-- 481 --

stat(ionis) Lamud., quam voverat (contra)sc(riptor) stat(ionis) Vizi(ani), v. s. l. m. Vizianus. Gentiano et Basso [cos.] 211 p. Is.

8. Runjevo: v. g. str. 479.

9. Gornja Gušterica: CIL III 8170 (sr. n. 12664 i Jahreshefte 1909. Beiblatt kol. 25): I. o. m. [e]t felicit[a]ti statio(nis) [H]ercula[nus] vi[l(icus) ....

10. Lapje selo:[1] Jahreshefte 1903, Beiblatt kol. 29 n. 36 (sr. Hirschfeld, Die kaiserlichen Verwaltungsbeamten bis auf Diocletian, str. 88, op. 4): Genio Illyrici pro salute imp. Gaes. M. Aur. Severi Alexandri Aug. et Mameae Aug. sub cura Ant(oni) [Si]lvani v(iri) e(gregii) proc(uratoris) Iulianus vilic(us) stat(ionis) Ulp(ianensis) tabul(arium) sumpt(u) suo [fe]c(it) Albino et Maximo consulib(us). 227 p. Is.

11. Statio Vizianus na cesti Naissus-Lissus, sr. g. br. 7. Premerstein, Jahreshefte 1903, Beiblatt Sp. 39.

12. Guberevac: Domaszewski, na ozn. mj. str. 133.

Osim možda Klečovca ne leži ni jedna od tih novih carina na kojoj od Domaszewskog prihvaćenoj granici. Nasuprot! Uz Kulić dolazi sada i Viminacium baš u sredinu proširene provincije, tako da bi sada već valjalo govoriti o granici prema Banatu. Isto se tako niže niz Dunav do Durostoruma carina Dimum,[2] pa bi valjalo isto zaključiti. Na istoku gornje Moezije valjalo bi, po opažajima Domaszewskog, radi carine Ravne vas gornji tok Timoka odlučiti od provincije, a ipak je po dedikaciji u CIL III 8260 = 14572: „Herculi Naisati” na jugoistoku Ravne ležeći Žukovac spadao teritoriju Naissus-a.[3] Pa i Remesiana, sijelo gornjo-moezijskog sabora, moglo bi se gornjoj Moeziji pripojiti samo vijugastom megjašnom linijom. Na isti bi nam način valjalo doskočiti, uvaživ liniju Runjevo-Lapje selo, ako se i ne osvrnemo na Guštericu, kao neustanovljenu tačku, u interesu Ulpianuma na jugozapadu provincije.

Po svim tim podatcima, koji bi se iz drugih provincija mogli još popuniti - u Dalmaciji primjerice leži carina Vratnik[4] 11 km od morske granice udaljeno - ne možemo se ustezati spoznaji, da carine nijesu samo ležale na granici, nego da je i u nutrini pokrajina bilo carina. Iz toga se po sebi zaključuje, da je vectigal Illyricum bio i unutarnja carina. Prometu je prema tome u ilirskim pokrajinama fiskus nametnuo još veći namet, nego li se do sele mislilo.[5] Time ali ne dolazimo do ničesa novoga za carevinu, nego mi vigjamo, da se egipatski uzor i u tome vidu našljedovao.[6]

Koje li je vrste bio namet, nametnut prometu unutar provincija, moći će nam možda djelomice razjasniti buduća pomnija promatranja položaja carina,[7] njihova gustoća, megjusobna udaljenost, množina osoblja u svezi sa prosugjivanjem trgovačke važnosti pojedinih cesta.

  1. ↑ Preko Lapjeg sela jamačno je išla cesta Ulpianum (Lipljan) - Priština - Prepelac - Kuršumlija - Prokuplje - Naissus, dio trgovačke ceste, koja je iz Lissusa na Jadranu vodila amo, a po nagjenim novcima (Glasnik 1902., str. 402.) služila je već u predrimsko doba.
  2. ↑ CIL III 12363. 12399.
  3. ↑ Sr. Premerstein, Jahreshefte 1901, Beiblatt kol. 139. sl.
  4. ↑ CIL III 13283, sr. str. 2328 175.
  5. ↑ Slično naći će se jamačno i u drugim carinskim područjima. Statio Turicensis galskog carinskog područja primjerice, „koja dosta dalje unutar leži, nego li je mogla ići istočna granica” (Momsen, Hermes XVI., str. 494) nalazi sada prirodni tumač.
  6. ↑ Sr. Marquardt-Dessau, Röm. Staatsverwaltung II 3 str. 274. O teškom nametu na promet u Egiptu v. N. Wilcken, Griechische Ostraka aus Aegypten u. Nubien I., str. 278.
  7. ↑ O naslućivanju W. Gurlitta u pogledu Ptuja sr. dolje str. 482.

-- 482 --

Česte carine na linijama Tsierna-ad Mediam,[1] Pons Augusti-Sarmizegetusa, Pontebba-Saifnitz,[2] Pleckenalp-Reisach (istočno od Mauthena)[3] i dr. nukaju na to, da tu valja misliti prije na cestarinu, nego li na prolaznu carinu. Čini se osim toga. da se na stanovitim mjestima pobirala još posebna pristojba. Ime štacije Pons Augusti, te položaj Kulića na ušću Morave[4] slute, da se tu pobirala maltarina za most, a gdje toga nije bilo, nego samo skela, skelarina.[5] Carina na Vratničkom klancu možda je zato bila ustrojena, da se tu pobire prelaznina. Ako je naša hipoteza o maltarini valjana, onda jamačno u carsko doba nijesu ni vodeni putevi[6] (Dunav, Drava, Sava, Maroš i t. d.) bili bez nameta, jer bi inače ceste, koje njima idu uporedo, ostale bez prometa a fiskus gubio bi dohotke.[7]

Gurlitt[8] je razlikovao u Poetovionu tri štacije. Jednu kod crkve Sv. Martina u Ober-Haidenu, valjda na državnoj cesti iz Celeije u Poetovio; drugi „na podnožju gradskog brda (Schlossberg) u današnjem gradu Ptuju, na lijevoj obali Drave, valjda na ćupriji, koja je tu u staro doba više današnjega mosta vodila preko Drave”, a treću u Unter-Haidenu neposredno nad obalom Drave, na tamošnjem stovarištu. Biti će ispravno, da je u velikih mjesta sa jakim prometom bilo poviše carina, u manjim se mjestima pobirale razne pristojbe (cestarina, mostarina i dr.) valjda u istom uredu.

S promjenom pojma o ilirskoj carini gubimo i jedno pomagalo za ustanovljivanje megja pokrajina. Sjedinjenje Banata sa gornjom Moezijom time opet postaje dvojbenim, dapače možemo od toga punim pravom odustati, jer i drugi razlog, što ga je Domaszewski str. 143. osim ovog, sada oborenog, da je carinska granica išla od Stare Oršove u Zalatnu, naveo, da u Banatu „nije bilo dačkih četa, nego da su gornjomoezijske vojske tamo imale svoj tabor”, ne može služiti potpunim dokazom, jer bi se na osnovi istoga argumenta morala i Sarmizegetusa, Maros-Németi i Sirmium, gdje ima spomenika legija IV. Flavia felix i VII. Claudia, morali pripojiti gornjoj Moeziji.[9] Gradske sveze nasuprot odaju nam jasno, da je ravnica na Tamišu spadala Daciji. Kako je Stara Oršova-Tsierna, što ju Domaszewski odjeljuje od Dacije, u votivnom natpisu, Jahreshefte, 1900, Beibl. kol. 113, spojena sa skroz dačkim gradovima (Apulum, Drobeta, Napoca i Porolissum), tako se i na grobnom spomeniku, nagjenom u Fényu (na desnoj obali Tamiša), spominje i neki decurio municipija Tibisca (CIL III 12595).

  1. ↑ Domaszewsky, 1. c. str. 142.
  2. ↑ CIL V 8650. CIL III 4716.
  3. ↑ CIL V 1864 (sr. Domaszewski, Arch.-epigr. Mitth. XIII., str. 134. op. 28.) CIL III 4720. Potonja dva para ureda smatraju se „dvostrukim štacijama s ovu i onu stranu granice” (Domaszewski o. mj. str. 137.), tako da bi Pontebba i Pleckenalp bili u Italiji, a Saifnitz i Reisach u Noriku. Ali se tu pregledalo, da je i u Pontebbi i na Pleckenalpi dokazana ilirska, a ne italska carina. Obje su postaje dakle pripadale Iliriku. S istog razloga - u CIL V 5070, 5080 spomenuti T. Julius Saturninus bio je poznati zakupnik ilirske carine - ne pada Seben, kako je K. Kiepert CIL III tab. VIII. i Formae orbis ant. XXIII. nacrtao, u Italiju nego u Ilirik.
  4. ↑ Statio Enensis=Pons Aeni (CIL III 15184 7), Boiodurum (CIL III 5691) na ušću Inna, Confluentes (CIL 15184 8) na sastavu Save i Dunava, Tsierna i Celei (CIL III 8042), gdje važne ceste prelaze preko Dunava za sada ne treba uvažiti, jer su ležali na granici provincije, odnosno države.
  5. ↑ Paralele iz Egipta za cestarinu i skelarinu donosi Wilcken o. mj. str. 280. sl., 349. sl., 361., 386., 394. sl. Sr. i J. W. Kubitschck, Monatsbl. der Numism. Gesellschaft in Wien. 1899., str. 425.
  6. ↑ Sr. Patsch. Jahreshefte 1905. str. 139. sl.
  7. ↑ Podataka o nametu na brodarstvo naći je u Wilckena, o. mj. str. 284.
  8. ↑ Arch.-epigr. Mitth. XIX., str. 22. op. 42.
  9. ↑ Tako valja razumjeti opasku u I. Jung-a, Fasten der Provinz Dacien str. 16 (sr. Domaszewski, Die Religion des röm. Heeres, str. 31. op. 135). Nalaze spomenika IV. legije u Daciji protumačio je Jung u Jabreshefte 1900, Beiblatt kol. 183 sl. Maros-Németi: na ozn. mj. 1902. Beiblatt kol. 127; Sirmium: CIL III 3251. 10664, 10666 (sr. str. 2328 187).