Josip Posedel. (1905). Prehistorijsko groblje kod Stona. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 17(1-4), 441-444.

Posedel, J. (1905). Prehistorijsko groblje kod Stona. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 17(1-4), 441-444.

-- 441 --

Priopćio dr. Josip Posedel, direktor veliko gimnazije u Dubrovniku. (Sa 2 table.)

Prigodom kad se je u proljeću godine 1903. popravljala pokrajinska cesta, koja vodi iz Velikoga Stona u Mali Ston naigjoše radnici na nekoliko starinskih grobova, u kojima osim ljudskih ostanaka nagjoše nešto posugja i nakita. Žalibože te grobove već pri kopanju razoriše i tako propadoše i zemljane posude, sto se u njima nalažahu, a zametnuše se takogjer i mnogi predmeti od kovine. Budući je pak priskočila općinska vlast uz uglednija lica u mjestu, uspje spasiti nekoliko predmeta, koje spremi i pomnjivo sačuva stonski podnačelnik, gosp. Antun Bandur. Kopanje bi za tim obustavljeno i nije se više nastavilo.

Septembra mjeseca lanjske godine posjetih po nalogu c. kr. bečke centralne komisije za uzdržavanje umjetnih i povjesnih spomenika spomenute iskopine, pregledah predmete i nacrtah glavnije, pa obzirom na usku svezu, što je izmegju ovoga i bosansko-hercegovačkih nalaza, cijenim, da neće biti suvišno, ako iznesem u "Glasniku" kratak opis stonskog nalaza.

Mjesto, gdje su se otkrili spomenuti grobovi, leži malo koračaja na istoku Velikoga Stona, i to odmah povrh puta, koji vodi preko prevlake stonske, a na obronku brda, što zagragjuje prevlaku s istočne strane. Grobište udaljeno je od mora po prilici jedan kilometar, a leži nad razinom morskom kakva 3-4 metra. Grobovi bijahu na jugo-istočnom rubu niske šume, koja pokriva brdo; dalje put jugo-istoka su maslinici i vinogradi, ali ovi leže nešto niže od mjesta, gdje su se našli grobovi. S toga je moguće, da se je groblje protezalo dalje put jugo-istoka, pa da je bilo razoreno još onda, kad se je iskrčila šuma, da se posadi loza i maslina. Isto tako, ako se je groblje protezalo još nizbrdo put zapada, bilo je djelomice uništeno, kad se je gradio put preko prevlake. Na sve ostale strane zemljište je obrašteno šumom, te ako se je groblje prostiralo dalje u kojem pravcu, sva je prilika, da su grobovi pod zemljom bolje ili gore sačuvani.

Zemljište, iskopano na kraju šume i na kojem su bili nagjeni grobovi, obuhvata prostor od kakvih 25 četvornih metara, a nagjeno je na tom prostoru po kazivanju jednoga od težaka, te su kopali, sedam grobova. Ovi su sada svi razmetnuti; od jednoga cigloga sačuvao se je donekle gornji kraj, pa sam po tom ostanku mogao da razaberem, na koji su način bili gragjeni ti grobovi.

-- 442 --

Bijahu to plitki grobovi, a imagjahu oblik mrtvačkog sanduka. Pobočne su strane toga sanduka bile načinjene od omanjih, nepravilnih ploča, vertikalno zabijenih u zemlju, a pokrov se sastojaše od većih, pravilnijih ploča. Orijentacija grobova bijaše, po kazivanju težaka, različita; ovaj, te se je djolomice sačuvao, leži pravcem od sjevera put juga.

Kosti biše smrvljene kod kopanja; sačuvani su jedino oveći komadi dviju cjevanica, koje bijahu pokrivene bronzanim goljenkama, pa su ih digli iz zemlje skupa s tim goljenkama.

Kakve su bile zemljane posude, te bijahu u grobnicama, ne može se za stalno reći, jer su sačuvana samo tri dna od posuda. Sudeći po njima bile su te posude proste, prilično male zdjele, od ilovače.

Ostali sačuvani predmeti jesu ovi:

Dvije golijenke (kneme) od bronzanog tenećeta, posve slične onima, što su iskopane u Sanskom Mostu, a priopćene u "Glasniku“ sv. VIII. str. 71. i 72.

Željezni šiljak od koplja s povorom po sredini. Ulomak dug je 30 cm.

Željezni šiljak od koplja (tabla 1., slika 4.). Duljina ulomka 38 cm. Razabira se povor, ali je slabo istaknut.

Šiljak od željeznog bodeža (koplja?) s rombičkom plojkom i jako istaknutim povorom u sredini. Duljina komada 12.5 cm, debljina plojke 22 mm. (Tabla I., slika 8.).

Ulomak šiljka od koplja, 17 cm dug. Povor se ne razabire.

Ulomak ravnoga mača, dug 28 cm (tabla I., slika 5.), sa kratkim plosnatim balčakom, gori polukružno izobljenim. Kontura oštrice vijugasto izobljena te se dotiče trnoliko balčaka; kratkoća potonjega, te njegova usukanost daju nam povoda, da u tome komadu naslućujemo neku vezu s oblicima mačeva bronzane dobe. Oblik dakako se u stilu daleko udaljio od divnih tvorevina te vrste bronzane dobe, ali u glavnome nas ipak njih sjeća. I na Glasincu bilo je nekoliko komada željeznih mačeva, koji našljeduju oblike bronzane dobe, pa bi se naš uz ove vrstao kao nova ilustracija, kako u nas željezno doba nadovezuje na tradiciju bronzanog doba.

K tomu ima još sedam manjih fragmenata šiljaka od kopalja.

Svi su ovi željezni predmeti vrlo zargjali te se lako lome.

Ukosnica od bronzane žice (tabla II., slika I.) jednostruko savita.

Pet dvogubih ukosnica s glavicom, savijenom u dva oka, od bronzane žice. ( Tabla II., slika 2.-6.)

Uresna igla od bronza s malom glavicom, razdijeljenom urescima u tri suvisla zrna. (Tabla II., slika 7.)

Uresna igla od bronza s valjkastom, zarezima uriješenom, gori i doli zrnom provigjenom glavicom. (Tabla II., slika 8.)

Uresna igla od bronza, kojoj je cijeli gornji dio uriješen nizovima horizontalnih zarezaka. (Tabla II., slika 9.)

Uresna igla od bronza, s okruglom, krupnom glavicom. Vrat joj je uriješen ogrlicom, sastavljenom od tri kolutića. (Tabla II., slika 11.)

Pribodača s plosnatom, okruglom, zrakasto urezanom, a u sredini probitom glavicom. Vrat je sukan. (Tabla II., slika 10.)

Ulomak spiralne fibule, spletene od oble, proste bronzane žice. Spiralni kolut bio je pričvršćen na bronzanoj lameli čivijom sa pupčastom glavicom. Sačuvana je samo igla i jedna spirala. (Tabla II., slika 16.)

Slična, potpuno sačuvana spiralna fibula. Spirale čine, prije nego jedna prelazi u drugu, na srijedi 8 slične petlje, a prikovane su čivijama uz lamelu, koja ima s donje

-- 443 --

strane iglu. Lamela provučena je radi bolje tvrdine kroz petlje a na oba kraja zavraćena je preko ruba spirala. Igla je odlomljena. (Tabla II, slika 17.)

Dvije polukružne bronzane fibule sa širokom, četverouglastom nožicom, pokićenom na prednjem uglu glavicom. Igla se veže luka jednom petljom. Luk je visoko izdignut, po srijedi s oštro izbočenim povorom, po rubu ima plosnatu traku sa nizom rupica, u kojima su zataknuti lančići. Osobito valja istaknuti, da su te fibule samo s jedne strane plastički izragjene, dočim je donja plosnata. One spadaju dakle u grupu poluprodukata bronzane industrije neke stanovite, za nas karakterističke tehničke struje. (Tabla I., slika 2. i 3.)

Polukružna bronzana fibula, slična pregjašnjim, ali s trokutnom nožicom. Trokutna nožica je dugoljasta, profil luka odijeljena od nje zrnom, produljuje se njenim gornjim rubom do vrha, okićena krupnom, jajolikom glavicom, odijeljenom od njega usukanom ogrlicom. Donji dio nožice je plosnat. Igla imala je samo jednu petlju, luk kao u prijašnje obrubljen je trakom rupica za lančiće. Petlja odijeljena je od luka zrnom. Igla odlomljena. (Tabla II., slika 19.)

Polukružna fibula s dugom, uskom, prutici sličnom nožicom, koja na kraju završuje u strmo okrenuti rog (Tabla II., slika 20.). Luk je tanak i obao. Igle nema.

Luk velike fibule, kojoj fali nožica i igla. Ovaj luk nije polukružan, već dosta spružen. Na jednom i na drugom kraju okićen je dvostrukim zrnom. To je ulomak posve karakterističke glasinačke fibule, u koje je nožica bila visoka, trouglata oblika, a igla jednopetljasta. Jamačno je to jedan od najstarijih tipova prve željezne dobe a po svom rasprostiranju mogli bismo ga nazvati istočno-mediteranskim tipom, jer ga je svuda u zemljama sjevernog dijela istočne pole sredozemnog mora naći. (Tabla I, slika 1.)

Zrno od ogrlice iz tamno-modrog emalja sa očima, koje se sastoje od kolutova bijele caklovine na modrom dnu. (Tabla II., slika 14.)

Bronzano zrno od ogre. (Tabla II, slika 13.)

Dva bronzana krugljasta dugmeta s dugom petljom i sa vertikalnim zarescima na bokovima. (Tabla II, slika 12. i 18.)

Dvije nožice od fibula (tabla I., slika. 6. i 7.) u obliku četveraste, na dvije vertikalne strane ovalno izrezane ploče. Sredinom ploče ide šiljasti povor odozgor dolje, a na gornjem dijelu povora nastavljala se petlja, kojom se nožica vezala luka. I to je ulomak za Glasinac posve karakteristične vrste fibula: oblučaste fibule sa dvije petlje na svakom kraju luka.

Šteta je, što se osim tih ulomaka nožice nijesu našli bar ulomci ostalih česti ovih fibula. Ti ulomci nikako ne idu luku ocrtanom na tabli I, slici 1., kako bi se možda po sličnosti sa lukovima mislilo, jer je u njega kraj luka prema nožici splošten te ne ima traga petlji, koja je karakterističnom vezom izmegju luka i nožice dvopetljastih tipova.

Bronzane toke u obliku okruglih izbočenih ploča (krugljinih kapica), sa zarubljenom obodnicom. Preko sredine imaju po dvije izbočene pruge. S donje strane imadu po dvije kuke za zadijevanje. (Tabla I., slika. 9.-12.)

Osim ovdje navedenih ima još nekoliko komadića sitnijih predmeta, ali ne zaslužuju, da ih se ovdje spomene, jer su sasvim neznatni i odveć zlo sačuvani. Samo za komad, prikazan na tabli II, u slici 15. valja spomenuti, da je to ulomak nožice fibule, slične onoj, što ju prikazuje slika 20. na istoj tabli.

Koliko se može suditi po opisanim predmetima, groblje je bez sumnje iz prvog željeznog doba, a pokazuje očitu srodnost s bosanskim i hercegovačkim prehistoričkim

-- 444 --

nalazima, osobito s glasinačkim, a još više s goričkim, ali s tom razlikom, da, dok su u ovim obilno zastupani i la-tenski oblici, u našem nema regbi njima traga. Da protumačimo tu razliku, moramo pomisliti, ili da se keltski dojam, koji je, sudeći po goričkom nalazu, dopro, regbi, do Gorice, nije raširio do obale, a to je obzirom na blizinu malo vjerojatno, ili da je naše groblje u doba keltskog utjecaja bilo već zapušteno. Ali nije isključeno ni to, da bi se, kopajući dalje, mogli otkriti i u njemu tragovi keltske kulture te dobiti novi podatci za riješenje pitanja o granicama keltskog utjecaja. Već s toga bilo bi željeti, da se kopanje nastavi.

Tabla I.

Tabla II.