Petar Stanić. (1891). Rimski spomenici Vrličke okolice u Dalmaciji. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 13(1), 68-74; 99-108.

dana

Stanić, P. (1891). Rimski spomenici Vrličke okolice u Dalmaciji. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 13(1), 68-74; 99-108.

-- 68 --

Rimski spomenici Vrličke okolice u Dalmaciji.

Piše Pop Petar Stanić, župnik Vrlički.

Nastavljajući naša iztraživanja rimskima spomenicima bogate Vrličke okolice, koja odpočesmo objelodanjivati prošle godine u „Viestniku” i u Spljetskom „Bullettino”, iznosimo na svjetlo nove neobjelodanjene rimske nadpise, označujemo nove nepoznate položaje gradova i tragove rimskih cesta, koje su te gradove spajale. Pošto poznajemo potanko sav ovaj liepi gorski kraj, te osvjedočiv se ponovno o sigurnom položaju pojedinih gradova, nastojati ćemo na temelju povjesti i poznatih nam starinskih putokaza pojedinim položajima dati povješću sačuvana im imena.

I - Kievo (Setovia).

1. Gradeći prošle godine novu državnu cestu izmedju Vrlike i Knina, nadjoše radnici na Kievu upravo izmedju stare ceste 

-- 69 --

i župskoga stana, kuda nova cesta prolazi, množtvo zidova, opeka, novca i grobova, te jedan rimski nadpis, koji niže priobćujemo. Čuvši za to odkriće, podjosmo sami na mjesto, da položaj i nadjene stvari razgledamo. Evo što vidjesmo.

2. Počam od točke, gdje se stara cesta sastaje sa novom, kilometar daleko s jedne i druge strane nove ceste ležao je rimski grad. U širinu obuhvatao je prostor izmedju stare ceste i glavice, na kojoj leži crkva sv. Mihovila, ali sjeverna ili bolje sjeverozapadna strana bila je za polovicu šira s razloga, što je bilo više zgodnoga prostora za gradjenje. Sredina mjesta bila je s jedne i druge strane puteljka, što vodi k župnome stanu. Veličina mjesta lahko se označuje, jer su ostanci zgrada svuda očevidni. Obći položaj lahko je predstaviti si po voj. karti z. 30. col. XV. - Gubin i Vrlika. Župski stan označen je znakom kapelice.

3. U kutu izmedju stare i nove ceste nadjeni su temelji zgrada u njivama, medju njima novca, uglja, opeke četvrtaste duge i široke 34 cm., debele 5 cm. Novac bakren bio već propao, pa ga ljudi slomiše i razbacaše. Na jednom mjestu su opeke bile tako složene, da su sačinjavale odvodnik (kanal). Osim toga nadjeno je nekoliko grobnih ploča, ali od nadpisa ništa.

4. Upravo na mjestu, gdje presieca nova cesta seoski puteljak, nadjen je pri radji za sniženje nove ceste ovaj nadpis:

       MA
XIMINVS
QQ SVO
 V L S

... Maximinus quinquenali suo votum libens solvit.

Nadpis je uklesan u običnom domaćem kamenu. Pismo je okosito i pravilno, ali prilično izlizano. Nadpis je visok 0.58 m., dug 0.47 m., dubok 0.36 m. Nalazi se u župnom dvorištu.

5. Idući sa nove ceste puteljkom k župskom stanu, ostaje na lievo do puta župska njiva, a na desno selo i iza njega njive. Gdjegod se zakopa na tih njivah, svagdje se nalaze zidovi, opeka, grobovi i nadpisi. Odmah do puta na župskoj njivi nadjen je sliedeći ulomak nadpisa:

VS
IIS

Kamen je izvana dovežen. Liepo je izradjivan. Slova liepa i

-- 70 --

pravilna. Biti će odlomak važna nadpisa. Visok 0.15 m., dug 0.35 m., dubok 0.10 m. Nalazi se na Kievu u župskom stanu.

Na istoj njivi nadjen je pokrovac sarkofaga, koji je sastojao od tri diela, od kojih se dva nalaze u župskom dvorištu, a treći negdje u selu. Donosimo sliku jednoga komada, jer se na njemu nalazi uklesan polumjesec, oznaka starih Illyra.

Visok je 0.25 m., dug 0.56 m. Tu je nadjena i jedna mala ara, ali ja negdje baciše u zid, te ju nemogosmo viditi.

6. Na desnoj strani puteljka nalaze se medju njivama velike gromile naslagana kamena, po njivama grobovi i opeke. U sredini medju najvećima hrpama kamena nadjosmo jednu zatrpanu zidinu, kojoj su sve četiri strane zida za cio metar vanka zemlje; duga je 12 m., široka 8 m. Kako je zgrada velika i kako nije dirana, moglo bi se za sigurno unutra naći liepih spomenika. Bude li moguće, mi ćemo ju prekopati.

7. Kada je Octavijan osvojio Promonu i pred njezinima vratima razpršio vojsku dalmatskoga vodje Testima, koji joj je došao u pomoć, nije ovoga mogao s mjesta progoniti radi nepoznatih vrleti, na koje je Testimo bježao. Medjutim je Testimo, kako nam pripovieda Appijan, posjeo grad Synodium, koji da se je nalazio pri početku jedne šume, izmedju dviju gora, u prostranoj i dugoj dolini prozvanoj Gabinijevom, jer je u njoj taj vojvoda nastradao sa rimskom vojskom. Tuj htjedoše Dalmate uhvatiti i Octavijana, ali je on oprezno po planinah napredovao krčeći i paleći šume i držeći na okupu vojsku. Octavijan je zauzeo i spalio Synodium. Odatle je pošao obsiedati grad Setoviju, kojoj u pomoć priteče množtvo Dalmata, ali ih Octavijan potuče, pri čem je bio i sam ranjen. To je bilo 34 g. pr. I.

Iz opisa Appijanova morali bi mi znati i položaj Synodiuma, ali to je težko, jer ima mnogo gora i mnogo dolina. Nama se čini, poznavajući kraj, da je Testimo bježao prema Kozjaku i Svilaji u gorsku vrlet, pa je uz put posjeo grad Synodium, da ga brani proti Rimljanima. Da je bježao na ovu stranu čini nam se i naravno, jer je na toj strani bila najveća moć Dalmata u liepom kraju današnjega Sinja i Vrlike; ta kod Sinja, gdje je danas selo 

-- 71 --

Grdnu-Vojnić, bio je do nedavno njihov glavni grad Dalmium (Dalminium, Delminium - Tako Mommsen, a mi ne. Uredničtvo), koga im tek pred 123 g. srušio P. Cornelius Nasica.

Pošto je Synodium ležao pri početku jedne šume medju dva briega u prostranoj i dugoj dolini, to bi mogli misliti, da se je nalazio medju Kozjakom i Svilajom na mjestu ili u blizini današnjega sela Štikova, koje leži u prostranoj dolini, a Kozjak, Lemeš i Svilaja bili sa tada pokriti gustom šumom. Medjutim niti na strani Štikova, niti a njegovom prostranom okolišu ne nadjosmo nikakvog traga kakvome gradu. Osim toga pri zauzeću Synodiuma morao je Octavijan obilaziti po gorah, da ga Dalmate ne obidju, što nije morao činiti, kad bi Synodium ležao na mjestu ili u okolišu Štikova, jer Štikovo leži s onu strana Kozjaka i Svilaje upravo prema staroj Promoni (Tepljuh). Toga radi mogao bi bio zauzeti ga, a da se ne trudi na Kozjak i Svilaju.

Opis zauzeća Synodiuma upućuje nas na mjesto medju Kozjakom i Svilajom ili bolje Kozjakom i Orlovačom na današnjim Maovicama. U tome nas utvrdjuju ostanci rimskog grada medju kućama Binkovim i Baturine, gdje se vidi mnogo zidova, a gdje se je našlo novca i jedan sarkofag. Dakle Synodium je ležao prema Promoni kao na vratima medju Kozjakom i Orlovačom, te je tuda morao proći i Gabinije, ako je htio približiti se središta Dalmata, koji su se na tih stranah što bolje utvrdili, osobito odkad im je porušen glavni grad Dalminium.

8, Osvojivši Synodium krenuo je Octavijan proti Setoviji. Setovija mogla je biti Octavijanu ili na desno na Otišiću, ili pred njim na Baleku ili Stražinama, ili na lievo na Kievu. Kamo je krenuo, to će nam razjasniti strategički razlozi. Da je krenuo na desno imao bi proti sebi neprijatelja sa svih strana: sa Kieva (Setovia) iza ledja, s lieva iz gradova oko Cetine, pred sobom u gradu na Otišiću, a sa desne strane mogli bi Dalmate oboriti se na nj sa Svilaje. Da je pošao ravno, bilo bi mu isto, dakle morao je osigurati si zapleće, pa početi redom od Dinare, pa niz Cetinu.

Osim toga sigurno su ga prema Setoviji vabili hrabri Dalmate, ne bi li ga kako zgodnije napali sa Kozjaka i od Dinare, kad ih je već kod Synodija nadmudrio. Kako je Octavijan morao biti oprezan, vidi se odtuda, što je Setoviji u pomoć pohrlila velika vojska iz gradova po Cetini, a što bi tek bilo, da je Octavijan zašao ravno usred Cetine, u taj osinjak hrabrih Dalmata a da si 

-- 72 --

je k tomu iza ledja ostavio nesvladanu, veliku i jaku Setoviju! Kako su ta osvajanja ište težko od ruke, vidi se i po tom, što je ranjeni Octavijan prestao s mjesta navaljivati dalje, već je pošao u Rim, pa tek na godinu se povratio u Cetinu. Više od gladi, nego li pobiedjeni pokoriše se Dalmate i vratiše plien Gabinijev. To su Dalmate učinili, da bace brigu s glave, pa da se doskora junački pod Batonom pobrinu za svoju staru slobodu, koju im ipak sudba ne dosudi.

9. Dalmate su se sigurno prije pokorili, nego što je Octavijan silom zauzeo Setoviju, po čemu je taj grad i nadalje ostao važnim na raskrižju rimskih cesta. Da je Setovia ležala upravo na Kievu, na mjestu, o kojem govorimo, osim navedenih razloga navadjamo sliedeće. Setovia bi filologički značila sedam cesta (septem viae), t. j. grad, u kojem se stječe sedam puteva. Poznato je, da je iz Sirmiuma (Mitrovica) vodila cesta u Solin, te se kod mjesta Leušabe razdvajala, tako da je jedan trak išao preko Livanjskoga polja, a drugi prema vrelu Cetine i dalje niz Cetinu, dok se oba ne sastadoše u Aequumu (Čitluk kod Sinja).

Ista mjesta, koja navadjaju tri stara putokaza, meću jedni učenjaci na trak cetinski, a drugi na trak livanjski. Koji imaju pravo, bez stalnih dokaza težko je odlučiti. Nama je glede Setovije dosta znati, da je od Leusabe vodio preko Cetine rimski put u Solin, a spuštao se je u Cetinu idući od Grahova preko Uništa.

Sa tim glavnim i priekim putem u Solin bila je nedvojbeno spojena blizu na desno ležeća Setovija. Po našem mnienju, koje ćemo gledati niže podkriepiti dokazima, treba na cetinskom traku tražiti gradove, koje navodi „Tabula Peutingeriana”. S toga je bila prva cesta, koja je vodila u Setoviju spojna cesta sa glavnom kod Uništa ili sa cestom, koja je spajate Saritte sa Lonnarijom. Druga cesta vodila je u Setoviju od Burnuma (kod Kistanja) preko Ninija (Tenen, Ninium, Tninium, Knin); treća od Lonnarije (Kotluša); četvrta od Erone (? oko Vrlike, Kukar, gdje je nadjen r. nadpis objel. u Bull. XI, br. 11); peta od naznačenoga Synodija (Maovice); šesta od grada pri vrelu Cetine (Splonum ?); dočim je sedma spajala Setoviju kratkim putem pokraj Kozjaka i Turića sa Promonom (v. Bullettino X, str. 51).

Želimo da to naše mnienje glede Setovije potvrde skore izkopine.

-- 73 --

II. Kotluša (Lonaria).

1. Selo Kotluša leži na zapadnoj strani cetinskoga polja medju vrelima Kotlušom i Nelajem (Nele, Lene), na jednom od najljepših mjesta u okolici.

Osim stvarih spomenutih o tome mjesta u Bull. XIII, str. 167. navodimo sliedeće:

Kod Luke Baroša nadjosmo poklopac sarkofaga dug 0.58 m., širok 0.40 m.; dva ulomka, jedan ornamentike i jedan sarkofaga, na kome se vide noge djeteta, dočim ostali dio kipa razlupaše ljudi. Na njivi Zelenovića kod vrela Nelaj nadjena su pred deset godina dva sarkofaga i uza njih nadpis. Nadpis ljudi odnesoše, te se je isti vjerojatno izgubio, dočim sarkofazi stoje i danas na istome mjestu, jer ih ljudi nisu mogli otvoriti, pa tako ih pustiše na miru. Nadjeno je na istome mjestu više ara, ali pošto se za to onda nitko ne brinuo, ljudi ih razbacaše i razlupaše. Sudeći po zidovima sterao se je tu rimski grad od vrela Kotluše do vrela Nelaja i nešto dalje iza njega.

2. Držimo da je tu ležao rimski grad Lonnaria. Evo zašto. Tabula Peutingeriana označuje XIII milja južno od Saritte mjesto Lonnarija, koja odaljenost, uzevši da se je Saritte nalazio na grahovskom polju, podpuno odgovara položaju Lonnarije u Kotluši, jer od Kotluše do Uništa na dalmatinsko-bosanskoj medji ima deset klm., a odanle do Grahova ima okolo 6-9 klm., što po prilici odgovara duljini od XIII r. milja, jer ne znamo točno mjesta na grahovskom polju, gdje bi imao ležati Saritte. Poznavajući točan položaj Lonnarije mogli bi možda naći položaj grada Saritte mjereći od Kotluše XIII r. milja ili oko 19 klm. Na grahovskom polju nadjen je siguran trak r. ceste, dočim mi nadjosmo isti na dva tri mjesta u Vrličkoj okolici.

3. Od mjesta, gdje je bila Lonnarija, išlo se dugom dolinom „Ševarovo blato”, koje pošto se prešlo, dolazilo se u mjesto Bariduo. Ako se je htjelo ići od Lonnarije (Kotluša) u grad kod Baleka, moralo se je preći močvarno Paškopolje ili cetinsko polje i to južnom stranom. Ševače zove se danas cielo mjesto uz Cetinu kod Baleka. Blizu mosta kod Baleka nadjosmo na desnoj strani Cetine nedvojben trag rimske ceste, što je nedvojben dokaz, da je Lonnarija bila spojena sa Bariduom, koji mećemo da je bio kod Baleka, cestom, koja je išla desnom stranom Cetine ili južnom 

-- 74 --

stranom cetinskoga polja. Po tome opis puta od Lonnarije do Baridua odgovara podpuno položaju Kotluše i Baleka, na mjestu kojih ležali su nedvojbeno r. gradovi. Daljina od Lonnarije do Baridua iznosi samih 3570 m. radi čega Tabula P. niti ne spominje tu udaljenost, već navodi XIII milja izmedju Lonnarije i Tnalperija, koji se je nalazio na Otišiću kod kuća Krunićevih i Harambašićevih. Tim se tumači ona nejasnost Tabule P., jer se nije znalo, ima li se uzeti XIII milja izmedju Lonnarije i Baridua ili izmedju Lonnarije i Inalperija.

4. Da je Lonnarija ležala gdje danas leži selo Kotluša, mislimo i po tome, što se vrelo Nelaj zove i danas često Nele ili Lene. Nelaj znači tiho, mirno vrijuće vrelo, što bi odgovaralo latinskoj rieči „Lene” od lenis, e; po čem bi Lonnaria ili Lennaria bio grad, koji leži oko tiho vrijućega vrela. Doista Nelaj je vrelo, koje tako tiho izlazi izmedju kamenja, da se i ne čuje, od čega mu i ime.

-- 99 --

III. Balek (Bariduo).

1. Balek ili Baleg opisasmo potanko u „Bullettinu” XIII. str. 153.-157. Vidi o njemu jošte članke istoga Bullettina od god. 1883. str. 136, 137, i od god. 1887. str. 6. i 7.

Kasnije nadjene su na tome mjestu sliedeće stvari: Poprsje ženske u njivi Marka Gverića, uklesano u mehkom kamenu i polunago. Manjka vrat i glava. U istoj njivi odkrčio je isti Gverić zid, dug 40 m. i našao kućno ognjište, oštrica od sulica i raznog orudja i novca. Zid je kasnije iz temelja porušio i sa njive očistio. Nadjen je pri tome poslu i jedan ulomak nadpisa, ali su mu slova tako iztrta, da ih nije moguće pročitati.

U njivi Petra Gverića ima velika gromila naslagana kamenja, duga 32 m., a široka 18 m., puna klesana kamena i opeke. Sa svih strana gromile vire zidovi za sada jošte težko opredjeljive velike rimske zgrade, koja je jošte jedino skladište ostanaka tog diela rimskog grada, jer ostale gromile seljaci što iznesoše, što u nju strpaše. Tu je nadjen novac: IVLIA MAESA AVGVSTA, posve krasno sačuvan, tako da se obličje i nošnja caričina prekrasno razabire. Na naličju se nalazi lik ženske i nadpis: PIETAS AVG, te sa desne strane ženske slovo S, a sa lieve slovo C. Juliju Maesa, sestra Julije Domne, bila je baba cara Elagabala, koji je pogubljen 11. ožujka 222.

Tu gromilu počeli smo s južne i zapadne strane odkapati i našli smo dolnji pod i na njemu stupove od okrugle opeke, odvodnik od zemljanih cievi i dva ulomka rimskih nadpisa, koji su bačeni u gromilu od druguda. Osim toga nadjen je jedan nožić i više novca raznih careva. Taj pokušaj opisasmo potanko u Bull. tek. god. br. 7.

Sa sjeverne strane grada poznaju se debeli utvrdni zidovi u duljini od 200. koračaja, po čemu bi mogli dati točnu sliku položaja i objema grada, jer se prostor razvalina na sve strane dobro razabire.

2. Naša tvrdnja u Bull. XIII. str. 155., da je na podnožju Baleka sa sjeverne strane bilo rimsko groblje, potvrdjena je ovih dana našašćem rimskih grobova na brežuljku u njivi Petra Boduljaka i oko puta i po samome putu, što vodi od Cetine u selo Boduljake i Ježević. Tu bi se našlo nedvojbeno nadpisa i drugih stvari, što su uz mrtve polagane, jer su grobovi tek odkriti i nekretani.

-- 100 --

3. Dva klm. iza Baleka prema planini Gujatu vidi se u kamenu trag rimske ceste i odmah blizu ruševine njekog tornja, valjda putnog pazitornja. Mjesto se zove „Vienac”.

4. Objelodanjujemo već više puta objelodanjen i razno čitan nadpis, što se nalazi uzidan u kući Petra Boduljaka, jer je svagdje umetnut jedan suvišni v mjesto točke, koja se dobro razpoznaje. Evo ga:

AVR·SEXTV
SLEDRIRES
TITVITL

Osim čitanja: Aurelius Sextus Ledrires titulum, mislimo da bi moglo biti: Aurelius S. Titui titulum (posuit), ili: Aurelius Sextus Ledri restituit libenter. (V. CIL III. Sup. II. n. 9819. Ured.)

5. Prešavši u Baleku most preko Cetine, pa idući u Vinalić, vidi se na brežuljku nad Vinalićem trag rimske ceste. Po tome bi od Baridua išla četiri puta: prvi zapadno cetinskim poljem u Lonnariju, drugi sjeverno uz samu Cetinu k njenom vrelu (ka Splonumu?), treći iztočno podno Gnjata kroz selo Ježević k staroj Ardubi, a kašnje, kad je ova srušena 10. g. po Isusu, do Inalperija, četvrti pako put spuštao se je preko brežuljka nad Vinalićem u vrličko polje, i tu kod Kukra prolazio kroz Eronn (?), pa dalje poljem kuda po prilici idje i današnji put, sastajao se u Ardubi sa onim iztočnim, što je išao podno Gnjata kroz selo Ježević.

6. Gosp. A. u svojoj liepoj razpravi „La via romana da Sirmio a Salona”, objelodanjenoj u Bull. od god. 1881. i 1882., stavlja sve gradove Tabule na trak livanjski, pa tako i Lonnariju, Bariduo i Inalperio, i to Lonnariju blizu Glamoča medju planine Staretinu i Goluplaninu, Bariduo u Rujane, a Inalperio na Prolog. Tomašek meće Lonnariju u Vaganj, a Katančić u Knin. Baridno imao je biti po Tomašeku u Stražbini, a po našem Kukuljeviću na Prologu, dočim ga Reichhard meće u okolicu Vrlike. Iz toga se vidi, koli su različita mnienja učenjaka glede položaja tih gradova, jer razvlače jedno mjesto po daljini od 50.-80. klm., na kojem prostoru ležalo je kakovih petnaest rimskih gradova.

Istim pravom, kojim gosp. A. stavlja Bariduo u Rujane, jer „bara” u slavenskom jeziku znači močvaru, a upravo put, koji je išao u Bariduo, išao je po močvari i bari „Ševarovo-blato” na livanjskom polju; istim pravom mećemo i mi Bariduo u Balek;, jer je i tu bara cetinskoga polja, koja se osobito opaža kod Baleka i tu se cieli taj prostor nazivlje Ševačama. Dakle Ševače i tu i tamo, 

-- 101 --

bara i tu i tamo. Medjutim u imenu Bariduo opažamo mi osim značenja bare i današnje ime Balek ili Baleg. Narod kaže i Balek i Baleg, a vjerojatno je, da je u prvo doba govorio: Barid, Bared, Barik, Barek, Barig, Bareg, od čega je postalo Baleg i Balek, kao što je Gregorije postalo Gligorije i Glišo, a od dlielo postalo glieto! Hrvatski narod primio je od Rimljana uz posjed više puta i njegovo ime, koje je naravski kasnije na svoju prekrojio.

7. Po tome imao bi pravo Reichhard, koji Bariduo stavlja u okolicu Vrlike, neoznačiv ipak točno sam položaj grada, jer su rimske starine na Baleku opažene tek pred njekoliko godina Za to mnienje je i Tabula, jer ona ne navodi neznatnu odaljenost od Lonnarije do Baridua, već spominje jednostavno odaljenost od Lonnarije do Inalperia.

Na taj način bi Bariduo, na tome velikome prostoru, kuda ga meću učenjaci, dobio svoje stalnije mjesto.

IV. Kosore (Metubarris?)

1. Izpod kuća Radnića, Mišinovića i Mučala vidjaju se po njivama gromile kamenja pune opeke i zidova. Ovih dana dobili smo odatle deset komada crvenoga kamenja od prstenja od kojih je na jednome izradjeno obličje žene u skupocjenom kamenu, a isto tako i na drugima: satir, muha i razne božice. U Nikole Mučala ima jedan ulomak rimskog nadpisa, koga do danas ne dospjesmo snimiti. Pod kućom Mišinovića nadjen je kamen na zidu u njivi, na kome se vidi da je upotrebljavan u gospodarstvu, po svoj prilici kao stalak tiskaljke od maslina. Sada se nalazi dalje u selu kod Nikole Kneza, te služi kao stalak za vučiju (posuda za vodu). Sličan predmet nalazi se i u Solinu kod jedne seljačke kuće i u odkopanoj starokršćanskoj bazilici. Evo slike.

-- 102 --

Dužina je 0.93 m , širina 0.58 m., dubljina 0.18 m. U stalku A bile su masline tiskane, dočim se je ulje prikupljalo u uzdubinama kod B.

2. Nešto dalje u polju pod Kosorima blizu Mučalova bunara i grobišta sa stećcima, vide se ruševine oveće zgrade pune opeke i raznog starog orudja, kog seljaci tu mnogo nalaze, osobito željeza u šibkama. Blizu te zgrade našli su seljaci grob pokrit liepo kresanom pločom, koju razlupaše nestašni momci. Podalje odatle na sredini vrličkoga polja ima mnogo liepih brežuljaka, koji za velikih kiša ostaju obtočeni vodom kao otočići, a na jednom dielu istih nalazi se zidova, opeke i liepo kresanoga kamena, osobito na posjedu Nikole Mučala, gdje je nadjena zgrada popodjena opekom.

3. Za vremena Plinijevog bio je poznat otok „Metubarris amnicarum maxima”, koji opis bi se slagao sa mjestom Kosore, koje ima spreda močvare vrličkoga polja, a straga preko maloga brežuljka močvare cetinskoga polja, po čem leži medju dvije bare ili dvije nizine. Rieč Metubarris stavljamo samo da ravnanja radi bolje označimo starinarski važno mjesto. Pošto je Metubarris bio otok, to bi oznaka bolje odgovarala kome brežuljku na polju pod Kosorima, koji su tada možda bili pravi otočići, što položaj nipošto ne izključuje, jer se polje i danas mnogo napunja vodom.

V. Gradina i Stražine (Arduba).

1. Dodjosmo do dviju starinarski najvažnijih miesta ciele okolice. Prvo opisasmo pobliže u Bullettinu XIV. br. 1, 2, drugo u Bull. XIII. br. 11. Ta dva mjesta su skoro neizcrpivo vrelo rimskih starina. Evo najnovijih nigdje neobjelodanjenih rimskih nadpisa, koje su seljaci po njivama slučajno našli:

PANES
STVL
S·POS·

2. Mala četvrtasta ara nadjena u Velikim Stražimma, visoka 0.30 m., široka i duboka 0.18 m. Našao ju je seljak Špiro Kovačević, od koga ju kupismo, te se sada nalazi u našem župskom stanu. Kamen je obični domaći, pismo loše, a točke na žalost radi hrapavosti kamena nesigurne. Bilo bi zanimivo za stalno znati, da li u drugom redku posile S ima stati točka ili ne, jer kad bi se imalo nedvojbeno čitati STVL, to bi bila slavenska rieč stol ili kako Poljaci kažu stul, a u tom slučaju bio bi nadpis od velike povjestne 

-- 103 --

važnosti, jer bi se moralo priznati, da su Illyri bili (prem je protivno skoro dokazano) Slaveni ili barem, da su Hrvati mnogo ranije prispjeli u ove strane. Pošto posljedci znanosti protivno tvrde, to moramo nadpis svakako čitati: Panes Sextus Tulius sibi posuit mjesto: Panes Stul sibi posuit. Panes je obično irae, koje se nalazi na ovamošnih nadpisih.

SVS

3. Silvano votum solvit,

Mala ara nadjena u Velikim Stražinama, a sada u kući Petra Kovačevića u Podosoju. Kamen domaći, pismo srednje Visoka je 0.20 m, a široka i duboka 0.14 m.

D M

4. Dis Manibus.

Gornji ulomak velikog i liepog nadpisa, koji je cio nadjen u Velikim Stražinama, ali na žalost razbit i nadpis izkresan pri uporabi za pobočni prag vrata. Kamen je domaći, a pismo veliko i pravilno. Visok je 0.20 m., širok 0.80 m., dubok 0.14 m. Nalazi se u kući Mije Grabića p. Mate u Podosoju.

T·SIBI
MAXIM
OME? (P?)
ITC (C?O?)

5. ... (Posui)t sibi (et) Maxim(ae) (P)omp(eiae) (bo)ne(ae) c)onjugi suue), ili ... (e)t sibi Maxim(inus).....

Ulomak velikoga nadpisa, koga je izkopao na svojoj njivi kod Velikih Stražina Ilija Škrbić p. Filipa. Bio je po pripoviedanju seljaka nadjen cio, ali pošto se kao mekan kamen lahko zdrobio, to ga u komadićima razbacaše po zidovima oko njiva, čega radi ima nade, da će se komadi moći sabrati i sastaviti. Kamen je mekan domaći, pismo krasno i veliko. Visok je 0.30 m., širok 0.24 m, dubok 0.16 m. Nalazi se u našem stanu u Vrlici.

   V
_T·AV
ГCON

6. ..... V... (et) Au(reliae) (bona)e con(jugi suae) ...

Ulomak nadpisa nadjen u Velikim Stražinama. Slova velika, liepa i pravilna. Kamen mekan domaći. Nalazi se kod nas u Vrlici.

-- 104 --

S·V·S·S·ꜸG
Q·SVO
V·S·L·M

7. Silvano votum solvit sacrum Augusto Quaestori suo, votum solvit libens merito.

Malena ara nadjena prošle godine u Velikim Stražinama, a sada uzidana pod stubama kuće Ilije Škrbića p. Filipa u Garjaku. Kamen domaći hrapav. Slova nepravilna i malena. Točke su sigurne, samo su nesigurna u prvom redku slova VG, a u drugom redku VO, čega radi bi se moglo čitati ... atque sibi ..., nu mislimo, da ostali sadržaj nadpisa zahtieva čitanje suo, jer je tako jedino pravilna smisao. Visoka je 0.32 m., široka i duboka 0.23 m.

8. Na stubama u kući istoga Ilije Škrbića uzidan je posve nečitljiv ulomak liepo narešenoga nadpisa iz Velikih Stražina i maleni poklopac sarkofaga, visok 0.22 m., širok 0.58 m., dubok 0.48 m.

S·V·S
PANES
PI-L·V·S

9. Silvano votum solvit Panes Pi(narius, Pinnius), libens votum solvit.

Malena ara nadjena u Velikim Stražinama, a sada uzidana uz vrata od podruma Marka Krilića p. Ivana u Garjaku. Nesigurna su u zadnjem redku slova L i V i sve tri točke istog redka. Izmedju PI i L (ili možda i I) u istom redku ima prostora, ali se slovo ne može razabrati radi hrapavosti kamena. Toga radi bi se moglo čitati vjerojatno pravilnije: Silvano votum solvit Panes Pinius. Kamen je obični domaći, slova malena i nepravilna. Ara je odozgo malo odbita, a visoka je 0.25 m., široka i duboka 0.18 m.

10. Odlomak liepog velikog nadpisa, nadjen u vinogradu uz državnu cestu kod Velikih Stražina, a sada je u kući Petra Krilića

-- 105 --

p. Stjepana u Garjaku. Kamen je domaći, pismo pravilno i okosito Jeto je nedvojbeno kakovo illyrsko ime, s toga je velika šteta, da nije nadpis podpun, jer bi imao za znanost veliku vriednost.

IRMV
POS

11. (F)irmu(s) pos(uit).

Ulomak liepog nadpisa iz Velikih Stražina, visok 0.14 m., širok 0.16 m., dubok 0.08 m. Kamen domaći, slova liepa i pravilna. Sada se nalazi kod nas u Vrlici. Ime Firmus dolazi po drugi put na ovdašnjih spomenicih (v. Bull. XIII. str. 168.).

S·V·S·I
NIPO
CIAN

12. Silvano votum solvit J(annuarius) Ni(e)pocian(us).

Ulomak oveće are iz Velikih Stražina, sada u kući Nikole Matkovića u Garjaku. Kamen hrapav domaći. Slova srednja iztrta. Izmedju N i I u drugom redku je naravna jama na kamenu, s toga netreba izmedju njih umetati treće slovo. Ara je visoka 0.31 m., široka 0.15., duboka 0.18 m.

Iz mnogobrojnih ara, posvećenih šumskomu bogu Silvanu, vidi se u kako velikome poštovanju bio je taj bog na ovih stranah.

V·S·S

13. ... Votum solvit sacrum ... ili Votum Silvano solvit.

Mala ara nadjena kod Crkvine u Gornjim Koljanima u suhozidu. Kamen mekan domaći, a slova iztrta. Visoka je 0.38 m., široka i duboka 0.20 m. Nalazi se na mjestu našašća.

14. Ulomak njekog većeg nadpisa, nadjen na Crkvini u Gornjim Koljanima, a vjerojatno ulomak nadpisa iz ondašnje starohrvatske crkve. Visok je 0.12 m., širok 0.65 m., dubok 0.63 m. Leži na mjestu našašća.

BIBI MESSIAE
CONIVGI SVAE

15. Bibi(us, ili Vibius) Messiae conjugi suae.

Odlomak velikoga nadpisa. Našao ga je seljak Petar Džukela medju kamenjem navedene starohrvatske crkve, čijim graditeljima služili su rimski nadpisi za običnu gradju. Visok je 0.16 m, širok i dubok 0.60 m. Sada se nalazi u našem stanu u Vrlici.

-- 106 --

16. Aurelio Tulio Ti(tio, Tito) Mammo, marito obsequentissimo in(reparabile posuit N. N. uxor).

Ovaj nadpis nadjen je u Gornjim Koljanima, na mjestu zvanom Klanac, u vinogradu Jovana Denića p. Jovana. Kamen je obični domaći. Slova su liepa i pravilna. Visok je 0.38 m., a širok 0.64 m. Sada se nalazi u Dolnjim Koljanima uzidan u pojatu istoga Jovana Denića.

17. Po položaju i po narodnoj predaji, da se je taj grad širio od Stražina pa do pod kršni Lupoglav, na obje strane Cetine, te sa razloga, što se na cielom tom prostoru ralazi nadpisa, opeke i zidova, dakle nedvojbenih tragova gradu, držimo da je tu ležala stara Illyrska Arduba, srušena po Germaniku 10 g. po Isusu. To naše mnienje utvrdjuju i oznake gradova starih putokaza, jer od Lonnarije do Baridua nema nego 3750 m., dočim da je Bariduo bio na mjestu današnje Gradine i Stražina, bio bi od Lonnarije udaljen za kojih 10125 m., ili oko 10 klm., koju udaljenost bi putokaz bez dvojbe napomenuo. Da je pako tu ležao grad Inalperio, to položaj ne odgovara odaljenosti od Lonnarije za 19 klm. koju navodi Tabula; jer odaljenosti od 19 klm. od Lonnarije odgovaraju na vlas ruševine rimskog grada kod kuća Krunićevih i Harambašićevih na selu Otišiću, koje leži na sjevernoj strani Svilaje na visokoj i prostranoj ravnici. Dakle predpostavivši, da je Lonnarija bila u Kotluši, a Baridno u Baleku, kako nastojasmo dokazati napried, to je Inalperik bio nedvojbeno na Otišiću.

Kada su sastavljana najstarija tri putokaza (Antoninov u doba cara Caracalle 211.-217. po I. Tabula Peutingeriana negdje oko 223.-235. po I., a putokaz Jerusolimski g. 233. po Isusu) nije Ardubi naravski bilo skoro ni traga, čega radi ne mogu je niti spominjati. Da je pako taj veliki grad u to doba obstojao, ma zvao se on kako mu drago, putokazi ne bi prešli mukom preko 

-- 107 --

njega, dočim obično spominju i mnogo manja mjesta. Dakle posve je vjerojatno, da je taj veliki grad bio ili Arduba, ili pako i sama dalmatska priestolnica Dalminium. (Ovo nikako. Ured.)

18. Odatle vodio je put po prilici idući donekle tragom današnjega na otišićku visoku ravan, koju je kosimice sjekao iduć Dubravom, gdje se u Bajindolu, na više mjesta vide dugačke rimske kolotečine usječene u kamenu, pokazujući nam ujedno i smjer toga puta t. j. od Koljana i Ardube u Inalperio. Širina kolotečina, uračunav i iste, iznosi 1.38 m., a bez istih 1.20 m. Opažamo, da se je tu rimski put u cielom kraju najbolje i najviše sačuvao.

19. Sudeći po razvalinama bio je Inalperio nješto veći od Lonnarije i Baridua. U sredini mjesta opazili smo zgradu, kojoj se na sve strane vidjaju polukružni zidovi, po čem bi mogli zaključiti, da je to bio hram. Medju razvalinama našli su ljudi raznih kipova, ali su ih na žalost, kao što to obično biva, razlupali. Jovan Krunić p. Mitra našao je u svom vrtu poklopac djetinjega sarkofaga dug 0.75 m., širok 0.50 m. Pred kućom i iza kuće Jovana Krunića vide se rimske kolotečine, duboko u kamen usječene, iduć pravcem zapadnim.

20. Od Inalperia vodio je put na tri strane: Prvi sjeverno u Ardubu (Koljane), drugi zapadno otišićkim poljem na Maovice k Synodiju, treći jugoistočno Rudopoljem, gdje mu se na više mjesta opaža trag, u Potravlje, gdje je takodjer bio rimski grad. Sva ta tri puta smo potanko pregledavali, pa smo našli, da se je jugoiztočni trag dielio na dvoje. Jedan je išao ravno preko sela Maljkova u Potravlje i odatle u Aequum, dočim se je drugi trag spuštao k Cetini, tu prelazio most preko Cetine medju Dragom i Ribarićem, gdje smo našli trag stupovima u vodi i opeke, a odmah uz vodu putni pazitoranj. Odatle je išao izpod sela Dabra u Zasiok i dalje u Bitelić, iza koga se je pod Bilobrigom spajao sa trakom livanjskim tako, da se je moglo poći ili u Aequum ili dalje u Bosnu. Iza Bitelića vidi se jasno trag toga puta.

21. Od Inalperia do Aequuma navodi Tabula odaljenost od VIII rimskih milja, što odgovara daljini od 12 klm., a kuće Krunićeve na Otišiću odaljene su od čitluka, idjući preko Potravlja, upravo 12 klm.

Po tome bi položaj pojedinih rimskih gradova vrličke okolice najbolje i skoro nedvojbeno odgovarao navodima Tabule. Dodajemo jošte na koncu, da je putovanje od Leusabe (Ključ) preko Cetine 

-- 108 --

bilo laglje i ugodnije, jer manje bilo strmine i studeni, a k tomu je ovaj kraj bio napučeniji, a po tome u svakome pogledu pitomiji i napredniji.