Bošnjak. 1885. Zemljištne knjige u Bosni i Hercegovini.

Bošnjak: kalendar za prostu godinu 1885. 1885(3), Sarajevo: Zemaljska štamparija. 42-49.

Zemljištne knjige u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina zemlje su pretežno ratarske, u kojima je veliki i najveći dio naroda upućen na privredu iz zemljedjelstva. U nas ovdje obdržava se i živi od zemlje i beg i kmet, kmet iz zemlje daje carevini desetinu, daje begu njegovu trećinu, od onog što preostaje obdržava svoju kuću, hrani svoju čeljad, ostavi koju krajcaru, koji groš, što preteče za crne dane; iz oranice uzima hljeb za kuću, na pašnjacima i iz čaira obdržava svoga vola, svoju kravicu, svoju ovcu, ima svoje mlijeko, sir i maslo za kuću, svog kurbana za bajram, svoje jagnje za dobra prijatelja musafira.

Otud eto, jer sve što Bošnjak treba, iz zemlje privregjuje, dolazi i to, da naš zemljak zemlju toliko voli, da će je samo u najvećoj nuždi prodati; da je Bošnjaku očevina najveće blago, od koga se preteško odvaja, pa će s druge strane tko god može i koliko god može zemlje nakupovati; jer Bošnjak dobro znade da mu je zemlja vrelo bogastva, da ga zemlja hrani, da mu je zemlja najsigurnije i najizdašnije imanje.

Zemlja eto od neizmjerne je vrijednosti i zato svako hoće da znade što je moje, a što tvoje - jer ako i jesmo braća nijesu nam kese sestre -, treba da svako znade što je njegovo, koliko imade zemlje, kolike je vrijednosti, da znade koliko će moći uz istu zaslužiti i koliko mu ista godišnje donosi.

Naša blaga vlada, zauzeta da koliko može u ovim zemljama popravi, podigne i uredi, znajući vrlo dobro od kolike je važnosti za dobrostanje svih zemalja uregjenje zemljištnih odnošaja - od prvog je početka nastojala da obezbedi sigurnost posjeda, te je od više godina sve pripravila, kako da se promet sa zemljama osigura, kako da veresiju (kredit) na zemlje uredi. Pitanje je to od neizmjernog zamašaja, od vanredne važnosti po ove zemlje, pa je visoka vlada nakon višegodišnjeg rada i svestranog proučavanja ovdašnjih odnošaja podastrla ove godine zakon o gruntovnim ili zemljištnim knjigama Njeg. c. i kr. Apostolskom Veličanstvu na odobrenje, a naš premilostivi vladar, koji se za sve svoje narode jednakom očinskom ljubavlju brine, blagoizvolio je Previšnjim riješenjem od 13. septembra ove godine premilostivo odobriti isti zakon, tako da je naša vlada ušljed visoke ovlasti uvela taj zakon o gruntovnim ili zemljištnim knjigama sa trećim danom oktobra 1884. u život.

Pitaćeš me mili čitatelju! što li je to zakon o gruntovnim ili zemljištnim knjigama? Gruntovni zakon ili zemljištni zakon, ili zakon o gruntovnim ili zemljištnim knjigama, to je zakon, koji uregjuje, kako će se sve zemlje u takove teftere upisati, kako ćeš iz takove knjige odmah saznati , koliko imade zemlje, čija je, tko je aga, beg, tko li kmet, da li je zemlja zadužena, u kratko da kažem, sve što se tiče zemlje, treba da se iz takove knjige vidi. Zato se ta knjiga zove gruntovnica ili gruntovna knjiga, na njemačkom „Grundbuch” a to znači na našem jeziku zemljištna knjiga.

Narav tih knjiga, njihovo uregjenje i važnost istih po veresiju u kratko hoću ovdje da ti zemljače opišem, a biva da me bolje razumiješ, kazaću ti najprije kako je bivalo do sad, a kako će da bude po novom zakonu.

Zakon od 7. Ramazana 1274. (3. maja 1858.) dijeli ove zemlje na

1. mulk (milč), 2. mirié, 3. mevkufé, 4. metruke, 5. mevat.

1. Mulk zemlja, to je kućište u selima i varošima sa baštom do pola dunuma, sa kojim može vlasnik po miloj volji raspolagati; kod prodaje ne treba da oblast odobri ugovor.

2. Mirié, to je zemljište državno, koje država uz tapiju daje pojedincima na desetinu. Vlasništvo takovih zemalja višestruko je ograničeno, jer se ta zemlja broji u državnu, pa kod prodaje mora oblast ugovor odobriti, jer inače ugovor ne vrijedi.

U mirijsku zemlju spada sva ziraćena zemlja, u koliko nije milč (mulk), zatim livade, neke paše i gajevi.

Te dvije vrste zemlje nas ovdje osobito zanimaju, jer su to zemlje ziraćene koje pojedini vlasnici drže, a druge tri gore spomenute vrste nas toliko ne zanimaju, zato ti i ne ću o tim pošljednjim trima vrstama ni govoriti.

Milč i mirié upravo je ona zemlja, koju pojedini begovi, seljaci i to ovi potonji bilo kao vlasnici, bilo kao kmetovi drže, a državna vlast izdaje svakome tapiju, da može dokazati svoje pravo; kao što daje država tapije na već ziraćeno zemljište, isto tako može država dati tapiju i na iskrčeno zemljište, koje se je brojilo u mevat, a tim što ga neko iskrči, pregje u zirat, u vrstu mirie te daje zato desetinu.

U starije doba davali su tapije spahije, koji su imali timaz i ziamet, a kašnje zakupnici multezimi i muhašili, sve dok nije državna vlast odredila zakonom od 8. Džemazi ül Evela 1275. za mirié a zakonom od 28. Redžeba 1291. za milč (emlač), da svaki vlasnik mora uzeti novu tapiju od države.

Stare spahinske tapije broje zemlju obično po kmetovima ili po selima, jer onda posjed još nije bio raskomadan pak je i više sela jedan beg držao. Takove stare tapije glase n. pr. Bećirbeg naslijedio je iza oca Sulejmanbega 80 kuća kmeta u selu Pazariću, ili četvrtinu, polovicu kmeta u selu Raškovcima; ili Muhamedbeg kupio je od Selimbega sela Kulaše, Brestovo, Strbce sa poznatim granicama. Takove tapije ne vrijede tako reći ništa, jer iz takove tapije niti znade aga, beg, vlastnik, niti može iko drugi znati, koliko zemlje imade, jer megje - hududi - što su bili pred više godina poznate, danas su sasvim nepoznate, a isto tako menja se prostor veličina čifluka tako, da od godine do godine ziraćena zemlja raste, jer naš seljak traži da imade dosta i mnogo zemlje i zato gleda da što više zemlje iskrči. Te dakle stare tapije ne vrijede baš ništa, jer ne mogu pokazati koju zemlju i koliko tko drži.

Kad je država naredila, da se te stare spahinske tapije imadu zamijeniti novima, Zemljištne knjige u Bosni i Hercegovini koje će država izdavati, bude odregjeno, da u svakoj tapiji mora biti zemljište opisano po megjama - granicama - hududima - koliko nosi usjeva i po mjeri u dunumima. To je lijep i koristan propis, ali kako da ga provedeš, kako da bude nova tapija tačna i kako će i od kud vlastnik znati koliko mu imade spahiluk dunuma, koliko li oka usjeva?

To je moguće jedino tako postići, da se ova zemlja od vještih ljudi mjerčina (inžinira) premjeri, pa zato je otomanska vlada namislila bila, da svu zemlju premjeri, ali nije to mogla provesti. Megju tim da ipak neki red u tapije uvede, odredila je, da posebni tapinski činovnici sa medžlisima stare spahinske tapije pregledaju, ispitaju, da istraže koje zemlje pokriva tapija. Ako su već stare tapije - kao što sam kazao - sasvim bez vrijednosti - jer obično glase na toliko kuća, kmetova, na selo u „poznatim granicama” koji danas ipak niko znati ne može, - nijesu ni nove tapije mnogo bolje; jer u novu tapiju upisao je tapinski činovnik od oka, koliko imade zemlja dunuma, a upisao je megje kako su to seljaci kazali. Sa novima tapijama dakle nije se mnogo pomoglo; ostalo je u glavnom sve po starom, tako da bi i nova tapija - da nije u njoj upisano selo - mogla obispatiti (dokazati) pravo na svaku zemlju u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Ta poznato je da mnoga i mnoga tapija kaže: megjaši (hududi) sa sve četiri strane balkan (orman) šuma; ili s jedne strane potok, sa tri strane vlastnik; ili sa dvije strane voda, sa dvije strane put (tariki).

S takovom tapijom dokazaćeš sve i sva što god hoćeš, a ako ćemo pravo ne ćeš dokazati ništa; jer koliko ti imade zem]je u tvom selu koje pokriva navedena tapija?

I kad prodaješ komad zemlje nije bolje: po otomanskom zakonu treba da prodavalac donese od muktara potvrdu da je zemlja tvoja, koje su joj megje i koliko mjeri u dunumima ili u pluževinama. Odkud će to muktar znati, koji je često i prečesto priprost seljak - valjan i pošten čovjek - aIi nemoj od njega tražiti što znati ne može. Ja sam sâm čuo iz ustiju takovih muktara i knezova: a što ti ja znam gospodine koliko je to dunum, koliko li pluževina? Otud dolazi, da tapija glasi na 10 dunuma, a ono imade zemlje i 100 dunuma i više. Kad bi sve stare tapije skupio i zbrojio, koliko je dunuma zemlje pod tapijama, našao bi da je jedva deseti dio ziraćene zemlje pod tapijom.

Sada eto dragi moj vidiš, da nam i novije tapije ne vrijede: niti zna beg koliko mu je selo - niti zna kmet koliki mu je čifluk; ne zna beg koliko mu spahiluk vrijedi, - pa ded pokušaj dići zajam - novaca na takovu tapiju? Idi u banku, u novčani zavod, kazaće ti: ne možemo dobar čovječe - nije nam sigurno - pa će najveći posjednik, komu spahiluk vrijedi na hiljade, morati ići Avramu sarafu - a taj će te baš šarafiti, dok čifluk po čifluk ne ode na telala; kao pijavica sisaće dok bude i posljednjeg komada zemlje u siromaha mu dužnika.

Tu treba pomoći - treba tapije tako urediti, da svako znade što i koliko imade, koliko mu vrijedi zemlja; treba tapinske teftere priudesiti tako, da možeš u novčanom zavodu pare na zemlju dići - da možeš na svoju zemlju otvoriti veresiju - kredit za trgovinu. I zato eto naredila je naša vlada, da se uvedu nove gruntovne ili zemljištne knjige - a to će biti evo ovako:

Već od 4-5 godina mjere po cijelom vilajetu mjerčini svu zemlju, sve oranice,

livade, čaire, pašnjake - meru - baltalike, šume, a eto baš ove jeseni svršen je taj ogromni skupi i naporni posao tako, da je sada sva Bosna i Hercegovina premjerena, da možeš na aršin znati, koliko tu imade oraće zemlje, koliko čaira, koliko šuma i druge zemlje. Svu zemlju vidiš u malom na harti, mapi, baš onakovu, kakova ti je u polju. Tu ćeš u harti naći svaki i nesjetni komadić svoje zemlje, svaku kuću, svaku zgradu, svaki potočić, svaki potok, svaku rijeku, svaki putanjak putić, testu, drum, tarik, džamiju, crkvu, groblje, naći ćeš ogradu i zagradu megje i granice izmegju zemalja i izmegju pojedinih sela, naći ćeš u tefteru, je li oranica ili livada ili pašnjak - ili šumarak, gajić - naći ćeš tko ti je aga a tko kmet.

Taj posao, naime mjerenje zemlje pomoću mjerčina zove se kataster.

Čim se je tako koji kotar, koje okružje premjerilo, poslala je zem. vlada druge činovnike, koji su svu zemlju procijenili, koliko na istoj može uroditi žita, roda, sijena, ploda i tako izračunali, koliko ti zemlja vrijedi, koliko ti ona godišnje nosi. - Taj posao zove se kataster za procjenu.

A sada je zem. vlada naredila, da se iz tog mjeračkog posla, iz katastra, iz mapa i teftera sastavi gruntovnica - ili zemljištna knjiga. Sva zemlja što god je imade, razdijeljena je na komade, a mi zovemo takove komade čestica, jer komad je dio čest (čast) cijele zemlje - otud eto riječi čestica. - Svaka tvoja njiva, oranica, livada, to je jedna „čestica” Svaku takovu česticu, koliko god ih imade, označio je kataster sa brojem, koji u svakom selu počinje sa jedan, pak ide do kraja do posljednje čestice. To je upravo tako, kao što imadu kuće u selu svoju numeru, svoj kućni broj, tako imade i svaka čestica svoj broj - svoju numeru - a ta brojka zove se katastralni broj čestice.

A sada dragi moj Hadžibeg! slušaj da ti kažem, kako će iz tog svega da postane gruntovnica.

Ti imadeš u tvom selu deset kmetova: Jovana, Pavla, Nikolu, Selima, Osmana i druge. Svaki od njih imade svoj kućni broj kažimo 1, 2, 3 pa do 10. Sad ću ja otići u selo i preći sa hartom sve njive, pitati eda li tu njivu drži Nikola, ovu Jovan, ovu Selim i sve tako redom, dok skupim koje sve njive, koje livade drži Jovan a koje Pavao: tako sve redom dok nagjem koja zemlja spada u koji čifluk. Raspitaću dalje ljude, kako zovu u selu koju zemlju n. pr. bašća do kuće, oranica, podkućnica, livada, čair u barama; pitaću jeste li ljudi kmetovi Hadžibegovi - ili ste svoji, - pitaću tebe, jesu li to tvoje čifčije, tvoji kmetovi.

Eto tako vidiš naći ću koje čestice drži Jovan, koje Pavao, koje treći i četvrti - i dalje redom naći ću i skupiću sve zemlje od svakog čifluka i tako ću sada u gruntovnicu upisati na jedan list: prvi čifluk - Jovanov -, na drugi list Pavlov i dalje redom, dok progjem i nagjem sve čifluke u cijelom selu, i to čifluk po imenu kmeta, častim imenom kako je u selu zovu, po katastralnom broju kako je po mjerčinu označena; upitaću dalje koliko dunuma mjeri a koliko na godinu prihoda nosi.

Na tom listu, vidiš, upisano je što tko drži, što posjeduje i taj list gruntovnice zove se posjedovnica, jer pokazuje, koji ti je posjed i kolik ti je posjed. - To su tvoje čifčije Hadžibeg - ti si aga - oni kmetovi - oni zirate, obdržavaju zemlju, daju ti trećinu - ti si gospodar svoje zemlje, a Jovo, Pavao, Nikola, Selim i Osman i drugi kmetovi su na čifluku. I to treba da se znade, zato ću na listu Jovanovom upisati: to je kmet Hadžibegov -, to ću upisati na listu Pavlovom, na listu Nikolinom i tako dalje redom. Sada moj Hadžibeg znadeš da si gospodar zemlje - znadeš koliko imadeš čifluka, znadeš koliko komada imade čifluk Jovanov, koliko Pavlov i koliko treći i četvrti; ti znaš na aršin, koliko ti koji čifluk mjeri, a hoćeš li da vidiš, tko su megjaši, uzmi u konaku hartu, pa će kazati sve redom, kako njiva u njivu udara.

Na tom drugom listu eto upisano je: to je kmet Hadžibegov, to je zemlja Hadžibegova, taj list kaže - da je Hadžibeg gospodar, vlstnik zemlje - i zato taj list zovemo vlastovnica, jer kaže tko je vlastnik.

Za svaku posjedovnicu, za svaku vlastovnicu imade još jedan list, a taj se zove teretovnica. Eto samo ime ti kaže, da se u taj list upisuju tereti; tereti naime, koji su na zemlji - a kakovi su to tereti? - Može biti da imade tvoj komšija pravo, da provede tovare sijena sa svog čaira preko tvoje livade do puta, koji udara u tvoje njive; eto to mora tvoja zemlja podnijeti, da drugi preko tvoje zemlje goni tovar; to je teretno podnositi - ama moraš snositi, jer onaj komšija ne može drukčije svoje sijeno kući donijeti. To pravo tvog komšije upišem ja na teretovnicu i tako biti će megju vama, megju vašom djecom mir, jer ne može nastati kavga - ima li komšija pravo ili nema da preko tvoje njive tovara goni, jer to je u gruntovnici upisano - te znadete, na čemu ste.

I dug je teret. Ta poslovica kaže „dug je zao drug” a zao drug prava je bijeda, pravi teret po čovjeka - zato je i dug, za koji si dao zemlju u zalog, pravi teret za zemlju - jer zemlja je ćefil za taj dug, koji je u gruntovnici upisan. Ako ne platiš ti dug u vrijeme kako si ugovorio, prodaće ti zemlju i naplatiće od zemlje dug. - Zato eto vidiš zove se taj list teretovnica - a puna teretovnica je biva gotova propast za gazdu. - Ta teretovnica nek ti Hadžibeg ostane uvijek čista - bijela, nek ne progje tapinski činovnik divitom po njoj - jer još jedanput ti kažem „dug je zao drug”. Zato ne pravi duga bez nužde, a ako uzmeš novaca na zemlju, upotrebi ga dobro; podigni staje - popravi zgrade, kupi ajvana, da možes zemlju kako treba obragjivati - ali ne troši novce u taman. Eto to je slika gruntovnice, kako će je visoka vlada dati načiniti i ako Bog da, počeće posao odmah do godine na proljeće. Iz toga vidiš, kako je sve potanko tačno odregjeno, da se znade, što je čije, ali baš na dlaku, a ne samo onako od oka.

Elem znaće gospodar što je njegovo a znaće kmet doklen mu je čifluk; bude li parnice, dogje li do murafe, da je megju preorao, eto ti mapa pa ćeš viditi dokle je megja - ne će se moći tvoj komšija širiti na tvoju štetu u tvoje megje, jer je u gruntovnici vidivo što je čije - pa će ga oblast odmah natrag u njegovu megju uputiti.

Treba sada da još navedem glavna pravila, što vrijede za gruntovnicu; čuj me daklen:

“Pravo na zemlji steći ćeš samo tako, ako se to pravo u konaku u gruntovnicu upiše.”

“Što nije u gruntovnici upisano ne postoji za trećega; što je u gruntovnicu po zakonu upisano, vrijedi za svakog već zato, što je u gruntovnici upisano.”

To pravilo baš je od glavne i neizmjerno goleme važnosti, kao što ćeš odmah viditi.

Selim proda svoju oranicu „duge njive” Osmanu za 100 duk. ces., primi pare i kaže: eto ti Osmane oranica. Osman ne traži od Selima da mu u konaku dade takrir, već uživa, drži godinu dana oranicu. Kad do godine dogje nekako Muhamed te se čudi, kako to ore Osman zemlju. Riječ po riječ, čuje Muhamed od Osmana, da je Osman lani tu zemlju kopio od Selima, ali Muhamed to ne kabuli; veli, ja sam bio u gruntovnici, u gruntovnici upisana je bila zemlja na Selima, ja sam dobio takrir - ja sam sada upisan kao vlastnik te oranice - a ti Osmane kani se moje zemlje jer ja nijesam mogao znati da si ti prije istu kupio, bješe ti provesti ugovor u gruntovnici, kako ne bi nastradao. Pogju u sud, a sud mora dosuditi zemlju Muhamedu zato, jer je isti u gruntovnici kao vlastnik proveden, jer Osman nije dao upisati se u gruntovnicu, a po zakonu onom ide zemlja, na koga je poštenim načinom upisana.

Eto tako ostaće zemlja Muhamedu a Osman moraće uzeti natrag svoje novce od Selima i tražiti odštetu od Selima, što je morao dati zemlju Muhamedu.

Još ću da ti dragi moj Hadžibeg! jedan primjer navedem. Selim proda zemlju Osmanu kao čistu bez duga, Osman dade pare, uzme takrir, upiše se kao vlastnik, a ne gleda, da li je teretovnica čista. Kad za neko vrijeme, eto ti mazbate od suda, da imade Osman kao vlastnik zemlje što ju je kupio od Selima platiti·Avramu sarafu 80 duk. Badava se Osman brani, da nije nikad ni vidio Avrama sarafa a kamo li od njega novaca uzeo; u gruntovnici je upisano, da kupljena zenilja jamči Avramu za 80 duk. i tako će se Avram iz zemlje naplatiti, jer je u zalogu za njegovo potraživanje. Ne traži Avram novce od Osmana, već iz zemlje, koju je Selim Avramu založio i tako moraće Osman, da uzmogne zemlju zadržati, platiti pare za koje je zemlja založena, jer inače mora se zemlja koja je založena prodati za dug. Da je Osman, kad je zemlju kupovao, pogledao u gruntovnicu, našao bi, da je zemlja u zalogu, pak ne bi morao kuburiti; a tako mora sad zbog svoje nepažnje trpiti, a naravno da će isti Selim morati Osmanu vratiti te pare, jer nije Osman dužan, da za Selima plaća.

Znam ja da tako pošteni ljudi ne rade, znam i to, da su naši Bošnjaci ljudi valjani, pošteni, koji ne idu za prevarom. Takav nepoštenjak bez obraza morao bi svu štetu što je nastala nositi, a osim toga dopašće i hapsa, ali naveo sam ove primjere zato, da vidiš kako može bijeda otud nastati, kad je čovjek nemaran.

Kazaćeš mi čitatelju: na čast tebi tvoja gruntovnica - ta Osman ni kriv ni dužan mora trpiti, da mu Avram za Selimov dug zemlju prodaje.

Ne boj se dragi moj Hadžibeg! lahko je tomu pomoći; ništa lakše nego tomu zlu izbjeći, samo budi oprezan - uzdaj se u gruntovnicu, te ne ćeš nikad zlo proći, jer gruntovnica je javna: svakomu je dozvoljeno da u konaku kod gruntovnog činovnika raspita i vidi kako stoji u gruntovnici sa izvjesnom zemljom.

Zato upamti dobro: kupuješ li zemlju, daješ li novaca na zalog za zemlju, idi u konak, pogledaj i upitaj kako je sa torn zemljom: je li čista ili zadužena, da li je upravo na onog upisana, koji kaže da je njegova. Dadeš li prije pare, nego si pogledao u gruntovnici, kupio si mačka u vreći.

Nije ti teško otići u kotar, a u konaku u svakom kotaru je gruntovnica za taj kotar; činovnik dužan je svakomu izvješće dati, što je u gruntovnici upisano, upitaj, pa ne ćeš nikad nastradati, jer što je u gruntovnici upisano vrijedi sve dotle, dok je upisano, a što nije u gruntovnici uvedeno, ne tiče se ni tebe ni koga drugog.

Ta dva slučaja, što sam ih do sad naveo, pokazuju kako može lahkouman čovjek nagraisati, ali zato sam ti odmah kazao, kako ti se ne može ništa dogoditi; zato vjeruj javnoj knjizi, uzdaj se u nju, pa si siguran.

Sada hoću da kažem, kako je gruntovnica pametnu mudru gospodaru i trgovcu u pomoć, da postigne lahko bez muke i troška veresiju. Poznato je, da do sad nije moguće dobiti novaca u zajam na zemlju, a novčani zavodi ne daju novaca na zemlju, jer ne nalaze sigurnosti, kao što njihovi propisi iziskuju i zato tko kani da uzme novaca na zemlju, moraće sarafu, komu će plaćati ogromne kamate, koje ne može podneti, te će tako otići sarafu za dug.

A sada kad bude gruntovnica gotova biće lahko do novaca doći!

Spahija kažimo treba novaca, da ponačini, popravi zgrade, staje, pušnice te hoće da založi za sigurnost duga svoju zemlju. Zato treba da uzme u konaku u gruntovnom uredu izvod iz gruntovnice t. j. daće mu gruntovni činovnik prepis, koliko imade čifluka, sasvim po mjeri, kao što je u gruntovnici upisano, kako je taj spahija sam vlastnik i kako je zemlja čista bez duga. Sa tim izvodom ode spahija kod poštena novčara ili kod zavoda, koji daje novac uz zalog na zemlju, u banku i tu mu kažu, koliko će mu novaca dati i uz kolike kamate. Kazaće mu da će vratiti za 20 godina, svake godine po nešto već kako se narede. Sada sastavi obligaciju, podaj ju u konak da u teretovnici upišu: kako daješ te i te čifluke u zalog za dug od toliko dukata, predaj obligaciju (senet) svom povjeriocu a taj će ti dati pare. Čim je u gruntovnici upisano, da je zemlja u zalogu, ostaje ista sve dotle u zalogu, dok opet tvoj vjerovnik tebi ne dade kvitu, priznanicu (ilmuhaber), da se zalog iz gruntovnice ispiše; to moraš opet u konaku moliti, a kad činovnik u gruntovnici provede, opet je zemlja čista. Zemlja je u zalogu, a ti ako hoćeš da je dalje prodaš, niko ti ne brani, samo dug ostaje na zemlji; ako ga ti ne platiš, moraće se platiti iz zemlje, makar i u desete ruke prešla; što nedostane da se dug izmiri, moraš ti kao dužnik domiriti, jer ti si dug napravio, a nije novi vlastnik sebe zadužio, a što preteče nije više tvoje, već ide novom vlastniku jer je sada zemlja njegova. Ti možeš i tako narediti, da kupac primi i dug sa zemljom koju je kupio, te i to treba upisati u gruntovnicu. - U tom slučaju ne će više niko od tebe ništa tražiti. Svaki vjerovnik imade pravo tražiti kod suda, da mu dužnik dade zalog za dug kao sigurnost. Vjerovnik dobije osudu od suda, a sud mu na istu osudu dozvoli zalog na dužnikove zemlje, te bude u gruntovnici zalog upisan. To može i svaki drugi i treći vjerovnik tražiti, a platiće se dug onim redom, kako je koji od njih u gruntovnicu unesen. Tko prije dogje prije melje, tako i tu; koji je prvi dobio zalog, naplatiće se prvi; što ostane ide drugom, što od ovog preteče dopane trećem i tako redom, dok budu svi dugovi namireni; što preteče dobiva onaj vlastnik, koji je u gruntovnici upisan kao vlastnik, a što ostane nenaplaćeno, mora platiti onaj, koji se je zadužio.

Još jedno: Muhamed Bakalović imućan je trgovac, imade lijepu kuću i magaze u čaršiji, imade svoja sela, ali neima kod velikih trgovaca veresije (kredita) jer nije s njima dosada radio, pa ga ne poznaju. Treba kredita, a ne će da traži za svaki kapital garanta po čaršiji. I tu će pomoći gruntovnica! Muhamed Bakalović dade upisati u gruntovnicu, da njegove zemlje jamče onom stranom velikom trgovcu, od koga će espap potezati za 5000 forinta, pa pošalje tom trgovcu izvod iz gruntovnice. Sada može uzimati espap na veresiju sve do 5000 for. jer zemlja jamči, u zalogu je za uzeti espap. Eto tako dobio je nepoznat početnik trgovac velik kredit, može se sada na pošten način prometnuti, pomoći, a onaj veliki trgovac siguran je za svoj espap, ne reskira ništa, jer slaže li dužnik, eto mu naplate iz zemlje.

Taj posao zove se zemljištna veresija - realni kredit - a od neizmjerne je važnosti i domašaja za svu trgovinu, naročito ovdje kod nas, gdje je skoro svaki trgovac ujedno i posjednik. Imade li svoje zemlje, uzeće realni kredit, pa ne treba tražiti prijatelja po čaršiji za garante.

To je eto mala slika gruntovnice, štono je visoka vlada naredila za ove zemlje poput gruntovnice, koja slično postoji i u drugim zemljama naše velike carevine, a svuda u svima zemljama od neizmjerne je koristi po sigurnost prometa sa zemljama i po veresiju, za trgovinu i obrt. Naša vlada uvagja sa gruntovnim knjigama samo takove knjige, koje su svuda gdje postoje u veliko koristile i zato uvodi vlada u Bosni i Hercegovini te knjige, jer je vladi boljak i napredak ovih zemalja na srcu, jer je vlada osvjedočena, da će i u ovim zemljama gruntovne knjige obilatim plodom po dobrobit stanovništva uroditi. - Daj Bože da zemljištne knjige donesu obilan blagoslov za ove lijepe naše krajeve, kao što to visoka vlada želi, da služe na to, da se zemljištni promet osigura, da trgovina i obrt ušljed otvorene vjeresije procvate, da se blagostanje i bogatstvo u narodu digne i postostruči.